Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-203/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Splita, protiv protustranke FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i protustranke JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke JD protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1-305/2021 od 23. listopada 2024., dana 12. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protustranke JD, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1-305/2021 od 23. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12925 k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 22729 k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], na način da predlagatelju VD na ime njegovim 1/2 idealnog dijela u isključivu vlasnost i posjed pripada:

- suteren - dvorište 2 B, prizemlje i drugi kat;

- predloženicima pod 1) FD i pod 2) JD na ime njihovih suvlasničkih udjela od po 1/4 dijela u isključivu vlasnost i posjed zajedno pripada:

- suteren - garaža, ostava, ostava, ostava, sprema, nadstrešnica, nadstrešnica, dvorište 1, dvorište 2 A i prvi kat;

- zajednički dijelovi su: suteren - stubište, suteren - dvorište 3, prizemlje - stubište, I kat - stubište i II kat - stubište,

a sve prema vještvima i dopuni sudskih vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma od 16. travnja 2024., te sudskog vještaka za geodeziju ABC od 9. rujna 2021., a koja čine sastavni dio ovog rješenja.

II. Nalaže se predloženiku pod 1) FD isplatiti predlagatelju VD iznos od 4.865,96 EUR, te se nalaže predloženici pod 2) JD isplatiti predlagatelju VD iznos od 4.865,96 EUR na ime razlike vrijednosti dobivenih cjelina, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužni su predloženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti predlagatelju iznos od 509,32 EUR na ime troška postupka.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija protustranka JD zbog svih žalbenih razloga navedenih u odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje ukine te odbije prijedlog, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12925 k. o. [katastarska općina] protiv protustranke VDO, s kojom je suvlasnik - svaki u ½ dijela, predlažući geometrijsku diobu predmetne nekretnine, međutim FDO je tijekom postupka preminula, te je postupak nastavljen protiv njezinih nasljednika FD i JD, koji su suvlasnici svaki u ¼ dijela. U naravi da se radi o stambenoj građevini, katnosti: suteren, prizemlje, I. kat i II. kat, sa stubištem na istočnoj strani, u odnosu na koju je na očevidu održanom 30. kolovoza 2016. utvrđeno da se proteže i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] evidentiranoj kao Javno dobro, međutim, nastavno je predlagatelj otkupio tih 35 m2 nekretnine, od čega je formirana nova čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 22729 k. o. [katastarska općina] upisana na ime i vlasništvo predlagatelja. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je sudski vještak za graditeljstvo Josip Šitum predložio tri varijante diobe predmetnih nekretnina, od kojih je predlagatelj suglasan sa prijedlogom diobe br. 3, a protustranka UD sa prijedlozima diobe br. 1 i 2 (koji se razlikuju samo u načinu podijele suterena, te bi prema istima svaki suvlasnik dobio po jednu stambenu jedinicu), dok se protustranka FD nije očitovao ni pisanim putem, niti je pristupio na ijedno ročište. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka logičnim, argumentiranim i izrađenim sukladno pravilima struke, prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog diobe br. 3, rukovodeći se time da diobene cjeline budu približno iste vrijednosti (što je slučaj kod prijedloga diobe br. 3), te je pozivajući se na odredbu čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP-a) odlučio kao u točki I. izreke. Osim toga, obzirom da je diobena cjelina koja je pripala protustrankama vrjednija od diobene cjeline koja je pripala predlagatelju za 9.731,85 EUR, svakoj protustranci je naložio da predlagatelju isplati iznos od 4.865,96 EUR.

6. U žalbi protustranka JD navodi da prvostupanjski sud nije osigurao sudjelovanje protustranke FD (jednog od nužnih suparničara) pa se pobijano rješenje ne može odnositi na njega. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud razvrgnuo suvlasničku zajednicu na način da je predlagatelju dao puno vrjedniji dio, dok je prema protustrankama postupao kao da su jedna stranka, tako da pobijanim rješenjem nije svaki suvlasnik stekao točno određeni dio, već su obje protustranke stekle vlasništvo „zajedno“, na koji način je stvorena nova suvlasnička zajednica. Ističe i da je na čest. zem. [katastarska čestica] kao vlasnik upisan samo predlagatelj, pa suvlasnička zajednica ne može postojati na toj čestici, odnosno prijedlog se može odnositi smo na one čestice na kojima su upisani kao suvlasnici svi sudionici u postupku razvrgnuća. Navodi i da prijedlog diobe br. 3 kojeg je prvostupanjski sud uzeo kao osnovu za razvrgnuće nije precizan, te je nepravedan, a nije jasno ni koji dio se odnosi na suteren - dvorište 2B jer isti nije prikazan u tlocrtima suterena, te je nejasno kako II. kat kuće koji je orijentacije sjever-jug sa pogledom na more može imati tržišnu vrijednost kao i ostave i garaže u suterenu i zbog čega se one računaju po koeficijentu 0,50, što prvostupanjski sud nije obrazložio.

7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda protustranke JD i po službenoj dužnosti, ovaj sud prije svega utvrđuje da je prvostupanjski sud suvlasničku zajednicu stanaka razvrgnuo etažnom diobom nekretnina, međutim izreka prvostupanjskog rješenja je potpuno nerazumljiva i nepodobna za provedbu u zemljišnim knjigama, jer u izreci rješenja nisu navedene odlučne činjenice i podaci koje se moraju navesti prilikom uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine propisane odredbama čl. 71. do 78. ZVDSP-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju i žaliteljica sadržajno ukazuje u žalbi.

8. Također, prvostupanjski sud nije pravilno niti potpuno utvrdio činjenično stanje zbog čega nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je razvrgnuo suvlasničku zajednicu stranaka etažnom diobom nekretnina na način određen pobijanim rješenjem.

9. Prema odredbi čl. 47. st. 1. ZVDSP-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, time da prema čl. 50. ZVDSP-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja. Ako geometrijska dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

9.1. Dakle, u sudskom postupku, ukoliko za to postoje uvjeti, sud će nekretnine podijeliti geometrijski. Prema odredbi čl. 53. ZVDSP-a ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. Pri tome valja navesti da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine. Međutim, niti jedan suvlasnik ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist tog suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela (čl. 73. st. 1. i 2. ZVDSP-a). Pored navedenog, vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo (ured državne uprave nadležan za poslove graditeljstva) ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Ovu potvrdu može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenom građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (čl. 73. st. 3. i 4. ZVDSP-a). Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZVDSP-a („Narodne novine“ broj 79/06, dalje: ZID ZVDSP), kojim je u čl. 1. st. 1. izmijenjena odredba čl. 73. st. 3. ZVDSP-a na naprijed navedeni način, propisano je da se čl. 1. st. 1. tog Zakona ne primjenjuje na uspostavu vlasništva posebnog dijela zgrade ucrtane u katastarskom operatu do stupanja na snagu tog Zakona (tj. do 25. srpnja 2006.), dok se sukladno stavku 2. istog članka vlasništvo posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i napomenu o tome koji je posebni dio zgrade izgrađen bez, odnosno protivno dozvoli nadležnog tijela. Isto tako, izvan okolnosti kada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika, odnosno izjava vlasnika, vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (čl. 73. st. 5. ZVDSP-a).

9.2. Prema tome, da bi se uspostavilo vlasništvo posebnog dijela nekretnine moraju biti ispunjene sve opće i posebne pretpostavke iz odredbi čl. 71. do 75. ZVDSP-a, i to kod uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine na temelju zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvlasničkim dijelom: zahtjev suvlasnika nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, pisana suglasnost svih suvlasnika, odnosno pravomoćna sudska odluka koja zamjenjuje suglasnost svih suvlasnika, potvrda nadležnog tijela da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, te pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti. Kao što je navedeno, svi suvlasnici nekretnine mogu suglasno odlučiti da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, te o istom sastave ispravu. U tom slučaju se uzima da je to odgovarajući dio iz kojeg može proizaći i na njemu biti uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasnički dio (čl. 43. st. 4. i 5., čl. 68. st. 3. i čl. 74. st. 3. ZVDSP-a), u kojem slučaju su pretpostavke za uspostavu vlasništva posebnoga dijela: zahtjev suvlasnika, isprava o suglasnosti svih suvlasnika nekretnine i potvrda nadležnog tijela uprave da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Navedeno je u skladu sa stavom kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju broj: Rev x- 1060/2012-2 od 30. lipnja 2020., kao i u rješenju broj: Rev-1050/2023-2 od 24. travnja 2024., u kojem odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije glasi: „Sud ne može donijeti rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva bez da je pri tom utvrđeno jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za takvo razvrgnuće, odnosno bez da je utvrđeno je li ono uopće moguće i dopušteno u smislu čl. 47. st. 1. ZVDSP-a“. Pri tome, valja ukazati i da bez navedene potvrde nadležnog tijela sud ne može samostalno donijeti zaključak o činjenici je li određeni stan ili druga prostorija podobna za uspostavu etažnog vlasništva, slijedom čega ukoliko i postoji sporazum suvlasnika o etažiranju, ali ne postoji potvrda nadležnog tijela da su određeni stanovi ili druge prostorije samostalne uporabne cjeline, sud će biti dužan odbiti suglasan prijedlog suvlasnika da se razvrgnuće suvlasništva nekretnine provede uspostavom etažnog vlasništva.

9.3. U konkretnom slučaju, stranke se nisu usuglasile o načinu uspostave vlasništva na točno određenom posebnom dijelu nekretnine, štoviše ustrajale su svaka na svom prijedlogu podjele etažnih dijelova, a predlagatelj nije dostavio ni potvrdu nadležnog tijela iz čl. 73. st. 3. ZVDSP-a. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 53. ZVDSP-a kada je suvlasničku zajednicu stranaka na predmetnoj nekretnini razvrgnuo etažnom diobom nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12925 k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 22729 k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], tako da predlagatelju pripada suteren - dvorište 2 B, prizemlje i drugi kat, a protustrankama FD i JD suteren - garaža, ostava, ostava, ostava, sprema, nadstrešnica, nadstrešnica, dvorište 1, dvorište 2 A i prvi kat.

10. U odnosu na ostale žalbene navode žaliteljice valja reći da iz stanja spisa proizlazi da kao stranke u postupku sudjeluju svi suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12925 k. o. [katastarska općina], pa u tom smislu nema nikakve povrede. Također, glede navoda da je prema protustrankama postupano kao da su jedna stranka, valja naglasiti da je čl. 48. st. 1. ZVDSP-a propisano da suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili samo djelomično i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava. U konkretnom slučaju, predlagatelj je predmetni prijedlog podnio protiv prednice protustranaka, a nakon što je postupak prekinut i nastavljen s protustrankama, isti nisu ni zatražili da se razvrgnuće provede i između njih pa su tvrdnje žaliteljice u tom smislu neosnovane odnosno postupak se vodi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između predlagatelja i preostalih suvlasnika kao protustranke. Za razliku od navedenog, osnovano žaliteljica ističe da na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 22729 k. o. [katastarska općina] ne postoji suvlasnička zajednica, pa ista kao takva ne može biti predmet razvrgnuća. Međutim, u situaciji kao što je predmetna, moguće je da ju sudionici u postupku sporazumno uključe radi uspostave vlasništva posebnoga dijela.

11. Iz naprijed navedenih razloga, valjalo je žalbu protustranke JD u cijelosti uvažiti, te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 45/1934, „Narodne novine“ broj 73/1991), koji se primjenjuje temeljem čl. 119. st. 1. sada važećeg Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23 - ZIP-a), pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno utvrditi postoji li između stranaka isprava o suglasnosti svih suvlasnika o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, koja se, kao što je navedeno u okolnostima kada su ispunjene ostale pretpostavke koje Zakon nalaže, može nadomjestiti sudskom odlukom (presudom). Ukoliko pak utvrdi da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnoj nekretnini razvrgne temeljem odredbe čl. 53. ZVDSP-a na način da se suvlasnička prava stranaka ograniče tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), suvlasničku zajednicu stranaka razvrgnuti će na način kako to propisuje odredba čl. 50. ZVDSP-a, dakle u situaciji kada geometrijska dioba nije moguća - odlukom da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

Varaždin, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško