REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2590/2024-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Krešimir Škarica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & Partneri d.o.o., Zagreb, Petrova 120/I, protiv tuženika: Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar j.t.d., Zagreb, Masarykova 7, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 20. svibnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika 1. i 2. tužitelja te tuženikovog opunomoćenika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, naknaditi 1. tužitelju LT, [adresa], imovinsku štetu u iznosu 194,31 EUR / 1.464,00 HRK, s osnove troškova prijevoda isprava sa slovačkog na hrvatski jezik, zajedno sa zateznim kamatama tekućom od 23. siječnja 2009. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, naknaditi neimovinsku štetu 1. tužitelju LT, [adresa], u iznosu 14.931,32 EUR i 2. tužitelju LTD, [adresa], u iznosu 14.931,32 EUR, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljima parnične troškove u iznosu 28.615,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak zahtjeva 1. i 2. tužitelja za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu neposredno 24. travnja 2009. (list 1), u kojoj se navodi da su tužitelji članovi uže obitelji pok. ST, koja je 7. rujna 2008. smrtno stradala, kao putnica u autobusu marke "Renault Karosa LC956" reg. oznaka [registarska oznaka], u prometnoj nesreći koja se dogodila oko 6,05 sati na 179 kilometru i 500 metara zapadnog kolničkog traka autoceste A-1 na području grada Gospića, na način opisan u dostavljenim ispravama. Autobus marke "Renault Karosa LC956" reg. oznaka [registarska oznaka], čiji vozač je skrivio prometnu nesreću, stranih je reg. oznaka pa je sukladno navedenom pasivno legitimiran tuženik. Prije smrti, između pok. ČT i članova njezine obitelji postojale su jake emotivne poveznice i trajna životna zajednica. Nakon tragičnog događaja oštećenici-tuženici su trpjeli izuzetno jake duševne boli zbog gubitka najuže članice obitelji, koja je zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga živjela zajedno s oštećenim unucima i njihovom majkom odnosno snahom. Tužitelji su u ovom štetnom događaju trpjeli imovinsku i neimovinsku štetu, i to po stavkama: 1) S osnove imovinskih troškova prijevoda isprava sa slovačkog na hrvatski jezik 1. tužitelj zahtijeva iznos 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2009.; 2) S osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 1. tužitelj ŽT, unuk pok. ST, zahtijeva iznos 75.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009.; 3) S osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 2. tužitelj, ŠT, unuk pok. ST, zahtijeva iznos 75.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009. Naknade po pojedinim vidovima štete zatražene su u skladu s orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i mjerodavnom sudskom praksom koja se za pojedine vidove štete dosuđuje u istom ili sličnim slučajevima. Budući da tuženik u mirnom postupku nije tužiteljima isplatio naknadu za pretrpljenu štetu, to tužitelji ustaju predmetnom tužbom i predlažu donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu 1. tužitelju imovinske štete (prijevod sa slovačkog na hrvatski jezik) u iznosu 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2009. te naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i to 1. tužitelju u iznosu 75.000,00 HRK i 2. tužitelju u iznosu 75.000,00 HRK, odnosno ukupno u iznosu 150.000,00 HRK, sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu 8. lipnja 2009. (list 22), u kojem se navodi da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju budući da je u prometnoj nesreći u kojoj je smrtno stradala ET sudjelovalo vozilo stranih registracijskih oznaka [registarska oznaka], osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva. Tuženik predlaže radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica, službenim putem zatraži priklop spisa predmeta ŽDO u Gospiću koji se vodi povodom navedene prometne nesreće. Tužitelji uz tužbu nisu dostavili dokaz iz kojeg bi bilo razvidno njihovo srodstvo s pok. ET, stoga tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visinu štete po svim zatraženim osnovama. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud prvotno donio presudu posl. br. Pn-2628/2009- 59 od 3. svibnja 2013., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je tuženiku naknaditi 1. tužitelju imovinsku štetu (trošak prijevoda) u iznosu 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2009. (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi neimovinsku štetu mldb. 1. tužitelju u iznosu 75.000,00 HRK i mldb. 2. tužitelju u iznosu 75.000,00 HRK, sve sa zateznim kamatama od 6. veljače 2009. (toč. II. izreke); odbijen je ostatak tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete iz toč. II. izreke za 5. veljače 2009. (toč. III. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljima parnične troškove u iznosu 35.797,00 HRK sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2013. (toč. IV. izreke) i odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. V. izreke). Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1807/2013-4 od 10. veljače 2015. je ukinuta potonja presuda u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke presude te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari je ovaj sud 28. listopada 2016. donio presudu posl. br. Pn-1751/2015-83, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva naknada imovinske štete (troškovi prijevoda) u iznosu 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2009. i neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševnog zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 1. i 2. tužitelju, svakom u iznosu 75.000,00 HRK, odnosno sveukupno u iznosu 150.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 5. veljače 2009., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (toč. I. izreke) i naloženo je 1. i 2. tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 55.937,50 HRK sa zateznim kamatama od 28. listopada 2016. (toč. II. izreke).

Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-294/2017-7 od 30. travnja 2019. djelomično je potvrđena potonja prvostupanjska odluka u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos 29.218,75 HRK sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); preinačena je potonja presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu 26.718,75 HRK sa zateznim kamatama (toč. II. izreke); odbijen je 1. i 2. tužiteljev zahtjev za naknadom troška sastava žalbe (toč. III. izreke) i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).

Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-456/2020-9 od 12. studenoga 2024. prihvaćena je 1. i 2. tužitelja revizija te je ukinuta potonja prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje te je riješeno da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

5. Podneskom predanim 18. travnja 2025. (list 708-710) su 1. i 2. tužitelji konačno postavili tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s mjerodavnim slovačkim pravom i recentnom sudskom praskom slovačkih sudova, zahtijevajući naknadu 1. tužitelju imovinske štete u iznosu 194,31 EUR / 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2009. te naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i to 1. tužitelju u iznosu 14.931,32 EUR i 2. tužitelju u iznosu 14.931,32 EUR, sve sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u posebno izvješće MUP-a RH, PU ličko-senjske, PP Gospić, od 15. listopada 2008. (list 5-9), smrtni list za ET (list 10 i 11), rodni list za 1. i 2. tužitelje (list 12-15), rodni list za NT, oca 1. i 2. tužitelja (list 43 i 44), račun br. 0116/09 od 22. siječnja 2009. za trošak prijevoda isprava sa slovačkog na hrvatski jezik (list 16), dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 15. rujna 2008. sa zapisnikom o vještačenju (list 27-40), kao i ostale priložene mjerodavne isprave te je izveden dokaz saslušanjem ZT, majke i z. z. mldb. 1. i 2. tužitelja na ročištu 26. travnja 2013. (list 217-219).

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokaz obnovljeni čitanjem zapisnika o istima te uvidom u priložene isprave te je nadalje izveden dokaz uvidom u presude Slovačke Republike i to Županijskog suda u Prešovu broj 2 Co/38/2022, od 22. veljače 2023., Županijskog suda u Trnavi broj 22 Co/34/2023 od 31. listopada 2022., Županijskog suda u Žilini broj 27 C/41/2019 od 18. listopada 2021., te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. (list 612-705) i presudu Slovačke Republike, Županijskog suda u Košice broj K2-20 C/23/2022 od 27. rujna 2024. (list 711-734).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu 1. tužitelju imovinske štete (trošak prijevoda) i neimovinske štete 1. i 2. tužitelju, radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliskog srodnika, pok. ST, bake 1. i 2. tužitelja, kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 7. rujna 2008., kada je ista smrtno stradala kao putnica u autobusu strane registracijske oznake (Slovačka Republika), koja se dogodila na autocesti A-1, na području grada Gospića.

Nije sporno da je pok. ET imala boravište na području Republike [adresa], kao i da je ista bila državljanka Slovačke Republike; da 1. i 2. tužitelji imaju boravište na području [adresa] te da su isti državljani Slovačke Republike; aktivna legitimacija 1. i 2. tužitelja, jer su tada mldb. 1. i 2. tužitelj unuci pok. ST (smrtno stradale u predmetnoj prometnoj nesreći); pasivna legitimacija tuženika budući je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo stranih reg. oznaka, osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva; nastanak predmetnog štetnog događaja; uzročno-posljedična sveza između predmetnog štetnog događaja i nastale posljedice smrtno stradale pok. ST, bake 1. i 2. tužitelja i nije sporna odgovornost tuženika.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik osporava postojanje trajnije zajednice života između tada mldb. 1. i 2. tužitelja i njihove bake pok. ST, iz razloga jer je ista imala prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, a ne na adresi 1. i 2. tužitelja, te je sporna primjena mjerodavnog prava, budući tužitelji smatraju da je u ovom slučaju mjerodavno pravo Republike Hrvatske pri čemu se tužitelj poziva na primjenu čl. 3. Haške konvencije iz 1971. godine, dok tuženik smatra da je u ovom slučaju mjerodavno pravo Slovačke Republike, pri čemu se tuženik u bitnome poziva na primjenu čl. 4. Haške konvencije iz 1971. godine.

9. U ovom slučaju prednica tužitelja pok. ET, ima status žrtve u predmetnoj prometnoj nesreći, koja je smrtno stradala kao putnica u autobusu (slovačkih reg. oznaka), a u ovoj nesreći sudjelovalo je samo jedno vozilo, i to navedeni autobus registriran u [adresa], u kojem je kao putnica smrtno stradala pok. ET s redovnim prebivalištem u [adresa], do koje je prometne nesreće je došlo na način da je vozač autobusa sletio s kolnika udesno na meki teren, nastavio kretati se po mekom terenu, i u konačnici se svojim prednjim dijelom zabio u betonski nosač nadvožnjaka, kako to proizlazi iz izvješće policije (list 5).

10. U ovom slučaju primjenjuje se kao mjerodavno pravo registracije vozila, dakle mjerodavno pravo Slovačke Republike, a koje se odnosi na građansku izvanugovornu odgovornost za štetu koja potječe iz prometne nesreće (list 247 spisa).

Dakle, ovdje je mjerodavno pravo Slovačke Republike, primjenom odredbe čl. 4. st. 1.a podst. 2. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode od 4. svibnja 1971. godine (Narodne novine-MU br. 4/94, dalje: Haška konvencija), kojom je uređena iznimka od pravila o mjerodavnom pravu države na teritoriju koje se dogodila prometna nesreća iz čl. 3. Haške konvencije i to u slučaju ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i ako je registrirano u nekoj drugoj državi, tako da se unutarnje pravo države registracije vozila primjenjuje na odgovornost prema oštećenom, ako se njegovo redovno boravište nalazi u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju kojeg se dogodila prometna nezgoda. Budući da je pravo Slovačke Republike, kao pravo države registracije predmetnog autobusa ujedno i pravo države u kojoj i prednica tužitelja imala i tužitelji imaju uobičajeno boravište, ono je sa spornim odnosom i oštećenicima u bližoj svezi od prava države u kojoj se nesreća dogodila. Temeljem načela jedinstvene mjerodavnosti prava za neposrednu žrtvu, kao i za tužitelje kao posredne oštećenike, na tužitelje se primjenjuje isto mjerodavno pravo iz čl. 4. st. 1.a podst. 2. Haške konvencije, dakle pravo Slovačke Republike.

11. Od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatraženi su podatke o mjerodavnom pravu Slovačke Republike, određeno propise koji uređuju naknadu štete u slučaju prometne nesreće, a koji se odnose na građansku izvanugovornu odgovornost za štetu koja potječe iz prometne nesreće, te je isto pribavljeno (list 290- 294).

12. Tužitelji su u prilogu podneska od 29. prosinca 2015. dostavili presliku note Ministarstva vanjskih poslova Slovačke Republike od 14. rujna 2010. koja je dostavljena povodom istog štetnog događaja u drugom predmetu ovoga suda (list 297- 354).

13. Sukladno Civilnom (Građanskom) zakonu Republike Slovačke i Zakonu br. 381/2001 Zbirke ugovora o osiguranju (Zakon od 4. rujna 2001. o obveznom ugovornom osiguranju od odgovornosti za štetu počinjenu korištenjem motornog vozila), kao mjerodavnom pravu Slovačke Republike u ovom predmetu, naknada neimovinske štete nanesene bliskim osobama žrtava usmrćenih u prometnoj nesreći ne spada u obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, no, čl. 449. st. 2. slovačkog Civilnog zakona može tumačiti ekstenzivno na način da tužiteljima pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u prometnoj nezgodi.

14. Naime, u čl. 4. Zakona br. 381/2001 Zbirke ugovora o osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon br. 381/2001) izrijekom se utvrđuje opseg odgovornosti osiguravatelja koji se za slučaj smrti u st. 2. toč. a) ograničava na troškove kod usmrćivanja, i to sukladno st. 3. - dokazane i plaćene troškove zdravstvene skrbi, bolničke troškove, troškove bolničkog osiguranja, troškove nesreće, troškove osiguranja od nesreće, troškove na dohodak, troškove mirovinskog osiguranja, i prihode od mirovinske štednje ako je osiguranik dužan platiti ih preko ovlaštenog subjekta. Dakle, čl. 4. st. 1. Zakona br. 381/2001 uređena je odgovornost osiguravatelja u granicama sklopljene police osiguranja. Sukladno čl. 4. Zakona br. 381/2001, obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva samo prava eksplicitno navedena u citiranoj odredbi čl. 4. Zakona br. 381/2001, međutim ne i druga prava nastala na temelju drugih razloga, dakle pokrivena je isključivo taksativno navedena imovinska šteta, ali ne i neimovinska šteta za zaštitu osobnosti oštećenih osoba u smislu čl. 11. i 13. slovačkog Civilnog zakona. Naime, sukladno čl. 11. slovačkog Civilnog zakona fizička osoba ima pravo na zaštitu svoje osobnosti, prvenstveno života i zdravlja, građanskog i ljudskog dostojanstva, kao i privatnosti, svog imena i oblika osobnih uloga. Sukladno čl. 13. slovačkog Civilnog zakona fizička osoba ima prvenstveno pravo zahtijevati da se neovlašteno ne povrijede prava na zaštitu svoje osobnosti, te kako bi se posljedice ovih povreda odstranile i kako bi joj bila ponuđena primjerena zadovoljština. Dakle, novčana naknada neimovinske štete, propisana je citiranim čl. 11. i 13. slovačkog Civilnog zakona.

15. Stoga, kako bi se utvrdilo ima li neka osoba pravo na naknadu neimovinske štete propisane čl. 11. i 13. slovačkog Civilnog zakona, potrebito bi bilo poći od sadržaja same police osiguranja od odgovornosti za uporabu motornog vozila, odnosno uvjeta osiguranja kao njezinog sastavnog dijela, koji određuju ugovoreni opseg osiguranja - a navedeno sukladno citiranom čl. 4. st. 1. Zakona br. 381/2001. Dakle, obveza isplate ne nastaje na temelju zakona, ne radi se o zakonskom osiguranju od odgovornosti za štetu, nego se radi o obveznom osiguranju, koje je karakteristično po tome što bez sklopljene police osiguranja takva obveza za osiguravajuće društvo ne može niti nastati.

Tako odredbom čl. 449. slovačkog Civilnog zakona, u slučaju smrti oštećenika nasljednici, odnosno druge osobe, imaju pravo na ciljane troškove zajedno sa liječenjem i primjerene troškove za pogreb.

16. Međutim, prema odredbi čl. 145. st. 3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) ovaj sud štit subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije. Pravo na zaštitu iz osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila proizlazi iz Prve direktive Vijeća br. 72/166/EEZ od 24. travnja 1972 o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građansko pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Sl. list EU br. 103. 2. svibnja 1972.), Druge Direktive Vijeća br. 84/5/EEZ od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građansko pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Sl. list EU br. 8, 11. siječnja 1984.), Treće Direktive Vijeća br. 90/232/EEZ od 14. svibnja 1990. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građansko pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Sl. list EU br. 129, 19. svibnja 1990.), Četvrte Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 2000/26/EZ od 16. svibnja 2000. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građansko pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Sl. list EU br. 180, 20. srpnja 2000.) i Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 2005/14/EZ od 11. svibnja 2005. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građansko pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Sl. list EU br. 149, 11. lipnja 2005.)

17. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl. br. Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kada se prometna nezgoda s međunarodnim obilježjem dogodi u jednoj državi pri čemu u toj nezgodi sudjeluje samo jedno vozilo koje registrirano u državi različitoj od države u kojoj se dogodila nezgoda, tada se na zahtjeve za naknadu štete nastale u toj nezgodi neposrednim i posrednim oštećenicima čije je redovno boravište u istoj državi, i to državi registracije vozila, primjenjuje unutarnje pravo države registracije vozila. U ovom slučaju to znači da se na zahtjev tužitelja za naknadu štete koji su pretrpjeli zbog smrti supruge, odnosno majke u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Hrvatskoj primjenjuje slovačko i njemu nadređeno pravo Europske unije jer je u trenutku nesreće 2008. g. Slovačka Republika već bila članica EU.

Međutim, Vrhovni sud Slovačke Republike u odluci broj 6MCdo/1/2016 od 31. srpnja 2017., naslanjajući se na praksu Ustavnog suda Slovačke Republike iznesenu u odluci broj 666/2016-36 od 11. listopada 2016., odstupio od svoje ranije prakse izražene u odlukama broj Cdo 168/2009 i Cdo 301/2012, te zauzeo pravno shvaćanje prema kojem izraz „šteta“ („škoda“) iz Zakona broj 381/2001 (o obveznom osiguranju) treba tumačiti ekstenzivno tako da ovaj pojam uključuje i nematerijalnu štetu čija naknada pripada bliskim osobama smrtno stradalih osoba u prometnim nezgodama i to zbog građanskopravne odgovornosti za povredu prava na privatni i obiteljski život. Pritom je ocijenjeno da kada postoji građanskopravna odgovornost za štete nastale uporabom motornih vozila, tada ta odgovornost mora biti pokrivena i obveznim osiguranjem (odjeljci 28. i 29.). Štoviše, u odnosu na razloge odstupanja, ocijenjeno je da je ranije određena zadrška u pogledu mogućnosti da društvo za osiguranje može biti utuženo za naknadu neimovinske štete na temelju odgovornosti propisane nacionalnim pravom, očito bila posljedica nesklonosti poštovanju činjenice da pravo EU ne pravi razliku između pojmova ''šteta'' (''škoda'') i ''šteta'' (''ujma'') ili između imovinske štete (''materianymi škodami'') i neimovinske štete (''nemajetkpvymi ujmami'') i s time povezane nespremnosti interpretiranja nacionalnog prava u duhu europskog prava (odjeljak 36.).

Ovakvom praksom je slovački najviši sud ocijenio kakav učinak na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ima činjenica što Slovačka Republika u svoje nacionalno zakonodavstvo nije pravilno odnosno potpuno uvrstila direktive o obveznom osiguranju i da zbog toga naknada neimovinske štete zbog smrti bliske osobe nije pokrivena obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Pritom je prihvatio interpretirati slovačko nacionalno pravo u duhu europskog prava koristeći, dakle načelo interpretativnog, odnosno neizravnog učinka neuvrštenih direktiva, otklanjajući mogućnost primjene izravnog učinka neuvrštenih direktiva. Valja podsjetiti da interpretativni učinak svojstva prava Europske unije na temelju kojeg su nacionalni sudovi dužni interpretirati nacionalno pravo u svjetlu europskog prava jer se nacionalno pravo interpretira u svjetlu cjelokupnog prava EU, uključujući i direktive, dok je izravni učinak prava EU svojstvo normi europskog prava da izravno dodjeljuju subjektivna prava pojedincima na koja se oni mogu pozivati pred nacionalnim sudovima. Stoga, u ovom slučaju slovački sudovi su prihvatili tumačenje Suda EU iz spomenutog predmeta L, kako se značenje pojma ''štete po zdravlje'' (''ujmu na zdravi''-slovački, ''personal injures''-engleski), mora tumačiti u skladu sa svrhom direktive, a to je ojačati zaštitu žrtava u prometnim nesrećama te kako je pojam ''tjelesna ozljeda/osobna šteta'' iz direktiva dovoljno širok da obuhvaća svaku štetu koja je nastala povodom integriteta osobe, što uključuje kako fizičke, tako i duševne bolove (Haasova, paragraf 47, Š, paragraf 38.). K tome su prihvatili široko tumačenje odredbe direktiva o ovlaštenosti članova obitelji na naknadu štete koja je prouzročena smrću osobe, putnika u prometnoj nesreći u kojem je navedeno: „ni na temelju jednog elementa Prve, Druge i Treće direktive nije moguće zaključiti da je zakonodavac Unije zaštitu zajamčenu tim direktivama želio ograničiti samo na osobe koje su izravno uključene u događaj koji je doveo do štete (Haasova paragraf 54. Š paragraf 46) kao i da direktive nalažu da obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva i neimovinsku štetu koju su pretrpjeli članovi bližnje obitelji žrtava prometne nesreće. U takvim okolnostima kada se sudska praksa najvišeg suda Slovačke Republike koja se, k tome, naslanja na praksu slovačkog Ustavnog suda, tumači u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava, ne može se zaključiti da su unaprijed navedenim interpretativnim tumačenjem prekoračene dopuštene granice interpretacije uspostavljanjem odgovornosti za štetu osiguravajućeg društva.

18. Slijedom navedenog, ovdje treba primijeniti strano mjerodavno (slovačko) pravo na način kako bi ga primijenili i slovački sudovi, a s obzirom na činjenicu da su 1. i 2. tužitelji unuci poginule pok. putnice ST. Dakle, u takvim okolnostima kada se sudska praksa najvišeg suda Slovačke Republike koja se, k tome, naslanja na praksu slovačkog Ustavnog suda, tumači u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava, ne može se zaključiti da su unaprijed navedenim interpretativnim tumačenjem prekoračene dopuštene granice interpretacije uspostavljanjem odgovornosti za štetu osiguravajućeg društva. Stoga, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju moguća primjena prava Europske unije sadržanog u navedenim Direktivama mjerodavnim u vrijeme nastupa predmetnog štetnog događaja 7. rujna 2008. (koje su nakon štetnog događaja stavljene izvan snage Direktivom Europskog Parlamenta i Vijeća br. 2009/103/EZ od 16. rujna 2009.).

19. Zbog izloženog, bez obzira što tužitelji u ovom predmetu nisu dokazali da bi raspolagali ugovorom o osiguranju od odgovornosti za uporabu motornog vozila kojim bi bilo ugovoreno njihovo pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u prometnoj nezgodi, sukladno citiranom čl. 4. st. 1. Zakona br. 381/2001, s obzirom na praksu Vrhovnog suda Slovačke Republike, koja se, k tome, naslanja na praksu Ustavnog suda Slovačke Republike, tumači u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava, dakle primjenom prava Europske unije sadržanog u navedenim mjerodavnim Direktivama, ovaj sud utvrđuje da 1. i 2. tužiteljima pripada pravo na naknadu imovinske štete, kao i neimovinske štete zbog smrti bliskog člana obitelji, bez obzira na sadržaja police osiguranja od odgovornosti za uporabu motornog vozila na kojoj tužitelji temelje svoj zahtjev prema tuženiku kao pravnoj osobi koja štetu obrađuje za slovačkog osiguratelja.

20. Stoga, odlučan je sadržaj slovačkog prava glede pitanje poveznice pripadaju li i pod kojima uvjetima unuci u krug bliskih osoba koji imaju pravo na naknadu neimovinsku štete zbog gubitka bliske osobe, prema slovačkom pravu i sudskoj praksi, kao i o možebitnoj visini iste.

21. Na okolnost postojanja trajnije zajednice života između tada mldb. 1. i 2. tužitelja i njihove bake pok. ST, koju trajniju zajednicu života tuženik osporava, izveden je dokaz saslušanjem KT, majke i z. z. mldb. 1. i 2. tužitelja.

22. PT, majka i z. z. mldb. 1. i 2. tužitelja, je iskazala da su ona i njezina djeca ovdje mldb. 1. i 2. tužitelji zajedno živjeli s njihovom bakom pok. Martom Kovalčikova 7 godina i to od prosinca 2001., nakon što je bio poginuo njihov otac, pa sve do smrti njihove bake 2008. g., kada je baka poginula, njih četvero živjeli su zajedno. Kada je poginuo otac 1. i 2. tužitelja, tada je njihova baka ET došla živjeti u stan kod 1. i 2. tužitelja i njihove majke, gdje su do tada bili živjeli sa svojim ocem. Inače, baka pok. ET je je imala svoj vlastiti stan na drugoj adresi, tako da je ista imala prijavljeno prebivalište na adresi gdje se nalazio stan koji je bio njezino vlasništvo, ali živjela je u zajedničkom domaćinstvu s mldb. 1. i 2. tužiteljima i njihovom majkom 7 godina, i dijelili su troškove života. Tužitelj su puno vremena provodili sa svojom bakom pok. ĐT, zajedno sa bakom su išli na praznike i godišnje odmore za vrijeme zajedničkog života s pok. bakom, majka 1. i 2. tužitelja je u to vrijeme radila, a baka ET je bila u mirovini, tako da su 1. i 2. tužitelji provodili svakodnevno puno vremena sa svojom bakom, za vrijeme dok je majka 1. i 2. tužitelja radila, baka im je kuhala i o njima se brinula, vodila ih je u vrtić odnosno školu i dočekivala. Baka ET to je radila iz ljubavi, jer su 1. i 2. tužitelj njezini jedini unuci, a njezin sin (jedini sin) je bio otac mldb. 1. i 2. tužitelja koji je poginuo, tako da je baka ET bila jako povezana s 1. i 2. tužiteljem. Tužitelj su također jako voljeli baku i bili su povezani s njom, voljeli su provoditi vrijeme sa svojom bakom ĐT, jako su voljeli baku, i imali su s njom jako dobar odnos.

23. Iskaz saslušane KT, majke i z. z. mldb. 1. i 2. tužitelja, u cijelosti se prihvaća u činjenični supstrat potrebit za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kao neposredno uvjerljiv, iskren, istinit, životan i logičan, te u skladu s priloženim ispravama.

24. Stoga je na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno postojanje trajnije zajednica života između tada mldb. 1. i 2. tužitelja i njihove bake pok ST, budući su 1. i 2. tužitelj sa svojom pokojnom bakom živjeli u istom domaćinstvu 7 godina, gdje je baka s istima dijelila zajedničke troškove života, te su bili emotivno povezani. Činjenica da je pok. ET prije nastanka predmetnog štetnog događaja, imala svoj vlastiti stan na drugoj adresi, gdje je imala i prijavljeno prebivalište, nije od značaja, budući činjenica da je u svom vlasništvu imala stan na drugoj adresi, ne znači istovremeno i da je stanovala u istom stanu, a što proizlazi i iz iskaza majke i z. z. mldb. tužitelja, da je pok. ET nakon pogibije svog sina jedinca, oca ovdje 1. i 2. tužitelj, u prosincu 2001. došla stanovati u stan kod 1. i 2. tužitelja i njihove majke, gdje su zajedno živjeli daljnjih 7 godina sve do pogibije bake Marte Kovalčíkova 2008. godine, smrtno stradale u predmetnoj prometnoj nesreći.

25. Ujedno uvidom u dokaz o platežu prijevoda-račun 0116/09 od 22. siječnja 2009. (list 16) utvrđeno je da je tužiteljima nastao trošak prijevoda isprava u postupku

S NT u iznosu 1.464,00 HRK

26. S obzirom da su tužitelji posredni oštećenici, odnosno bliski srodnici izravne žrtve, svoje bake kao putnice u autobusu, to oni svoje pravo ostvaruju iz istog prava kao i neposredna žrtva, tako da i tužitelji ulaze u krug osoba obuhvaćenih odredbom čl. 4. st. 1.a podst. 2. Haške konvencije.

27. U skladu s mjerodavnom sudskom praksom Slovačke Republike, kao i odredbama, poglavito čl. 449. slovačkog Civilnog zakona, tumačeći ga šire, odnosno u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem europskog prava i u duhu europskog prava, dakle primjenom prava Europske unije sadržanog u navedenim mjerodavnim Direktivama, tužiteljima pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti bliske osobe usmrćene u prometnoj nesreći, dakle tumači se na način da tužiteljima pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u prometnoj nesreći.

28. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su tužitelji pretrpjeli imovinsku i neimovinsku štetu odnosno povrijeđeno je pravo osobnosti 1. i 2. tužitelja na duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe, čime je 1. i 2. tužiteljima nastala neimovinska šteta, što opravdava dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu.

29. Ujedno, za dosuđivanje naknade štetu vodilo računa i o proporcionalnosti s obzirom na intenzitet odnosa između 1. i 2. tužitelja te njihove preminule bake ST, pri tome uzimajući u obzir trenutnu vrijednost novca u vremenu, a sve obzirom na presude Slovačke Republike i to Županijskog suda u Prešovu broj 2 Co/38/2022, od 22. veljače 2023., Županijskog suda u Trnavi broj 22 Co/34/2023 od 31. listopada 2022., Županijskog suda u Žilini broj 27 C/41/2019 od 18. listopada 2021., te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024. (list 612-705) i presudu Slovačke Republike, Županijskog suda u Košice broj K2-20 C/23/2022 od 27. rujna 2024. (list 711-734). Tako je glede uzimanja u obzir trenutne vrijednosti novca uzeto u obzir navod da prilikom pravedne dosude iznosa naknade štete ne može se ne uzeti u obzir visinu inflacije. Npr. u 2016. g. inflacija je bila: +0,5%, u 2017.: 1,3%, 2018.: 2,5%, 2019.: 2,7%, 2012.: 1,9%, 2021.: inflacija je bila 3,2%, 2022.: inflacija je dosegla 12,8%, a 2023. inflacija je bila 10,5% (https://www.iz.sk/inflacija). S obzirom na navedene statističke pokazatelje, stoga po ocjeni suda, sud mora uzeti u obzir trenutnu vrijednost novca, uzeti u obzir visoku stopu inflacije.

30. Zbog izloženog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te dosuditi naknadu 1. tužitelju imovinske štete u iznosu 194,31 EUR / 1.464,00 HRK sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2009. te naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i to 1. tužitelju u iznosu 14.931,32 EUR i 2. tužitelju u iznosu 14.931,32 EUR, sve sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. veljače 2009., kako je odlučeno pod toč. I. i II. izreke presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

32. Slijedom navedenog, 1. i 2. tužiteljima je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva od 5. veljače 2009., tužbe od 3. veljače 2009. (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 7. rujna 2009., 24. studenoga 2009., 21. siječnja 2010., 30. travnja 2010., 9. lipnja 2010.., 5. listopada 2010., 29. ožujka 2011., 26. travnja 2011., 10. listopada 2012., 8. srpnja 2013., 29. prosinca 2016., 25. ožujka 2016., 27. lipnja 2016., 17. kolovoza 2016. (Tbr. 8./1. OT) i žalbe od 14. studenoga 2016. (Tbr. 10./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2010., 1. veljače 2011., 26. travnja 2013., 20. listopada 2015. i 20. listopada 2016. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te zastupanja na ročištima 6. rujna 2011. i 6. rujna 2012., za svaku radnju u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR, te daljnje troškove sastava žalbe 14. studenoga 2016. u zahtijevanom iznosu 625,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) te podnesaka od 6. veljače 2017., 15. prosinca 2017., 24. siječnja 2018., 3. listopada 2018., revizija od 23. kolovoza 2019. u zahtijevanom iznosu 750,00 EUR (Tbr. 10. OT), 5. veljače 2021., 28. studenoga 2022., 12. prosinca 2022., 2. rujna 2024., 11. studenoga 2024., 22. studenoga 2024. i 17. travnja 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 2. travnja 2025. i 20. svibnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 19.075,00 EUR, uvećanog za 10 % (zastupanje dvije osobe), odnosno ukupno u iznosu 20.982,50 EUR, uvećanog za PDV 25 % (5.245,63 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu 270,00 EUR i za presudu 535,00 EUR i trošak prijevoda 1.648,50 HRK / 218,80 EUR i 500,00 HRK / 66,36 EUR i trošak sudskog tumača 500,00 HRK / 66,36 EUR i 300,00 HRK / 39,82 EUR za pristup na ročište, te sudske pristojbe za žalbu i za reviziju, za svaku radnju u iznosu 3.740,00 HRK / 497,00 EUR. Stoga je 1. i 2. tužiteljima valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 28.615,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak 1. i 2. tužitelja zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

33. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 30. prosinca 2009., 22. siječnja 2010., 2. travnja 2010., 24. siječnja 2011., 1. veljače 2011., 18. travnja 2013., žalbe u zahtijevanom iznosu 625,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) i dopune žalbe u zahtijevanom iznosu 625,00 EUR, 28. travnja 2014. u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR (Tbr. 8./4.OT), 12. lipnja 2015., 12. srpnja 2016., 18. listopada 2016., odgovor na žalbu 16. siječnja 2017., odgovor na reviziju 25. listopada 2019., 27. siječnja 2020. u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i 24. ožujka 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2010., 1. veljače 2011., 26. travnja 2013., 20. listopada 2015., 20. listopada 2016., 2. travnja 2025. i 20. svibnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te zastupanja na ročištima 6. rujna 2011. i 6. rujna 2012., za svaku radnju u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 11.650,00 EUR, uvećanog za PDV 25 % (2.912,50 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 14.562,50 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

34. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. 1. i 2. tužitelja i

- opun. tuženika.