REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-10265/2023-43.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, sa sjedištem u [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, protiv tuženice JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Aleksandra Đorđević Bugarin, odvjetnica iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Kristine Kalauz, odvjetnice, tuženice osobno, zamjenika punomoćnice tuženice Joška Biliškova, odvjetnika, i punomoćnice tuženice Aleksandre Đorđević Bugarin, odvjetnice, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1393/11 od 28. veljače 2014. te u kojem postupku je ovrhovoditeljica JV OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ovdje tuženica, a ovršenik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelj.

II. Nalaže se tuženici JV da naknadi tužitelju Triglav osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.658,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 425,68 EUR, kao neosnovan

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.030,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3372/2019 od 13. studenog 2019. kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim. Naime, prema nalogu Financijske agencije u smislu čl. 209. Ovršnog zakona sa računa tuženika zaplijenjena su novčana sredstva u ukupnom iznosu od 626.629,83 kn prema zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine ovdje tuženice kao ovrhovoditeljice od 18. rujna 2019. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj Pn-350/06 od 2. lipnja 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-393/11 od 28. veljače 2014. Tužitelj ističe kako je tražbina tuženice iz navedene presude u cijelosti namirena još prije podnošenja spomenutog zahtjeva za izravnu naplatu od 18. rujna 2019. jer je, nakon što je donesena navedena presuda, protiv iste ovdje tužitelj izjavio žalbu 26. lipnja 2009., a potom su tuženica i tužitelj sklopili 31. kolovoza 2009. izvansudsku nagodbu kojom nagodbom je u cijelosti regulirano pravo tuženice za naknadu bilo kakve imovinske i neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 10. srpnja 2002. glede koje štete se vodio postupak pred Općinskim sudom u Županji pod poslovnim brojem P- 350/06. Svoju obvezu isplate iznosa iz članka 2. izvansudske nagodbe tužitelj je nesporno učinio što potvrđuje i sama tuženica u svom dopisu upućenom Fini od 9. rujna 2019. U članku 2. spomenute nagodbe ugovoreno je da će odmah po potpisu iste ovdje tužitelj povući žalbu protiv presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., no navedeno tuženik omaškom nije učinio zbog čega je u konačnici i donesena presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1393/11 od 8. veljače 2014. Međutim, bez obzira na spomenuti propust tužitelja tuženica nije imala pravo podnijeti protiv tuženika zahtjev za izravnu naplatu obzirom na nesporno postojanje ranije spomenute izvansudske nagodbe sklopljene među strankama koje nije stavljena van snage te još uvijek egzistira. Stoga je tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim iz svih razloga navedenih u čl. 50. Ovršnog zakona te je i upućen pokrenuti ovu parnicu pa predlaže da sud nakon provedenog postupka proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je 10. srpnja 2002. teško stradala u prometnoj nesreći u Puli koju je skrivio autobus osiguran kod tužitelja. Parnični postupak protiv ovdje tužitelja vodio se pred Općinskim sudom u Županji pod brojem P-350/06 te je tuženicu kao tužiteljicu u tom postupku zastupao odvjetnik Marko Drnasin protiv kojeg je kasnije USKOK podignuo optužnicu zbog prijevara u vezi s osiguranjem. Odvjetnik Drnasin ovdje tuženicu uopće nije upoznao s činjenicom donošenja prvostupanjske presude, ali je na nju počeo vršiti pritisak da se postigne izvansudska nagodba s ovdje tužiteljem na što je tuženica pristala. Na temelju posebne bjanko punomoći odvjetnik Drnasin je u njezino ime sklopio sa tužiteljem izvansudsku nagodbu na temelju koje je potom u rujnu 2009. godine u nekoliko navrata isplaćeno sveukupno 600.000,00 kn. Odvjetnik je tuženici isplatio znatno manji iznos od toga te joj uopće nije niti predao niti predočio primjerak sudske nagodbe. Međutim, u nagodbi je bilo izričito navedeno da će tužitelj povući žalbu protiv presude u predmetu P-350/06, a što je tužitelj propustio učiniti. Nadalje u odgovoru na tužbu ističe iz kojeg razloga tuženica smatra da tužitelj nije povukao žalbu te ističe da predmetna nagodba ne utječe na kasnije donesenu pravomoćnu sudsku odluku. Budući tužitelj svojom krivnjom nije obavijestio sud o prestanku tražbine, a mogao je, a situacija se promijenila jer je donesena nova pravomoćna sudska odluka koje predstavlja novu ovršnu ispravu u odnosu na sklopljenu nagodbu od 30. kolovoza 2009. navedena presuda je konzumirala bespredmetnu raniju nagodbu. Ističe kako je predmetna nagodba ništetna jer tužitelj nije postupio po svojoj obvezi da odustane od žalbe što smatra krajnje nemoralnim pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Presudom ovog suda od 5. srpnja 2022. usvojen je tužbeni zahtjev. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4693/2022 od 31. srpnja 2023.

4. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3372/19 od 13.11.2019. (list 5 spisa),

zahtjev za izravnu naplatu (list 6-7 spisa), specifikaciju tražbine (list 8 spisa), presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2.6.2009. (list 9- 16 spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1659/09 od 18.12.2012. (list 17-21 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 22 spisa), izvod prometa po računu (list 23 spisa), prijedlog ovršenika za odgodu i za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 24-28 spisa), žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 350/06 (list 29-32 spisa), vansudsku nagodbu od 31. kolovoza 2009. (list 33- 34 spisa), potvrde o plaćanjima (list 35-40 spisa), primjerke nagodbi (list 62-74 spisa), saslušani su svjedoci ŽV (list 98-101 spisa), PV (list 101-102 spisa), saslušana je tuženica (list 125-126 spisa), dopunski je saslušan svjedok ŽV (list 213-215 spisa), dopunski je saslušana tuženica (list 215-217 spisa), te je pročitan je spis ovog suda poslovni broj Ovr-3372/19 i spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj PuP-37/21 (ranije spis Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 350/06).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među parničnim strankama nesporno je da je tuženica po punomoćniku RV sa ovdje tužiteljem sklopila izvansudsku nagodbu 31. kolovoza 2009. po kojoj je tužitelj tuženici po punomoćniku isplatio ugovoreni iznos, dok je sporno da li je ista ovlastila odvjetnika na sklapanje te nagodbe, da li je tražbina tužiteljice na ime naknade štete prestala odnosno je li predmetna nagodba ništetna te da li ista obvezuje tuženicu s obzirom na kasnije donesenu presudu Županijskog suda u Vukovaru kojim je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Županji podl. broj P-350/06, a vezane uz isti štetni događaj.

7. Tužitelj je nakon primitka obavijesti Financijske agencije o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) podnio zahtjev za proglašenje izravne naplate nedopuštenom tvrdeći da je u cijelosti podmirio tražbinu tužitelja temeljem sklopljene izvansudske nagodbe. Navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a te je zaključkom od 13. studenog 2019. upućen na pokretanje ove parnice.

8. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi, koje odredbe se na odgovarajući način temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a primjenjuje i na pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. U konkretnom slučaju presuda na temelju koje je provedena izravna naplata donesena je 2. lipnja 2009., dok je izvansudska nagodba kojom stranke međusobno rješavaju navedeni sporni odnos sklopljena 31. kolovoza 2009.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl.br. Pup-37/21 (ranije spis Općinskog suda u Županji posl.br. P-350/06) utvrđeno je da je tužiteljica JV podnijela tužbu 10. travnja 2003. po punomoćnici Mirjani Hajnal, odvjetnici iz Slavonskog Broda. Na ročištu 20. travnja 2006. riješeno je da će se postupak po pitanju izgubljene zarade iz podneska od 25.11.2005. razdvojiti te je iz spisa P-263/2003 osnovan spis P- 350/06. Podneskom od 11. rujna 2007. odvjetnik Marko Drnasin je dostavio punomoć za zastupanje ovdje tuženice (list 280 navedenog spisa) potpisanu 8. rujna 2007. Navedenom punomoći na kojoj je otisnut sljedeći tekst: "Ovlašćujem(o) ga da me (nas) zastupa u svim mojim (našim) pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod svih drugih državnih tijela, te radi zaštite i ostvarenja mojih (naših) na zakonu osnovanih prava i interesa, poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sve u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske, da sklapa poravnanja, da daje nasljedne izjave, te da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde." Ovdje tužitelj kao tuženik nije imao punomoćnika u navedenom predmetu. Prvostupanjska presuda donesena je 2. lipnja 2009. i ista je dostavljena 15. lipnja 2009. i tužiteljici po punomoćniku i tuženiku. 29. lipnja 2009. podnesena je žalba tuženika Triglav osiguranje d.d. Podružnica Pula protiv prvostupanjske presude te je spis izvješćem od 17. kolovoza 2009. upućen Županijskom sudu u Vukovaru. Presudom Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-1659/09 od 18. prosinca 2012. potvrđena je prvostupanjska presuda. Navedenu presudu je tužiteljica po punomoćniku zaprimila 11. siječnja 2013., a tuženik također 11. siječnja 2013.

11. Iz iskaza svjedoka ČV proizlazi da se pokušao sjetiti konkretnog predmeta kada je zaprimio poziv za ročište. Taj je predmet počeo prije nego što se zaposlio kod tužitelja i sjeća se da je bio u debelim koricama te da je "šetao" i od podružnice Pule do centrale u Zagrebu nazad nekoliko puta. Ne sjeća se detalja toga predmeta. Nakon što mu se predočava nagodba sklopljena između stranaka odgovara kako se radi o standardnoj nagodbi koja se sklapala sa oštećenicima. Istu nije potpisao on i ne može se više sjetiti da li je sudjelovao u postupku sklapanja te nagodbe. U razdoblju od 2007. do 2018. bio je jedini pravnik u Podružnici tužitelja u Puli, za dio predmeta Podružnice Pula bio je zadužen on, a za dio odvjetnici kojima je direktor Podružnice potpisao punomoć za zastupanje. Misli da su postojali ugovori o zastupanju između tužitelja i tih odvjetnika. Kada bi u predmetu tužitelja zastupao odvjetnik on bi bio autonoman u vođenju postupka, a ovisno od predmeta do predmeta ako bi mu dostavili podnesak ili presudu nekada je znao dati i neku sugestiju o daljnjem načinu vođenja tog postupka. U slučaju da je tužitelja u postupku zastupao odvjetnik postojala je mogućnost da izvansudsku nagodbu za tužitelja sklopi Podružnica u Puli, a ne taj odvjetnik. Iz sadržaja nagodbe razvidno da ju sklapa sama Podružnica jer ju potpisuje ovlaštena osoba Podružnice. U pravilu je on sastavljao tekst nagodbe, a potpisivao ju je direktor Podružnice jer se radilo i o poslovnoj odluci. Neke nagodbe je potpisao i on, ali za konkretan predmet ne može reći da li je sudjelovao u sastavljanju teksta nagodbe, to bi mogao utvrditi uvidom u njihov spis iz kojeg bi bio razvidna korespondencija tog poslovnog odnosa. Ponekad je ovisilo i o visini vrijednosti predmeta spora tko će potpisati nagodbu. Nikada nije sa punomoćnicima oštećenika imao dogovore da će tužitelj sklopiti nagodbu i obvezati se učiniti određenu sudsku radnju, a sa namjerom da ta radnja ne bude izvršena u smislu da bi sa takvim odvjetnikom imao neki dogovor. Nakon što mu je predočen članak 4. nagodbe navodi da se radi o standardnoj klauzuli koja je uvijek bila sadržana u izvansudskim nagodbama, a iz razloga da bi osiguratelj u slučaju da se utvrdi da je oštećenik nekakvim nedopuštenim radnjama, malverzacijama, kaznenim djelom ili fiktivnom dokumentacijom ishodio isplatu odštete, mogao tu isplaćenu odštetu potraživati natrag. U tom članku nisu točno navedeni slučajevi i u kojima bi osiguratelj imao pravo na povrat jer je s formalnog i pravnog aspekta nemoguće nabrojati taksativno sve moguće slučajeve pa bi se primjerice moglo dogoditi da je naveden falsifikat dokumentacije, a ne prijevara, pa da se onda tumači da osiguratelj u tom slučaju ne bi imao pravo na povrat. Uvijek je postojala komunikacija sa punomoćnikom oštećenog oko visine odštete koja bi se isplatila po sklopljenoj nagodbi, dakle nije bio princip "uzmi ili ostavi" već se prethodno pregovaralo oko iznosa odštete te parničnih troškova za zastupanje oštećenika.

12. Dopunski saslušan na ročištu 20. svibnja 2025. svjedok je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza. Naveo je da je u slučajevima kako što je ovaj, a s obzirom na visinu tražbine, uvijek je sudjelovala osim pravne službe i uprava te se razmatralo da li je oportunije čekati odluku suda ili sklopiti izvansudsku nagodbu. Žalba je protiv presude podnesena kao bi se poštovali rokovi, a nakon toga se analizirao predmet te je donesena odluka da je za ovdje tužitelja oportunije sklopiti sudsku nagodbu i riješiti spor nego čekati odluku suda. U slučaju da je stranka imala odvjetnika tada bi se kontaktirao njezin odvjetnik te bi se pokušalo dogovoriti iznos koji bi bio smanjen iznos od dosuđenog iz prvostupanjske presude, a da pritom to bude zadovoljavajući iznos za obje stranke. Nekad se u tim pregovorima uspijevalo, a nekada ne. Motiv za podnošenje žalbe nije bio ishođenje nagodbe. Uputa iz Uprave u Zagrebu bila je da, ako je spis okončan i po njemu više ne treba raditi, da se isti arhivira. Oni su u podružnici u Puli skladištili spise u garažnom prostoru i nakon proteka određenog vremena oni bi se odvozili u Zagreb i tamo bi se uništavali. Kada bi bila sklopljena nagodba i izvršena isplata po nagodbi tada bi se smatralo da je predmet završen. Ova uputa o načinu postupanja s predmetima je bila način rada već kada se ja zaposlio kod tužitelja, a to je bilo 2004. Ne može se više sjetiti naziva akta kojim je bila propisana takva procedura, ali je ona postojala u pismenom obliku. Ne zna kad je predmet ovdje tuženice arhiviran, odvezen u Zagreb i potom škartiran. Misli da je taj predmet za naknadu štete bio jedini predmet koji je gđa. JV vodila protiv tužitelja, nema saznanja da li je u vrijeme arhiviranja predmeta i škartiranja istog bio u tijeku neki drugi sudski postupak između tuženice i ovdje tužitelja. Njegova obveza je bila arhivirati cijeli predmet, a nema saznanja da li je neka druga služba tužitelja trajno čuvala dijelove odštetnog predmeta. Ne sjeća se cjelokupnog sadržaja dokumenta kojim je bilo propisano postupanje sa odštetnim predmetima pa tako ni da li je postojala posebna uputa, a vezano za odštetne predmete s kojima su bili povezani sudski postupci vezano uz isti štetni događaj. Očito je da tužitelj nije povukao žalbu protiv presude u tom sudskom predmetu, a pretpostavlja da je razlog nepovlačenja žalbe previd, ali to ne zna sa sigurnošću. Očito je da je žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u korist ovdje tuženice. Smatra da je popuštanje tužitelja isplata odmah po sklapanju nagodbe, odnosno da stranka nije morala čekati pravomoćnost presude, a tuženiku je nastala manja obveza za isplatu što je bilo popuštanje suprotne strane. Ne sjeća se teksta konkretne nagodbe, sjeća se općenito teksta nagodbe jer su iste bile tipizirane. Standardno je u nagodbama u čl. 1 bio opisan sudski predmet ili broj štete, u sljedećem članku je ugovoren iznos nagodbe, a potom je slijedila klauzula da bi u slučaju kriminalnih radnji na strani oštećenika osiguratelj imao pravo na povrat isplaćenog iznosa. Nije sudjelovao u sastavljanju svih nagodbi koje su se sklapale, neke su sastavljene od strane odvjetnika, a neke od strane tužitelja pa nisu identične u sadržaju. Ovakva nagodba kakva je sklopljena s punomoćnikom tuženice je po njegovom sjećanju često sklapana i nije jedina koja je sklopljena takvog sadržaja. Ne sjeća se sadržaja punomoći odvjetnika Marka Drnasina za sklapanje ove nagodbe.

13. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da se sjeća vrlo šturo konkretnog slučaja. Misli da je oštećenica pala pod autobus a više od toga se ne sjećam jer od 2013. Više ne radi kod tužitelja. Nakon što mu se predočava nagodba na listu 33-34 spisa odgovara da je na istoj njegov potpis. Nije sudjelovao u pregovorima prije potpisivanja nagodbe. Tada je bio voditelj Štetnog centra i odgovorna osoba Podružnice pa su mu sve nagodbe dolazile na potpis, ali prethodne pregovore i sastavljanje nagodbi su radili pravnici.

14. Iz iskaza tuženice na ročištu 19. svibnja 2022. proizlazi da je vodila spor pred tadašnjim Općinskim sudom u Županji pod brojem P-350/06 u kojem ju je zastupao odvjetnik Marko Drnasin. U tom postupku je u travnju 2009. donesena prvostupanjska odluka o kojoj ju on nije obavijestio. U kolovozu te godine dok je bila na moru nazvao ju je odvjetnik Drnasin da im osiguranje predlaže nagodbu i to u iznosu od 300.000,00 kn, a da su se žalili na presudu i da on misli da će spor izgubiti. Rekla mu je da nije zadovoljna s ponudom jer nije pročitala prvostupanjsku presudu, a on joj je rekao da još o tome razmisli. Ponovno ju je zvao dok je bila na moru te je bez njezinog znanja sklopio tu nagodbu. U rujnu kada se vratila u Županju otišla je u njegov ured i onda joj je pokazao nagodbu i ona mu je rekla da joj se ne sviđa jer u njoj piše da će osiguranje povući žalbu, ali da ću ona vratiti novce ako izgubi sud. On joj je na to izjavio da se radi samo o formalnosti i da će ih tužiti za pogoršanje i razliku mirovine. Krajem rujna te godine primila je iznos od 480.000,00 kn, dok je odvjetnik za sebe zadržao iznos od 120.000,00 kn. Prije toga je pročitala presudu i upitala ga zašto je bilo potrebno sklapati nagodbu kada su uspjeli u sporu. 2015. je saznala da mora platiti troškove iz neke druge parnice koju je izgubila, a protiv istog tuženika, vezano za isti događaj i tada je otišla na sud i izvršila uvid u ovaj spis P-350/06 i utvrdila da je 31.12.2012. donesena drugostupanjska odluka kojom je potvrđena prvostupanjska presuda te je utvrdila da tuženik nije povukao izjavljenu žalbu. Odvjetniku je potpisala odvjetničku punomoć i navedenu nagodbu nije sudskim putem pobijala niti tražila utvrđenje ništetnosti. Protiv odvjetnika Drnasina nije podnosila nikakve prijave, zato što je već završio u istražnom zatvoru. Ona je pisala odvjetniku da joj objasni zašto je sklopio nagodbu i na to pismo joj nije odgovorio, u međuvremenu je završio u istražnom zatvoru. Odvjetniku Marku Drnasinu je potpisala praznu punomoć da ju zastupa na početku sudskog postupka. Prvostupanjsku presudu je vidjela tek kada joj je dao u svom uredu, nakon što je već sklopio nagodbu. Kada ga je pitala zašto je sklopio tu nagodbu odgovorio joj je da ju je sklopio jer da će izgubiti spor unatoč prvostupanjskoj presudi u njezinu korist. 2015. je kontaktirala osiguranje i tada su joj rekli da je prva isplata odvjetniku Drnasinu u iznosu od 55.000,00 kn izvršena u srpnju 2009., dakle prije sklapanja nagodbe, a kada je sljedeći dan nazvala više nije mogla dobiti informacije o izvršenim isplatama.

15. Dopunski saslušana na ročištu 20. svibnja 2025. tuženica je navela da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza. Odvjetniku Marku Drnasinu je potpisala punomoć da ju zastupa u postupku protiv Triglav osiguranja. Na poseban upit suda da li je pročitala na što je sve ovlastila odvjetnika odgovara kako ga je ovlastila da ju zastupa u tom postupku. Za sadržaj ove nagodbe je saznala u rujnu 2009. Nju je u kolovozu dok je bila na moru zvao odvjetnik Drnasin i rekao da je osiguranje ponudilo da sklope nagodbu na iznos od 300.000,00 kn. Tek tada joj je rekao da je u travnju donesena prvostupanjska presuda u njezinu korist, protiv koje je osiguranje izjavilo žalbu i da misli da će izgubiti spor. Ona na taj iznos nije pristala pa ju je ponovno nazvao nakon nekoliko dana i rekao da osiguranje nudi 600.000,00 kuna od kojih je 20% njegovih. Na to mu je odgovorila da to rješava kako zna, te joj je on rekao da mu mora poslati dvije bjanko punomoći koje mu je i poslala poštom. Krajem rujna je došla kod njega u ured te joj je predočio nagodbu i rekla mu je da se ne slaže s njom jer da u istoj piše da treba vratiti novce ako dobije sud, na što joj je on odgovorio da je to samo formalnost. Također joj je rekao da će tužiti za pogoršanje zdravstvenog stanja, ona se i 23 godine nakon tog štetnog događaja i dalje liječi. Ona mu je rekla da on to riješi kako zna i više se s njim nije čula. 2014. je dobila obavijest od osiguranja da treba podmiriti parnične troškove za izgubljenu parnicu i nazvala ga je i pitala o čemu se tu radi te je saznala da su spor radi pogoršanja zdravstvenog stanja izgubili i rekao joj je da mora platiti te troškove. Ona ga je pitala da li je došla drugostupanjska odluka iz prvog predmeta na što joj je on odgovorio da što će joj to, a ona mu rekla da će doći po nju. Otišla je na sud u Županji i tražila svoj predmet i utvrdila da je 2012. stigla drugostupanjska odluka kojom je potvrđena presuda i da ima puno više novaca za dobiti nego što joj je isplaćeno. Zvala je osiguranje u Puli pa su je uputili na centralu u Rijeci gdje je tražila ispis uplata odvjetniku Drnasinu za njezin predmet. Rečeno joj je da je prvo isplaćeno 55.000,00 kuna za troškove njegovog zastupanja, a potom dva puta po 100.000,00 kuna, i nakon toga joj je ta gospođa rekla da nazove sutradan da će pripremiti sve ispise uplata, međutim kada je sutra nazvala više joj nije htjela ništa reći o tome. Ona je nazvala odvjetnika Drnasina i rekla mu da je kod osiguranja našla neki mulj i da će to istražiti. Poslije joj se više nije javljao na telefon, završio je u istražnom zatvoru, a ona se osjeća prevarenom i od njega i od osiguranja. Nadodaje da je u toj nagodbi pisalo da će osiguranje povući žalbu što nisu učinili i time su se osigurali da ako ona izgubi spor, da će se od nje moći naplatiti. Nije dala odvjetniku punomoć da primi novce na svoj račun. Poslala mu je dvije bjanko punomoći koje je spomenula, a ne zna za što su mu trebale. Odvjetnik Drnasin joj je rekao da će temeljem te nagodbe osiguranje povući žalbu i isplatiti iznos od 600.000,00 kn od kojih 20% odnosno 120.000,00 kn treba ostaviti njemu. Osim toga joj nije rekao ništa drugo. Nije mu dala ovlast da u nagodbi ugovori da će u slučaju gubitka spora morati vratiti primljeni iznos. Od odvjetnika Drnasina zaprimila je iznos od 480.000,00 kn. Odvjetnika Drnasin ju nije obavijestio da je zaprimio prvostupanjsku presudu koja je donesena u travnju.

16. Ovaj sud vjeruje iskazu svjedoka ČV jer je isti iskazivao uvjerljivo, logično, životno te u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Pritom se radi o osobi koja nije osobno zainteresirana za ishod spora jer više nije zaposlenik tužitelja niti je bilo kakvom odnosu sa tuženicom. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka PV jer isti o okolnostima ugovoranja uvjeta izvansudske nagodbe nema saznanja nego je navedenu nagodbu samo potpisao, po prethodnoj pripremi pravne službe tužitelja. Sud ne vjeruje iskazu tuženice, jer je ista iskazivala nelogično, neživotno i proturječno te je prilagođavala svoj iskaz potrebama ovog postupka. Tako primjerice prvo navodi kako je ovlastila odvjetnika Drnasina da ju zastupa od protiv tuženika u navedenoj parnici dok iz sadržaja spisa Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl.br. Pup-37/21 (ranije spis Općinskog suda u Županji posl.br. P-350/06) proizlazi da ju je isti počeo zastupati tek 2007., dakle četiri godine od pokretanja postupka. Nadalje navodi da odvjetniku nije potpisala punomoć za sklapanje nagodbe niti primanje novčanog iznosa, dok suprotno proizlazi iz samog sadržaja punomoći u navedenom spisu. Potom u svom iskazu navodi da se nije složila sa sklapanjem takve nagodbe, međutim onda spominje drugi razgovor sa odvjetnikom kada je osiguranje ponudilo iznos od 600.000,00 kn i da mu je rekla da to riješi kako zna te mu je poslala poštom dvije bjanko punomoći koje je isti zatražio iz čega proizlazi da je ista bila suglasna sa sklapanjem takve izvansudske nagodbe, a nije sporno da je primila ugovoreni iznos.

17. Sukladno čl. 95. st. 1. ZPP-a odvjetnik je ovlašten na temelju punomoći u kojoj stranka nije pobliže odredila ovlaštenja zaključiti nagodbu. Međutim, iz sadržaja potpisane punomoći u parničnom postupku proizlazi da je tužiteljica odvjetniku Drnasinu izričito dala ovlast da zaključi nagodbu, dok iz njezinog iskaza proizlazi da mu je i poštom poslala dvije dodatne punomoći za sklapanje nagodbe.

18. Odredba čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Nadalje, temeljem čl. 154. st. 1. ZOO-a za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima.

19. Temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan.

20. Prema mišljenju ovog suda, uzajamno popuštanje stranaka sklapanjem sporne izvansudske nagodbe sastojalo se na strani ovdje tužitelja u isplati ugovorenog iznosa prije pravomoćnosti sudske odluke i odustajanja od žalbe protiv presude, a popuštanje ovdje tuženice je bio primitak manjeg iznosa na ime naknade štete od onog dosuđenog u prvostupanjskoj presudi koja u trenutku sklapanja izvansudske nagodbe nije bila pravomoćna.

21. Ovdje tužitelj doista u navedenom parničnom postupku po sklopljenoj nagodbi nije odustao od izjavljene žalbe, a kako se obvezao nagodbom, međutim to ne čini navedenu nagodbu ništetnom jer je ispunio svoju drugu obvezu, a to je isplata ugovorenog iznosa sukladno navedenoj nagodbi. Pritom ovaj sud vjeruje iskazu svjedoka ČV da se radilo o previdu u službi tužitelja, a ne o namjernom postupanju.

22. Stoga je navedena nagodba valjano sklopljena i kao ugovor u smislu čl. 150. st. 1. ZOO-a obvezuje i tužitelja i tuženika. Iz naprijed navedenih razloga, a s obzirom da je sporni odnos iz štetnog događaja od 10. srpnja 2002. uređen nagodbom koja obvezuje stranke sve dok sud nagodbu iz osnovanih materijalno-pravnih razloga na zahtjev jedne od stranaka ne utvrdi ništetnom ili poništi, dok ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 322. st. 1. ZOO-a da bi ista bila ništetna. Stoga je tražbina tuženice prestala ispunjenjem sukladno sklopljenoj nagodbi pa nije bila ovlaštena pokrenuti postupak izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-350/06 od 2. lipnja 2009., bez obzira što je tužitelj u navedenom postupku propustio odustati od izjavljene žalbe.

23. Pritom ovaj sud nemoralnim nalazi postupanje tuženice koja je u svom dopunskom iskazu navela kako je nakon što javljeno da je izgubila spor radi pogoršanja zdravstvenog stanja i da mora platiti sudske troškove tužitelju, izvršila uvid u prvotni spis i utvrdila da je donesena drugostupanjska odluka te "da ima puno više novaca za dobiti nego što joj je isplaćeno". Ista je potom, iako se po izvansudskoj nagodbi već naplatila, ishodila potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude i u postupku izravne naplate od ovdje tužitelja naplatila razliku koja joj ne pripada. Pokušavajući opravdati takvo postupanje ističe ništetnost navedene nagodbe pozivajući se na činjenicu da žalitelj nije odustao od izjavljene žalbe, iako je u cijelosti postupio po svojoj obvezi za isplatu ugovorenog iznosa kojeg je ona nesporno primila.

24. Budući je tražbina tuženice prestala ispunjenjem po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi nastaloj nakon donošenja ovršne isprave, to je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a te je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 29.4.2020., 15.10.2020. i 30.4.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), te za pristup na ročišta 4.3.2021., 16.11.2021., 19.5.2022., 14.11.2024. i 20.5.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 900 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.800,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.250,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR te odmjereni troškovi pristupa svjedoka ČV u iznosu od 49,90 EUR i 203,70 EUR te odmjereni troškovi svjedoka PV u iznosu od 48,31 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 2.658,09 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška je odbijen jer ista nije uspjela u sporu.

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.