REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3091/2024-15.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Vinko Adžić i Ivan Adžić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da u roku od 15 dana, tužiteljici OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati iznos od 5.457,22 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 1,55 EUR od 28.9.2006. do isplate,

- na iznos od 26,79 EUR od 28.10.2008. do isplate,

- na iznos od 10,37 EUR od 29.12.2008. do isplate,

- na iznos od 20,92 EUR od 28.1.2009. do isplate,

- na iznos od 24,69 EUR od 28.2.2009. do isplate,

- na iznos od 17,71 EUR od 28.3.2009. do isplate,

- na iznos od 20,11 EUR od 28.4.2009. do isplate,

- na iznos od 10,87 EUR od 28.5.2009. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR od 29.6.2009. do isplate,

- na iznos od 10,06 EUR od 28.7.2009. do isplate,

- na iznos od 10,50 EUR od 28.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,27 EUR od 28.9.2009. do isplate,

- na iznos od 7,35 EUR od 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 14,49 EUR od 28.11.2009. do isplate,

- na iznos od 17,18 EUR od 28.12.2009. do isplate,

- na iznos od 22,66 EUR od 28.1.2010. do isplate,

- na iznos od 23,47 EUR od 27.2.2010. do isplate,

- na iznos od 32,21 EUR od 29.3.2010. do isplate,

- na iznos od 29,81 EUR od 28.4.2010. do isplate,

- na iznos od 36,65 EUR od 28.5.2010. do isplate,

- na iznos od 49,84 EUR od 28.6.2010. do isplate,

- na iznos od 47,66 EUR od 28.7.2010. do isplate,

- na iznos od 73,14 EUR od 28.8.2010. do isplate,

- na iznos od 66,04 EUR od 28.9.2010. do isplate,

- na iznos od 55,05 EUR od 28.10.2010. do isplate,

- na iznos od 72,59 EUR od 29.11.2010. do isplate,

- na iznos od 91,49 EUR od 28.12.2010. do isplate,

- na iznos od 84,20 EUR od 28.1.2011. do isplate,

- na iznos od 88,80 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 82,65 EUR od 29.3.2011. do isplate,

- na iznos od 84,31 EUR od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 114,13 EUR od 30.5.2011. do isplate,

- na iznos od 123,37 EUR od 28.7.2011. do isplate,

- na iznos od 139,37 EUR od 28.7.2011. do isplate,

- na iznos od 147,50 EUR od 29.8.2011. do isplate,

- na iznos od 116,47 EUR od 28.9.2011. do isplate,

- na iznos od 114,25 EUR od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 114,49 EUR od 28.11.2011. do isplate,

- na iznos od 117,82 EUR od 28.12.2011. do isplate,

- na iznos od 128,12 EUR od 28.1.2012. do isplate,

- na iznos od 129,10 EUR od 28.2.2012. do isplate,

- na iznos od 124,24 EUR od 28.3.2012. do isplate,

- na iznos od 127,26 EUR od 28.4.2012. do isplate,

- na iznos od 129,66 EUR od 29.5.2012. do isplate,

- na iznos od 126,32 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 126,47 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 124,19 EUR od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 117,73 EUR od 28.9.2012. do isplate,

- na iznos od 125,45 EUR od 29.10.2012. do isplate,

- na iznos od 127,72 EUR od 29.11.2012. do isplate,

- na iznos od 125,06 EUR od 28.12.2012. do isplate,

- na iznos od 114,88 EUR od 30.1.2013. do isplate,

- na iznos od 123,67 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 124,05 EUR od 25.4.2013. do isplate,

- na iznos od 121,14 EUR od 29.4.2013. do isplate,

- na iznos od 112,57 EUR od 28.6.2013. do isplate,

- na iznos od 110,77 EUR od 28.6.2013. do isplate,

- na iznos od 111,25 EUR od 29.7.2013. do isplate,

- na iznos od 116,24 EUR od 28.8.2013. do isplate,

- na iznos od 122,60 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 120,09 EUR od 28.10.2013. do isplate,

- na iznos od 122,57 EUR od 29.11.2013. do isplate,

- na iznos od 124,45 EUR od 28.12.2013. do isplate,

- na iznos od 124,22 EUR od 28.1.2014. do isplate,

- na iznos od 129,38 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 128,27 EUR od 28.3.2014. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.804,13 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita s prednikom tuženika kao kreditorom dana 20. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 311081 kojim joj je prednik tuženika odobrio kredit u iznosu od 49.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan korištenja kredita. Dalje navodi da je kredit ugovoren radi kupnje stana iz programa Poticane stanogradnje i da je ugovorena otplata kredita u 97 mjesečnih anuiteta koji su iskazani u valuti CHF, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća. Tužiteljica navodi da je tijekom otplate zbog rasta tečaja CHF prema HRK došlo do povećanja iznosa anuiteta koje je plaćala, smatra da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pri tome se poziva na presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita te slijedom svega navedenog traži da joj tuženik vrati iznose koje je preplatila zbog primjene nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži isplatu iznosa od 5.457,22 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

2. Tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana. Navodi kako je potraživanje tužitelja u zastari i kako se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na predmetni ugovorni odnos, a čak kada bi to i bio slučaj utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu ne mogu se izravno primijeniti u ovom postupku. Navodi kako tužitelj nije niti pokušao dokazati da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da su iste protivno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Smatra kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra kako u konkretnom slučaju valja primijeniti rok zastare od tri godine propisan za naknadu štete, navodi kako je protekao i rok zastare od pet godina, smatra kako sve relevantne činjenice treba utvrditi u ovom postupku i kako ovaj sud nije vezan presudama koje su donesene u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Tvrdi kako su stranke prethodno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, kako su iste jasne, uočljive i lako razumljive, ističe kako su sporne ugovorne odredbe bile zakonom dopuštene, smatra kako one nisu dovele do neravnoteže između ugovornih strana, a slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica i provedeno je financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika Volksbank d.d. ugovorila stambeni kredit u iznosu od 49.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 97 mjeseci i otplatom u mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka te činjenica da je kredit otplaćen u cijelosti.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je platila zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK tijekom otplate kredita. Nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je pravni prednik tuženika Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da predmetni ugovor potrošački budući da je kredit ugovorila radi kupnje stana koji koristi isključivo za osobne potrebe, da se za ovaj kredit odlučila na preporuku bankarice koja joj je rekla da je CHF sigurna valuta, da o ponuđenim uvjetima kredita s bankom nije pregovarala niti je o istima mogla pregovarati te da ju nitko nije upozorio na bilo kakve rizike i mogućnost većih promjena tečaja. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

9. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost sporne ugovorne odredbe u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a budući da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da se radi o potrošačkom ugovoru i da je ugovor ništetan u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule, tuženik je temeljem čl. 324. st. 1. i čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici vrati iznose koje je preplatila zbog primjene ništetne ugovorne odredabe o valutnoj klauzuli i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

12. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

13. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire FS, dipl.oec. iz Darfin d.o.o. u svom je nalazu na temelju dostavljene dokumentacije izračunao da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu kreditora po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema obračunu kreditora po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 41.117,46 kn, odnosno 5.457,22 EUR, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu kreditora po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema obračunu kreditora po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -2.795,48 kn, odnosno -371,04 EUR.

14. Mišljenje vještaka prihvaćeno je kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale prigovora na provedeno vještačenje. Sud je uzeo kao mjerodavan izračun koji obuhvaća isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu za eventualno manje plaćene iznose, odnosno tzv. negativne tečajne razlike. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Prigovor zastare nije osnovan. Odredbomi čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ovdje tuženika postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na sve izneseno, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

16. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2023., 17. svibnja 2024. i 26. veljače 2025. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima dana 12. rujna 2024. i 14. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 42.) iznosi ukupno 1.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 54,13 EUR.

18. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku