Poslovni broj: P-523/2021-33

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja LABENA d.o.o. Ljubljana, Verovškova ul. 64, Republika Slovenija, OIB: 30741293260, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191b, protiv tuženika HEALTH LIFE d.o.o. Split, Ulica Svetog Spasa 13, OIB: 78219115246, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi isplate iznosa od 231.250,00 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja BJ i zamjenika punomoćnika tužitelja VJ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Borisa Anišića iz Zagreba te zastupnice po zakonu tuženika NJ i zamjenice punomoćnika tuženika Marine Sladoljev, odvjetnice u Splitu, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 231.250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2020. do isplate po stopi propisanoj člankom 2. Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata (Službeni list Republike Slovenije br. 11/07), a koja je jednaka vodećoj kamatnoj stopi koju koristi Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana šestomjesečnog razdoblja, koje počinje s 1. siječnjem odnosno 1. srpnjem, uvećanoj za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26.174,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.033,28 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. rujna 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 231.250,00 EUR. U tužbi, tužitelj navodi da je s tuženikom 13. ožujka 2020. sklopio Kupoprodajni ugovor, a kojim ugovorom se tuženik kao prodavatelj obvezao isporučiti, a tužitelj kao kupac kupiti 625.000,00 komada zaštitne opreme, medicinskih maski za lice 3-Ply astm level 2 mask, po cijeni od 0,37 EUR po komadu. Nadalje, tim ugovorom da je ugovoreno avansno plaćanje naručene robe prije isporuke i to 70% ugovorenog iznosa prilikom narudžbe te 30% ugovorenog iznosa nakon carinjenja robe u Republici Hrvatskoj. Također da je ugovoreno i vrijeme isporuke najkasnije 14 dana nakon plaćanja drugog dijela avansa. Tužitelj ističe da je ispunio svoju obvezu iz ugovora te da je uplatio na račun tuženika iznos od 231.250,00 EUR i to 70% tog iznosa 13. ožujka 2020. te ostatak od 30% 17. travnja 2020. Međutim, naručena roba tužitelju da nije nikada isporučena. Tužitelj navodi da je dopisom od 5. lipnja 2020. pozvao tuženika na ispunjenje obveze u određenom roku te da je upozorio tuženika da će u slučaju neispunjenja obveze doći do raskida ugovora, uz obvezu tuženika da tužitelju vrati uplaćeni iznos za robu koja nikada nije isporučena. Tuženik da se dopisom od 10. lipnja 2020., a nastavno na naprijed navedeni dopis tužitelja, složio s raskidom ugovora u slučaju neispunjenja obveze u primjerenom roku koji je odredio sam tuženik te se isto tako u tom slučaju tuženik obvezao na povrat novčanih sredstava koje mu je uplatio tužitelj. Tužitelj navodi da tuženik nije ispunio svoju obvezu u razumnom roku niti je izvršio povrat novčanih sredstava te da je stoga, a sukladno članku 362. stavak 2. i 3. u vezi s člankom 361. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), ugovor između stranaka raskinut. Stoga, tužitelj da, sukladno članku 368. stavak 2. ZOO-a, potražuje povrat iznosa od 231.250,00 EUR kojeg je uplatio tuženiku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako po osnovu tako i po visini. Tuženik nakon toga iznosi kronologiju događanja navodeći da je trgovačko društvo Dokra d.o.o., kao posrednik, u ožujku 2020. potraživalo zaštitne maske za poznatog kupca – tužitelja. Tuženik da dugo vrijeme radi s Kinom, jer distribuira kozmetičku i medicinsku robu, te da je kontaktirao svoje dobavljače radi ispitivanja stanja na tržištu. Tom prilikom da je utvrđeno kako tek nekoliko proizvođača ima dostupne zaštitne maske, jer su uslijed pandemije sve zalihe kod većine proizvođača bile potrošene. Posredstvom Dokra d.o.o., odnosno zz tog društva ŠJ, tuženik da je uputio tužitelju sve certifikate i prateće dokumente glede zaštitnih maski, kao i video zapise iz tvornice Danyang Junlan Textile Trading da potvrdi da mu sve odgovara. Nakon potvrdnog odgovora tužitelja, tuženik da je potpisao ugovor sa tvornicom u Kini, a potom i ugovor sa tužiteljem. Tuženik da je potom tužitelju ispostavio predračun, kojeg je tužitelj uredno platio 13. ožujka 2020. u iznosu od 161.875,00 EUR. Tuženik da je potom izvršio plaćanje prvog obroka dobavljaču u Kini u ukupnom iznosu od 158.875,00 USD, uplatama od 18. ožujka 2020. i 19. ožujka 2020., kada je javljeno da je roba spremna za transport. Trgovačko društvo Danyang Junlan Trading da organizira transport. Dobavljač da je potom obavijestio tuženika da je cijena transporta jako narasla (7 do 8 puta) te da je potrebno cijenu transporta avansirati prije bilo kakvog ugovaranja. Tuženik da je tražio i alternativne ponude te da je pribavio najnižu ponudu od cargo partnera u iznosu od 46.800,00 USD. U međuvremenu, tuženik da je istom dobavljaču uplatio cijenu za zaštitne maske za drugog kupca, ali u manjoj količini koja se može transportirati putem Fedex-a te iste maske bivaju zaprimljene u Hrvatskoj na vrijeme, te da su uredno carinjene i isporučene kupcu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je s obzirom na cijene transporta, 21. ožujka 2020. obavijestio tužitelja o novonastaloj situaciji i potrebi da uplati ostatak iznosa, kako bi se mogao financirati transport. Tužitelj da se tada ponudio da će sam organizirati transport angažiranjem aviona te da stoga nema potrebe za plaćanjem traženog troška za transport, a što da je tuženiku odgovaralo, jer je bilo bitno samo da se roba uredno isporuči. Tuženik da je čekao informacije glede takvog transporta od strane tužitelja, međutim povratna informacija u vidu nemogućnosti organiziranja transporta da je pristigla tek nakon mjesec dana, kada je tužitelj javio da će platiti predloženi trošak transporta. Nakon toga, tužitelj da je 17. travnja 2020. uplatio ostatak u iznosu od 69.375,00 EUR, a nakon čega tuženik da javlja tvornici da izradi izvoznu dokumentaciju kako bi se moglo napraviti ugovaranje transporta. Iz tvornice – dobavljača da potom javljaju da su stupili na snagu novi zakoni te da je potrebno prepakirati robu i staviti nove oznake na ambalažu, a za što da im je potrebno nekoliko dana. Tuženik da je čekao da se odradi potrebno te da je cijelo to vrijeme bio u kontaktu sa posrednikom tužitelja i tvornicom. Nakon proteka nekoliko dana tuženik da je od strane dobavljača obaviješten da su se promijenili zakoni glede izvoza u Europsku uniju te da su većini tvornica, pa tako i Danyang Junlan Trading, ukinute dozvole za izvoz. U isto vrijeme da su se promijenili i propisi koji reguliraju uvoz robe u Europsku uniju te certifikati s kojima je ranije bilo moguće uvoziti robu iz Kine da više nisu vrijedili. U ovakvim zbivanjima da je već nastupio svibanj 2020., a tuženik da je od strane dobavljača uvjeravan da će na koncu sve biti u redu, jer je da je aplicirao za izdavanje novog certifikata u Španjolskoj te da će dozvolu za izvoz u Europsku uniji dobiti u kratkom vremenu.

4. Nakon toga, tuženik navodi da je u svibnju 2020. angažirao posrednika – trgovačko društvo Last Minute d.o.o. za pomoć pri pronalasku zaštitnih maski na drugim tržištima, prvenstveno u Europskoj uniji. Tuženik da je istovremeno bio u kontaktu sa dobavljačem u Kini, a za pomoć da se obratio i Kineskoj ambasadi u Zagrebu te Hrvatskom veleposlanstvu u Kini. Svi napori da su bili bez uspjeha te je tuženik tražio povrat novca od dobavljača u Kini. Posrednik Last Minute d.o.o. da je krajem svibnja 2020. proslijedio informaciju da je na području Njemačke moguće nabaviti veću količinu zaštitnih maski, te potom odlazi u Njemačku i rezervira potrebnu količinu. Ponuda koju je zaprimio za tuženika da je u tom trenutku bila previsoka i neprihvatljiva, jer ju nije bilo moguće financirati obzirom na izostanak povrata sredstava od dobavljača iz Kine. Uz puno pregovora i truda posrednik Last Minute d.o.o. da je uspio dogovoriti nešto povoljniju cijenu za kupnju zaštitnih maski. Dobavljač iz Kine da odbija vraćanje plaćenog iznosa te da tek 1. srpnja 2020. uplaćuje iznos od 119.000,00 USD, dok ostatak zadržava i nakon toga odbija bilo kakav daljnji kontakt. Tuženik navodi da je imao namjeru inicirati postupak radi povrata preostalog dijela novca, ali u Kini takvo postupanje da ne ide na način na koji je tuženik navikao, već uz znatne probleme pa da je stoga tuženik bio prinuđen od toga odustati.

5. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je od tužitelja 9. lipnja 2020. zaprimio obavijest o raskidu ugovora, uz poziv na vraćanje uplaćenog iznosa u roku od dva dana. Tuženik da je nakon toga nastavio prepisku s tužiteljem uz angažman odvjetnika. U bitnom, tuženik da je pojasnio događanja i otklonio svoju odgovornost za nastalu situaciju te uputio tužitelja da može isporučiti robu, ali od drugog dobavljača, te tražio da se tužitelj očituje o pristanku na isporuku takve i te robe, a kakvo očitovanje da je izostalo. Nakon toga, tužitelj da svojim dopisom od 1. srpnja 2020. upućuje da nije poštivan ni taj naknadni rok za isporuku, pri čemu zanemaruje da se propustio očitovati o spremnosti zaprimanja te i takve robe. Kako je očitovanje tužitelja izostalo, to da je tuženik 7. srpnja 2020. izvršio uplatu zaštitnih maski koje su bile dostupne u Njemačkoj, s ciljem da ih preveze u Hrvatsku dok tužitelj ne odluči što želi. Zaštitne maske da su pohranjene na skladištu posrednika Last Minute d.o.o. na adresi [adresa] u [adresa]. Maske da su dostupne već dvije godine, a tuženik da ih se ne usudi prodati, jer da ne zna hoće li ih tužitelj potraživati. S obzirom na iznesenu kronologiju događanja, a s kojom da je tužitelj u cijelosti upoznat, tuženik smatra da su problemi u poslovnom odnosu indicirani okolnostima koje nije bilo moguće predvidjeti ni otkloniti (promjena cijena transporta, izmjena zakonodavnog okvira, kašnjenje s plaćanjem transprta od strane tužitelja i dr.). Tuženik navodi da je poduzeo sve što je objektivno bilo moguće da nastale poteškoće otkloni te da se stoga ni na koji način ne smatra odgovornim za nastalu situaciju niti da raskid ugovora smatra osnovanim. Na kraju, tuženik navodi da je spreman zaštitne maske konačno isporučiti ili zaštitne maske prodati po trenutnim tržišnim uvjetima i novac koji se ostvari takvom prodajom doznačiti tužitelju.

6. Podneskom od 10. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu ističući da su ti navodi tuženika paušalni, neosnovani te usmjereni na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja dužnog iznosa tužitelju. Tuženik da nije predložio izvođenje niti jednog relevantnog dokaza za svoje navode. Tužitelj ističe da je dao tuženiku naknadni rok, a koji tuženik nije ispoštovao. Dapače, tuženik da je sam naveo da će izvršiti povrat novca, ako ne uspije izvršiti primopredaju naručene robe. Tuženik da nije isporučio robu, a niti je izvršio povrat novca. Svi navodi tuženika iz odgovora na tužbu da svode na pokušaj navođenja izmijenjenih okolnosti zbog tuženik nije mogao izvršiti svoju obvezu po ugovoru. Međutim, tužitelj da ne potražuje od tuženika da izvrši preuzetu obvezu, već da izvrši povrat uplaćenog iznosa s obzirom na to da je ugovor raskinut. Tim podneskom, a koji je ispravljen na ročištu 21. ožujka 2023., tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 231.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2020. do isplate.

7. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod naprijed iznesenih navoda.

8. Ovdje valja navesti da je tuženik podneskom od 15. svibnja 2023. obavijestio ovaj sud da je tužitelj 16. studenog 2022. pokrenuo parnični postupak u istoj pravnoj stvari i protiv istog tuženika pred sudom u Ljubljani, Republika Slovenija, a koji se vodi pod poslovnim brojem VII Pg 1639/2022. Iz isprava koje je tuženik dostavio uz taj podnesak (stranice 84-96 spisa) proizlazi da je navedeni postupak kod Okružnog suda u Ljubljani doista pokrenut tužbom tužitelja koja je podnesena 16. studenog 2022., a kojom tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 231.250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik je stoga, a ukazujući na odredbe članka 29. i članka 31. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, kojima su propisana pravila o litispendenciji, predložio da se o vođenju ovog postupka obavijesti sud u Ljubljani. Tužitelj tu činjenicu pokretanja postupka kod Okružnog suda u Ljubljani nije osporio. Međutim, tužitelj je naknadno obavijestio ovaj sud da je navedeni postupak pred sudom u Ljubljani obustavljen, jer je tužitelj povukao tužbu u tom predmetu. U privitku podneska od 31. srpnja 2024. tužitelj je dostavio u spis, u ovjerenom prijevodu sa slovenskog na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, rješenje Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj VII Pg 1639/2022 od 13. lipnja 2023. (stranice 147-153 spisa), a iz kojeg rješenja je razvidno da je taj postupak obustavljen, sve obzirom na to da je tužitelj 6. lipnja 2023., u suglasnosti s tuženikom, povukao tužbu u tom predmetu. Činjenicu obustave tog postupka kod Okružnog suda u Ljubljani tuženik nije osporio. Samim time, po ocjeni ovog suda nije bilo zapreka da se ovaj postupak nastavi i dovrši pred ovim sudom, a niti je bilo potrebe da se o vođenju ovog postupka, koji je započet ranije, dostavlja obavijest Okružnom sudu u Ljubljani.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu te su isto tako izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka CJ te zastupnika po zakonu tužitelja BJ i zastupnice po zakonu tuženika NJ.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 231.250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime povrata uplaćene kupoprodajne cijene zbog raskida ugovora.

12. Iz spisu priloženog Kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2020. (stranice 40-43 spisa) razvidno je da je taj ugovor sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao dobavljača te da je predmet tog ugovora kupoprodaja troslojnih medicinskih / kirurških maski za lice. U članku 2. ugovora je navedeno da se tužitelj obvezuje od tuženika kupiti do 40.000.000 komada troslojnih medicinskih maski za lice, ako budu ispunjeni svi zahtijevani i važeći certifikati, rok upotrebe te ako dokumenti budu odgovarali standardnima za upotrebu u medicinske svrhe i realnom stanju u kojem se trenutno nalaze maske. Nadalje, ugovorena je cijena od 0,37 EUR po jednom komadu, a isto tako je navedeno da će rokovi isporuke biti definirani nakon sklapanja tog ugovora te da će tuženik obavijestiti tužitelja pisanim putem kada bude roba spremna za isporuku. Isto tako, u ugovoru je određeno da će dobavljač za svaku narudžbu izdati predračun i poslati ga kupcu na potvrdu i plaćanje. U članku 4. ugovora određeno je da su uvjeti isporuke CIF, Ljubljana, Slovenija te je isto tako ugovoreno da će tužitelj kao kupac platiti maske na način da će 70% avansno platiti prilikom narudžbi te ostatak od 30% kad je roba carinjena i spremna za isporuku kupcu. Iz članka 5. tog ugovora je razvidno da su stranke istim ugovorile primjenu slovenskog prava.

13. Iz predračuna tuženika broj 1303/7 od 13. ožujka 2020. (stranice 5 i 46-47 spisa), razvidno je da se taj predračun tuženik ispostavio tužitelju te da se isti odnosi na troslojne maske za lice, u količini od 625000 komada, po jediničnoj cijeni od 0.37 EUR, a sukladno čemu je predračun ispostavljen na ukupan iznos od 231.250,00 EUR. U predračunu je isto tako navedeno da su uvjeti cijene: CIF Ljubljana/Slovenija, zatim da je rok plaćanja 70% avansa na transakcijski račun te 30% nakon carinjenja, kao i da je vrijeme dostave oko 10 radnih dana nakon plaćanja.

14. Uvidom u pregled prometa po računu tužitelja kod Skbbanke iz Ljubljane od 9. travnja 2021. (stranice 6 i 36-39 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uplatio na račun tuženika ukupno iznos od 231.250,00 EUR i to na način da mu je 13. ožujka 2020. uplatio iznos od 161.875,00 EUR te 17. travnja 2020. iznos od 69.375,00 EUR.

15. Iz dopisa tužitelja od 5. lipnja 2020. upućenog tuženiku, a koji je naslovljen kao: Raskid Kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2020. (stranice 7-8 spisa), razvidno je da tužitelj u tom dopisu ističe da su u skladu sa sklopljenim ugovorom (članak 3. stavak 2. tog ugovora), stranke utvrdile rok isporuke 14 dana nakon plaćanja drugog dijela avansa. Nadalje, tužitelj u tom dopisu navodi da tuženik nije dostavio robu u dogovorenim rokovima, odnosno da uopće nije dostavio robu, a što da znači ozbiljnu povredu ugovora i što je temelj za raskid ugovora. Zbog nedostavljene robe, troslojnih maski za lice po predračunu broj 1303/7 od 13. ožujka 2020. i po Kupoprodajnom ugovoru, tužitelj u tom dopisu navodi da je prisiljen raskinuti sklopljeni ugovor, budući da je roba u cijelosti plaćena, a ista nije nikada isporučena. Nadalje, tužitelj navodi da je od dana plaćanja prošlo 7 tjedana (49 dana) te da se u međuvremenu tržište sa maskama potpuno promijenilo, posebno po pitanju cijena i potraživanja. Nadalje, tužitelj je naveo da je krajnji rok za isporuku 11. lipnja 2020. te da stoga traži da tuženik u roku od dva radna dana od krajnjeg roka isporuke vrati novac na račun tužitelja. U tom dopisu je navedeno i da su prestala sva ograničenja zbog korona virusa te da roba više nije aktualna, jer je tuženik zakasnio sa svim rokovima.

16. Iz dopisa tuženika od 10. lipnja 2020. upućenog tužitelju (stranice 9-10 spisa) razvidno je da istim tuženik odgovara na prethodno navedeni dopis tužitelja. U tom dopisu tuženik navodi da ne bježi od ugovornih obveza, već da radi i pokušava savladati sve novonastale okolnosti. Tuženik u istom navodi da je naprijed navedeni dopis tužitelja zaprimio 9. lipnja 2020. te da naknadno ostavljeni rok za dostavu robe i to CIF Ljubljana, skladište Labena je 11. lipnja 2020., dakle dva dana, a što da je objektivno nemoguće. S obzirom na navedeno, tuženik je u tom dopisu naveo da se obvezuje u naknadnom primjerenom roku od 15. dana od dana sastavljanja tog dopisa (10. lipnja 2020.) izvršiti ugovorenu isporuku robe, a ako zbog nepredviđenih razloga planirana isporuka ugovorene robe otpadne, to da će stoga ugovor biti raskinut te da će se tuženik obvezati na povrat iznosa primljenog sukladno ugovoru.

17. Na ročištu održanom kod ovog suda 8. studenog 2024. izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka CJ iz [adresa] te zastupnika po zakonu tužitelja BJ i zastupnice po zakonu tuženika NJ.

18. Svjedok CJ je u svom iskazu u bitnom naveo da je poznanik zz tuženika, dok je njegov prijatelj KJ bio poznanik zz tužitelja te da su niih dvojica zapravo povezali stranke iz ovog postupka. Naveo je da je između parničnih stranaka postojao sklopljen ugovor o nabavci zaštitnih maski koje je tuženik trebao isporučiti tužitelju od dobavljača iz Kine. Nakon što je između stranaka dogovorena suradnja, a zbog epidemije korona virusa, da je došlo do značajnog povećanja cijene transporta u Kini, odnosno u cijelom svijetu. Svjedok je nadalje naveo da je iz razgovora sa svojim prijateljem DJ saznao da je tužitelj naveo kako će on organizirati transport zaštitnih maski iz Kine. Međutim, od toga da nije bilo ništa, već da je tužitelj, nakon mjesec dana, uplatio ostatak kupoprodajne cijene tuženiku, a tuženik da se nakon toga obvezao organizirati prijevoz maski iz tvornice u Kini do Slovenije, odnosno sjedišta tužitelja. Nakon toga da je došlo do promjena zakonske regulative u Kini te u konačnici da nije bilo moguće uvesti te maske. Svjedok je nadalje iskazao da je, na traženje zz tuženika, njegovo društvo Last minute d.o.o., kao posrednik, uspio pronaći zaštitne maske u Njemačkoj te da se radilo o istim zaštitnim maskama, po vrsti i proizvođaču, kao i iz tvornice u Kini, a iz koje je prethodno trebalo pribaviti te maske. Svjedok je naveo da mu je poznato kako je tuženik razgovarao s tužiteljem gdje će se te maske iz skladišta u Njemačkoj isporučiti, ali da konkretnog odgovora od tužitelja nije bilo, a što da je trajalo nekoliko dana. Nakon toga, zz tuženika da ga je obavijestila kako će maske iz skladišta u Njemačkoj, a s obzirom da nije dobila povratnu informaciju od tužitelja, prevesti u [adresa]. U konačnici te zaštitne maske da su prevezene u [adresa], a iste da se i danas nalaze u skladištu koje je u njegovom posjedu. Svjedok je naveo da se radi o ukupno 625000 komada zaštitnih medicinskih maski, a te maske tuženik da je platio dobavljaču iz Njemačke. Predmetne maske da su iz skladišta u Njemačkoj prevezene u [adresa] početkom srpnja 2020. Svjedok je iskazao i da ga je GJ, tijekom srpnja 2020., putem whats upp poruke obavijestio kako ga BJ "gura" vezano za medicinske maske, pitajući ga gdje su više te maske. Isto tako, BJ da se također sms porukom obratio svjedoku pitajući kad će maske biti isporučene, ili da se uplaćeni novac vrati tužitelju. Svjedok da je na obje naprijed navedene poruke odgovorio kako su maske u skladištu u [adresa] te da u kratkom roku mogu biti isporučene tužitelju.

19. Odgovarajući na posebna pitanja, svjedok CJ je naveo da su u travnju i srpnju 2020. stizale pošiljke maski iz Kine, ali u manjim količinama, kao i da su pošiljke medicinskih maski u to vrijeme isporučivane i tuženiku, a koji da ih je dalje distribuirao ljekarnama. Iskazao je da je u ugovorni odnos posredništva s tuženikom stupio u svibnju 2020. te da mu je sve upute vezane za to davala zz tuženika.

20. Zz tužitelja BJ je iskazao da je između parničnih stranaka 13. ožujka 2020. sklopljen ugovor o nabavci zaštitnih troslojnih medicinskih maski za lice i to u količini od 625000 komada, po cijeni od 231.250,00 EUR. Prema sklopljenom ugovoru, tužitelj da je 70% ugovorene cijene odmah platio tuženiku, dok je preostalih 30% uplaćeno 17. travnja 2020. Istaknuo je da je sklopljenim ugovorom između stranaka bilo određeno da dobavljač plaća carinu, transport i osiguranje (CIF, Ljubljana, Slovenija). Tužitelj da je čekao na isporuku robe do lipnja 2020., međutim kako roba nije stizala to je stoga tužitelj uputio dopis tuženiku da se u roku od pet dana roba isporuči ili da se vrati uplaćeni novac. Tuženik da je dopisom odgovorio tužitelju da će roba biti isporučena do 25. lipnja 2020. ili da će se novac vratiti tužitelju. Istakao je i da tužitelju nakon 25. lipnja 2020. predmetne medicinske maske više nisu bile potrebne, jer da je proteklo previše vremena. S obzirom da tuženik nije isporučio maske do navedenog datuma, a niti je vratio uplaćeni novac tužitelju, to da je stoga ugovor između stranaka raskinut te je nakon toga pokrenut ovaj postupak. Zz tužitelja je naveo i da je između stranaka bilo ugovoreno da se isporuče troslojne maske, dakle da je bila ugovorena vrsta maski, ali da između stranaka nije bilo ugovoreno tko mora biti proizvođač tih maski. Isto tako da se ne sjećam da je bilo ugovoreno da maske moraju biti uvezene od proizvođača iz Kine. Zz tužitelj je iskazao da mu svjedok CJ nije poznat, dok je GJ njegov poznanik koji ih je samo povezao s tuženikom. S GJ tužitelj da nije imao bilo kakav poslovni odnos. BJ je naveo i da tuženik nije obavijestio tužitelja o bilo kakvim problemima vezanim uz transport i nabavku medicinskih maski iz tvornice u Kini, a niti da je obavijestio tužitelja o mogućnosti nabavke zaštitnih maski od dobavljača u Njemačkoj. S obzirom da tuženik nije isporučio medicinske maske do 25. lipnja 2020., tužitelj da je obavijestio tuženika da je ugovor raskinut te da ne pristaje na bilo kakvo produženje roka isporuke, kao i da traži povrat uplaćenog novca. Zz tužitelja je iskazao i da se komunikacija između stranka odvijala putem pisanih dopisa, kao i da je tužitelj uplatio tuženiku preostalih 30% kupoprodajne cijene nakon mjesec dana iz razloga što su tada tužitelju trebale te medicinske maske. Naveo je i da je između stranaka, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo razgovora oko mogućnosti nabavke 40 milijuna komada maski, ali da takav dogovor između stranka nije postignut.

21. Zz tuženika NJ je u svom iskazu navela da je tuženik početkom ožujka 2020., a putem posrednika Dokra d.o.o. čija je odgovorna osoba bio GJ, stupio u kontakt s tužiteljem. S tužiteljem da je 13. ožujka 2020. sklopljen ugovor o nabavci 625000 komada medicinskih maski po ukupnoj cijeni od 231.250,00 EUR. U tom ugovoru tužitelj da se također obvezao na dodatnu kupnju 40 milijuna maski, a nakon isporuke prethodno navedenih 625000 komada maski. Zz tuženika je nadalje navela da između stranaka doista nije bilo dogovoreno tko mora biti proizvođač medicinskih maski, a ona odnosno tuženik da se odlučio za dobavljača iz Kine, jer je u to vrijeme medicinske maske bilo teško nabaviti u Europi. Potvrdila je i da je između stranaka postojao dogovor o isporuci "CIF, Ljubljana". Tužitelj da je doista po sklapanju ugovora uplatio tuženiku 70% dogovorene kupoprodajne cijene, a koji uplaćeni iznos tuženik da je gotovo u cijelosti proslijedio tvornici u Kini. Radilo se o iznosu od oko 159.000,00 EUR, a u koji iznos da je bila uključena i cijena transporta. Iskazala je da je između parničnih stranaka također bilo dogovoreno da se preostalih 30% kupoprodajne cijene plati kada roba bude spremna za isporuku. Roba da je 4 do 5 dana od uplate tvornici u Kini bila spremna za isporuku, ali da se u međuvremenu povećala cijena transporta.

22. Zz tuženika je nadalje iskazala da s obzirom na to da tuženik nije bio u mogućnosti financirati to povećanje cijene transporta, tuženik da se preko tužiteljevog posrednika Dokra d.o.o. obratio tužitelju i obavijestio ga o problemima s transportom robe te da ga je pozvao da plati preostalih dogovorenih 30% kupoprodajne cijene. Na to da je tužitelj obavijestio da će on pokušati organizirati transport robe iz Kine, a što da je trajalo nekih mjesec dana. S obzirom da tužitelj nije organizirao transport, isti da je uplatio tuženiku preostalih 30% kupoprodajne cijene te je tuženik na sebe preuzeo organizaciju transporta. Međutim, u međuvremenu da je došlo do promjene zakona u Kini te je uvedeno trgovinsko ograničenje, a što da je imalo za posljedicu to da tvornica maski u Kini nije bila u mogućnosti dobiti posebne dozvole i certifikate u nekom kraćem roku. O svemu navedenom, zz tuženika da je obavijestila tužitelja putem e-maila te da ga je obavijestila da roba kasni iz Kine, a radi čega da će tuženik robu pokušati nabaviti u Njemačkoj. Tužitelj na taj e-mail tuženika da nije odgovorio.

23. Zz tuženika je nadalje navela da je početkom petog mjeseca 2020. stupila u kontakt s gospodinom CJ te da ga je angažirala da kao posrednik pronađe maske za kupnju u Njemačkoj. Gospodin CJ da ju je krajem petog mjeseca 2020. obavijestio da je uspio pronaći dobavljača maski u Njemačkoj, ali da je cijena tih maski bila previsoka te ih tuženik nije mogao platiti. Napomenula je da u to vrijeme tvornica iz Kine tuženiku nije vratila uplaćeni novac. Nakon toga, tuženik da od tužitelja dobiva dopis, kojeg je tuženik zaprimio 9. lipnja 2020., a u kojem tužitelj ostavlja rok od 3 dana radi isporuke robe, što da je bio prekratak rok. Tuženik da je tužitelju dopisom od 10. lipnja 2020. odgovorio, tražeći primjereni rok od 15 dana za isporuku robe, a na koji dopis tužitelj nije odgovorio. U tom trenutku, tuženik da još nije bio dogovorio kupnju maski od dobavljača iz Njemačke, a niti je tom dobavljaču platio maske. Nakon toga, tuženik da je od tužitelja 1. srpnja 2020. zaprimio dopis kojim se raskida ugovor između stranaka, jer medicinske maske nisu isporučene do 25. lipnja 2020. U svezi s tim, zz tuženika je navela da je tuženik čekao tužiteljev odgovor na dopis iz lipnja 2020., na koji nije dobio odgovor. Nakon što je tuženik zaprimio dopis tužitelja od 1. srpnja 2020., kojim se izjavljuje raskid ugovora, tuženik da je nakon toga dogovorio s dobavljačem iz Njemačke cijenu za kupnju maski te nakon toga uplatio novac tom dobavljaču, a koja uplata da je izvršena jedan dan nakon što je tvornica iz Kine vratila tuženiku uplaćeni novac. Potom da je kupljena roba odnosno medicinske maske, u količini od 625000 komada, po njenoj uputi prevezena od dobavljača iz Njemačke u [adresa] te da se ista i danas nalazi u skladištu u [adresa] kod gospodina CJ. Iskazala je da je razlog zbog kojeg je tuženik kupio predmetne maske od dobavljača iz Njemačke, iako je od tužitelja zaprimio dopis o raskidu ugovora, taj što je zz tuženika od EJ, a putem CJ, neformalnim putem dobila informacije da je BJ i dalje zainteresiran za isporuku maski. Iskazala je da je tuženik predmetne maske od dobavljača iz Njemačke nabavio za tužitelja, a nakon što su maske stigle u [adresa], tuženik da je nudio tužitelju da se te maske prodaju te da se dobiveni novac isplati tužitelju, ali tužitelj da na isto nije odgovorio. Napomenula je i da tvornica u Kini nije vratila tuženiku u cijelosti iznos koji je tuženik uplatio toj tvornici.

24. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, zz tuženika je potvrdila da je tužitelj u cijelosti uplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku, kao i da tuženik nije isporučio tužitelju robu po sklopljenom ugovoru. Navela je i da tuženik nije isporučio robu tužitelju ni u naknadnom roku u kojem se na to obvezao, a niti je u tom roku vratio novac tužitelju. To iz razloga što tužitelj nije odgovorio na tuženikov dopis, na koji su oni čekali tužiteljev odgovor.

25. U konkretnom slučaju nije sporno da su stranke sklopile Kupoprodajni ugovor od 13. ožujka 2020. te da je sukladnom tom ugovoru tuženik ispostavio tužitelju predračun broj 1303/7 od 13. ožujka 2020., a koji predračun se odnosi na isporuku 625000 komada troslojnih maski za lice i to po ukupnoj cijeni od 231.250,00 EUR. Isto tako nije sporno da je tužitelj, sukladno sklopljenom ugovoru i navedenom predračunu tuženika, uplatio na račun tuženika ukupno iznos od 231.250,00 EUR.

26. Između stranaka je sporno je li Kupoprodajni ugovor od 13. ožujka 2020. raskinut te postoji li stoga obveza tuženika vratiti tužitelju uplaćeni iznos na ime kupoprodajne cijene za troslojne maske za lice.

27. Prije svega valja navesti da se u ovom predmetu radi o sporu s međunarodnim elementom, odnosno o ugovoru o kupoprodaji robe između tužitelja sa sjedištem u [adresa] i tuženika sa sjedištem u [adresa], državama članicama Europske unije. Za odluku o mjerodavnom materijalnom pravu se primjenjuje Uredba (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba). Tako je odredbom članka 3. stavak 1. Uredbe određeno da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale.

28. Tužitelj je podneskom od 7. travnja 2023. obavijestio sud da je sklopljenim ugovorom između stranaka ugovorena primjena slovenskog materijalnog prava, a što proizlazi i iz članka 5. Kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2020. i što tuženik nije osporavao. Stoga je na konkretni pravni odnos između stranaka bilo potrebno primijeniti slovensko materijalno pravo. Tužitelj je dostavio u spis relevantne odredbe Obligacijskog zakonika Republike Slovenije (službeni pročišćeni tekst, Službeni list Republike Slovenije, br. 97/07, dalje Obligacijski zakonik) koje se odnose na prava i obveze stranaka kod dvostranoobveznih ugovora, zatim odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji te odredbe koje se odnose na obvezu plaćanja zateznih kamata, kao i odredbe Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata, službeni pročišćeni tekst (ZPOMZO-1-UPB1, Službeni list Republike Slovenije br. 11/07), sve to na slovenskom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču (stranice 102-122 i 136-146 spisa). Tuženik nije osporavao sadržaj dostavljenog stranog (slovenskog) materijalnog prava pa stoga isto nije bilo sporno ni za ovaj sud.

29. Odredbom članka 435. Obligacijskog zakonika je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje da će stvar, koju prodaje, predati kupcu u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti prodavatelju cijenu (stavak 1.). Prodavatelj nekog prava obvezuje se pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje tog prava zahtijeva posjed stvari, onda i predati mu stvar (stavak 2.).

30. Prema odredbama članka 103. Obligacijskog zakonika, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

31. Prema odredbama članka 104. Obligacijskog zakonika, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (stavak 1.), ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2.). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.). Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (stavak 4.).

32. Odredbom članka 105. stavak 1. Obligacijskog zakonika propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema stavku 2. tog članka, ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Stavkom 3. tog članka je propisano da ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

33. Prema članku 111. stavak 1. Obligacijskog zakonika, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Stavkom 2. tog članka je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema stavku 5. tog članka, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

34. Iz tužiteljevih navoda iznesenih u tužbi i tijekom ovog postupka proizlazi da je tužitelj izjavio tuženiku raskid predmetnog Kupoprodajnog ugovora iz razloga što tuženik nije u ugovorenom roku isporučio tužitelju medicinske maske, odnosno nije mu ih isporučio niti u naknadnom roku na koji se tuženik sam obvezao, a niti je tužitelju vratio uplaćenu kupoprodajnu cijenu za te medicinske maske.

35. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja iznoseći svoju kronologiju događaja, a iz kojih navoda tuženika proizlazi kako tuženik smatra da zbog izmijenjenih okolnosti, odnosno zbog najprije neočekivanog povećanja cijene transporta naručenih medicinskih maski iz tvornice u Kini, a nakon toga i zbog promjene propisa koji reguliraju uvoz robe u Europsku uniju, tuženik zbog tih opravdanih razloga nije bio u mogućnosti isporučiti naručenu i plaćenu robu- medicinske maske u određenom roku, a zbog čega raskid ugovora tuženik ne smatra osnovanim.

36. Vezano uz rok isporuke medicinskih maski od strane tuženika potrebno je navesti da u samom Kupoprodajnom ugovoru od 13. ožujka 2020. nije naveden konkretan rok za isporuku robe, već je u članku 2. ugovora navedeno da će rokovi biti definirani nakon sklapanja tog ugovora. Isto tako, iz članka 3. ugovora je razvidno da su stranke odredile da će tuženik za svaku narudžbu izdati predračun i poslati ga tužitelju na potvrdu i plaćanje. U skladu s takvim odredbama ugovora tuženik je, istog dana kada je taj ugovor i sklopljen, ispostavio tužitelju predračun broj 1303/7 od 13. ožujka 2020., a koji se odnosio na isporuku 625 000 komada medicinskih maski po ukupnoj cijeni od 231.250,00 EUR. U tom predračunu sam tuženik je naveo rok isporuke 10 radnih dana nakon plaćanja. Iz sadržaja dostavljenog pregleda prometa po računu tužitelja kod banke razvidno je, a što između stranaka nije ni sporno, da je tužitelj po naprijed navedenom predračunu isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu od 231.250,00 EUR i to na način da mu je 13. ožujka 2020. uplatio iznos od 161.875,00 EUR, dok mu je 17. travnja 2020. uplatio preostalih 30% ugovorene cijene u iznosu od 69.375,00 EUR. Iz toga bi proizlazilo da je tuženiku rok za isporuku robe, od 10 radnih dana koji je rok naveden u predračunu tuženika, počeo teći od 17. travnja 2020.

37. Međutim, iz isprava koje su dostavljene u spis, kao i iskaza saslušanih zz stranaka razvidno je da tuženik nije u tom roku od 10 radnih dana od zaprimljene uplate tužitelja isporučio tužitelju naručenih i plaćenih 625 000 komada medicinskih maski, a radi čega je tužitelj dopisom od 5. lipnja 2020. dostavio tuženiku izjavu o raskidu ugovora, ostavljajući mu pri tom dodatan, krajnji rok za isporuku do 11. lipnja 2020. Očitujući se na taj dopis tužitelja, tuženik je u dopisu od 10. lipnja 2020. naveo kako je dodatno ostavljeni rok za isporuku od dva dana prekratak te se tim dopisom tuženik obvezao u roku od 15 dana od sastavljanja tog dopisa, dakle do 25. lipnja 2020., izvršiti ugovorenu isporuku robe tužitelju u skladište u Ljubljani. Tuženik je u tom dopisu također naveo i da ako roba ne bude isporučena u tom naknadnom roku da će ugovor biti raskinut te da će se tuženik obvezati na povrat iznosa primljenog sukladno ugovoru. Iz očitovanja stranaka tijekom ovog postupka, kao iskaza saslušanih zz stranaka utvrđeno je da tuženik ni u tom naknadnom roku od 15 dana nije isporučio tužitelju plaćenu robu.

38. Budući da tuženik, a niti u naknadnom roku od 15 dana u kojem se isti obvezao isporučiti tužitelju plaćenu robu-medicinske maske, nije isporučio tužitelju te maske to stoga sud smatra da se, sukladno odredbama članka 105. stavak 2. i 3. Obligacijskog zakonika u vezi s člankom 104. Obligacijskog zakonika, predmetni Kupoprodajni ugovor od 13. ožujka 2020. ima smatrati raskinutim.

39. U odnosu na navode tuženika o razlozima zbog kojih isti nije bio u mogućnosti isporučiti tužitelju naručenu robu u određenom roku ističe se da tuženik u odnosu na te svoje navode nije u spis priložio bilo kakve pisane dokaze, a koji bi se odnosili na njegovu komunikaciju s dobavljačem odnosno tvornicom iz Kine, kao niti s dobavljačem iz Njemačke. Isto tako tuženik nije u spis dostavio ni bilo kakvu pisanu dokumentaciju za koju isti navodi da ju je vodio s tužiteljem te da je tužitelja uredno obavještavao o povećanju cijene transporta medicinskih maski, odnosno o problemima s isporukom tih maski iz tvornice u Kini, pri čemu se napominje da je tužitelj takve navode tuženika osporio te je zz tužitelja u svom iskazu istakao da ga tuženik nije obavijestio o bilo kakvim problemima vezanim uz transport i dobavu robe iz Kine, a niti da ga je obavijestio o mogućnosti nabavke zaštitnih maski od dobavljača iz Njemačke. Stoga, samo na temelju iskaza zz tuženika, kao i svjedoka CJ koji, kao i njegovo društvo Last minute d.o.o., nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem te je zapravo sva saznanja o poslovnom odnosu između stranaka crpio iz razgovora sa zz tuženikom, sud nije mogao do stupnja izvjesnosti izvesti zaključak da bi postojali opravdani razlozi na strani tuženika, a zbog kojih isti, bez svoje krivnje, nije bio u mogućnosti isporučiti tužitelju robu u određenom roku i zbog kojih izjavljeni raskid ugovora od strane tužitelja ne bi bio osnovan. Ovdje valja navesti, a vezano za tuženikove navode o povećanju cijene transporta maski iz Kine, da je zz tužitelja u svom iskazu istakao, a što tuženik nije osporavao, da je između stranaka bilo određeno da dobavljač, dakle tuženik plaća carinu, transport i osiguranje, a što uostalom proizlazi i iz članka 5. ugovora od 13. ožujka 2020., kojim je između ostalog određeno da je dobavljač odgovoran za sve troškove koji se tiču logistike, administracije, dodatnih provjera, certifikacije robe- maski.

40. Isto tako, potrebno je istaknuti i da je zz tuženika u svom iskazu potvrdila da od tužitelja nije zaprimila obavijest da tužitelj pristaje na produženje roka isporuke robe, odnosno da pristaje na isporuku robe od dobavljača iz Njemačke, a sve to nakon što je tuženik već zaprimio dopis tužitelja o raskidu predmetnog ugovora. Međutim, unatoč tome, umjesto da tužitelju vrati uplaćeni iznos, prema navodima zz tuženika, tuženik uplaćeni iznos od strane tužitelja plaća dobavljaču iz Njemačke. Razloge zbog kojih je tuženik tako postupio ovaj sud ne smatra osnovanim ni opravdanim, jer je iz iskaza zz tuženika razvidno da tuženik od tužitelja nije zaprimio bilo kakvu obavijest ili suglasnost za nabavku maski od dobavljača iz Njemačke, već da je tuženik tako postupio iz razloga što je zz tuženika preko treće osobe (OJ i CJ) neformalnim putem dobila informacije da je zz tužitelja i dalje zainteresiran za isporuku maski, a što je tužitelj osporio i što ne proizlazi iz iskaza zz tužitelja BJ.

41. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, a obzirom da je predmetni Kupoprodajni ugovor od 13. ožujka 2020. raskinut, kao i obzirom da tuženik nije isporučio tužitelju ugovorenu količinu medicinskih maski, to stoga postoji obveza tuženika vratiti tužitelju uplaćenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 231.250,00 EUR, a koju je tužitelj neosporno uplatio tuženiku, sve to sukladno odredbama članka 111. stavak 2. Obligacijskog zakonika. Sukladno tome, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 231.250,00 EUR.

42. Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata. Naime, a kao što je to već prethodno navedeno, člankom 111. stavak 5. Obligacijskog zakonika propisano je da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila. Dakle, sukladno toj zakonskoj odredbi postoji obveza tuženika platiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice tražbine i zatezne kamate. U uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10. ožujka 2023. tužitelj ne potražuje plaćanje zateznih kamata od dana kada je isti uplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu, a koju uplate su izvršene 13. ožujka 2020. i 17. travnja 2020., već isti plaćanje zateznih kamata potražuje od kasnijeg datuma i to od 26. lipnja 2020., a zbog čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu također trebalo prihvatiti.

43. U odnosu na visinu stope zateznih kamata navodi se da je ista određena u skladu s odredbama članka 1. i 2. Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata, službeni pročišćeni tekst (ZPOMZO-1-UPB1, Službeni list Republike Slovenije br. 11/07), jer se kod odlučivanja o zateznim kamatama radi o primjeni materijalnog prava pa su stoga i primijenjene naprijed navedene odredbe slovenskog materijalnog prava.

44. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te članka 151. ZPP- a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

46. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 15. rujna 2021. u visini od 1740 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav podneska od 10. ožujka 2023., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, u visini od 1740 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2023., 25. travnja 2023. i 8. studenog 2024. u visini od po 1740 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, za zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2024. u visini od 870 bodova sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, za zastupanje na ročištu od 20. rujna 2024. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a, kao i za sastav podnesaka od 7. travnja 2023., 5. lipnja 2023. i 31. srpnja 2024. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, a što ukupno iznosi 9695 bodova, odnosno 19.390,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 4.847,50 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR, sve to u smislu odredbi Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Na kraju, tužitelju je trebalo priznati i dokumentirani trošak prijevoda dokumentacije sa slovenskog na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču u iznosu od 610,00 EUR.

47. Tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi za sastav tužbe od 15. rujna 2021., zatim za sastav podneska od 10. ožujka 2023. te za zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2023., 25. travnja 2023. i 8. studenog 2024. u visini od po 2 boda za svaku od tih radnji, jer u smislu Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT- a puna nagrada za svaku od tih pojedinih radnji iznosi 1740 bodova (3.480,00 EUR) koliko je tužitelju za iste i priznato, a ne 1742 boda (3.484,00 EUR) koliko je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2024. u visini od 872 boda, obzirom da se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada iznesenog pa stoga za to ročište tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a, odnosno 50% pune nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT-a, a koliko mu je i priznato. Isto tako, tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 20. rujna 2024. u visini od 1692 boda, budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, zbog izostanka svjedoka i zz tužitelja koji su na tom ročištu trebali biti saslušani, pa stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a, odnosno 50 bodova (100,00 EUR) koliko mu je i priznato, a ne 1742 boda (3.484,00 EUR) koliko je to tužitelj zatražio. Tužitelju nisu kao osnovani priznati ni više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 7. travnja 2023. i 5. lipnja 2023. u visini od po 1717 bodova za svaki od tih podnesaka, jer isti ne predstavljaju jedan od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već se radi o ostalim podnescima za koje tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a, odnosno u visini od po 25 bodova (100,00 EUR) koliko mu je za te podneske i priznato. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 6008 bodova, odnosno u iznosu od 12.016,00 EUR, tužitelju ne pripada ni obračunati PDV po stopi od 25% u iznosu od 3.004,00 EUR. Na kraju, tužitelju nije kao osnovan priznat više zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,28 EUR, jer ta sudska pristojba u ovom predmetu, a sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, iznosi 663,61 EUR, koliko je tužitelju za istu i priznato.

48. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 26.174,72 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 15.033,28 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 12. lipnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis