REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-555/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ČS iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jedinog vlasnika osnivača i direktora tvrtke "BAGUDIĆ GRUPA" d.o.o. Osijek, kojeg zastupa opunomoćenik Matko Koprčina, odvjetnik u Zagrebu, Stančićeva 13, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, kojeg zastupa OS, službena osoba, radi osiguranja naplate trošarinskog duga, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/23- 01/247, URBROJ: 513-04-24-2 od 21. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-5 od 18. listopada 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/23- 01/247, URBROJ: 513- 04-24-2 od 21. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-5 od 18. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 18. listopada 2023. određeno je da se u cilju osiguranja naplate nedospjelog iznosa trošarinskog duga tužitelju plijene novčana sredstva koja ima i koja će tek pristići po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, zbog vjerojatnosti da bi obveznik mogao onemogućiti naplatu nedospjelog iznosa predmetne obveze. Istim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da za iznos za koji je osiguranje određeno naloži svim bankama da zaplijene novčana sredstva tužitelja koja se nalaze i koja će tek pristići, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima prema osobnom identifikacijskom broju tužitelja sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Financijskoj agenciji naloženo je da naloži bankama da tužitelju ili trećoj osobi po nalogu tužitelja zabrane isplatu u iznosu za koji je određena mjera osiguranja te je određeno da se pljenidba radi osiguranja naplate duga može odgoditi ili obustaviti ako porezni obveznik ili druga osoba za poreznog obveznika podnese primjerena sredstva osiguranja. Mjera osiguranja traje do proteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu dok žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi osporava predmetna rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. U bitnome opisuje okolnosti zbog kojih smatra da je pogrešno primijenjen članak 123. Zakona o trošarinama te ističe da nije bilo razloga za primjenu predmetne mjere osiguranja naplate. Nadalje, osporava predmetna rješenja s obzirom na vrijeme donošenja pozivom na članak 68. Stečajnog zakona, kada je protiv tužitelja već bio pokrenut predstečajni postupak te tvrdi kako pri donošenju rješenja nije obrazloženo je li ograničenje prava vlasništva pojedinca primjereno i razmjerno zaštiti općeg interesa države. Smatra da nije valjano obrazloženo na temelju kojih okolnosti je utvrđeno postojanje opasnosti da bi izvršenje obveze plaćanja trošarine moglo biti onemogućeno uzimajući u obzir da tužitelj nije porezni obveznik te ističe da nije imao mogućnost očitovati se o činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje poreznog akta prema članku 7. Općeg poreznog zakona. Navodi da je predmetna roba oduzeta, te da je stoga trošarinski dug prestao postojati. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 18. listopada 2023., uz naknadu troška upravnog spora.

4.1. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže Sudu riješiti spis bez održavanja rasprave i odbiti tužbeni zahtjev.

4.2. Tužitelj je 11. lipnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je naveo da se u cijelosti protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

I. 5. Podneskom od 14. lipnja 2024. tužitelj je obavijestio Sud da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-63/2024-7-8 od 10. lipnja 2024. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-01/24-01/22, URBROJ: 513-04-24-2 od 15. veljače 2024. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-27 od 19. prosinca 2023., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Stoga je predložio Sudu poništiti osporavana rješenja bez održavanja rasprave te obustaviti postupak osiguranja naplate uz naknadu troška sastava tog podneska.

6. U podnesku od 20. veljače 2025. tužitelj je obavijestio Sud da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-567/2024 od 27. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-01/24-017222 od 15. veljače 2024. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-03/23-13/9 od 19. prosinca 2023. uz obrazloženje da su pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-63/2024-7 od 10. lipnja 2024. poništena rješenja koja su bila osnova koja je otpala, i na temelju koje je tužitelju bilo naloženo plaćanje predmetnog trošarinskog duga te je stoga otpala i osnova za osiguranjem tog duga koji više ne postoji. Stoga je predložio Sudu poništiti osporavana rješenje bez održavanja rasprave te obustaviti postupak osiguranja naplate uz naknadu troška sastava tog podneska.

7. Nadalje, tuženik je podneskom KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02- 7056/31-25-135 od 27. veljače 2025. obavijestio Sud da je sukladno presudi ovoga suda poslovni broj Us I-63/2024-7 od 10. lipnja 2024., u ponovljenom postupku doneseno rješenje KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-24-115 od 26. rujna 2024. prema kojem su porezni obveznici Bagudić grupa d.o.o., ČS i NS dužni solidarno platiti trošarinski dug u ukupnom iznosu od 1.581.175,93 eur i to iznos od 1.487.602,80 93.573,13 eur na ime trošarine na duhansku sirovinu i iznos od 93.573,13 eur na ime zakonskih zateznih kamata.

8. Podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj je obavijestio Sud da je tuženik postupajući po pravomoćnoj presudi ovoga Suda poslovni broj Us I-63/2024 od 10. lipnja 2024. u ponovnom postupku donio citirano rješenje od 26. rujna 2024. te da su tužitelj i drugi utvrđeni obveznici podnijeli žalbu protiv istog. Nadalje, kronološki navodi cjelokupan tijek postupka i poziva se na odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da se novo rješenje o naplati trošarine KLASA: UP/I-415- 03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-24-115 od 26. rujna 2024. ne može osiguravati rješenjem od 18. listopada 2023., a koje je rješenje predmet ovog upravnog spora jer je rješenje o naplati trošarine koje se osiguravalo tim rješenjem pravomoćnom presudom ovoga suda poništeno. Stoga je predložio Sudu poništiti osporavana rješenje bez održavanja rasprave te obustaviti postupak osiguranja naplate uz naknadu troška sastava tog podneska.

9. Budući da su stranke suglasne da se ovaj upravni spor riješi bez održavanja rasprave, Sud je spor riješio bez provođenja rasprave u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., dalje: ZUS).

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Osporavana rješenja u ovom sporu osiguranjem naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanih sredstava koje tužitelj ima na računima kod banaka su donesena radi neplaćenog trošarinskog duga u iznosu od 1.492.452,79 eura nastalog po izvršnom i ovršnom rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-11 od 20. listopada 2023. Tim rješenjem su solidarnim dužnicima (na citirani iznos od 1.492.452,79 eura) utvrđeni porezni obveznici BAGUDIĆ GRUPA d.o.o. Osijek, tužitelj i NS iz [adresa].

12. Uvidom u eSpis, Sud je utvrdio da je presudom ovog Suda poslovni broj: Us I- 63/2024-7 od 10. lipnja 2024. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-47101/23- 01/244, URBROJ: 513-04-24-3 od 8. veljače 2024. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-11 od 20. listopada 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Iako je predmet vraćen na ponovni postupak i nije meritorno riješen, uputom o pravnom lijeku nije dano pravo žalbe na točku I. izreke presude, te je ista u toj točki postala pravomoćna danom donošenja (10. lipnja 2024.). Ujedno je u tom sporu odbačen i kasnije podnesen prijedlog za obnovom spora, rješenjem ovoga suda poslovni broj: Us I-63/2024-15 od 27. kolovoza 2024.

13. Odredbom članka 171. stavka 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 42/2020. i 114/2022., dalje: OPZ) propisano je da se postupak osiguranja može provoditi najduže do 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. U slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj agenciji nalaže se zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja.

14. Budući da je, s obzirom na pravomoćnu presudu ovoga Suda poslovni broj Us I- 63/2024-7 od 10. lipnja 2024., otpala pravna osnova, odnosno trošarinski dug kojeg je tužitelj obvezan solidarno naknaditi, nema više zakonske osnove za donošenje rješenja o osiguranju naplate istoga. Činjenica da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo novo rješenje o naplati trošarine KLASA: UP/I-415-03/23-13/9, URBROJ: 513-02-7065/31-24-115 od 26. rujna 2024. nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari budući da se, sukladno navedenoj odredbi članka 171. stavka 6. OPZ-a, tražbina utvrđena rješenjem od 26. rujna 2024. ne može osiguravati prvostupanjskim rješenjem od 18. listopada 2023. a koje je doneseno radi osiguranja naplate tražbine utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I- 41503/23-13/9, URBROJ: 513-02-7056/31-23-11 od 20. listopada 2023. koje je poništeno presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-63/2024 od 27. kolovoza 2024.

15. Slijedom navedenoga, Sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude pod točkama I. i II.

16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 144. i 147. stavka 1. ZUS-a. Stoga je sud tužitelju, kao osnovano zatraženi trošak priznao iznos od 1.250,00 eur za sastav tužbe s pripadajućim PDV-om budući da je navedeni trošak zatražen u skladu s Tbr. 27. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa), te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

17. Trošak koji se odnosi na sastav podnesaka od 13. rujna 2024., 12. ožujka 2025. i 14. travnja 2025. Sud nije priznao tužitelju stoga što se navedeni podnesci ne nalaze u spisu. Sud također nije priznao tužitelju niti trošak za sastav podnesaka od 13. lipnja 2024., 20. veljače 2025. i 14. travnja 2025. zatraženog u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, uključujući i PDV, koje Sud nije smatrao opravdanim jer je njima tužitelj suštinski ponovio već istaknute navode tijekom ovog postupka odnosno isti podnesci ne sadrže nova činjenična i pravna razlaganja bitna za ovoj spor već tužitelj samo obavještava Sud o presudama i rješenju čije bi postojanje, s obzirom na povezanost sudskih predmeta u smislu istih tužitelja i rješenja, o kojima Sud vodi računa po službenoj dužnosti, Sud utvrdio sam (uvidom u eSpis) i bez intervencije tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Osijeku 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku