REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2470/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. (OIB 79517545745), Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnik Barbara Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.000,00 eura (tritisućeeura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se Jutarnjem.hr objaviti u cijelosti Presudu bez komentara o trošku tuženika.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (12.6.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi naknade štete prouzročene objavom članka dana 4.9.2023. godine na web stranici Jutarnji.hr pod naslovom: „ Bivši ravnatelj optužen je prije dvije godine za spolno uznemiravanja, predmet dobila sutkinja pred penziju…“ u kojem članku su, kako tvrdi, iznesene neistinite tvrdnje i navodi koji su tužitelju teško povrijedili ugled i privatnost života te trajno naškodili duševnom zdravlju. Tužitelj tvrdi da su sporne informacije objavljene i na profilu društvene mreže Facebook.

1.1. Tužitelj tvrdi da je neistinito u članku navedeno da ga je HDZ-ovo upravno vijeće smijenilo tek nakon što je potvrđena optužnica, što nije točna informacija, jer je tužitelj sam podnio zahtjev za razrješenje zbog teške zdravstvene situacije i to 11.10.2021. godine, što je bilo više od 5 mjeseci prije potvrđivanja optužnice dana 22.3.2022. godine;

1.2. da upravno vijeće nije HDZ-ovo već ga čine tri predstavnika osnivača te po jedan predstavnik radnika i korisnika;

1.3. da je u članku navedeno da su „osudili zviždača“, a da IJ, zaposlenik Doma za odrasle osobe, nije zviždač, jer da ne ispunjava uvjete iz Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnost, da je isti u novinama progovorio iz osvete, da je njegovo razrješenje bilo opravdano, da je isti prijavljen policiji zbog krađe;

1.4. da je u članku objavljeno da je tužitelj nezadovoljan dosuđeni iznosom uložio žalbu, što nije točno, jer je u sporu žalbu uložio IJ, a da je on kao tužitelj ostvario samo 30% utuženog iznosa, a tuženiku IJ još mora i naknaditi troškove i

1.5. da je u članku ponižen, jer je za njega nečasno i uvredljivo upotrjebljena riječ zlostavljač, a to ne samo da kod njega izaziva osjećaj poniženja i straha već, kako tvrdi tužitelj, je u javnosti prikazan krivim bez suda i presude, čime je narušena presumpcija nevinosti.

1.6. Zbog tako opisanih dijelova članka, koji su, kako tvrdi tužitelj, njemu nanijeli štetu, tužitelj dalje tvrdi da se morao opetovano opravdavati u cijelom nizu životnih situacija, pretrpio je štetu, jer mjesecima ne prima plaću, u društvu u kojem je zaposlen pokrenut je stečaj, a kod svakog razgovora za posao tužitelj se susreće s neugodnim pitanjima, ružnim komentarima i odbijenicama do mjere da mu je ugrožena egzistencija. Neugodnostima je podvrgnut i sin tužitelja, a cijela obitelj trpe uvrede i sumnjičenja neprekidno, sa svakom objavom u medijima vezano uz kontekst Doma za odrasle osobe i imena tužitelja što kod većine ljudi stavlja tužitelja u negativan kontekst, klevetničke izjave na internetu postale su pristupačne većem broju ljudi čime je povrijeđena čast i ugled tužitelja i što je kod njega rezultiralo duševnim bolom i strahom. Tužitelj smatra da tuženik nije postupao u dobroj vjeri već s namjerom povrede prava osobnosti tužitelja, jer tuženik od 2021. godine vrijeđa tužitelja pa od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura sa kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, uz naknadu parničnog troška i naložiti da se presuda objavi na portalu jutarnji.hr. Tužitelj smatra da tuženik komentirajući nepravomoćnu sudsku odluku vrši pritisak na pravosuđe, jer narušava sudačku samostalnost, a kod tužitelja izaziva opravdan strah od ugrožavanja pravičnosti postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu zahtjeva, ali priznaje da je primio zahtjev tužitelja za objavom ispravka, kojeg nije mogao objaviti, jer isti nije zadovoljavao zakonske uvjete za objavu.

2.1. Tuženik tvrdi da, kao nakladnik, odgovara za štetu prouzročenu informacijom koju je objavio u mediju, dok društvena mreža Facebook nije medij tuženika.

2.2. U odnosu na ostale, utužene informacije, tuženik tvrdi da je u jednom dijelu objavio točne informacije, da u jednom dijelu tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu, jer se informacije ne odnose na njega, da dio obavljenih informacija, sve da je i netočan, nije tužitelju podoban prouzročiti štetu i konačno, da neke informacije uopće nisu objavljene.

2.3. Zbog toga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, izvršen je uvid u članak, medicinsku dokumentaciju, odluku, zahtjev, rješenje, objavu ODO, presudu, elektronsku komunikaciju, saslušana je svjedokinja ŽJ, zapisnik, zaključak.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Uvidom u upućeni zahtjev sud utvrđuje da tužitelj u istome navodi da su dijelovi članka potpuno neistiniti, da iznosi podatke o radu suda, da iznosi optužbe na račun IJ, da se u jednom dijelu osvrće na način pisanja tuženika, zbog čega se mogu prihvatiti navodi tuženika da tako upućeni zahtjev ne zadovoljava zakonske uvjete za objavu ispravka.

4.1. Nadalje, glavni je uredni uputio obavijest o razlozima neobjavljivanja ispravka, koji, kako proizlazi iz dostavnice tužitelj nije preuzeo (dostava vraćena uz naznaku "nije tražio").

4.2. Međutim, stav je ovog suda da zahtjev koji je uputio tužitelj u potpunosti zadovoljava uvjeti koje je tužitelj morao zadovoljiti da bi stekao prava na tužbu za naknadu nematerijalne štete, a kako to propisuje čl. 22 st. 2 Zakona o medijima (NN 59/04 - u daljnjem tekstu ZM).

5. Nema dokaza da je tuženik nakladnik Facebook stranice, niti je tužitelj dostavio presliku informacija objavljenih na Facebook-u, kako on to činjenično tvrdi pa sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao niti sadržaj na toj mreži objavljene informacije niti je dokazao da je tuženik nakladnik profila na kojem je informacija (nedokazanog, dakle nepoznatog sadržaja) objavljena.

5.1. Zbog toga, a jer je na tužitelju teret dokazivanja sadržaja informacije i činjenice da je tuženik nakladnik iste, sud na okolnost objave na Facebook-u nije provodio daljnje dokaze.

6. Točna je tvrdnja tuženika da dio utuženih informacija tužitelju nije podoban nanijeti štetu, kao i da se dio informacija ne odnosi na njega pa mu ni zbog toga objava takvih informacija nije mogla prouzročiti štetu.

6.1. Tužitelj tvrdi da je iznesena netočna informacija da je Upravno vijeće HDZ- ovo. Prema mišljenju ovog suda takva informacija uopće nije podobna tužitelju nanijeti štetu, jer on nije član upravnog vijeća, a nikako ne može biti šteta da se za nekoga (trećeg) navedi da je član političke stranke, koja u zemlji vlada s istim predsjednikom vlade u tri neprekinuta mandata.

6.2. Nadalje, u članku se, a suprotno tvrdnji tužitelja, propitkuje rad sudstva i ne ulazeći u to je li izbor riječi adekvatan ili ne (dno dna hrvatskog sudstava, neviđena farsa), prihvaćajući se da u drugom dijelu, a temeljem obavijesti koje su dobivene od glasnogovornika suda, analizira tijek i (ne)postupanje u jednom predmetu. Prema tome, taj dio utuženih informacija se ne odnosi na tužitelja pa mu ni te informacije nisu podobne nanijeti štetu. Ovo iz razloga što nije sporno da je protiv tužitelja podignuta optužnica zbog zlostavljanja na radu i spolnih uznemiravanja, kako je to objavilo državno odvjetništvo u Bjelovaru, a glasnogovornik Općinskog suda u Bjelovaru dostavio je podatke o "kretanju" tog predmeta.

6.3. Dakle, za tužitelja ne može biti štetna informacija objave podataka koje su pribavljena od tijela javnih vlasti (suda i državnog odvjetništva).

6.4. Tako objavljena, vjerno prenesena informacija iz objave ODO i pribavlejna od glasnogovornika suda, a koje jesu i namijenjene medijima, redakcijama, oslobađa tuženika od odgovornosti tj. dovodi do primjene čl. 21. st. 4. toč. 1 ZM-a.

7. Iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pn-190/2021 proizlazi da je tužitelj protiv IJ pokrenuo spor zbog naknade štete koju mu je nanesena izjavama istoga, koje su objavljene u Jutarnjem listu. Tužitelj dalje u svoj tužbi iznosi svoje viđenje i pravnu poziciju IJ, osporava mu da bi bio zviždač i optužuje ga za krađu, kao i višestruke povrede radnih obveza.

7.1. Uvidom u članak sud utvrđuje da je objavljena informacija: "Ravnatelj ĆJ, međutim, podigao je privatnu tužbu protiv IJ zbog nanošenja duševnih boli" – koja informacija je točno, jer tako proizlazi iz sudske odluke, presude Pn- 190/2021, pa je dalje navedeno: "a sudac bjelovarskog Općinskog suda OJ nepravomoćno je presudio već 16 mjeseci kasnije - IJ, koji se na sudu branio da je bio zviždač koji je svojom javnom reakcijom želio potaknuti sustav da napokon reagira i zaštiti zaposlene, proglasio je krivim i naložio mu da duševne boli bivšeg ravnatelja ublaži s 1000 eura odštete uvećane za zatezne kamate. – pa se u tom dijelu iznose točni podaci, koji se utvrđuju uvidom u izreku presude.

7.2. Nadalje, IJ je u svojem iskazu u tom sporu naveo da je zviždač, što je razvidno i iz presude i to točke 9. obrazloženja: "Sporni pravni odnos naknade štete ne doseže pod primjenu navedenog zakona, iako se tuženik poziva na opisanu vrstu zaštite navodeći u svom iskazu da zbog loših odnosa u Domu za odrasle osobe Bjelovar nije imao drugog izbora, nego postati "zviždač" i obavijestiti javnost o tome što se događa.".

7.3. Prema tome, sud utvrđuje da je u tekstu vjerno prenesen sudski postupak i da činjenica da tužitelj ne smatra da je IJ zviždač, a tuženik u tekstu citira sudsku odluku prema kojoj IJ smatra da je zviždač, ne može tužitelju prouzročiti štetu za koju bi odgovarao tuženik.

7.4. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj protiv presude (7.) podnio žalbu, a tužitelj tvrdi da se on nije žalio. U svojom činjeničnim navodima tužitelj navodi da je ostvario samo 30% zahtjeva i da mora tuženiku (IJ) naknaditi troškove parničnog postupka. Takvo iznošenje činjenica samo po sebi ne može se uzeti kao šteta nanesena tužitelju, jer tužitelj ne dokazuje zašto mu je nastala šteta i kakva mu je šteta nastala time što je, pogrešno, navedeno, da je protiv presude uložio žalbu.

8. Iz objave ODO proizlazi da je dana 12.10.2021. godine objavljeno da je dana 5.10.2021. godine protiv ovdje tužitelja podignuta optužnica zbog zlostavljanja na radu i spolnih uznemiravanja; optužnica je potvrđena 22.3.2022. godine, a tužitelj je razriješen mjesta ravnatelja Doma dana 12.10.2021. godine, kako proizlazi iz Odluke Upravnog vijeća, a na osobni zahtjev, prema zahtjevu podnesenom dana 11.10.2021. godine.

8.1. U odnosu na tako utvrđen slijed događaja sud utvrđuje da je u članku objavljena netočna informacija da je tužitelju uručen izvanredni otkaz, ali da suprotno tvrdnji tužitelja nije objavljena netočna informacija da je smijenjen. Naime, razriješiti nekoga u svakodnevno govoru može se poistovjetiti sa smjenom i takvim izborom riječi sud ne smatra da su prosječni čitatelji dobili pogrešnu informaciju.

8.2. Međutim, uručiti nekome izvanredni otkaz kod prosječnog čitatelja stvara lošu sliku o osobi, jer je izvanredan otkaz vezan u nepravilan rad.

8.3. Saslušana autorica teksta, novinarska ŽJ, iznosi širi kontekst objave članka i navodi da je u ožujku 2021. godine objavila članak koji se temeljio na detaljnom, dugom i iscrpnom razgovoru sa četiri zaposlenice Doma za odrasle osobe Bjelovar, koje su tražile da im se zaštiti identitet, jer su na taj način htjele zaštiti od stigme šire zajednice, jer se tekst odnosi na spolni delikt i uznemiravanje na poslu.

8.4. Nije sporno da su navodi objavljeni u ranijem članku, kako to iskazuje novinarka, bili praćeni i prijavama nadležnim tijelima i da je sve zajedno, za sada, rezultiralo podizanjem optužnice protiv tužitelja zbog zlostavljanja na radu i spolnih uznemiravanja.

8.5. Nadalje, novinarka u svojem iskazu stavlja u kontekst vrijeme objave ODO Bjelovar o činjenici podizanja optuženice protiv tužitelja dana 5.10.2021. godine i odluku upravnog vijeća doma od 12.10.2021. godine kojim se tužitelj razrješava mjesta ravnatelja i pri tome tvrdi da je raspolagala informacijama unutar doma prema kojima je upravno vijeće tužitelju ponudilo određeni uzmak na način da bi on trebao tražiti razrješenje, umjesto da ga se razriješi, kao i da je to formula koja se često koristi.

8.6. Cijeneći sve utvrđeno, a posebno stavljajući u kontekst trenutak podizanja optuženice protiv tužitelja i odluku o njegovom razriješenu, a koja je donesena na temelju njegovog zahtjeva za razrješenje i cijeneći da se sve desilo unutar 8 dana, sud ne može ne prihvatiti iskaz novinarke da je tužitelju ponuđen uzmak na način da on traži sam razrješenje iako je u tom trenutku, s obzirom na podignutu optužnicu, vjerojatno zadovoljavao sve uvjete da ga se razriješi tj. da mu se da otkaz.

8.7. Međutim, sporno jest je li tužitelju bio preveliki teret čin podizanja optužnice, kao i što je sporno što bi bilo da on nije podnio zahtjev za razrješenje, a konačno je i sporno je li mu ponuđen "fer" uzmak i je li od njega traženo da podnese zahtjev za razrješenje (ili će u suprotnome biti razriješen).

8.8. U situaciji kada je protiv nekoga podnesena optužnica zbog zlostavljanja na radu i spolnih uznemiravanja, sud smatra da to teško narušuje integritet osobe, jer se radi o teškim optužbama, koje nisu ostale na razini novinskog članka ili trača, već o procjeni ovlaštenog progonitelja da postoje osnovi sumnje da je takvo djelo počinjeno, a koja sumnja je potvrđena i potvrđivanjem takve optužnice u ožujku 2022. godine.

8.9. U tako utvrđenom činjeničnom stanju sud je na okolnosti (8.7. i 8.8.) morao provesti dokaz saslušanjem tužitelja, jer iz provedenih dokaza sud ne može utvrditi da je tužitelju šteta nastala samom činjenicom da je pogrešno napisano da je dobio otkaz, jer okolnosti slučaju ukazuju da se radilo o više faktora koje su rezultirale time da je tužitelj razrješenje mjesta ravnatelja.

8.10. Međutim, taj dokaz tužitelj nije predložio pa sud te (8.9.) odlučne činjenice nije mogao bez tog dokaza utvrditi, pa primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP) utvrđuje da tužitelj nije dokazao da mu je samim time što je navedeno da je dobio otkaz, a on tvrdi da je podnio zahtjev za razriješene, nastala šteta, kako se ista manifestirala tj. kakve su bile sve okolnosti slučaja koje su i na koji način utjecale na tužitelja.

8.11. Te se činjenice nisu mogle utvrditi niti uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju. Točno je da je tužitelj potražio psihijatrijsku pomoć dana 26.9.2023. godine, dakle dvadesetak dana nakon objave utuženog članka. Uvidom u istu utvrđeno je da tužitelj iznosi svoje viđenje postupka, jer ponovno sud naziva dnom dna, negira optužbe koje mu se stavljaju na teret i tvrdi da zaposlenice doma lažu, jer navodi da je osuđen za nečije laganje, omalovažava ih navodeći da su one drugi dan od kada su ga tužite bile jednu i pol godinu na bolovanju. U odnosu na tuženika i izdanje Jutarnjeg lista iskazuje da se navode laži, dokazive neistine, na piše zahtjev za ispravkom, ali da nitko ne odgovara, da nekoga tuži da je to 5 godina procesa… i sl. Iz takvih navoda tužitelja tijekom liječničkog pregleda ne može se utvrditi da ga je posebno smetalo to što je navedeno da je dobio otkaz, jer se na taj dio teksta niti ne reflektira.

9. Uvidom u članak utvrđeno je da je jedan dio posebno istaknut i da isti nosi naslov: "Znali su: Jutarnji list detaljno je pisao o zlostavljaču" u kojem se članku iznose članci koje je Jutarnji list objavio tijekom 2021. godine, o čemu je iskazivala i svjedokinja ŽJ. Tako je navedeno da je u ožujku 2021. godine Jutarnji list objavio članak koji se sadržavao ispovijesti tri zaposlenice doma, koje su opisale na koji ih je način tužitelj, tada ravnatelj, na radnom mjestu spolno uznemiravao, a nakon što su ga prijavile nadležnim tijelima, i osvećivao. U drugom dijelu članka opisuju se okolnost koje su dovele do objave članka u listopadu 2021. godine, a to je da je jedan zaposlenik doma (IJ) pod punim imenom i prezimenom iznio detalje o pritiscima tužitelja na jednu o zaposlenicu, koja je tužitelja kazneno prijavila, iskazao je o nepravilnostima u radu tužitelja i njegovim perfidnim prijetnjama zaposlenicama.

10. Promatrajući cjelokupni članak nedvojbeno je da je upravo za tužitelja u naslovu manjeg, ali istaknutog članka, upotrijebljena riječ zlostavljač, a radi se o uredničkoj obradi teksta koji ne radi autor članka, kako to u svojem iskazu navodi novinarka ŽJ. Ona pojašnjava da uobičajeno objave tj. naslovi moraju biti kratki, jasni i pojednostavljeni i da je to vjerojatno razlog zašto je upotrijebljena riječ: zlostavljač.

11. Kada je predmet jednog članka propitkivanje stanje sudskog predmeta po optužnici koju je podiglo nadležno državno odvjetništvo, zbog osnovane sumnje počinjenja kaznenog djela zlostavljanja na radu i spolnih uznemiravanja i kada se za takvu osobu napiše da je zlostavljač, tada se prema stavu ovog suda radi o upotrijebi riječi koja nije objektivno podobna nekome nanijeti štetu, jer valja imati u vidu cjelokupni kontekst događaja, istupanje zaposlenica u javnosti, prijavljivanje zlostavljanja i spolnog uznemiravanja, što u konačnici rezultira i podnošenjem optužnice.

11.1. Uz to, valja imati u vidu težnju kao nultoj toleranciji na bilo koji oblik zlostavljanja žena (na poslu, kod kuće, u javnosti), uz poražavajuće, opće poznate statističke podatke prema kojima je Hrvatska među prvim zemlja Europske unije po broju femicida u odnosu na broj stanovnika. Tako veliki broj femicida mora po logici pratiti i veliki broj svih vrsta zlostavljanja žena. Mora se prihvatiti i iskaza novinarke da se žene teško odlučuju na prijavljivanje takve vrste slučajeva i da su konkretne zaposlenice tražile da im se ne objavi ime, jer su se htjele zaštititi od stigme šire zajednice.

11.2. Konačno, a imajući u vidu cjelokupni slijed događaja, cijeneći da je tužitelj u trenutku pisanja članka optuženik, za utvrđivanje njegove štete nije dovoljno cijeniti činjenične navode tužitelja u kojima on tvrdi da se morao opetovano opravdavati u cijelom nizu životnih situacija, jer mjesecima ne prima plaću, u društvu u kojem je zaposlen pokrenut je stečaj, a kod svakog razgovora za posao tužitelj se susreće s neugodnim pitanjima, ružnim komentarima i odbijenicama do mjere da mu je ugrožena egzistencija. Neugodnostima je podvrgnut i sin tužitelja, kako iznosi, a i cijela obitelj trpe uvrede i sumnjičenja neprekidno, sa svakom objavom u medijima vezano uz kontekst Doma za odrasle osobe i imena tužitelja što kod većine ljudi stavlja tužitelja u negativan kontekst.

11.3. Naime, navodi i opis tužitelja o štetni koju trpi u jednom je dijelu zasigurno netočna, jer njegova nezaposlenosti i egzistencijalni problemi proizlaze iz podignute optužnice, a ne članka i označavanje tužitelja kao zlostavljača. Nadalje, nije jasno zbog čega tužitelj trpi neugodnosti, zato što je podignuta optužnica ili zato što je u jednom od članaka za njega naznačeno da je zlostavljač, pri čemu sud ističe da vrlo vjerojatno osuda okoline u pretežitom dijelu mora proizlaziti iz činjenice da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak.

11.4. Međutim, provjerljivost svega navedenog pod 11.2. i 11.3. izostala je predlaganjem adekvatnog dokaza od strane tužitelja, a to je provođenje dokaza njegovim saslušanjem, koje tužitelj nije predložio pa sud i u odnosu na dio članka u kojem je označen kao zlostavljač, uz to što smatra da u cjelokupnom kontekstu tužitelju (11.) nije mogla nanijeti štetu, nastavno utvrđuje da je tužitelj svoji iskazom mogao dokazati štetu koju trpi samo radi jedne riječ, a kako taj dokaz nije predložio to sud temeljem čl. 221a ZPP-a utvrđuje da tužitelj odlučne činjenice o vrsti štete (čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05) nije dokazao.

12. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika putem odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i pristupa na roč. 5.5.2025. godine po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura što je uvećano za 100,00 eura PDV-a.

12.1. Temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata na parnični troška teče od dana donošenja ove presude, a po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju

2.tuženiku po pun.