Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5007/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sujelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenog HĆ podnesenoj o branitelju Pavlu Peršiću, odvjetniku iz Pule, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 10. travnja 2025., broj: 28. Pp-1282/2024, na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba okrivljenog HĆ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni HĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, te je temeljem članka 139. stavka 1. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom, da nije kriv i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a da je optužni akt prekoračen jer je dodan navod da je ponašanje kod oštećenih izazvalo osjećaj straha i ugroženosti, kao što je i dodana točka 3. u članku 10. predmetnog Zakona. Svjedokinja H je iskazivala o onome što je u obavljanju svojeg zanimanja saznala od okrivljenika, no prije ispitivanja nije upozorena da ne mora svjedočiti, pa se njezin iskaz ne može koristiti, čime se odluka temelji na nezakonitom dokazu. U odluci nisu izložene nesporne činjenice, niti je dana ocjena vjerodostojnosti iskaza, pri čemu se ističe da je iskaz svjedokinje ŽĆ nedosljedan, dok KĆ ne potvrđuje optužbu. Sud navodi da je izrekao minimalnu kaznu iako je u vrijeme počinjenja bio na snazi zakon koji propisuje kaznu u minimumu od 260,00 eura te nije bilo uvjeta za primjenu strožeg zakona. Žalitelj detaljno analizira provedeni postupak i iskaze ispitanih osoba, ukazujući na nedosljednosti i proturječnosti,, što ozbiljno dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, predlažući da se žalba prihvati i okrivljenik oslobodi optužbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, kao i da razlozi koje prvostupanjski sud navodi za osuđujuću odluku nisu u cijelosti prihvatljivi, na što žalitelj opravdano ukazuje svojom žalbom.

5. Obrazloženje pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama budući nije sačinjeno sukladno odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona, koja propisuje de će sud u obrazloženju presude iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će izložiti: nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba Prekršajnog zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.

6. Slijedom navedenog, jasno je da obrazloženje presude ne može sadržavati samo zaključak „da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti“, kako je to učinio prvostupanjski sud u točki 14. pobijane presude. Sud je dužan reproducirati izvedene dokaze, izložiti sporne i nesporne činjenice, analizirati i ocijeniti izvedene dokaze te određeno i potpuno navesti razloge iz kojih sporne činjenice smatra dokazanim odnosno nedokazanim, no u pobijanoj presudi je izostala analiza dokaznog materijala, te njihovo međusobno dovođenje u vezi u odnosu na sporne činjenice.

7. Nadalje, što se tiče dijela optužbe koji se odnosi na fizičko nasilje (zadavanje šamara supruzi), svjedokinja KĆ (kćerka okrivljenika i oštećenice) je na izravan upit odgovorila da nije vidjela da bi njezin otac ošamario majku i da se ne sjeća, dok oštećenica navodi da ju je ošamario ukupno tri puta navedene prilike, i to dva puta pred djecom pa je kćerka KĆ stala između njih. Prvostupanjski je sud trebao dati pojedinačnu ocjenu dokaza (iskaz kćerke) u odnosu na tu spornu okolnost, te dati barem minimalne razloge iz kojih bi bilo razvidno zbog čega u tom dijelu prihvaća iskaz oštećenice, a ne svjedočenje njezine kćerke.

8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu u predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ponovno ispitati okrivljenika, svjedoke, izvesti dokaz čitanjem dokumentacije u spisu, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.