REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-949/23-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici VCS, dipl.iur. radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 3. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OC, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika i rasprave održane 12. lipnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, dužna je tužitelju VC iz [adresa]. na ime naknade štete isplatiti iznos od 937,67 eura, sa zateznim kamatama na taj iznos koji teku od dana podnošenja tužbe, tj. od 20. prosinca 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i naknaditi troškove paničnog postupka a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi da je pravni prednik tužitelja BC, tj. otac tužitelja bio komitent tuženika gdje je imao otvoren račun br. [broj bankovnog računa]. Tužitelj i njegov otac BC **.**.2007. zaključili su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim je tužitelj stekao pravo na nasljeđivanje svih nekretnina i pokretnina nakon smrti primatelja uzdržavanja, tj. BC. BC je preminuo **.**.2019., zbog čega je tužitelj temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, od tuženika zatražio isplatu novca koji se nalazi na računu njegovog oca, odnosno primatelja uzdržavanja, što je tuženik odbio, nakon čega je tužitelj preko odvjetnika 6. kolovoza 2019. uputio tuženiku prijedlog za isplatu novčanih sredstava koja se nalaze na računu pokojnog ŽC, što je tuženik odbio. Kako je tuženik smatrao da pokretnine nisu sinonim za novčana sredstva kao i sestra tužitelja ŠC, to je tužitelj bio prinuđen pokrenuti parnični postupak u predmetu br. P-336/2020., u kojem je postupku temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1072/2023., eksplicitno utvrđeno da se u predmetnom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju izrijekom ne navode novčana sredstva primatelja uzdržavanja pokojnog ŽC. Međutim, po ocjeni suda ova odredba ne znači da sve pokretne stvari koje su predmetom ugovora moraju biti posebno navedene, dakle, opisane, odnosno nabrojane. Ta odredba znači da su valjano ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obuhvaćene pokretnine, iako nisu pojedinačno navedene, ali su navedene dovoljno određene ili su ugovorenom odredbom odredive. Iz sadržaja čl. 5. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanja može se zaključiti kako je primatelj uzdržavanja, pokojni BC dao tuženiku svu svoju pokretnu imovinu, odnosno sve pokretnine, pa i sporna novčana sredstva koja u biti predstavljaju pokretnu imovinu primatelja uzdržavanja ŽC. Nakon primitka citiranih presuda, tužitelj je pozvao tuženik da tužitelju isplate novčana sredstva, to je tuženik tužitelju isplatio samo glavnicu, ali ne i kamatu od 7. kolovoza 2009. Zbog navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti. Naime, dopisom od 6. kolovoza 2019. tužitelj je, putem svog punomoćnika, tuženika obavijestio o smrti svog oca, g. BC te je od tuženika zatražio isplatu novčanih sredstava s računa njegovog pok. oca. Kao osnovu po kojoj je potraživao isplatu tih sredstava, tužitelj je tuženiku dostavio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja i njegovog oca. Pritom, tužitelj se pozvao na čl. 5. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u kojem su tužitelj i njegov otac ugovorili prijenos vlasništva nad svom pokretnom imovinom nakon čega su istu i poimence nabrojali. S obzirom da u samom Ugovoru, unatoč poimence nabrojanim pokretninama, nije bilo riječi o novcu na računu otvorenom kod tuženika, tuženik je od tužitelja zatražio dostavu dodatne dokumentacije, a sve sukladno odredbama čl. 11. poglavlja XV. tada važećih Općih uvjeta poslovanja HPB-a za transakcijske račune i obavljanje platnih usluga za fizičke osobe. Navedenim člankom propisano je da će banka zatvoriti račun nakon smrti vlasnika računa na temelju smrtnog lista pod uvjetom da na istom nema sredstava, a ako ih ima zatvorit će ga nakon isplate nasljednicima sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ili na osnovu posebnih ugovora (npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju) odnosno druge pravomoćne sudske odluke. Banka može zatražiti dodatnu dokumentaciju u svrhu utvrđivanja i dokazivanja prava na isplatu sredstava iza smrti vlasnika računa. Postupajući sukladno spomenutim Općim uvjetima poslovanja, tuženik je, radi zaštite interesa vlasnika računa, od tužitelja zatražio dostavu dodatne dokumentacije obzirom da se iz samog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanja nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je volja pok. klijenta tuženika bila da se u vlasništvo tužitelja prenesu i novčana sredstva po tekućem računu. Da navedeno nije bilo nesporno proizlazi i iz činjenice da je tužitelj po tom pitanju vodio spor protiv svoje sestre, a koji spor nije bio iniciran od strane tuženika, kako to tužitelj pogrešno insinuira. Dakle, u trenutku kada je tužitelj od tuženika potraživao isplatu predmetnih novčanih sredstava u 2019., ostavinski postupak nije bio dovršen. Naime, odredbe čl. 215. i 234. Zakona o nasljeđivanju propisuju da, u slučaju kada ranije nije vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud provodi ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. S druge strane, ako je ostavinska rasprava bila vođena, a nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju se pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, ostavinska rasprava se u pravilu ne provodi već se naknadno pronađena imovina raspoređuje novim rješenjem na temelju ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Dakle, tuženik je tužitelja obavijestio kako nije u mogućnosti postupiti samo temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je od tužitelja zatražio dostavu dodatne dokumentacije. Naime, u svrhu postupanja sukladno Općim uvjetima poslovanja, koji uvjeti su objavljeni i na internetskim stranicama tuženika, tuženiku je bilo potrebno primjerice rješenje o nasljeđivanju u kojem rješenju bi bila navedena i sredstva na računu otvorenom kod tuženika, rješenje suda da se ostavinski postupak neće provoditi jer iza ostavitelja (osim imovine navedene u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju) nije ostala nikakva imovina ili druga pravomoćna sudska odluka. U ovakvim slučajevima, tuženik je, kao kreditna institucija, dužan postupati na način koji osigurava zaštitu imovinskih interesa njegovih klijenata. U slučaju bilo kakve dvojbe, tuženik je ovlašten tražiti dostavu dodatne dokumentacije te je tek po dostavi iste ovlašten isplaćivati novčana sredstva osobama drukčijima od vlasnika računa. Naime, iako je spor, koji je tužitelj vodio protiv svoje sestre pred ovim sudom, završio u korist tužitelja, u teoriji je taj isti spor mogao završiti i na način da su novčana sredstva bila proglašena ostavinom. Isto tako, ostavitelj je mogao i s drugim osobama sklopiti primjerice Ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem bi ta novčana sredstva ostavio drugoj osobi. U tom bi slučaju tuženik, kada bi navedena sredstva isplatio samo temeljem predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, bio izložen mogućoj odgovornosti za naknadu štete prema drugim nasljednicima vlasnika računa. Nakon poslanog odgovora tužitelju, tuženik nije zaprimio nikakvu dodatnu dokumentaciju sve do 5. listopada 2023., kada je tužitelj osobno došao u poslovnicu tuženika u [adresa] te je tuženiku dostavio drugostupanjku presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1072/2023, kojom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-336/2020, a kojom je utvrđeno kako predmetna novčana sredstva ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja BC. Tužitelj djelatnicima tuženika nije htio ostaviti telefonski kontakt već je rekao da će se sam ponovo javiti u poslovnicu. Tako se 13. listopada 2023. tužitelj javio u poslovnicu te mu je isti dan izvršena isplata novčanih sredstava s računa pok. BC. Unatoč navedenoj isplati, tužitelj se ponovo obratio tuženiku i to sa zahtjevom za isplatu kamata za razdoblje od 7. kolovoza 2019. do 13. listopada 2023., a sve na ime naknade navodno nastale štete. S obzirom da je tuženik čitavo vrijeme postupao sukladno spomenutim internim aktima, tuženik je odbio isplatiti tužitelju tražene kamate. Na kraju, tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti za štetu. Naime, među strankama je nesporno da je tuženik tužitelju isplatio novčana sredstva po primitku pravomoćne sudske odluke kojom su navedena novčana sredstva utvrđena imovinom koja pripada tužitelju. Nadalje, tuženik se na prvotni zahtjev tužitelja nije oglušio, već je istoga pozvao na dostavu one dokumentacije koja je tuženiku potrebna kako bi na nedvojben način utvrdio kome pripadaju novčana sredstva na računu nakon smrti vlasnika tog računa. Upravo je takvo postupanje tuženika propisano njegovim internim aktima objavljenim na internetskim stranicama tuženika – Opći uvjeti poslovanja Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo za transakcijske račune i obavljanje platnih usluga za fizičke osobe. Dakle, jasno je kako se ovdje ne može govoriti o nikakvoj štetnoj radnji, a ponajmanje o protupravnosti iste. Isto tako, potpuno je nejasno kakva je to tužitelju šteta nastala, a posebice na koji je način takva navodna šteta u uzročno posljedičnoj vezi s postupanjem tuženika. Dakle, ne postoji niti jedna pretpostavka za odgovornost tuženika niti ju je tužitelj dokazao. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između ŽC kao primatelja uzdržavanja od 18. lipnja 2007. iz kojeg je vidljivo da je primatelj uzdržavanja predao u vlasništvo davatelju uzdržavanja svoje nekretnine i pokretnine koje su u čl. 5. taksativno navedene (str. 7 do 9 spisa). Uvidom u prijedlog predlagatelja od 6. kolovoza 2019. je vidljivo da je tužitelj isti uputio tuženiku radi isplate novca sa računa pokojnog ŽC temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (str. 11 do 13 spisa). Uvidom u presudu ovog suda broj P-336/2020-17 od 22. prosinca 2022. je vidljivo da je ČC bio podnio tužbu protiv ŠC radi utvrđenja ostavinske imovine i da je utvrđeno da novčana sredstva pokojnog ostavitelja ŽC koja u položena kod HPB ne ulaze u ostavinsku imovinu koja pripada iza pokojnog ŽC nego da pripadaju RC, a iz obrazloženja presude je vidljivo da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj O- 1739/2019 od 23. srpnja 2020. prekinut ostavinski postupak iza ŽC i tužitelj je upućen da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak (str. 14 do 18 spisa). Presuda je postala pravomoćna 28.ožujka 2023. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1072/2023-2 i da je u obrazloženju presude navedeno da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da novčana sredstva predstavljaju imovinu tužitelju temeljem čl. 5 . Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18.lipnja 2007. (str. 23 do 25 spisa). Tužitelj je po punomoćniku prije podnošenja tužbe pozvao tužitelja na plaćanje kamata na uplatom na račun punomoćnika tužitelja (str. 29 spisa). Uvidom u obračun kamata je vidljivo da na iznos od 7.227,53 eura isti iznosi 937,67 eura za vrijeme od 7.kolovoza 2019 do 13. listopada 2023. (str. 35 spisa). Kamate su obračunate u skladu sa odredbom čl. 29. ZOO-a. Tuženik je sudu dostavio na uvid u Opće uvjete. Sud je izvršio uvid u iste i u čl. 11 poglavlje XV. je navedeno da će "Banka zatvoriti račun nakon smrti vlasnika računa na temelju smrtnog lista pod uvjetom da na istom nema sredstava, a ako ih ima zatvoriti će ga nakon isplate nasljednicima sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ili na osnovu posebnih ugovora (npr. Ugovora o doživotnom uzdržavanju) odnosno druge pravomoćne sudske odluke. Banka može zatražiti dodatnu dokumentaciju svrhu utvrđivanja i dokazivanja prava na isplatu sredstva iza smrti vlasnika računa. (str. 44 do 74 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

3.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je s ocem imao zaključen U govor o dosmrtnom uzdržavanju, kada je otac umro, trebao mu je novac za sahranu i ostalo, a novac nije mogao dobiti. Tuženik mu je isplatio samo glavnicu, ali ne i kamate. U ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju je bilo navedeno da on može i raspolagati novcem svoga oca, kao i svime ostalim. Tražio je novac odmah nakon što je otac umro, imao je parnicu sa sestrom koja je tražila da njoj pripadne taj novac. Taj postupak je pravomoćno okončan. Dok je trajala parnica, tuženik nije isplatio novac, isplaćeno je nakon što je parnični postupak pravomoćno okončan. Ne zna da li je u ugovoru točno naveden termin "novac", navedeno je pokretna i nepokretna imovina. Kada je zatražio isplatu tog novca, tužba još nije bila podnesena, nego mu je banka odbila isplatiti taj novac.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2007. zaključili BC kao primatelja uzdržavanja i VC kao davatelj uzdržavanja i da je primatelj uzdržavanja predao u vlasništvo davatelju uzdržavanja svoje nekretnine i pokretnine koje su u čl. 5. taksativno navedene (str. 7 do 9 spisa),

- **.**.2019. umro BC, otac tužitelja

- je tužitelj 6. kolovoza 2019. uputio dopis tuženiku u kojem je naveo da je iza pokojnog ŽC ostao novac na računu i predložio je tuženik da taj novac isplati tužitelju na račun u skladu sa Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju,

- je presudom ovog suda broj P-336/2020-17 od 22. prosinca 2022. utvrđeno da novčana sredstva pokojnog ostavitelja BC koja u položena kod HPB ne ulaze u ostavinsku imovinu koja pripada iza pokojnog ŽC nego da pripadaju RC, ta presuda je postala pravomoćna 28. ožujka 2023. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1072/2023-2 i da je u obrazloženju presude navedeno da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da novčana sredstva predstavljaju imovinu tužitelja temeljem čl. 5 . Ugovora

- je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj O-1739/2019 od 23. srpnja 2020. prekinut ostavinski postupak iza BC i tužitelj VC je bio upućen da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak protiv sestre ŠC radi utvrđenja da novčana sredstva pokojnog ostavitelja ŽC koja su položena kod HPB ne ulaze u ostavinsku imovinu pokojnog BC,

- je u svezi navedeno da je nesporno da je tužitelj bez obzira na traženje tuženika iz dopisa od 30. listopada 2019. (str. 75 spisa) morao pokrenuti ostavinski postupak jer je bila sporna ostavinska imovina iza njegovog pokojnog oca,

- tuženik ne osporava da je primio prijedlog tužitelja za isplatu iznosa tužitelja za isplatom novca na računu pokojnog ŽC **.**.2019.

- je Općim uvjetima tuženika koji su bili na snazi od 1. srpnja 2019. navedeno u čl. 11 poglavlje XV. da će "Banka zatvoriti račun nakon smrti vlasnika računa na temelju smrtnog lista pod uvjetom da na istom nema sredstava, a ako ih ima zatvoriti će ga nakon isplate nasljednicima sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ili na osnovu posebnih ugovora (npr. Ugovora o doživotnom uzdržavanju) odnosno druge pravomoćne sudske odluke. Banka može zatražiti dodatnu dokumentaciju u svrhu utvrđivanja i dokazivanja prava na isplatu sredstava iza smrti vlasnika računa.

- je 13. listopada 2023. tužitelj pristupio u poslovnicu tuženika sa presudom kao dokazom da mu pripadaju novčana sredstva iza pokojnog SC i da mu je isti dan isplaćen cjelokupan iznos novčanih sredstava sa računa pokojnog BC.

6. Tijekom postupka je bilo sporno da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 937,67 eura koji predstavlja uglavničene kamate na iznos od 7.227,42 eura, za vrijeme od 7. kolovoza 2019 do 13. listopada 2023. jer tužitelj smatra da ima pravo na iste, a tuženik se tome protivi.

7. Iznos od 937,67 eura nije bio sporan da isti predstavlja uglavničene kamate od 7.kolovoza 2019 do 13. listopada 2023. na iznos od 7.227,42 eura, to su kamate koje tužitelj izračunao prema odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje – ZOO-a).

8. Tuženik je bio naveo da su Opći uvjeti bili javno dostupni na internetskim stranicama tuženika, a tužitelj to nije osporio, ali je naveo da on nije stranka tuženika pa da njega ne mogu obvezivati, ali isti po ocjeni suda nesporno su obvezujući za tuženika i tuženik je nesporno u obvezi po istim postupati.

9. Tijekom postupka je bio sporan osnov postavljenog zahtjeva tužitelja.

10. Što se tiče pravne osnove tužitelj je u tužbi naveo da potražuje naknadu štete od tuženika i to je bila pravna osnova po kojoj je vođen postupak.

11. Na temelju čl. 1046. ZOO-a Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Na temelju čl. 990. st. 1. ZOO-a Ugovor o novčanom pologu je sklopljen kad se banka obveže primiti, a položitelj položiti kod banke određeni novčani iznos. St. 2. Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

12.1. Na temelju čl. 992. st. 1. ZOO-a Banka je obvezna obavljati isplate s računa u granicama raspoloživih sredstava.

12.2. Na temelju čl. 997. st. 1. ZOO-a Banka plaća kamate na novac koji je kod nje položen, ako zakonom nije drukčije određeno. St. 2. Visina kamata utvrđuje se ugovorom o položenju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plaćaju se zakonske kamate.

13. Sud je odlučio kao u izreci presudu i dobio tužbeni zahtjev tužitelja jer isti po ocjeni ovog suda nije osnovan. Tuženik je u obvezi postupati po Općim uvjetima, bez izuzetaka, pa tako nije niti mogao tužitelju na njegov zahtjev izvršiti isplatu 7.kolovoza 2019. jer tada još nije bilo nesporno da li tužitelj ima pravo na isplatu (poglavlje XV članak 11. Općih uvjeta). Tek kada je isto postalo nesporno pravomoćnom odlukom ovog suda broj P-336/2020-17 od 22. prosinca 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1072/2023-2 od 28. ožujka 2023. tužitelj je postao aktivno legitimiran tražiti isplatu i dobio je je isti dan kada ga je zatražio.

14. U svezi navedenog tužitelju nije nastala nikakva šteta i tuženik nije došao u zakašnjenje isplatom novčanih sredstva sa računa pokojnog SC jer samo na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženik nije mogao izvršiti tu isplatu budući da je ta novčana sredstva potraživala i sestra tuženika.

15. U svezi navedenog nesporno je da nije došlo u skladu sa odredbom iz čl. 1046 ZOO-a do umanjenja imovine tužitelja (obična šteta), niti je nastalo sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) jer je tuženik odmah, kada su bili ispunjeni uvjeti za isplatu, izvršio isplatu tužitelju svih novčanih sredstava pokojnog BC zajedno s kamatom prema čl. 997. st. 2. ZOO-a prema kojoj je obračunata visina kamate prema odredbi Ugovora sklopljenog između oca pokojnog tužitelja i tuženika. Tužitelj nema pravo sada ponovo tražiti isplatu zatezne kamate prema odredbi čl. 29.st.2. ZOO jer nije dokazao tijekom postupka, a na tužitelju je bio teret dokaza, da tuženik nije izvršio obračun visine kamata prema čl. 997.st.2. ZOO-a pa da zbog toga ima pravo na isplatu iznosa uglavničenih kamata prema odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a

Slavonski Brod, 12. lipnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.