Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-506/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj: P-162/2021-26 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja JA i tuženika Addiko Bank d.d. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj: P-162/2021-26 od 3. svibnja 2022. u stavku I., II., III. i V. izreke presude.

II. Odbijaju se tužitelj JA i tuženik Addiko Bank d.d. sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetan čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj 69600013939/2006, od 2. ožujka 2006., kojeg su sklopili tužitelj JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditor, i to u dijelu gdje se utvrđuje da se izmjena kamatne stope vrši sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koja se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3. toč. 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 69600013939/2006, od 2. ožujka 2006., kojeg su sklopili tužitelj JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i pravnik prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor, u dijelu u kojem se regulira da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje u kunama po srednjem tečaju HNB-a, te u dijelu u kojem je određeno da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati temeljem ništetne odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule iznos od 17.252,37 kn (slovima: sedamnaest tisuća dvije stotine pedeset dvije kune i trideset sedam lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 166,94 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,

- 4,98 kn od 29. ožujka 2010. do isplate,

- 132,24 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- 21,94 kn od 7. travnja 2010. do isplate,

- 144,00 kn od 3. svibnja 2010. do isplate,

- 163,67 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 274,48 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 249,27 kn od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 343,86 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

- 1,80 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

- 307,98 kn od 15. studenog 2010. do isplate,

- 307,98 kn od 15. studenog 2010. do isplate,

- 17,26 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 370,47 kn od 14. prosinca 2010. do isplate,

- 41,13 kn od 3. siječnja 2011. do isplate,

- 408,42 kn od 12. siječnja 2011. do isplate,

- 100,98 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- 0,01 kn od 2. veljače 2011. do isplate,

- 311,19 kn od 18. veljače 2011. do isplate,

- 398,18 kn od 9. ožujka 2011. do isplate,

- 360,71 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

- 370,81 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- 496,98 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 514,54 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

- 652,81 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 602,61 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

- 524,40 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- 522,36 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 514,24 kn od 9. prosinca 2011. do isplate,

- 542,26 kn od 10. siječnja 2012. do isplate,

- 573,72 kn od 9. veljače 2012. do isplate,

- 574,58 kn od 9. ožujka 2012. do isplate,

- 554,80 kn od 6. travnja 2012. do isplate,

- 562,81 kn od 10. svibnja 2012. do isplate,

- 574,29 kn od 8. lipnja 2012. do isplate,

- 561,73 kn od 3. srpnja 2012. do isplate,

- 562,91 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 551,25 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- 529,55 kn od 10. listopada 2012. do isplate,

- 556,02 kn od 7. studenog 2012. do isplate,

- 565,79 kn od 11. prosinca 2012. do isplate,

- 561,63 kn od 9. siječnja 2013. do isplate,

- 523,08 kn od 11. veljače 2013. do isplate,

- 550,54 kn od 8. ožujka 2013. do isplate,

- 556,02 kn od 1. travnja 2013. do isplate, i

- 25,15 kn od 11. travnja 2013. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnove preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi novčani iznos od 3.370,93 kn (slovima: tri tisuće tri stotine sedamdeset kuna i devedeset tri lipe) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 41,00 kn od 28. rujna 2007. do isplate,

- 40,87 kn od 30. listopada 2007. do isplate,

- 41,38 kn od 30. studenog 2007. do isplate,

- 40,98 kn od 27. prosinca 2007. do isplate,

- 42,02 kn od 30. siječnja 2008. do isplate,

- 42,24 kn od 28. veljače 2008. do isplate,

- 43,15 kn od 28. ožujka 2008. do isplate,

- 41,92 kn od 29. travnja 2008. do isplate,

- 41,71 kn od 29. svibnja 2008. do isplate,

- 42,07 kn od 28. lipnja 2008. do isplate,

- 41,36 kn od 29. srpnja 2008. do isplate,

- 45,82 kn od 30. listopada 2008. do isplate,

- 43,05 kn od 28. studenog 2008. do isplate,

- 42,95 kn od 9. prosinca 2008. do isplate,

- 42,95 kn od 9. prosinca 2008. do isplate,

- 45,39 kn od 30. prosinca 2008. do isplate,

- 45,71 kn od 30. siječnja 2009. do isplate,

- 45,91 kn od 31. ožujka 2009. do isplate,

- 45,99 kn od 1. travnja 2009. do isplate,

- 45,92 kn od 4. svibnja 2009. do isplate,

- 45,17 kn od 1. lipnja 2009. do isplate,

- 44,51 kn od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 44,74 kn od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- 45,23 kn od 1. rujna 2009. do isplate,

- 44,95 kn od 1. listopada 2009. do isplate,

- 44,68 kn od 2. studenog 2009. do isplate,

- 45,30 kn od 1. prosinca 2009. do isplate,

- 45,91 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 46,56 kn od 10. veljače 2010. do isplate,

- 46,31 kn od 10. ožujka 2010. do isplate,

- 47,31 kn od 7. travnja 2010. do isplate,

- 47,31 kn od 3. svibnja 2010. do isplate,

- 47,13 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 47,66 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 50,63 kn od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 49,95 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

- 52,48 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

- 51,48 kn od 15. studenog 2010. do isplate,

- 53,16 kn od 14. prosinca 2010. do isplate,

- 55,07 kn od 12. siječnja 2011. do isplate,

- 53,18 kn od 18. veljače 2011. do isplate,

- 53,20 kn od 9. ožujka 2011. do isplate,

- 52,94 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

- 54,49 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- 56,59 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 57,06 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

- 60,76 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 59,42 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

- 57,32 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- 57,27 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 56,61 kn od 9. prosinca 2011. do isplate,

- 57,75 kn od 10. siječnja 2012. do isplate,

- 58,39 kn od 9. veljače 2012. do isplate,

- 58,49 kn od 9. ožujka 2012. do isplate,

- 58,09 kn od 6. travnja 2012. do isplate,

- 58,28 kn od 10. svibnja 2012. do isplate,

- 58,83 kn od 8. lipnja 2012. do isplate,

- 58,42 kn od 3. srpnja 2012. do isplate,

- 58,35 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 58,04 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- 57,59 kn od 10. listopada 2012. do isplate,

- 58,12 kn od 7. studenog 2012. do isplate,

- 58,16 kn od 11. prosinca 2012. do isplate,

- 58,40 kn od 9. siječnja 2013. do isplate,

- 57,52 kn od 11. veljače 2013. do isplate,

- 57,39 kn od 8. ožujka 2013. do isplate, i

- 58,17 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.; od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 9.248,82 kn (slovima: devet tisuća dvije stotine četrdeset osam kuna i osamdeset dvije lipe) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja tj. od 3. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu kojim u postupku nije uspio žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.,80/22.,114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja. Zahtjeva trošak žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka pravovremenu žalbu je izjavio tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u tom dijelu preinači presuda suda prvog stupnja i tužitelju dosudi trošak kako je tražio. Zahtjeva trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a kojom su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora i kojom je naloženo tuženiku platiti preplaćene iznose s osnove valutne klauzule.

6.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, valja reći da pobijana odluka, nije opterećena tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

6.2. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 220. i 221. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud proveo dokaze, kako je tuženik predložio, saslušanjem tužiteljice i djelatnika tuženika.

6.3. Dakle, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te ga prihvaća i ovaj prvostupanjski sud i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj potrošač, jer je kao fizička osoba zaključio ugovor o kreditu, a nesporno je da je kredit otplaćen u travnju 2013.

6.4. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu temeljem utvrđenja da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 2. ožujka 2006., koje su sadržane u članku 3. točke 3. i 4. i članku 4. stavak 1. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od 3.370,93 kn (na ime promjenjive kamatne stope) i iznosa od 17.252,37 kn (na ime valutne klauzule), sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove. Tuženik nakon provedenog financijskog vještačenja nije osporavao visinu zahtjeva tužiteljice, samo je smatrao da isti nije osnovan.

6.5. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita od strane pravnog prednika tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika, s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 3. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 7% (članak 3. Ugovora) te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 3. i 4. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužitelju pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZOO). Međutim, pravilno je djelomično pri tome prvostupanjski sud prihvatio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu stečenog temeljem promjenjive kamatne stope.

7.1. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.

7.2. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

7.3. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i pravnog prednika tuženika, a koji u članku 3. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 4. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, pravilno se treba pozvati na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Ništetne su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.

7.4. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi. Članak 502. ZPP je pravilno primijenjen, jer je pripremno ročište održano 12. ožujka 2024. (članak 117. stavak 2. u vezi sa člankom 108. ZPP, "Narodne novine" 70 /19).

7.5. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14. i 110/15. - dalje u tekstu: ZZP/14.) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete (ili druge isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.6. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

7.7. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

8. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o tuženikovom prigovoru zastare.

8.1. U odnosu na ovaj prigovor tuženika valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

8.2. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).

8.3. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

8.4. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12. - dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

8.5. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

9. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja u odnosu na potraživanje s osnova isplate iznosa zbog ništetne valutne klauzule, radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

10. Međutim, presuda Trgovačkog suda broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju u kojim se koristila nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, je pravomoćna 13. lipnja 2014.. Slijedom toga proizlazi da je zastarni rok za podnošenje restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnih odredbi o načinu promjene kamatnih stopa protekao 14. lipnja 2019., pa je taj dio tuženog zahtjeva (tužba u ovom predmetu je podnesena 20. travnja 2021.) pravilno odbijen, uz napomenu da u tom dijelu tužitelj niti ne pobija presudu.

11. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način kako je isti postavljen u odnosu na isplatu s osnove valutne klauzule. Tuženik nije osporavao visinu postavljanog zahtjeva u tom dijelu. Tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana kad je platio tuženiku na ime rate kredita uvećanu svotu zbog nepoštenih odredbi.

12. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita. Pravilno je izračunat uspjeh tužitelja u postupku koji je djelomično odbijen s tužbenim zahtjevom. Tužitelj, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik, je podnio tužbu 20. travnja 2021. između ostalog i za isplatu s osnova ništetnih odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iako je nesporno da je ranije navedena presuda P-1401/12 pravomoćna 13. lipnja 2014. i da je nastupila zastara tog prava. Djelomičnim priznavanjem troškova tužitelju, a s obzirom na uspjeh u sporu, nije za tužitelja nastala znatnija neravnoteža u pravima i obvezama u odnosu na priznate troškova, pa i u odnosu na trošak vještačenja.

13. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda, sve kao u izreci.

14. Kako nisu uspjeli sa žalbom, odbijeni su tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

15. U nepobijanom dijelu stavak IV. izreke presude prvostupanjska presuda nije dirana.

Sisak 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja