Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-31/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnicima ŠD, Meliti Babić i Luki Antunoviću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova 80A, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, J. Huttlera 2, OIB: 45235833809, zastupanoga po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, Šamačka 9/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pr-106/2024-32 od 6. ožujka 2025, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pr-106/2024-32 od 6. ožujka 2025. u točki I., II., III. i IV. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB: 45235833809, da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 2.298,73 EUR (dvije tisuće dvije stotine devedeset osam eura sedamdeset tri centa) sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 84,66 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 89,76 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 89,76 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 89,04 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 90,16 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 89,25 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 94,08 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 98,56 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 49,68 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 37,38 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 26,72 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 102,08 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 102,48 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 101,20 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 102,48 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 107,36 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 107,36 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 107,52 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 106,72 EUR od 16. veljače 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 107,52 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 171,36 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 172,48 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,

- na bruto iznos od 171,12 EUR od 16. lipnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB: 45235833809, da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 257,65 EUR (dvije stotine pedeset sedam eura šezdeset pet centi) sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 32,60 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 35,15 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate,

- na bruto iznos od 52,54 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 29,65 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 8,13 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 48,53 EUR od 16. listopad 2023. do isplate,

- na bruto iznos od 51,05 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije, Osijek, Josipa Huttlera 2, OIB: 45235833809, da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove naknade plaće za bolovanje do 42 dana u bruto iznosu od 14,49 EUR (četrnaest eura četrdeset devet centi) sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., koja teče:

- na bruto iznos od 14,49 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.''

2. Nalaže se tužitelju CD da tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura), u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije za naknadom troškova postupka u iznosu od 44,30 EUR (četrdeset četiri eura trideset centi).

4. Odbija se zahtjev tužitelja CD za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.525,00 EUR (dvije tisuće pet stotina dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju CD da tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 303,09 EUR (tri stotine tri eura devet centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 91,21 EUR (devedeset jedan euro dvadeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati potraživanja s osnove razlike plaće na ime posebne nagrade u bruto iznosu od 2.298,73 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), potraživanja s osnove naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 257,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke) te potraživanja s osnove naknade plaće za bolovanje do 42 dana u bruto iznosu od 14,49 EUR sa zateznom kamatom od 16. studenoga 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), kao i da mu nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.525,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana (točka IV. izreke), a odbijen je tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.525,00 EUR do iznosa od 3.275,00 EUR, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi određeno ne navodi u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I., II., III. i IV. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP). Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 394,30 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje obračunate i isplaćene posebne nagrade za obavljanje poslova pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 u bruto iznosu, koju mu tuženik nije obračunao za sve odrađene sate, već samo za sate rada s oboljelima od bolesti COVID-19.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima vozača sanitetskog vozila odnosno vozača u djelatnosti hitne medicine,

- da je epidemija bolesti COVID-19 proglašena 11. ožujka 2020., Odlukom Ministarstva zdravstva,

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (''Narodne novine'' broj 136/20 od 9. prosinca 2020. – dalje: Odluka o posebnoj nagradi), koja je stupila na snagu 10. prosinca 2020.,

- da je navedena Odluka o posebnoj nagradi stavljena izvan snage Odlukom o stavljanju izvan snage odluka o posebnoj nagradi za obavljanje poslova pružanja skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 22. kolovoza 2024. (''Narodne novine'' broj 99/24.) koja je stupila na snagu 23. kolovoza 2024. (pravilno: 24. kolovoza 2024.),

- da je Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19 (''Narodne novine'' broj 35/20 od 23. ožujka 2020.) Hrvatski zavod za hitnu medicinu ovlašten naložiti radnicima zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada,

- da je navedena odluka prestala važiti 9. travnja 2022. iz razloga što su se bitno izmijenile okolnosti vezane uz epidemiju od čega je najvažniji stupanj imunosti stanovništva koji je u međuvremenu stečen,

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19 implementirati element 11064, posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade,

- da je ministar zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedio domovima zdravlja dopis u kojemu je u skladu sa Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti COVID-19, dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu, s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima uz pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti COVID-19,

- da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH (''Narodne novine'' broj 51/23 od 12. svibnja 2023.),

- da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio posebnu nagradu za sve sate koje je tužitelj stvarno odradio u utuženom razdoblju s COVID-19 oboljelima prema evidenciji tih sati u informacijskom sustavu tuženika,

- da je tuženik u periodu od studenoga 2020. do ožujka 2022. svim zaposlenicima (pa tako i tužitelju) isplaćivao posebnu nagradu za sve odrađene sate, a ne samo za sate koju su zaposlenici proveli radeći s COVID-19 oboljelima,

- pod pretpostavkom da tužitelju posebna nagrada pripada za sve sate koje je odradio u tom razdoblju, a ne samo za sate koji su evidentirani kao sati odrađeni s COVID-19 oboljelima, da razlika manje obračunate i isplaćene nagrade ukupno iznosi 2.296,57 EUR,

- da razlika između stvarno obračunate i isplaćene posebne nagrade i posebne nagrade koja je trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sve sate koje je tužitelj proveo na godišnjem odmoru, odnosno na bolovanju do 42 dana, iznosi 257,65 EUR za stvarno korišteni godišnji odmor i 14,49 EUR za bolovanje.

6.1. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, tuženik u žalbi određeno i ne navodi koje su konkretne činjenice u postupku ostale neutvrđene ili su pogrešno utvrđene.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, odlučujući o tome ima li tužitelj pravo na isplatu posebne nagrade za sve sate koje je odradio u utuženom razdoblju ili samo za one sate koje je tuženik tužitelju evidentirao da je radio sa COVID-19 oboljelim pacijentima, prvostupanjski je sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu za sve sate koje je odradio u utuženom razdoblju. Navedenu odluku donio je uz obrazloženje da je Ministarstvo zdravstva, svojim propuštanjem davanja pravovremenih, jasnih i točno određenih uputa izazvalo različito i neučinkovito evidentiranje rada zaposlenika sa oboljelim od COVID-19 bolesti, zbog čega su tuženik i ostale zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi pa time i različito postupali prilikom obračuna i isplate posebne nagrade, da opća društvena zahvalnost nije dovoljna za napore, odricanja i žrtvu koju su zaposlenici u zdravstvu podnijeli tijekom epidemije COVID-19, da je Vlada Republike Hrvatske, krećući od te pretpostavke, u cilju dodatnog vrednovanja te u svrhu motivacije zaposlenih u zdravstvu i donijela Odluku o posebnoj nagradi i da stoga, uvažavajući navedeni cilj i svrhu navedene Odluke te polazeći od načela "in favorem laboratoris'' ili ''u korist radnika", koja proizlazi iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane posebne nagrade i opisanog neujednačenog postupanja tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem tuženika da posebnu nagradu isplati tužitelju za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate.

8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskoga suda nije pravilan. Naime, točkom I. Odluke o posebnoj nagradi propisano je da se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, utvrđuje posebna nagrada, u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika i da se isplaćuje uz plaću radnika, a točkom II. da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca / ravnatelja doma zdravlja, proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama / djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19.

8.1. S obzirom na navedene odredbe, osnovano tuženik u žalbi ističe da je predmetna nagrada propisana samo za sate rada s oboljelima od bolesti COVID-19, a ne za sve sate rada, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Takav zaključak proizlazi i iz upute Ministarstva zdravstva od 4. veljače 2021., u kojoj je navedeno da se posebna nagrada isplaćuje samo za vrijeme koje je, sukladno rasporedu, provedeno na poslovima pružanja skrbi oboljelima od bolesti COVID-19, a ne za sve sate redovnog rada (list 265 spisa). Okolnost da je tuženik u određenom razdoblju isplaćivao navedenu naknadu za sve sate redovnog rada te da su to činili i Zavodi za hitnu medicinu nekih drugih županija, nisu od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

8.2. Stoga, kada je sud prihvatio nalaz i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo Darija Dumančića, kao i iskaz zakonske zastupnice tuženika pa tako i u dijelu koji se odnosi na šifre koje je tuženik koristio u medicinskoj dokumentaciji i u informacijskom sustavu, prema kojima su djelatnici tuženika sami unosili sve dijagnoze pacijenata u medicinsku dokumentaciju, a time i u aplikacije e-Hitna i e- Sanitet (U07.1 oznaka za identificirane COVID pozitivne pacijente, U07.2 za pacijente za koje se sumnja da imaju COVID, ali nije potvrđeno) te kada je vještačenjem, na temelju izlista ''Sanitetski prijevoz – rekapitulacija'' utvrđeno da je na navedeni način tuženik utvrđivao vrijeme koje je njegov djelatnik proveo s pacijentima koji su pozitivni na COVID-19 i za koje postoji sumnja da imaju navedeni virus i da nema razlike između obračunate i isplaćene nagrade za sate koje je tužitelj stvarno odradio s pacijentima oboljelim od COVID-19 jer da je tuženik za travanj, rujan, studeni i prosinac 2022. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. tužitelju obračunao posebnu naknadu za sve sate rada s takvim pacijentima, onda je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano navedenom Odlukom o posebnoj nagradi kada je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju predmetnu naknadu dosudio za sve sate rada, uključujući i vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru i bolovanju do 42 dana.

8.3. Na drugačiji zaključak ne upućuje ni dopis Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. proslijeđen domovima zdravlja da se posebna nagrada isplaćuje za sve odrađene sate u mjesecu jer navedeni dopis može derogirati odredbe Odluke o posebnoj nagradi, kojom su propisani uvjeti isplate navedene nagrade. No unatoč tome, tužitelju je do ožujka 2022., u skladu s tim dopisom, posebna nagrada na navedeni način (za sve odrađene sate) i isplaćena.

9. Budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik za vrijeme važenja Odluke o posebnoj nagradi tužitelju isplatio posebnu nagradu za sve sate rada s oboljelima od bolesti COVID-19 (za ukupno 846 sati u bruto iznosu od 468,11 EUR, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), tužbeni zahtjev je neosnovan pa je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i odlučiti kao u točki I/1. izreke ove drugostupanjske presude.

10. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tuženik je u konačnici u cijelosti uspio u sporu pa tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP). Tuženiku su kao opravdani dosuđeni troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 8/1 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) te zastupanja na ročištima 8. listopada 2024., 21. studenoga 2024. i 4. veljače 2025. u iznosima od po 200,00 EUR (tbr. 7/1 Tarife) ili ukupno 800,00 EUR odnosno 1.000,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife). Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 44.30 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da ta pristojba nije plaćena. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno kao u točki I/2., I/3. I I/4. izreke ove presude.

11. Budući da je uspio sa žalbom, tuženiku pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 303,09 EUR, koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 EUR (tbr. 10/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife) i sudske pristojbe za žalbu, plaćene u iznosu od 53,09 EUR. dok je u preostalom iznosu od 91,21 EUR, zahtjev tuženika neosnovan (točka II. i III. izreke ove presude).

12. U nepobijanom dijelu (točka V. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos