REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-296/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tijani Kokić u pravnoj stvari tužiteljice JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima UV i Korneliji Karić, oboje odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika NV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] radi razvoda braka, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 12. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice odvjetnice Kornelije Karić te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak što su ga dana 08. rujna 2001. godine u Zagrebu sklopili:
JV, rođena J, kći U, rođena **.**.1973. u Zagrebu, Medveščak, OIB: [osobni identifikacijski broj]
i
NV, sin N, rođen **.**.1973. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]
koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih Matičnog ureda Maksimir, za matično područje Markuševec, pod rednim brojem 28, za 2001. godinu.
II. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 555,27 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik, tada kao predlagatelji, podnijeli su sudu dana 17. rujna 2024. prijedlog za sporazumni razvod braka.
Tijekom postupka, predlagatelj je povukao prijedlog dok je predlagateljica pri svojem ostala.
Stoga je sud, temeljem čl.453.st.2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15, 98/19 i 156/23 u daljnjem tekstu Obz) prijedlog predlagateljice smatrao tužbom, predlagateljicu tužiteljicom, predlagatelja tuženikom te je obustavio izvanparnični postupak, te postupak po tužbi nastavio u parničnom postupku.
U braku stranaka rođeno je dvoje djece, sada oboje punoljetno.
Tužiteljica je ostala pri svom zahtjevu za razvod braka navodeći kako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni već duže vrijeme, a ne postoji više niti njihova bračna zajednica.
2. Tuženik je na prijedlogu za sporazumni razvod braka naveo svoju adresu prebivališta te je na njoj uredno primao pismena sve dok nije obustavljen izvanparnični postupak.
kada je postupak nastavljen po tužbi tužiteljice, tuženik NV nije više uredno zaprimao pismena. Stoga je sud dostavu za istog izvršio po sudskom dostavljaču koji također nije mogao uredno izvršiti dostavu uz naznaku kako je razlog tome što je tuženik sa navedene adrese odselio, a nova je adresa nepoznata.
Sud je provjerom prema OIB-u tuženika, u Registru MUP-a utvrdio kako tuženik i dalje ima prijavljeno prebivalište ne naznačenoj adresi, kako promjenu nije naznačio niti u MUP-u niti je o istome dostavio obavijest sudu, sukladno obvezi propisanoj čl.145. st.1.ZPP-a.
Stoga sud, sve daljnje dostave tuženiku vrši putem oglasne ploče, sukladno odredbi čl.145. st.5. ZPP-a.
U tijeku postupka kada je isti još vođen po prijedlogu za sporazumni razvod braka, NV, tada predlagatelj, predlagao je odgode jer nije bio siguran u svoju odluku o razvodu braka, a kada pri slijedećem prijedlogu za odgodom, JV nije na istu pristala smatrajući kako to više nema nikakvog smisla, povukao je prijedlog za razvod braka, a u daljnjem tijeku postupka nije sudjelovao iako je imao saznanja o istome.
3. Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštivati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose kao i sporazumno odrediti mjesto stanovanja.
Bračna zajednica je ukupnost elemenata koji zajednički život žene i muškarca oblikuju kao takvu zajednicu, a čini ju sveukupnost intimnih, emocionalnih, ekonomskih, financijskih i svih drugih elemenata koji omogućavaju bračnim drugovima ponašanje koje se od njih očekuje u braku, a koje je naprijed opisano.
4. Iz navoda tužbe te iz iskaza tužiteljice na ročištu 12. lipnja 2025. proizlazi kako je sa tuženikom sklopila brak 2001. te su zajedno sa svojom djecom živjeli u [adresa] na adresi njezinog prebivališta.
Tuženik se sa adrese tužiteljice u potpunosti odselio tijekom prosinca 2024. iako je i prije toga, s obzirom na poremećene bračne odnose, znao odlaziti na neko vrijeme. Njegovim preseljenjem, svakako je prestala njihova bračna zajednica, no ista je prestala i prije više godina jer od tada ne postoji njihov stvarni zajednički život.
Primarno, tužiteljica navodi činjenicu kako je i prije izostajala komunikacija, a posljednjih godina ti se periodi povećavali te su u konačnici trajali i po nekoliko mjeseci, najduži je bio 9 mjeseci. Pri tom je pojasnila kako bi u tim periodima tuženik okretao glavu od nje, okretao joj leđa, ignorirao je, odnosno u potpunosti nije želio sa njom razgovarati. Smatra kako je prestala i njihova intimna zajednica jer su se intimni odnosi, upravo s obzirom na opisanu situaciju prorijedili te kako do toga nije došlo jer bi joj tuženik bio odbojan. Također, pojasnila je kako ona tuženika još voli i voljet će ga ali ne može više trpjeti njegove emocionalne ucjene koje je iscrpljuju.
Pojasnila je i kako nisu nikad niti imali zajedničke financije, svatko je snosio određene troškove, oko toga su se dogovarali, a posljednjih godina dogovor bi postojao samo ako bi izniknuli neki nepredviđeni troškovi, ostali su podmirivani prema ustaljenoj praksi. U odnosu na slobodno vrijeme, tužiteljica je pojasnila kako je i inače, tijekom trajanja braka uglavnom bila sama ili sama sa djecom te kako je izgubila volju pred drugima stalno pronalaziti opravdanja za tuženikove izostanke. također, navela je kako zadnjih 5 godina sa tuženikom nije provodila godišnji odmor.
Upravo nakon prošlogodišnjeg povratka tuženika sa godišnjeg odmora, zbog njegovog ignoriranja, pokrenula je postupak razvoda braka, koji je pokrenula još 2020. ali je na nagovor tuženika povukla prijedlog, prihvaćajući obećanje tuženika o njegovoj promjeni. No sada je navela kako je tuženik tijekom cijelog trajanja braka obećavao promjenu svojeg ponašanja ali do toga nikad nije došlo, kako smatra da se promjena očituje u djelima, a ne u riječima i zato smatra kako tuženik nema stvarnu volju za promjenom, a ona više ne može tako živjeti.
Ujedno smatra kako bračna zajednica nije niti obnovljiva jer sa njegove strane za to ne postoji motivacija, jer joj je bez obzira na emocije potreban mir u daljnjem životu. Stoga je u cijelosti ostala pri zahtjevu za razvodom braka.
5. Nepostojanje bračne zajednice više od godine dana zakonski je razlog za razvod barka, naveden u čl. 51.st.1. toč.3. Obz .
Nesporno je bračna zajednica prestala sa preseljenjem tuženika u prosincu 2024. no s obzirom na podneseni prijedlog za razvod braka u rujnu 2024. te opis zajedničkog života stranaka posljednjih godina, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice kao i ponašanja tuženika u ovom postupku, sud smatra kako je do prekida njihove bračne zajednice došlo i prije samog odlaska tuženika.
Iz navedenog opisa može se zaključiti i da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, a čemu svjedoči i odlazak tuženika iz zajedničkog kućanstva i prekid bračne zajednice, a očito je kako nije vjerojatno niti da bi se bračna zajednica stranaka mogla obnoviti s obzirom na ustrajnost tužene pri zahtjevu da se brak razvede. Sud napominje kako je tužiteljica bila izrazito emocionalna prilikom davanja iskaza iz čega se moglo zaključiti kako joj je ta odluka teška, upravo s obzirom na emocije i činjenicu dugotrajnosti braka te s obzirom na zajedničku djecu ali istovremeno je došla do točke sa koje nema povratka, s obzirom na ponašanje tuženika kao i potrebu okončanja takvog načina života.
Stoga je sud utvrdio kako su se stekli zakonski uvjeti za razvod braka iz čl. 51. st. 1. točka 3. i točka 2. Obz te je donio odluku o razvodu braka, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
6. Odluka o parničnom trošku tužiteljice sud je donio temeljem čl.154.st.1.ZPP-a- uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) Temeljem Tbr 7/3 alineja 1. tužiteljici priznat trošak od ukupno 200 bodova. Kako 1 bod iznosi 2 EUR, to joj je priznat tRošak od 400;00 EUR. Na isti trošak priznat joj je i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 100,00 EUR te joj je stoga priznat trošak od 500,00 EUR.
Također, priznat joj je i ukupan trošak sudskih pristojbi u iznosu od 39,81 EUR te trošak plaćenog predujma za dostavu izvršenu po sudskom dostavljaču u iznosu od 15,46 EUR, što sve ukupno iznosi 555,27 EUR, a koji je trošak u cijelosti priznat tužiteljici kao osnovan.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Sudac
Tijana Kokić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 4 primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA/
1. pun. tužiteljice - uz rješenje o naplati sud. pristojbe 39,81 EUR
2. tuženiku po ogl. ploči
3. MU rođ. Zagreb, Medveščak, po pravomoćnosti (bez obrazloženja)
4. MU vjenčanih Maksimir, po pravomoćnosti (bez obrazloženja)
