REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

P-336/19-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Karlovac, Domobranska ulica 4, OIB: 02958272670, koje zastupa punomoćnica Katja Rajačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Ilica 191f, protiv tuženika JADRANSKO OSIGURANJE d.d., OIB: 944724454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Matea Grgić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi 72.465,26 kuna, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JADRANSKO OSIGURANJE d.d., OIB: 944724454976, Zagreb, Listopadska 2, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Karlovac, Domobranska ulica 4, OIB: 02958272670, iznos štete od 9.431,42 eur u korist državnog proračuna žiro račun broj: 1001005-1863000160 pozivom na broj: model 64 poziv na broj 5916- 41595-00000172, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje teku kako slijedi na iznos:

- 181,35 eur od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 471,52 eur od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 471,52 eur od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 489,65 eur od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 453,38 eur od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 489,65 eur od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 471,52 eur od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 435,24 eur od 29. travnja 2010. godine do isplate,

- 489,65 eur od 29. travnja 2010. godine do isplate,

- 471,52 eur od 26. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 471,52 eur od 07. rujna 2010. godine do isplate,

- 471,52 eur od 07. rujna 2010. godine do isplate,

- 373,65 eur od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- 471,52 eur od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 471,52 eur od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 15,08 eur od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 159,27 eur od 20. siječnja 2010. godine do isplate,

- 8,45 eur od 15. srpnja 2009. godine do isplate,

- 47,44 eur od 28. rujna 2009. godine do isplate,

- 19,02 eur od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 8,52 eur od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 2,60 eur od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 5,92 eur od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 23,68 eur od 23. listopada 2009. godine do isplate,

- 2,60 eur od 10. studenog 2009. godine do isplate,

- 5,92 eur od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- 27,07 eur od 10. prosinca 2009. godine do isplate,

- 5,26 eur od 18. prosinca 2009. godine do isplate,

- 5,92 eur od 13. siječnja 2010. godine do isplate,

- 15,24 eur od 15. ožujka 2010. godine do isplate,

- 110,72 eur od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 21,15 eur od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 221,83 eur od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 1.198,49 eur od 13. travnja 2010. godine do isplate,

- 5,26 eur od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- 5,92 eur od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- 14,94 eur od 10. svibnja 2010. godine do isplate,

- 16,71 eur od 26. svibnja 2010. godine do isplate,

- 132,45 eur od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- 14,94 eur od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- 5,26 eur od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- 5,26 eur od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- 5,92 eur od 8. srpnja 2010. godine do isplate,

- 11,84 eur od 8. srpnja 2010. godine do isplate,

- 113,98 eur od 12. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 5,92 eur od 12. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 5,26 eur od 23. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 5,26 eur od 21. listopada 2010. godine do isplate,

- 15,24 eur od 17. studenog 2010. godine do isplate,

- 82,04 eur od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- 13,03 eur od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 38,57 eur od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 9,64 eur od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 5,26 eur od 11. veljače 2011. godine do isplate,

- 0,95 eur od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 0,95 eur od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 0,95 eur od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 10,51 eur od 11. studenog 2019. godine do isplate,

- 9,29 eur od 13. studenog 2019. godine do isplate,

- 5,26 eur od 25. siječnja 2020. godine do isplate,

- 5,92 eur od 31. travnja 2010. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.858,08 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. rujna 2012. navodi da je osiguranica tužitelja UJ zadobila tjelesne ozljede koje su priznate kao ozljeda na radu dana 3. srpnja 2009. koju je prouzročio VJ upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom broj [broj police]. Tužitelj je platio zdravstvenim ustanovama za troškove liječenja ozlijeđenu osiguranicu i troškove liječenja prema računima na način kako je to specificirano u tabeli s datumima plaćanja. U tužbi ističe i okolnost tužiteljevog pravnog sljedništva iza Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, sukladno važećim propisima u primjeni. Potražuje naknadu štete u vidu plaćenih troškova liječenja i naknade plaće od tuženika (isplata bolovanja).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu da se 20. srpnja 2009. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tuženika. Ističe prigovor zastare pa da je slijedom toga tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan, kao i okolnost da je tužitelj platio troškove liječenja u iznosu od 44,60 kn dana 30. siječnja 2009., dakle prije prometne nezgode od 20. srpnja 2009. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je prednik tražitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu platio određene troškove i izdatke iako dokumentacija koju tužitelj dostavlja ne svjedoče tom navodu tužbe jer je izdana od strane tužitelja, a ne od strane prednika tužitelja. i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da činom pripajanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu na tužitelja kao preuzimatelja nisu prešla prava potraživanja naknade štete prema trećima s osnova plaćenih troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja već je tužitelj samo ovlašten preuzeti radnike, sredstva, obveze poslovne prostorije, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju.

Ističe da tužba ne sadrži činjenični opis u pogledu pretpostavki odgovornosti za štetu te ne sadrži navode o štetnoj radnji, šteti, uzročnoj vezi te protupravnosti. Upire na to da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj doista i izvršio plaćanja radi kojih sada potražuje isplatu, kao ni kada je izvršio plaćanje istih. Osporava da su ispisi tužitelja dokaz o izvršenom plaćanju te da iz njih nije vidljivo kada je plaćeno sporno potraživanje. Navodi da je sporno da su troškovi liječenja i izdaci bolovanja u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom te da tužitelj navedeno nije dokazao. Osporava stvarnu visinu nastale štete te upire na nezakonitost zatraženih kamata. Osim toga, navodi da je odredbom čl. 53. st. 1. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. određeno da u prihod obveznog zdravstvenog osiguranja ulazi i iznos kojeg izdvajaju društva za osiguranje od automobilske odgovornosti u visini od 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji iznos predstavlja naknadu za prouzročenu štetu tužitelju u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona, a koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila. Ističe da je navedenom uplatom funkcionalne premije naknadio štetu tužitelju. Tuženik osporava da je osiguranik tužitelja zadobio ozljedu na radu. Osporava aktivnu legitimaciju i iz razloga što je tužitelj platio troškove liječenja, a ne njegov prednik.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem u dokumentaciju u spisu: Zapisnik o očevidu (list 4-5 spisa), prijava ozljede na radu (list 6 spisa), izvješća o bolovanju (list 7-77 spisa, list 116-131 spisa), potvrde tužitelja o plaćanju (list 108- 115 spisa, list 132-153 spisa), skicu mjesta događaja (list 356 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga i lijekova u organizmu (list 357-358 spisa), obavezni prekršajni nalog (list 353 spisa), ispisi transferacije sredstava (list 102-111 spisa), izvadak o promjenama i stanju na računu (list 112-114 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 364-422 spisa), provođenjem medicinskog vještačenja, prometnog vještačenja i financijskog vještačenja, kao i saslušanjem svjedoka.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11– dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja dana 20. srpnja 2009. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u tužbi učinio očitu omašku u pisanju kad je naveo kao datum štetnog događaja 3. srpnja 2009., budući da je tu grešku naknadno ispravio, a i tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da se radi o događaju od 20. srpnja 2009.

6. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, da li je tužitelj platio troškove liječenja za svog osiguranika, jesu li utuženi troškovi liječenja plaćeni tužitelju putem funkcionalne premije, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i uzročno-posljedična veza između troškova liječenja, naknade plaće za vrijeme bolovanja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 20. srpnja 2009.

7. U odnosu na aktivnu legitimaciju valja istaknuti da je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda i kad je nastala šteta čija naknada je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku, bio je reguliran odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj: 85/06 i 67/08 – dalje: ZZOZZR) koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Zakonom o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj: 139/10) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. prestao je važiti ZZOZZR.

8. Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10) u članku 2. dodaje novi st. 3. koji glasi: "U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona."

9. Odredbom čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju određeno je da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te da će danom brisanja iz sudskog registra Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja na radu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preuzeti njegove radnike, sredstva prikupljena na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te poslovne prostorije i opremu koju je do dana brisanja iz sudskog registra koristio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Na temelju navedene odredbe Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu 31. siječnja 2011. pripojen je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, ovdje tužitelju.

10. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje su javne ustanove. Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) određeno je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi. Pripajanjem ustanove drugoj ustanovi ustanova prestaje postojati (čl. 71. t. 5. Zakona o ustanovama) i njen se pravni subjektivitet utapa u pravnoj osobnosti ustanove kojoj je pripojena.

11. Budući da je odredbom čl. 62. st. 1. ZZOZZR propisano da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, na temelju odredbe čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 139/10), tužitelj, je u sklopu obveza koje je imao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu preuzeo i navedenu obvezu iz čl. 62. st. 1. ZZOZZR-a. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom postupku nedvojbeno ima aktivnu legitimaciju, jer su na temelju Zakona na njega kao preuzimatelja prešle i obveze pripojene ustanove, dok je tuženik pasivno legitimiran, jer je tuženik društvo za osiguranje kod kojeg je vlasnik motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] bio u trenutku štetnog događaja osiguran od odgovornosti za štetu.

12. Sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja u prometnoj nesreći 20. srpnja 2009. zadobio ozljedu koja je priznata kao ozljeda na radu na temelju prijave ozljede na radu i profesionalne bolesti (list 6 spisa). Također, iz predmetnog spisa neprijeporno proizlazi da je osiguranik tužitelja ZJ zadobila ozljedu na radu 20. srpnja 2009. u prometnoj nesreći na redovnom putu od stalnog mjesta rada do Financijske agencije radi predaje utroška te je ozljeda na radu ustanovljena u ordinaciji med. rada dr. med. GJ (list 133. – list 152. spisa)

13. Ozljeda koju je osiguranik tužitelja pretrpio na redovitom putu posla predstavlja ozljedu na radu u smislu odredbe čl. 6. toč. 3. ZZOZZR-a.

14. Prijava ozljede na radu proizlazi iz cjelokupne medicinske dokumentacije koja prileži spisu, posebice iz dokumentacije medicine rada, slijedom kojih okolnosti je tužitelj u ovom predmetu s uspjehom dokazao da se radi o ozljedi na radu, dok tuženik svojim navodima navedeno nije doveo u sumnju niti je priložio dokaze kojim bi se utvrdilo suprotno. Naime, na temelju prijave tužitelja o ozljedi na radu osiguranika (list 326. – 327. spisa) se sa sigurnošću može utvrditi da je osiguranik tužitelja pretrpio ozljedu na radu čime je nedvojbeno utvrđena ova odlučna činjenica.

15. Jednako tako, na temelju potvrda o plaćanju koje se nalaze na listovima predmetnog spisa 154. – 175., listovima 177.- 178., listovima 180. – 184., listovima 186. – 193., listu 196., listovima 199. – 201., listovima 203. – 314., sud je utvrdio da je tužitelj platio troškove liječenja za svog osiguranika.

16. Navedene potvrde o plaćanju i prijava ozljede na radu su isprave koje je tužitelj izdao u obavljanju povjerenih mu javnih ovlasti pa se stoga radi o javnoj ispravi u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik nije u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a dokazao da su u toj ispravi činjenice neistinito utvrđene.

17. Također, na okolnost plaćenih iznosa sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Milanu Kanjeru, dipl. eoc., i to na okolnost precizno utvrđenih iznosa koji su u predmetnom slučaju plaćeni na ime troškova koji su predmet ovog parničnog postupka te je imenovanim vještak u svom nalazu precizno iskazao pojedine iznose i datume njihovih plaćanja, a na koji vještakov nalaz parnične stranke nisu imale prigovora. Sud je nalaz i mišljenje imenovanog vještaka ocijenio stručnim i argumentiranim u smislu određenog mu zadatka vještačenja. Stoga je sud, prilikom odlučivanju o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, uzeo u obzir navedene iznose s datumima plaćanja utvrđenim i navedenim od strane stalnog sudskog vještaka, i to kako slijedi:

- 1.366,40 kuna od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 3.689,28 kuna od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- 3.416,00 kuna od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 3.689,28 kuna od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- 3.279,36 kuna od 29. travnja 2010. godine do isplate,

- 3.689,28 kuna od 29. travnja 2010. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 26. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 07. rujna 2010. godine do isplate,

- 3.552,64 kune od 07. rujna 2010. godine do isplate,

- 2.815,28 kuna od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- 3.552,64 kuna od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 3.552,64 kuna od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 113,60 kuna od 24. veljače 2011. godine do isplate,

- 1.200,00 kuna od 20. siječnja 2010. godine do isplate,

- 63,71 kuna od 15. srpnja 2009. godine do isplate,

- 357,43 kune od 28. rujna 2009. godine do isplate,

- 143,35 kuna od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 64,19 kuna od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 19,60 kuna od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 9. listopada 2009. godine do isplate,

- 178,39 kuna od 23. listopada 2009. godine do isplate,

- 19,60 kuna od 10. studenog 2009. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- 204,00 kune od 10. prosinca 2009. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 18. prosinca 2009. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 13. siječnja 2010. godine do isplate,

- 114,80 kuna od 15. ožujka 2010. godine do isplate,

- 834,21 kuna od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 159,39 kuna od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 1.671,42 kune od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 9.030,00 kuna od 13. travnja 2010. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- 112,54 kune od 10. svibnja 2010. godine do isplate,

- 125,90 kuna od 26. svibnja 2010. godine do isplate,

- 997,95 kuna od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- 112,54 kuna od 10. lipnja 2010. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 8. srpnja 2010. godine do isplate,

- 89,19 kuna od 8. srpnja 2010. godine do isplate,

- 1.310,84 kune od 12. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 12. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 23. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 21. listopada 2010. godine do isplate,

- 114,80 kuna od 17. studenog 2010. godine do isplate,

- 618,16 kuna od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- 98,19 kune od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 290,62 kuna od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 72,65 kuna od 28. siječnja 2011. godine do isplate,

- 39,61 kune od 11. veljače 2011. godine do isplate,

- 7,15 kune od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 7,15 kune od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 7,15 kune od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 79,22 kune od 11. studenog 2019. godine do isplate,

- 70,00 kuna od 13. studenog 2019. godine do isplate,

- 39,61 kuna od 25. siječnja 2020. godine do isplate,

- 44,60 kuna od 31. travnja 2010. godine do isplate.

Budući da je od nalaza i mišljenja sudskog vještaka došlo do promijene valute kuna u eure sukladno konverzijskom tečaju od 7,53450, to je navedene iznose valjalo preračunati u eure, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Sud je odredio i provođenje vještačenja po vještaku medicine rada prim. dr. Viktoriji Bradić, a zadatak vještaku je bio utvrditi uzročnu vezu između troškova liječenja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, te bolovanja koje je koristila osiguranica tužitelja i štetnog događaja (prometna nezgoda od 20. srpnja 2009. godine).

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 15. prosinca 2015. godine sudski vještak zaključuje, a prema dostupnoj dokumentaciji da je oštećenica zadobila ozljede: nagnječenje prsne i slabinske kralježnice S 30, nagnječenje desne nadlaktice, 27. srpnja 2009. godine verificiran mr prijelom XII prsnog kralješka, prema MKV – šifra S 22, dg. je upisana u zdravstvenom kartonu i u prijavi nesreće na radu, mri verificiranom prijelomu dvanaestog prsnog kralješka je nedvojbeno posljedica štetnog događaja i u uzročno posljedičnoj je vezi sa prometnom nesrećom od 20. srpnja 2009. godine. Sudska vještakinja također navodi da bolovanje koje je osiguranica koristila od 21. srpnja 2009. godine do 16. listopada 2010. godine pripada liječenju, obradi i protrahiranoj fizikalnoj terapiji prijeloma dvanaestoga prsnog kralješka, koji je nastao u štetnom događaju 20. srpnja 2009. godine, te da troškovi liječenja nesporno prate tijek obrade, liječenja, protrahirane fizikalne terapije i u uzročno posljedičnoj su vezi sa nastalom ozljedom u štetnom događaju.

20. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu gdje se navodi da je bolovanje osiguranika tužitelja u razdoblju od 21. srpnja 2009. godine od 16. listopada 2010. godine opravdano, obzirom da iz nalaza kirurga od 02. srpnja 2010. godine proizlazi da je završena fizikalna terapija, te da je kirurško liječenje završeno, a koji nalaz vještakinja dr. Viktorija Bradić nije imala na uvid jer joj ga tužitelj nije dostavio, te predložio dopunu vještačkog nalaza, odnosno očitovanje vještakinje na navedeni prigovor.

21. Na ročištu dana 21. travnja 2016. godine dr. med. rada Viktorija Bradić dala je usmenu dopunu očitovanja te navela "…da je vidljivo da je kirurško liječenje zaista završeno 02. srpnja 2010. godine, međutim, to podrazumijeva sanaciju frakture prijeloma kralježnice, ali ne i uspostavu funkcionalnog statusa ozlijeđene kralješnice. Obzirom da se radi o osiguranici tužitelja koja je rođena 1956. godine, a po profesiji je cvjećar, njezina radna sposobnost je definirana radnim mjestom koje je zahtjevno glede funkcije kralješnice i zahtjeva promjene položaja tijela, dizanje tereta, pa prema tome i kompletnu funkcionalnu sposobnost kralješnice. Mišići prsne kralješnice moraju biti osposobljeni do te mjere da predstavljaju fiziološki korzet za kralješnicu i preuzimaju funkciju prsne kralješnice odnosno podupiru prsnu kralješnicu, te u skladu sa medicinskim algoritmima u uobičajenoj medicinskoj praksi uspostava funkcionalnog statusa mora biti zadovoljena po pravilima medicinske struke. Produljeno bolovanje upravo opravdava činjenicom zahtjeva radnog mjesta i potrebnom prevencijom ponovljene frakture u slučaju prerano uključivanja na posao. Zbog toga, smatra i dalje da je bolovanje do 16. listopada 2010. godine u skladu sa algoritmima i pravilima struke."

22. Ovaj sud je ocijenio nalaz stalnog sudskog vještaka medicine rada vjerodostojnim i okolnosno podudarnim s medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu te je, iz tog razloga, svoju odluku zasnovao i na okolnostima i činjenicama koje su utvrđene tim vještačenjem.

23. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti za štetni događaj sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, Zlatku Tothu, dipl. ing. stroj., koji je u svom nalazu utvrdio da se radilo o udaljenosti između pješakinje i vozila na kojoj je vozač mogao uočiti stupanje pješakinje na zapadni dio kolnika i s obzirom na potrebni zaustavni put od 11,1 metara je imao mogućnosti pravovremenim poduzimanjem kočenja zaustaviti svoje vozilo do mjesta naleta, čime bi nezgoda bila izbjegnuta. Na temelju relevantnih parametara imenovani vještak je konstatirao da je vozač reagirao kočenjem sa zakašnjenjem, odnosno tek kada se pješakinja nalazila bočno od mjesta naleta na udaljenosti od oko 1,57 metara. Utvrdio je da je vozač intenzivnim kočenjem imao mogućnost zaustaviti vozilo do mjesta naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 23 km/h. Utvrdio je da je pješakinja mogla uočiti vozilo, a budući da je imala prednost prolaska, nezgoda bi bila izbjegnuta jedino njenim odustankom od daljnjeg prelaska.

24. Ovaj sud je ocijenio nalaz prometnog sudskog vještaka vjerodostojnim i dovoljno stručno argumentiranim da bi iz njega mogao zaključiti da je za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran vozač automobila kojim je UJ zadobila tjelesne ozljede. Naime, sudski vještak je konstatirao da je vozač prema svim okolnostima konkretnog slučaja mogao uočiti pješakinju, pravovremeno zaustaviti vozilo te bi time nezgoda bila izbjegnuta, dok je pješakinja mogla izbjeći nezgodu jedino da nije prelazila cestu. Budući da je nalazom vještaka nedvojbeno utvrđeno da je pješakinja imala prednost pred vozilom, ovaj sud je stajališta da je neživotno i nelogično očekivati od pješakinje odustanak od prelaska. Ovaj sud drži da je pješakinja očekivala da ju je vozač automobila uočio te da će ju propustiti, odnosno zaustaviti vozilo, slijedom kojeg zaključka ona nije imala razloga zaustavljati svoj pješački put i odustajati od započetog prelaska.

25. Neosnovano tuženik smatra da je predmetna šteta tužitelju naknađena plaćanjem iznosa kojeg izdvajaju društva za osiguranje od automobilske odgovornosti u visini od 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

26. Prema odredbi čl. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ovdje tužitelj. Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je od 4. srpnja 2006. uređen ZZOZZR-om, koji je važio do 1. siječnja 2011., a prema kojem je obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Dakle, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je od 4. srpnja 2006. do 1. siječnja 2011. uređen ZZOZZR-om, a sustav obveznog zdravstvenog osiguranja, osim osiguranja zaštite zdravlja na radu, bio je uređen Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

27. Prema odredbi čl. 53. st. 1. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jedan od prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Prema Izmjeni i dopuni tog Zakona od 1. kolovoza 2009. („Narodne novine“ broj: 94/09) navedeni postotak nije više 10% nego 7%. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila. Međutim, odredbom čl. 22. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izričito je propisano da se osiguranim osobama u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan tim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona, kao i za zaštitu zdravlja na radu. Odredbom čl. 53. istog Zakona regulirani su prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, ali ne i troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.

28. Tek od 1. siječnja 2011. na temelju Izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10), s obzirom na to da je prestao važiti Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu i da je određeno da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje postali su od 1. siječnja 2011. i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

29. Prema odredbi čl. 32. ZZOZZR prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: 1. doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje za zaštitu zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, 2. prihodi iz državnog proračuna i 3. prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi. Prema odredbi čl. 57. st. 1. ZZOZZR Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osobe osigurane prema ovom Zakonu. Odredbom čl. 62. st. 1. istog Zakona propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

30. Iz navedenog proizlazi da je prometna nesreća, a koja ujedno predstavlja nezgodu na radu, do 1. siječnja 2011. bila u režimu Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, pa je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja, kao što je i ovaj postupak, dok je prometna nezgoda koja nema veze s radom, bila u režimu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem je naknada štete pokrivena funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja, pa Zavod ne bi mogao osnovano tražiti naknadu štete od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila osiguranog od odgovornosti za štetu.

31. Budući da nastala šteta nije pokrivena funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja, tužitelj ima pravo i obvezu tražiti naknadu štete u vidu troškova liječenja i naknade za vrijeme bolovanja od tuženika sukladno odredbi čl. 62. st. 1. i čl. 57. ZZOZZR-a.

32. Neosnovano tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je troškove liječenja platio tužitelj, a ne njegov pravni prednik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Prema odredbi čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obvezno zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 139/10) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preuzeo je sve obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, a to znači da je preuzeo i obveze svog prednika platiti troškove liječenja nastale u okviru zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu. Stoga, neovisno o tome da li je troškove liječenja platio pravni prednik tužitelja ili sam tužitelj, tužitelju je nastala šteta čiju naknadu je ovlašten potraživati od tuženika jer i u slučaju da je tužitelj platio troškove liječenja u razdoblju kada je pravni prednik tužitelja još postojao ne radi se o plaćanju obveze za drugoga, s obzirom da su sve obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu prešle na tužitelja. Troškovi liječenja i naknade za vrijeme bolovanja za osiguranika tužitelja plaćeni su u skladu s odredbama ZZOZZR te je tužitelj ovlašten potraživati naknadu štete od tuženika prema odredbi čl. 62. st. 1. i 57. ZZOZZR-a.

33. Tužitelju, temeljem odredbe čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a, pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice koje teku od nastanka štete tj. od plaćanja računa zdravstvenim ustanovama, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08). Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od dana kada su troškovi liječenja plaćeni, njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan.

34. Neosnovani su navodi tuženika da zatezna kamata može teći samo od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je odredbom čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a izričito propisano da zatezna kamata teče od dana nastale štete.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem čl. 62. st. 1. i čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a.

37. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnih troškova temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a (točke II. i III. izreke). Budući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva (tuženiku je naloženo platiti iznos od 9.431,42 eur što u protuvrijednosti u kunama iznosi 69.273,82 kuna, a što predstavlja 95,5% uspjeha u sporu od postavljenog tužbenog zahtjeva od 72.465,26 kuna), to je tužitelju valjalo dosuditi parnični trošak na način da mu tuženik naknadi sve troškove koje je imao, u skladu s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

38. Tužitelju je, u skladu s Tbr. 8. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat zatraženi trošak i to trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2013. (list 86), 15. studenog 2013. (list 106), 4. siječnja 2016. (list 438), svaki u iznosu od 132,72 eura, priznat mu je trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2015. (list 426. spisa) u iznosu od 33,18 eura budući da njime samo dostavlja potvrdu o predujmu, u skladu s Tbr. 9. Tarife mu je priznat trošak pristupa ročištima od 27. svibnja 2014., 3. rujna 2014., 7. listopada 2015. i 21. travnja 2016., svako u iznosu od po 132,72 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 3. Tarife priznat mu je trošak pristupa ročištu za objavu od 19. svibnja 2016. u iznosu od 66,36 eura, u skladu s Tbr. 10. Tarife priznat mu je sastav odgovora na žalbu od 20. svibnja 2016. u iznosu od 165,90 eura, što ukupno iznosi 1.194,48 eura.

39. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 3. prosinca 2013. (list 328. spisa) i 28. svibnja 2014. (list 343. spisa) budući da njima samo dostavlja dodatnu dokumentaciju koju nije priložio uz ranije podneske, kao što mu nije priznat ni trošak podnesaka od 16. rujna 2014. (list 424. spisa) budući da njime samo traži produljenje roka. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,16 eura.

40. Slijedom navedenog, tužitelju je nastao parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.858,08 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku