REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-339/2025-12

[adresa] Đ 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ĐC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24-01/96, URBROJ: 529-06-03-

02/1-24-2 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24-01/96, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 16. listopada 2024. u točki 1. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1932, URBROJ: 2163- 10/26-24-13 od 9. kolovoza 2024., dok je u točki 2. izreke rješenja odbačen prijedlog tužitelja za određivanje odgode izvršenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1932, URBROJ: 2163-10/26-24-13 od 9. kolovoza 2024.

2. Naime, rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1932, URBROJ: 2163-10/26-24-13 od 9. kolovoza 2024. ukinuto je rješenje KLASA: UP/I-335-03/11-01/103, URBROJ: 2163-03-02-11-7 od 14. ožujka 2011., kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste kuća za odmor u [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo, da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavka 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, u nastavku teksta: Zakon)

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24-01/96, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 16. listopada 2024., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 29. ožujka 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je između tužitelja i njegove bivše supruge u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Puli u kojem se rješava pitanje prava vlasništva nekretnine, a vodi se pod poslovnim brojem P-271/2024, odnosno koji se vodi radi nepostojanja pravnog učinka ugovora temeljem kojeg se ŠC knjižila na jedan suvlasnički dio te je i u zemljišnim knjigama zabilježena zabilježba spora. Smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za prekid upravnog postupka sukladno članku 55. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) i u skladu sa odredbom članka 140. ZUP-a, a kako bi se izbjegla teško popravljiva šteta, tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje odgode izvršenja rješenja tuženika od 9. kolovoza 2024. Tvrdi da u skladu sa odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta ZV), na svom suvlasničkom dijelu može obavljati djelatnost bez potpisa drugih suvlasnika te se poziva na predmet Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 24. studenoga 1986., br. 9063/80) i Brežec protiv Hrvatske (presuda, 18. srpnja 2013., broj 7177/10), a u kojem je Europski sud za ljudska prava iznio pravno shvaćanje da u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, u nastavku teksta Konvencija) pravo na dom postoji i štiti se ukoliko postoji dostatna i trajna veza osobe s određenim mjestom, a isto je pravno shvaćanje ponovljeno i u drugom predmetu. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 16. listopada 2024.

4. Također, tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe sukladno članku 42. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) te je predložio da se odredi odgodni učinak tužbe na način da da se odgodi izvršenje rješenja tuženika od 16. listopada 2024.

5. O prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe odlučeno je izvanraspravnim rješenjem od 22. travnja 2025. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se kod ovog suda vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja Suda, tužitelj je 23. svibnja 2025. izjavio žalbu, koja je izvanraspravnim rješenjem Suda od 26. svibnja 2025. otpremljena tuženiku na odgovor.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovoga Suda 7. svibnja 2025., u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te navodi kako tumačeći smisao odredbe članka 41. stavka 1. ZV-a unutar kojeg su navedeni poslovi izvanredne uprave, gdje je suglasnost suvlasnika neupitno potrebna te uspoređujući poslove izvanredne uprave s pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, tuženik zaključuje, da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno obavljanje djelatnosti u objektu koji je u suvlasništvu, također potrebna navedena suglasnost, a isto da je dodatno i potkrijepljeno odredbama članka 39. stavka 1. i 2. ZV-a kojima je propisano kako suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu, zajedno s ostalim suvlasnicima, kao i kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Isti stav da je izražen i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-3012/2022-3 od 18. ožujka 2021. Naposljetku, vezano za prijedlog tužitelja za prekidom postupka, tuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod očitovanja navedenog u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je iz z. k. uloška [broj ZK uloška] razvidno vlasničko stanje predmetne nekretnine te da bi tek pravomoćna odluka kojom bi vlasništvo bilo utvrđeno na drugačiji način od navedenog, mogla biti osnova za pokretanje novog upravnog postupka.

6.1. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz nadoknadu troškova upravnog spora za zastupanje službene osobe na zakazanom ročištu za raspravu.

7. U podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 28. svibnja 2025. opunomoćenik tužitelja je zamolio da se ročište zakazano za 29. svibnja 2025. u 10:00 sati odgodi zbog službene spriječenosti, obzirom da mora nazočiti ročištu zakazanom za 29. svibnja 2025. u 9:00 sati na Županijskom sudu u Pulu kao branitelj okrivljenika, a kojem prijedlogu opunomoćenika tužitelja je udovoljeno pa je iduće ročište za raspravu zakazano za 5. lipnja 2025. u 10:00 sati.

8. U ovom upravnom sporu 5. lipnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. ZUS-a pa je zamjenici opunomoćenika tužitelja u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ostala kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I- 335-03/11-01/103, URBROJ: 2163-03-02-11-7 od 14. ožujka 2011., tužitelju bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste kuća za odmor u [adresa], da je ŠC **.**.2024. zatražila ukidanje kategorizacije za objekt na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da ona kao suvlasnica predmetne nekretnine više nije suglasna da se u njoj pruža ugostiteljska usluga u domaćinstvu i da je kao dokaz svojih navoda priložila z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem su kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, bazen i dvorište, upisani ŠC i tužitelj svaki 1/2 dijela. Utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 22. svibnja 2024. pozvalo tužitelja da se očituje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje ove upravne stvari i da je tužitelj 4. srpnja 2024. dostavio očitovanje u kojem je u bitnome naveo da je zahtjev za ukidanje gore navedenog rješenja od 14. ožujka 2011. neosnovan, a nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 9. kolovoza 2024. ukinuto rješenje od 14. ožujka 2011., jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo, da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 9. kolovoza 2024. tužitelj izjavio tuženiku žalbu s prijedlogom za određivanje odgode izvršenja rješenja prvostupanjskog tijela Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula od 9. kolovoza 2024., a o kojima je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 16. listopada 2024. na način da je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. kolovoza 2024. te je istim rješenjem u točki 2. izreke odbačen prijedlog tužitelja za određivanje odgode izvršenja rješenja prvostupanjskog tijela od 9. kolovoza 2024., a osporavajući koje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se kod oovg Suda vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Naime, odredbom članka 34. stavak 1. Zakona propisano je, da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

13. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je, da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robizonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robizonski smještaj, kamp ili kamp odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

14. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je, da iznimno od stavka 2. točke 1. tog članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp-odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih domaćinstvu.

15. Odredbom članka 39. stavak 1. ZV-a propisano je, da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

16. Odredbom članka 42. stavak 1. ZV-a propisano je, da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

17. U skladu s odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona, rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavak 2. tog Zakona.

18. Odredbom članka 41. ZV-a propisano je, da za poduzimanje poslova koji premašuju redoviti okvir upravljanja, naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari, potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

19. S obzirom da u ovom upravnom sporu nije sporno, da su tužitelj i ŠC suvlasnici, svaki u polovici dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, bazen i dvorište, za koje je tužitelju rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službi za gospodarstvo od 14. ožujka 2011. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, smještenom u objektu vrste kuća za odmor u [adresa] te da tužitelj više nema suglasnost suvlasnika ŠC za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, to tužitelj više ne ispunjava sve zakonom propisane uvjete pa je pravilno prvostupanjsko tijelo postupilo kada je sukladno odredbi članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona, rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. kolovoza 2024. ukinuo rješenje od 14. ožujka 2011. kojim je tužitelju bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

19.1. Dakle, predmetna nekretnina u kojoj tužitelj pruža ugostiteljsku uslugu nalazi se u suvlasništvu tužitelja i ŠC pa je tužitelj u svrhu ispunjenja uvjeta iz članka 34. stavak 2. točka 1. Zakona koji uvjet zajedno s onim iz točke 2., 3. i 4. mora biti ispunjen da bi se moglo izdati rješenje o odobrenju, potrebna suglasnost suvlasnika predmetne nekretnine, a ovo iz razloga što prema odredbi članka 41. stavak 1. ZV-a poslove iznajmljivanja nekretnine premašuju okvir redovitog upravljanja, a budući je IC takvu suglasnost povukla, to tužitelj više ne ispunjava sve zakonom propisane uvjete za pružanje usluga u domaćinstvu slijedom čega se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

19.2. Stoga prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. S tim u svezi upućuje se tužitelja na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-3012/2022-3 od 18. ožujka 2021.

20. Što se tiče prijedloga tužitelja za prekid upravnog postupka, dok se ne riješi prethodno pitanje (parnični postupak između tužitelja i IC koji se pred Općinskim sudom u Puli vodi pod poslovnim brojem P-271/24) ukazuje se tužitelju, da u ovom upravnom sporu (kao što je to bilo i u upravnom postupku) jasno proizlazi vlasničko stanje predmetne nekretnine i tek pravomoćna odluka kojom bi vlasništvo bilo uređeno na drukčiji način od onog kako je to navedeno u zemljišno- knjižnom ulošku Zemljišno-knjižnog odjela Pula od 29. ožujka 2025., broj z. k. uloška [broj ZK uloška] bila bi osnova za pokretanje novog upravnog postupka te eventualno novog upravnog spora.

21. Naposljetku, što se tiče prijedloga tužitelja za odgodu izvršenja prvostupanjskog rješenja od 9. kolovoza 2024. kojeg je tužitelj dostavio tuženiku uz žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovaj Sud se slaže s obrazloženjem navedenim u osporavanom rješenju tuženika, dok je o prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika od 16. listopada 2024., čime bi se zapravo odgodilo izvršenje prvostupanjskog rješenja od 9. kolovoza 2024., odlučeno rješenjem ovog suda od 22. travnja 2025. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, jer tužitelj nije dokazao nastanak nenadoknadive štete.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 12. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Leu Perušku, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14