REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-729/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Mikiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta " [obrt]" obrt za prijevoz, proizvodnju i trgovinu, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025., u punomoćnika stranaka, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ČU iz [adresa], vl. obrta " [obrt]" obrt za prijevoz, proizvodnju i trgovinu, da plati tužiteljici OU iz [adresa], iznos od 2.100,00 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 16. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku ČU iz [adresa], vl. obrta " [obrt]" obrt za prijevoz, proizvodnju i trgovinu da plati tužiteljici OU iz [adresa], iznos od 5.040,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice OU iz [adresa], u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik ČU iz [adresa], vl. obrta " [obrt]" obrt za prijevoz, proizvodnju i trgovinu, isplati zatezne kamate na iznos od 1.260,00 eura za razdoblje od 10. svibnja 2024. do 15. kolovoza 2024. i zatezne kamate na iznos od 5.040,00 eura za razdoblje od 10. svibnja 2024. do 15. srpnja 2024.

IV./ Nalaže se tuženiku ČU iz [adresa], vl. obrta " [obrt]" obrt za prijevoz, proizvodnju i trgovinu da naknadi tužiteljici OU iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 30.06.2004. Početak rada bio je 01.07.2004. Dana 02.05.2024. tužiteljica je zaprimila Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 31.03.2024. Navedenom odlukom tuženik je otkazao ugovor o radu s danom 30.04.2024. Navedenom odlukom tuženik je propustio odrediti pravo tužiteljice na otpremninu i pravo na otkazni rok. Sukladno čl. 122 st. 1 Zakona o radu, u slučaju redovitog otkaza otkazni rok je dva mjeseca i dva tjedna budući da je tužiteljica u radnom odnosu neprekinuto od 01.07.2004. Tuženik je usmeno priopćio radnici da "više ne mora dolaziti na posao" što znači da je tužiteljica oslobođena obveze rada. Sukladno čl. 122 st. 4 Zakona o radu tuženik je dužan tužiteljici isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je tužiteljica radila do isteka otkaznog roka. Prosječna bruto plaća tužiteljice u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosila je 840,00 EUR. Po osnovi otkaznog roka, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici bruto plaću za dva mjeseca i dva tjedna rada odnosno iznos od 2.100,00 EUR bruto. Sukladno čl. 126 Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na otpremninu koja iznosi šest prosječnih mjesečnih plaća koje je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, odnosno iznos od 5.040,00 EUR bruto. Tužiteljica se dana 09.05.2024 obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim je zatražila od tuženika isplatu navedenih iznosa. Na taj zahtjev tuženik se oglušio. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da joj tuženik isplati iznos od 7.140,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10.5.2024. do isplate i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva. Točno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 30.06.2004., sa početkom rada 01.07.2004. Osim navedenog Ugovora o radu, stranke su sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. svibnja 2008., a temeljem kojeg Ugovora su nastavili zasnivanje radnog odnosa od 01. srpnja 2004. Točno je da je tuženi otkazao Ugovor o radu tužiteljici temeljem Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 31.03.2024. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZOR-a, u slučaju redovitog otkaza otkazni rok je dva mjeseca i dva tjedna, s obzirom na provedeno vrijeme u radnom odnosu kod poslodavca. Nadalje, isto tako sukladno odredbi čl. 121. st. 1. ZOR-a, otkazni rok počine teći danom dostave otkaza Ugovora o radu. Točna je činjenica da je tužiteljica oslobođena obveze rada, a što je tužiteljici usmeno priopćeno, i s kojom obvezom oslobođenja od rada je tužiteljica na vrijeme obaviještena. U pisanoj Odluci kojom se otkazuje radni odnos tužiteljici naznačeno je da otkaz Ugovora neće utjecati na pravo na isplatu plaće koju radnik ima sukladno Ugovoru o radu i odredbama Zakona o radu. U konkretnom slučaju, ugovor o radu prestaje otkazom, te otkaz ugovora o radu, ima u odnosu na radnika pravno relevantni učinak, ali ne od dana kada je poslodavac donio odluku o otkazu, već od dana dostave otkaza radniku, sukladno odredbi čl. 121.st.1. ZOR-u. Ugovor o radu u tom slučaju prestaje istekom propisnog ili ugovorenog otkaznog roka, a koji rok počinje teći danom dostave otkaza radniku, sukladno odredbi čl.121.st.1. ZOR-u. Dakle, protekom otkaznog roka nastupaju pravne posljedice redovitog otkaza ugovora o radu, pa radni odnos prestaje s posljednjim danom otkaznog roka, a najmanje trajanje otkaznog roka u slučaju redovitog otkaza utvrđeno je odredbom čl.122.st.1. ZOR-u, pa imajući u vidu nesporne činjenice u odnosu na trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, da u konkretnom slučaju otkazni rok iznosi 2 mjeseca i 2 tjedna. U tom slučaju, ako bi radnik na zahtjev poslodavca prestao raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, točno je da je radniku poslodavac dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, sukladno odredbi čl. 122.st.4. ZOR-u. Tuženi osporava zahtjev tužitelja radi isplate otpremnine, a budući obveza isplate otpremnine još nije nastala, te je tužba u odnosu na otpremninu preuranjena, te sud tužbu tužitelja u odnosu na otpremninu treba odbiti kao neosnovanu. Sukladno odredbi čl. 126. ZOR-u, otpremnina je, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Sukladno daljnjim zakonskim odredbama, iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tuženi, osim što osporava da bi zahtjev tužitelja radi isplate otpremnine bio osnovan, jer pravo na isplatu otpremnine nije dospjelo, osporava i navode tužitelja o prosječnoj bruto plaći tužiteljice, u smislu da su platne liste za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2024., isprave kojima se utvrđuje prosječna plaća tužiteljice, jer se iznos otpremnine računa prema prosjeku plaće koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Slijedom navedenog, sve platne liste ne odnose se na opisani period prije prestanka ugovora o radu. Tuženi ukazuje, da je otpremnina vezana uz prestanak radnog odnosa otkazom, te obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa tj. istekom otkaznog roka, koji počinje teći od dana dostave otkaza radniku. Slijedom navedenog, potraživanje tužiteljice s osnove otpremnine nije dospjelo, jer je otkazni rok tek kasnije počeo teći, a budući da počinje teći tek od dana dostave otkaza radniku, te je tužbeni zahtjev potrebno odbiti. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, zauzeto je upravo takvo stajalište glede isplate otpremnine, a budući da Zakonom o radu nije izričito propisano kada dospijeva otpremnina, te je pravnim shvaćanjem zauzet stav da pravo na isplatu otpremnine dospijeva prestankom radnog odnosa, tj. istekom otkaznog roka, ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze. Tuženi osporava i tijek zakonskih zateznih kamata, te tužitelju ne pripadaju zakonske zatezne kamate od dana 10.05.2024., budući niti naknada plaće niti otpremnina koju tužitelj potražuje ne dospijeva sa postavljenim zahtjevom na isplatu od dana 10.05.2024. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.6.2004. (list 6-7 spisa), Izvadak iz obrtnog registra za tuženika (list 8-9 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 31.3.2024. (list 10 spisa), obračune plaća za tužiteljicu (list 11-14, 33-35 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 8.5.2024. s potvrdom o primitku (list 15-17 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.5.2008. (list 24-28 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće tijekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna te isplata otpremnine.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 30.06.2004. s početak rada 01.07.2004. , te zatim temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.05.2008. temeljem kojeg je nastavljen zasnivani radni odnos,

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 31.3.2024.,

- da tužiteljica ima pravo na otkazni rok od 2 mjeseca i 2 tjedna,

- da je tužiteljica tijekom otkaznog roka bila oslobođena obveze rada,

- da je tužiteljica zaprimila odluku o otkazu 2.5.2024., te da je otkazni rok od 2 mjeseca i 2 tjedna tekao do 16.7.2024. kada je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao.

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 1.7.2004.

7. Kako je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 31.3.2024., koja je tužiteljici uručena 2.5.2024., to je toga dana (dostavom otkaza) sukladno čl. 121. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, dalje: ZR) tužiteljici počeo teći otkazni rok od 2 mjeseca i 2 tjedna (čl. 122. st. 1. toč. 5. ZR), te je otkazni rok istekao 16.7.2024. kada je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao. Tužiteljica je tijekom otkaznog roka bila oslobođena obveze rada, ali temeljem čl. 122. st. 4. ZR, ista ima pravo na naknadu plaće kao da je radila do isteka otkaznoga roka i to uzimajući u obzir visinu prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca temeljem čl. 95. st. 5. ZR. Sud je izvršio uvid u obračune plaće za veljaču, ožujak i travanj 2025., budući su to tri mjeseca prije početka otkaznog roka, te je utvrdio da prosječna plaća tužiteljice ostvarena u prethodna tri mjeseca prije početka otkaznog roka iznosi 840,00 eura. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi naknadu plaće tijekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna tj. za razdoblje od 2.5.2024. do 16.7.2024. u visini dvije i pol prosječne plaće ostvarene u zadnja tri mjeseca, što iznosi ukupno 2.100,00 eura.

8. Temeljem čl. 92. st. 4. ZR plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Stoga je naknada plaće za razdoblje od 2. do 31. svibnja 2024. dospjela 16. lipnja 2024., naknada plaće za lipanj 2024. je dospjela 16. srpnja 2024. i naknada plaće za razdoblje od 1. do 16. srpnja 2024. je dospjela 16. kolovoza 2024. Međutim, kako tužiteljica zahtijeva jedan ukupni iznos za cijelo utuženo razdoblje od 2.5.2024. do 16.7.2024.sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. do isplate, to sud nije mogao razgraničiti visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa (jer za to nema stručna znanja, a tužitelj nije predložio daljnje dokaze u tom smjeru), to je tužiteljici valjalo dosuditi zatezne kamate na ukupno dosuđeni iznos naknade plaće (2.100,00 eura) tekuće od 16. kolovoza 2024. (kada je naknada plaće tijekom otkaznog roka u cijelosti dospjela) do isplate, dok je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade plaće (2.100,00 eura) za razdoblje od 10. svibnja 2024. do 15. kolovoza 2024. temeljem čl. 92. st. 4. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). S obzirom da prema odredbi članka 45. stavku 1., 2. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj:

177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015.) i člankom 61. stavkom 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 157/2014., 137/2015.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zakonske zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbina kao sastavni dio bruto plaće nije niti dospio, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata, kao pod točkom II. izreke presude.

9. Prema čl. 126. st. 1. ZR otpremnina je, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Prema čl. 126. st. 3. ZR iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Prema čl. 126. st. 4. ZR ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

10. Kako je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, nakon 21 godine rada kod tuženika, to tužiteljica ima pravo na otpremninu temeljem čl. 126. ZR i to u visini od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tužiteljici je radni odnos kod tuženika prestao 16. srpnja 2024. pa su za izračun otpremnine mjerodavne plaće koje je tužiteljica ostvario u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu tj. plaće za travanj, svibanj i lipanj 2024. Iz obračuna plaće za travanj 2024. proizlazi da je plaća tužiteljice iznosila 840,00 eura, te je sud ovom presudom utvrdio da je plaća tj. naknada plaće tijekom otkaznog toka za svibanj i lipanj 2024. iznosila 840,00 eura, pa slijedom navedenog ovaj sud utvrđuje da prosječna plaća tužiteljice u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosi 840,00 eura, a kako bi visina otpremnine iznosila šest prosječnih plaća u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, to je tužiteljici valjalo dosuditi na ime otpremnine iznos od 5.040,00 eura.

11. Budući obveza poslodavca da isplati otpremninu dospijeva danom prestanka radnog odnosa, a to je 16. srpnja 2024., to je tuženik tada pao u zakašnjenje s isplatom otpremnine, pa su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos otpremnine od 5.040,00 eura tekuće od 16. srpnja 2024. do isplate, dok je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos otpremnine (5.040,00 eura) za razdoblje od 10. svibnja 2024.do 15. srpnja 2024.

12. Valja dodati da nisu osnovani navodi tuženika da utužena potraživanja (otpremnina) nisu dospjela u vrijeme utužena, budući je u ovom predmetu odlučno da su utužena potraživanja dospjela u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

13. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka GU, TU, CU i ŽU, te LU, na okolnost otkazivanja, oslobođenja obveze rada te određivanja otkaznog roka, kao nepotrebne, budući su sve odlučne činjenice ili učinjene nespornim među strankama ili su utvrđene na temelju materijalnih dokaza u spisu, a okolnosti na koje su svjedoci predloženi nisu odlučne u ovom predmetu, te ovaj sud smatra da su izneseni prijedlozi tuženika usmjereni isključivo na odugovlačenje s postupkom. Na ročištu 6. svibnja 2025., nakon što je sud odbio navedene dokazne prijedloge tuženika, punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP, budući tužiteljica nije uspjela u sporu samo u neznatnom dijelu zahtjeva (dio kamata) te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, ročište 9.10.2024., 11.3.2025. i 6.5.2025. po Tbr. 9/1

- po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 31.10.2024. i 21.3.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis