Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-86/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz ZOU Josip Janković i dr. u Karlovcu, protiv tuženice CPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Julijanu Skale, odvjetniku u Karlovcu, radi priznanja prava vlasništva, povodom žalbe i dopune žalbe tuženica izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-414/2022-9 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-414/2022-9 od 17. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je Sporazum suvlasnika od 15.09.2011.g. sklopljen između tužitelja Grada Ozlja, [adresa],, OIB: 45123683624 i tuženika 1. CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ŽP, MP, ČP i PP, ništetan u dijelu kojim je izvršen prijenos vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime 1. tužene CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 27/190 dijela i 2. tužene CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 27/190 dijela.

II. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršena na temelju Sporazuma od 15.09.2011.g.

III. Tužene 1. CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne su trpjeti da se pogledu kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog Sporazuma suvlasnika od 15.09.2011.g., uknjižbom brisanja prava suvlasništva 1. tužene CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 27/190 dijela i 2. tužene CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 27/190 dijela, uz istodobni upis na ime i vlasništvo tužitelja : Grad Ozalj, [adresa],, OIB: 45123683624 u navedenim suvlasni(čki)m omjerima.

IV. Tužene 1. CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne su solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.375,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom i dopunom žalbe tuženice pobijaju presudu i pozivaju se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11- pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 22. listopada 2015. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke propisane u st. 2.-4. tog članka i temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke propisane u st. 2.-7. tog članka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe su osnovane.

5. Ovaj sud uvodno napominje da je svojom odlukom (presudom i rješenjem) poslovni broj: Gž-885/2017-2 od 22. studenog 2018. prihvatio žalbu tuženica te je preinačio ranije donesenu presudu Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P- 996/2015 od 23. siječnja 2017. tako da je suđeno:

„Odbija se (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj Grad Ozalj, [adresa], OIB: 45123683624, vlasnik kčbr. [katastarska čestica] park površine 4805 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na imenu tuženica CPŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja dolazi upisana u 27/190 dijela i CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja dolazi upisana u 27/190 dijela, što su tuženice dužne priznati te trpjeti da se Grad Ozalj upiše kao vlasnik na 27/190 dijela CPŠ te vlasnik na 27/190 dijela CP, u roku od 15 dana."

5.1. Stoga je predmet spora u ovom stadiju postupka eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je Sporazum suvlasnika od 15. rujna 2011. sklopljen između tužitelja Grada Ozlja i tuženica CPŠ i CP, te ŽP, MP, ČP i PP (dalje: Sporazum), ništetan u dijelu kojim je izvršen prijenos vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tuženice CPŠ u 27/190 dijela i tuženice CP u 27/190 dijela, da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršena na temelju Sporazuma od 15. rujna 2011. te da su tuženice CPŠ i CP, dužne trpjeti da se na kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma, uknjižbom brisanja prava suvlasništva tuženice CPŠ u 27/190 dijela i tuženice CP u 27/190 dijela, uz istodobni upis na ime i vlasništvo tužitelja Grada Ozlja u navedenim suvlasničkim omjerima.

6. Presudu kojom je prihvatio (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je stambena zgrada na adresi: [adresa], izgrađena 1972. na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], park od 5354 m2,

- da su prema čl. 5. st. 1. Sporazuma tuženice, kao i ostali suvlasnici zgrade na adresi: [adresa], sporazumno utvrdili kao zajednički dio zgrade i zemljište na kojem je izgrađena predmetna zgrada, što jedino može značiti zemljište na kojem je zgrada izgrađena, a to je površina od 105 m2 kao dio nove kčbr. [katastarska čestica] i ova se odredba Sporazuma nikako ne može tumačiti da bi stambena zgrada bila sagrađena na cijeloj kčbr. [katastarska čestica] u početnoj površini od 5354 m2,

- da su tuženice potpisale Suglasnost za utvrđenje građevinske čestice prema prijedlogu za parcelaciju za potrebe formiranja građevinske čestice na kčbr. [katastarska čestica], iz koje je vidljivo da su pristale da se stambena zgrada na adresi: [adresa], upiše na pripadajuću građevinsku česticu kčbr. [katastarska čestica] od 549 m2,

- da je iz prijavnog lista parcelacije stare kčbr. [katastarska čestica] na novu kčbr. [katastarska čestica] od 549 m2 i kčbr. [katastarska čestica] park od 4805 m2, razvidan pristanak tuženica na izvršenu parcelaciju, a njihovi potpisi znače da su upoznate i suglasne da se provede parcelacija kod koje se zgradi na adresi: [adresa], dodjeljuje građevinsko zemljište od 549 m2, dok se kčbr. [katastarska čestica] park od 4805 m2 odvaja kao zasebna čestica,

- da su tuženice potpisale i Izvješće o terenskom uviđaju u znak suglasnosti za izvršenu parcelaciju prijašnje čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada i park od 5354 m2, čime su bile suglasne da nakon parcelacije nastanu dvije čestice i to: kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada broj 4 i dvorište od 549 m2 i kčbr. [katastarska čestica] park od 4805 m2 i

- da je do sklapanja Sporazuma i provođenja drugih radnji došlo s ciljem da se formiraju obje navedene čestice i na čestici na kojoj je sagrađena zgrada izvrši etažiranje i upis suvlasnika u zemljišnim knjigama, a na drugoj čestici upis tužitelja kao vlasnika javne površine parka.

6.1. Slijedom utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je nesporno da je ništetan sporni dio Sporazuma i da tuženice ne mogu ostati upisane kao suvlasnice novonastale kat. čestice [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2, ne samo iz razloga što su svoje suvlasničke udjele stekle na osnovu određenih pravnih poslova samo na posebnim dijelovima zgrade i zemljištu na kojem je zgrada izgrađena, već i zato što je njihovo zadržavanje suvlasničkih udjela na nekad jedinstvenoj nekretnini suprotno pozitivnim propisima. Sud dodaje da je Sporazum sklopljen između stranaka i ostalih stanara zgrade i da on prvenstveno potvrđuje da stranke i suvlasnici „dijele svoje pravo vlasništva“ na jedinstvenoj nekretnini prema građevnom planu posebnih dijelova zgrade i zemljišta pod zgradom u [adresa]“ i da se predmet cijelog Sporazuma odnosi na spomenuti stambeni objekt, ali ne i na ostalo zemljište t.j. zemljište koje u naravi predstavlja park.

6.2. Nastavno, prvostupanjski sud zaključuje da je ništetan Sporazum u dijelu kojim je izvršen prijenos suvlasništva preostale površine kčbr. [katastarska čestica] na ime i u korist tuženica, jer je prava volja stranaka bila podijeliti predmetnu kčbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na novu kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi stambena zgrada broj 4 i dvorište od 549 m2 i etažirati tu česticu, te formirati drugu česticu (kčbr. [katastarska čestica] park u površini od 4805 m2) i da se u ovom slučaju radi o nevaljanom očitovanju volje po kojem bi cijela ranije nepodijeljena čestica br. 2412/14 trebala ostati u suvlasništvu svih stanara stambene zgrade, što su uostalom drugi stanari i suvlasnici stambene zgrade priznali tužitelju te je tužitelj upisan kao većinski vlasnik sporne kčbr. [katastarska čestica], dok su jedino tuženice i dalje osporavale tužitelju samovlasništvo na spornoj čestici jer su smatrale da im pripada suvlasnički udio na preostaloj površini nekad jedinstvene čestice, zbog čega se i vodi ovaj postupak.

6.3. Prvostupanjski sud smatra da je nevaljano očitovanje volje stranaka jedan je od razloga za utvrđenje ništetnosti navedenog (spornog) dijela Sporazuma, kod čega se poziva na odredbu čl. 103. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima i na odredbu čl. 322. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Sud još ističe da je tužitelj kroz cijelo vrijeme taj prostor „parka, parkirališta i prilaznog puta“ uređivao i održavao svojim sredstvima jer on predstavlja zasebnu infrastrukturnu cjelinu Grada Ozlja, slijedom čega prihvaća kao osnovan (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev.

7. Prije svega, nije osnovana žalbena tvrdnja tuženica da je u ovoj parnici u kojoj se raspravljalo i odlučivalo o ništetnosti Sporazuma, tužitelj morao obuhvatiti (tužiti) sve ugovorne stranke, a ne samo tuženice, jer da pravne posljedice ništetnosti Sporazuma nastupaju za sve suvlasnike, odnosno za sve vlasnike stambenih jedinica u zgradi koja se nalazi u [adresa], a ne samo za tuženice.

7.1. Naime, u parnici radi utvrđenja (djelomične) ništetnosti ugovora (ovdje Sporazuma), stranke tog ugovora kao tuženici u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a imaju svojstvo jedinstvenih, ali ne i nužnih suparničara, što znači da tužitelj, ako želi da njegova tužba bude prihvaćena kao dopuštena, nije morao zasnovati pasivno suparničarstvo kojim bi obuhvatio sve stranke Sporazuma, kod čega vrijedi pravilo da su svi nužni suparničari ujedno i jedinstveni, ali svi jedinstveni nisu ujedno i nužni suparničari.

7.2. Nastavno, neosnovano tuženice tvrde da je drugim sudionicima Sporazuma onemogućeno sudjelovanje u ovoj parnici u kojoj se odlučivalo o njihovim pravima i obvezama, a uskraćeno im je i pravo na žalbu, s obzirom da se prema odredbi čl. 206. st. 1. ZPP-a osoba koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može pridružiti toj stranci, a prema st. 2. istog članka, umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka.

8. Međutim, osnovano tuženice u žalbi tvrde da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je presuda prema ocjeni i ovoga suda opterećena nedostatcima zbog kojih se u žalbenom postupku njena pravilnost i zakonitost za sada ne mogu niti ispitati.

8.1. Tako tuženice osnovano tvrde da u toč. II. izreke presude koja glasi:

„Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršena na temelju Sporazuma od 15.09.2011.g.“

nije navedeno u odnosu na koje stranke se odnosi taj dio izreke, jer se ne navodi poslovni broj zemljišnoknjižnog predmeta pod kojim je izvršena uknjižba prava vlasništva, a u odnosu na koju se utvrđuje da je pravno nevaljana. Naime, ako se taj dio izreke odnosi na sve sudionike Sporazuma, tada su i drugi sudionici tog Sporazuma trebali biti tuženi u ovoj parnici, a ako se odnosi samo na tuženice, tada se s pravom postavlja pitanje što je s provedenom uknjižbom prava vlasništva u korist drugih sudionika koja je (nesporno) izvršena temeljem Sporazuma.

8.2. Zbog navedenog, prema ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev u citiranom dijelu nije podoban za raspravljanje i odlučivanje, već je prvostupanjski sud u okviru svojih procesnih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. st. 1. ZPP-a, bio dužan pozvati tužitelja da ispravi i dopuni tužbu tako da postavi razumljiv i određen tužbeni zahtjev (i) u tom dijelu.

8.3. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev je nerazumljiv i nije podoban za raspravljanje i odlučivanje (i) u toč. III. izreke pobijane presude prema kojoj su tuženice dužne trpjeti da se na kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma, uknjižbom brisanja prava suvlasništva s imena tuženica, uz istodobni upis na ime i vlasništvo tužitelja u suvlasničkim omjerima tuženica. Naime, iz čl. 1. Sporazuma proizlazi da su stranke sporazumno utvrdile da su suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada u [adresa], dok je u naznačenom dijelu izreke predmet zahtjeva kčbr. [katastarska čestica] park u [adresa] od 4805 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja nije predmet Sporazuma), pa ostaje nejasno za koju se nekretninu zahtijeva uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Sporazuma.

8.4. Zaključno, navodima žalbe tuženice su dovele u sumnju i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o nevaljanom očitovanju volje stranaka (Sporazuma) i da u tom smislu postoji i ništetnost dijela utuženog Sporazuma jer je protivan prisilnim propisima. Naime, sud za takav zaključak u toč. 12. obrazloženja iznosi samo općenite razloge da je:

„Nevaljano pak očitovanje volje stranaka jedan je od razlozi za utvrđenje ništetnosti navedenog dijela Sporazuma, obzirom se razlozi ništetnosti prema Zakonu o obveznim odnosima u pravilu svode na nedostatke pretpostavki za valjanost pravnoga posla, te kao razlozi ništavosti u obzir dolaze poslovna nesposobnost stranaka, nemogućnost i nedopuštenost činidbe, nedopuštenost pobude za sklapanje posla, uz dakle nevaljano očitovanje volje, te u određenim slučajevima nedostatak oblika.“

(…)

„U tom smislu postoji i ništavost označene odredbe tj.j dijela utuženog Sporazuma jer je protivan prisilnim propisima a na što ukazuje i tužitelj u spomenutom podnesku od 21. lipnja 2019.“,

bez ikakve argumentacije i konkretizacije u čemu se sastoji i na što se odnosi nevaljano očitovanje stranaka (i kojih stranaka Sporazuma) te kojem je to konkretnom prisilnom propisu (ili propisima) protivan utuženi dio Sporazuma.

9. Slijedom iznijetog, a neovisno daljnjim žalbenim razlozima, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženica, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, prije svega, sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a pozvati tužitelja da ispravi odnosno dopuni tužbu tako da postavi pravilan (precizan, potpun i određen) tužbeni zahtjev koji je procesna pretpostavka za meritorno suđenje. Ovisno o procesnoj aktivnosti tužitelja, prvostupanjski sud će radi utvrđenja odlučnih činjenica provesti i ocijeniti predložene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, imajući u vidu navode stranaka, kao i utvrđenja ovoga suda. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti primjenom odredbe čl. 338. st. 2. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o njenoj pravilnosti i zakonitosti. Novom odlukom sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun