REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kžzd-23/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐE zbog kaznenih djela iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: Kazneni zakon) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-22/2024-5 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-22/2024-5 od 14. svibnja 2024. okrivljenik ĐE proglašen je krivim da je počinio u stjecaju dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11; te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
1.1. Okrivljeniku ĐE je za kazneno djelo ozljede na temelju članka 117. stavak 2. u svezi s člankom 48. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. u svezi s člankom 48. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, potom je okrivljeniku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ne koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeniku je određeno naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 398,17 eura od čega iznos od 265,45 eura predstavlja trošak vještačenja, a iznos od 132,72 eura predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni. Žalitelj smatra kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ničim nije obrazložio naročito olakotne okolnosti i zbog čega bi se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju mogla postići i blažom kaznom odnosno prvostupanjski sud je samo paušalno naveo postojanje navedenih okolnosti, a iste nije obrazložio zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, jer uopće nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Žalitelj ističe kako činjenica da žrtva dijete nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika i to što je prihvatila okrivljenikovu ispriku ne predstavlja naročito olakotnu okolnosti zbog koje bi sud trebao okrivljeniku ublažiti kaznu, jer se svrha kažnjavanja ne može postići takvom blažom kaznom. Smatra kako se izricanjem predmetne sankcije ne izražava primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela koja je okrivljenik počinio prema žrtvi djetetu i koji je tek prestao kada su stanari okolnih zgrada intervenirali, ne jača se povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava niti se utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela. Smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ispuniti jedino izricanjem kazne zatvora te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije osnovana.
4. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u tome da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je u točki 12. obrazloženja pobijane presude naveo kako je ublažio kaznu zatvora, jer oštećena nije bila zainteresirana za kazneni progon, pomirila se sa okrivljenikom i prihvatila njegovu ispriku.
4.1. Odredbom članka 48. stavak 2. KZ/11 propisano je da blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
4.2. Na raspravi održanoj dana 14. svibnja 2024. kod Općinskog suda u Splitu (list 112 Kzd spisa) navedeno je da oštećena CE ne osjeća nikakav strah od okrivljenika, nije zainteresirana za kazneni progon, te prihvaća ispriku za njegovo ponašanje zbog čega se vodi ovaj kazneni postupak, pa kada se ima u vidu da se počinitelj pomirio sa žrtvom, da je žrtva prihvatila ispriku okrivljenika te nije zainteresirana za kazneni progon, onda je osnovano prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, što je i valjano obrazložio u točki 12. obrazloženja pobijane presude.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te mu izrekao preblagu kaznu odnosno da je podcijenio otegotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kazne na koju je okrivljenik osuđen.
5.1. Iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je isti do sada neosuđivana osoba te je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio priznanje okrivljenika, iskazivanje žaljenja i isprike radi događaj dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, te je na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti okrivljeniku izrekao kaznu zatvora kako je navedeno u točki 1.1. ove presude, te okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine smatrajući kako će se na taj način ostvariti zakonom određena svrha kažnjavanja, te da nije potrebno izvršenje bezuvjetne kazne zatvora.
6. Nije u pravu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu kada tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije cijenio činjenicu same dinamike događaja i učestalosti ovakvih kaznenih djela u društvu i njihovu štetnost. Naime, okrivljenik je mlađe životne dobi rođen 2000. godine, dok je žrtva rođena 2006. godine s kojom je bio u emotivnoj vezi. Ovaj drugostupanjski sud nalazi, imajući u vidu da je djelo počinjeno u svibnju 2022., kako je okrivljeni još emocionalno nezrela osoba, te ovaj događaj predstavlja eksces u njegovom ponašanju, pa imajući u vidu da je do sada kazneno neosuđivana osoba, pomirenje sa žrtvom i iskazanu ispriku, kako će se izrečenom kaznom po vrsti i mjeri ostvariti svrha kažnjavanja.
7. Zbog naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti i ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja prema okrivljeniku nije nužno izvršiti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen već se opravdano može očekivati da će se i uvjetnom osudom dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kako se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja kao i generalna i specijalna prevencija.
8. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
U Požegi 12. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
