Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-69/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković&partneri iz Zagreba, protiv tuženice- protutužiteljice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, rade smanjenja doprinosa za uzdržavanje po tužbi tužitelja, te radi povišenja doprinosa za uzdržavanje po protutužbi tuženice, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-573/2019-32 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-573/2019-32 od 11. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) za smanjenje doprinosa za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice (dalje tuženice) na iznos od 132,72 eur (999,98 kn).

2. Točkom II. izreke prihvaćen je kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženice za povišenje uzdržavanja te je odlučeno da se mijenja visina uzdržavanja određena toč. II izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P-547/2003 od 28. veljače 2007. tako da se nalaže tužitelju da počev od 4. ožujka 2020. pa nadalje, svaki mjesec ubuduće doprinosi za uzdržavanje tuženice iznos od 225,63 eur (1.700,00 kn) uplatom na njen račun otvoren kod OTP Bank s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama počev od dospijeća svakog pojedinog obroka koji dospijevaju svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.

3. Točkom III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eur s zateznom kamatom.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog te odbijanjem protutužbenog zahtjeva, te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za smanjenje doprinosa za uzdržavanje određenog presudom Općinskog suda u Splitu broj P-547/2003 od 28. veljače 2007. s iznosa od 1.300,00 kn mjesečno na iznos od 132,72 eur (999,78 kn ) mjesečno počevši od podnošenja tužbe 6. prosinca 2019., te protutužbeni zahtjev tuženice za povišenje doprinosa za uzdržavanje određenog istom presudom počev od 4. ožujka 2020. pa nadalje u iznosu od 225,63 eur mjesečno (1.700,00 kn mjesečno) s zateznom kamatom.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. u vezi čl. 365. st. 2 ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj u žalbi ukazuje, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev su jasni, te rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-547/2003 od 28. veljače 2007. tužitelju, kao ocu tuženice naloženo plaćati za njezino uzdržavanje iznos od 1.300,00 kn mjesečno,

-da tužitelj tužbom traži sniženje doprinosa za uzdržavanje na iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 6. prosinca 2019. kao dana podnošenja tužbe, a tuženica protutužbom podnesenom 4. ožujka 2020. povišenje doprinosa za uzdržavanje od podnošenja protutužbe na iznos od 1.700,00 kn mjesečno,

-da tužitelj obrazlaže da su se njegove prilike u odnosu na razdoblje kada je donesena citirana presuda izmijenile na način da je od 2017. u mirovini, da su njegovi prihodi značajno manji, dok da tuženica u protutužbi navodi da dosuđenim iznosom uzdržavanja od 1.300,00 kn mjesečno ne može podmiriti osnovne životne potrebe obrazlažući da je u međuvremenu završila srednju školu, te 2024/2025 upisala fakultet u Zagrebu u statusu redovnog studenta, te da samo za najam stana u [adresa] plaća iznos od 400,00 eur mjesečno.

11. Sud je ocjenom izvedenih dokaza, uvidom u pribavljene podatke o mirovini tužitelja utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu ostvarivao mirovinu u iznosu od 650,00 eur do 680,81 eur/5.129,49 kn koliko je iznosila mirovina tužitelja u periodu od 1.siječnja do 30. lipnja 2024., da tužitelj stanuje u vlastitom stanu na adresi u [adresa], da pored tog stana ima u vlasništvu još nekoliko stanova i poslovni prostor (stan na adresi [adresa], površine 52 m[2] , stan na adresi [adresa], površine 35 m[2] , stan u [adresa] koji je u suvlasništvu tužitelja te poslovni prostor u [adresa], površine 25 m[2] ), da majka tužitelja koja je sada u visokoj životnoj dobi živi u [adresa] u kući, u kojoj također živi i brat tužitelja s obitelji, da ista prima mirovinu u iznosu od oko 450,00 eur mjesečno.

12. U odnosu na prilike tuženice prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica u lipnju 2022. završila srednjoškolsko obrazovanje, da je tuženica rođena **.**.2003., da je slijedom toga postala punoljetna 20. lipnja 2021. da tuženica inače živi u porodičnom domaćinstvu s majkom a nakon upisa na fakultet u Zagrebu, od 1. listopada 2024. u iznajmljenom stanu u [adresa] za koji plaća mjesečni najam od 400,00 eur (3.013,00 kn) da je njena majka bila zaposlena do početka 2023. kao njegovateljica s bruto plaćom od oko 800,00 eur mjesečno, da tuženica i njena majka osim nekretnine (stana) u kojem stanuju drugih nekretnina nemaju, da je majka stan darovala tuženici, da je tuženica nakon završetka srednje škole, 2022. godine htjela upisati Fakultet logopedije u Zagrebu, da u tome nije uspjela jer nije primljena mada je prijemni ispit položila, da je naredne, 2023. također se prijavila na studij logopedije u Zagrebu, položila prijemni ispit, međutim da i tada nije primljena, te da je nakon toga u akademskoj godini 2024/2025 upisala studij Socijalne pedagogije u Zagrebu, te da ima status redovnog studenta na tom fakultetu. Sud je utvrdio da je tuženica tijekom srednjoškolskog obrazovanja, a i nakon toga kako bi ostvarila potrebne prihode za život, radila tijekom sezone. Utvrdio je da tuženica ima potrebe za uzdržavanjem kao i svaka mlada djevojka te životne dobi.

13. Sud je utvrdio da tužitelj pored mirovine, ostvaruje i prihode od imovine i imovinskih prava.

14. S obzirom na ove okolnosti, pritom cijeneći odredbe čl. 313. st. 1., čl. 290., čl. 291. st. 1., čl. 316. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ) zaključio je o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za smanjenje doprinosa za uzdržavanje tuženice, naprotiv, ocijenio je da su se prilike tuženice, od donošenja ranije presude u tolikoj mjeri izmijenile da opravdavaju povišenje doprinosa za uzdržavanje, sa iznosa od 1.300,00 kn na iznos od 1.700,00 kn mjesečno (225,63 eur). Također je ocijenio da će tužitelj s obzirom na visinu svoje mirovine, njegove mjesečne potrebe, prihode koje ostvaruje od imovine i imovinskih prava, moći doprinositi za uzdržavanje tuženice povećani iznos od 1.700,00 kn mjesečno, pa je stoga, odlučio kao u izreci presude, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 366. st. 1. OBZ-a.

15. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, jer proizlaze iz stanja u spisu te pravilne ocjena izvedenih dokaza, a ista žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

16. Tužitelj u žalbi, neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je i prema shvaćanju ovog suda a s obzirom na sve naprijed pravilno utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za smanjenje doprinosa za uzdržavanje tuženice (po tužbi tužitelja) već naprotiv da su se ostvarile sve pretpostavke za usvajanje protutužbe i povišenje doprinosa za uzdržavanje tuženice s iznosa od 1.300,00 kn mjesečno dosuđenog ranijom presudom na iznos od 1.700,00 kn sada 225,63 eur mjesečno.

17. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj će s obzirom na svoje potrebe, visinu mirovine koju ostvaruje (sada 680,81 eur/5.129,49 kn), okolnost da u vlasništvu ima još nekoliko stanova u [adresa] i poslovni prostor u Dugom ratu, okolnost da nije u obvezi doprinositi za uzdržavanje svoje majke koja ima mjesečnu mirovinu od oko 450,00 eur i koja živi u domaćinstvu s tužiteljevim bratom, da ista sredstvima iz mirovine može zadovoljiti svoje potrebe za uzdržavanjem te da tužitelj nije u obvezi doprinositi njezino uzdržavanje, objektivno biti u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženice novčani iznos od 1.700,00 kn mjesečno, kojim iznosom tuženica objektivno, s obzirom na okolnost da samo najam u Zagrebu plaća 400,00 eur mjesečno ( 3.013,00 kn) neće biti u mogućnosti zadovoljiti sve svoje životne potrebe, već da će, tuženica, radi toga, kao i do sada morati radom preko sezone ostvarivati potrebna sredstva za svoje uzdržavanje i redovito školovanje, pri čemu tuženica ne može više računati na pomoć u uzdržavanju od svoje majke, koja nije više u radnom odnosu.

18. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da od nekretnina koje ima u vlasništvu ne ostvaruje nikakav prihod jer da se radi o nekretninama koje su ne uvjetne za stanovanje i koje zahtijevaju adaptaciju, za što da tužitelj nema novaca, te u odnosu na žalbeni navod da sud pogrešno zaključuje da tužitelj može potrebna sredstva za vlastito i za uzdržavanje tuženice ostvariti prodajom koje od svojih nekretnina i da se time zadire u prava tužitelja zajamčena Ustavom RH, treba reći da iz provedenog dokaznog postupka i pribavljene dokumentacije Porezne uprave proizlazi da tužitelj ostvaruje prihod od imovinskih prava i imovine koju ima u vlasništvu. Ako su i eventualno točne tvrdnje tužitelja da se radi o neuređenim stanovima, koji zahtijevaju adaptaciju i da ih zbog toga ne može dati u najam, treba reći da u situaciji ako tužitelj smatra da na taj način ne može ostvariti dodatna potrebna sredstva za svoje i uzdržavanje tuženice, a za čije uzdržavanje je kao otac u obvezi doprinositi, tada, tužitelj svakako ima mogućnost potrebna sredstva ostvariti i prodajom nekog od stanova koje ima u vlasništvu. Ne radi se o nedopuštenom zadiranju u pravo vlasništva tužitelja na predmetnim stanovima, jer je ovom pravu suprotstavljeno jače pravo tuženice na uzdržavanje od tužitelja kao svoga oca.

19. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da sud pogrešno zaključuje kako se tužiteljica nije redovito školovala nakon završetka srednje škole 2022., treba reći da nisu osnovani.

20. Radi se o primjeni odredbe čl. 290 ObZ-a koja u stavku 1. propisuje da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima odnosno, program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovno i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26-te godine života djeteta, stavak 2. propisuje da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina, dok stavak 3. propisuje da obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovoga članka prestati će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši 26 godina.

21. U konkretnom slučaju, nema dvojbe da tuženica u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije navršila 26 godina, budući da je ista rođena **.**.2003. Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženica postala punoljetna 20. lipnja 2021., da je redovito u lipnju 2022. završila srednju školu, da se nakon toga imala namjeru redovito školovati, te 2022. položila prijemni ispit za upis na Studij logopedije u Rijeci na koji se zbog nedovoljnog broja bodova nije uspjela upisati, isto kao i 2023. kada je položila prijemni ispit za Studij logopedije u Zagrebu, nakon čega se tuženica u akademskoj 2024./2025. upisala na Fakultet socijalne pedagogije u Zagrebu, u statusu redovnog studenta, slijedom čega tuženica ima pravo na uzdržavanje za razdoblje nakon lipnja 2022. pa na dalje.

22. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da sud nije odlučio o zahtjevu koji se odnosi na susrete i druženja tužitelja s tuženicom treba reći da je tuženica postala punoljetna 21. lipnja 2021., glavna rasprava je zaključena 12. veljače 2025. pa u takvim okolnostima nema više mjesta odlučivanja o zahtjevu tužitelja za održavanje susreta i druženja s tuženicom u smislu odredbe čl. 117. ObZ-a jer se takvi susreti mogu odrediti samo za razdoblje do navršene punoljetnosti djeteta.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 366. ObZ-a.

24. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić