Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-389/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Bruni Čeru, iz Koprivnice, kao preuzimatelju odvjetničkog ureda odvjetnice Ljiljane Jedvaj Peterlin, iz Koprivnice, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Sonje Dušić-Poljak i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika HDM, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članaka 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103887728 koji je sklopljen dana 19. 3. 2008. godine te potvrđen po Javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, pod poslovnim brojem: OV-3291/08 dana 20. 3. 2008. godine, između tužitelja HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju Banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te odredbe Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem korisnik kredita izričito prihvaća opće uvjete poslovanja i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa te da korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i ovog Aneksa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorene strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 15.417,53 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 44,91 EUR teku od 1. 3. 2011.

na iznos od 230,54 EUR teku od 1. 4. 2011.

na iznos od 232,98 EUR teku od 1. 5. 2011.

na iznos od 255,53 EUR teku od 1. 6. 2011.

na iznos od 41,46 EUR teku od 14. 6. 2011.

na iznos od 301,14 EUR teku od 1. 7. 2011.

na iznos od 379,69 EUR teku od 1. 8. 2011.

na iznos od 368,58 EUR teku od 1. 9. 2011.

na iznos od 306,92 EUR teku od 1. 10. 2011.

na iznos od 286,49 EUR teku od 1. 11. 2011.

na iznos od 282,24 EUR teku od 1. 12. 2011.

na iznos od 198,04 EUR teku od 1. 1. 2012.

na iznos od 107,33 EUR teku od 17. 1. 2012.

na iznos od 45,05 EUR teku od 1. 2. 2012.

na iznos od 276,73 EUR teku od 18. 2. 2012.

na iznos od 317,36 EUR teku od 1. 3. 2012.

na iznos od 304,53 EUR teku od 10. 4. 2012.

na iznos od 21,39 EUR teku od 1. 5. 2012.

na iznos od 294,51 EUR teku od 15. 5. 2012.

na iznos od 316,55 EUR teku od 1. 6. 2012.

na iznos od 308,88 EUR teku od 1. 7. 2012.

na iznos od 309,36 EUR teku od 1. 8. 2012.

na iznos od 303,18 EUR teku od 1. 9. 2012.

na iznos od 290,96 EUR teku od 1. 10. 2012.

na iznos od 305,03 EUR teku od 1. 11. 2012.

na iznos od 309,05 EUR teku od 1. 12. 2012.

na iznos od 309,36 EUR teku od 1. 1. 2013.

na iznos od 288,99 EUR teku od 1. 2. 2013.

na iznos od 302,10 EUR teku od 1. 3. 2013.

na iznos od 305,64 EUR teku od 1. 4. 2013.

na iznos od 297,79 EUR teku od 1. 5. 2013.

na iznos od 275,72 EUR teku od 1. 6. 2013.

na iznos od 267,01 EUR teku od 1. 7. 2013.

na iznos od 277,86 EUR teku od 1. 8. 2013.

na iznos od 289,97 EUR teku od 21. 8. 2013.

na iznos od 284,99 EUR teku od 1. 10. 2013.

na iznos od 10,89 EUR teku od 18. 10. 2013.

na iznos od 277,02 EUR teku od 1. 11. 2013.

na iznos od 16,99 EUR teku od 7. 11. 2013.

na iznos od 298,58 EUR teku od 1. 12. 2013.

na iznos od 224,06 EUR teku od 1. 1. 2014.

na iznos od 78,04 EUR teku od 23. 1. 2014.

na iznos od 234,80 EUR teku od 1. 2. 2014.

na iznos od 9,35 EUR teku od 14. 2. 2014.

na iznos od 145,83 EUR teku od 1. 3. 2014.

na iznos od 105,38 EUR teku od 25. 3. 2014.

na iznos od 22,42 EUR teku od 1. 4. 2014.

na iznos od 225,50 EUR teku od 18. 4. 2014.

na iznos od 94,08 EUR teku od 1. 5. 2014.

na iznos od 146,93 EUR teku od 19. 5. 2014.

na iznos od 155,16 EUR teku od 1. 6. 2014.

na iznos od 83,08 EUR teku od 13. 6. 2014.

na iznos od 238,42 EUR teku od 1. 7. 2014.

na iznos od 246,31 EUR teku od 1. 8. 2014.

na iznos od 1,43 EUR teku od 20. 8. 2014.

na iznos od 257,08 EUR teku od 1. 9. 2014.

na iznos od 252,97 EUR teku od 7. 10. 2014.

na iznos od 261,70 EUR teku od 10. 11. 2014.

na iznos od 267,44 EUR teku od 11. 12. 2014.

na iznos od 265,02 EUR teku od 5. 1. 2015.

na iznos od 268,76 EUR teku od 7. 2. 2015.

na iznos od 268,86 EUR teku od 10. 3. 2015.

na iznos od 268,86 EUR teku od 9. 4. 2015.

na iznos od 268,76 EUR teku od 11. 5. 2015.

na iznos od 273,24 EUR teku od 15. 6. 2015.

na iznos od 271,39 EUR teku od 7. 7. 2015.

na iznos od 271,39 EUR teku od 4. 8. 2015.

na iznos od 269,93 EUR teku od 4. 9. 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 29. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 30. 12. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 1.769,13 / EUR 234,80 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-

kn 244,51 / EUR 32,45 od 02.05.2008. pa do isplate,

-

kn 298,26 / EUR 39,59 od 02.06.2008. pa do isplate,

-

kn 239,53 / EUR 31,79 od 02.07.2008. pa do isplate,

-

kn 356,59 / EUR 47,33 od 02.08.2008. pa do isplate,

-

kn 330,27 / EUR 43,83 od 02.09.2008. pa do isplate,

-

kn 214,66 / EUR 28,49 od 02.10.2008. pa do isplate,

-

kn 85,31 / EUR 11,32 od 02.12.2008. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prebijanja u iznosu od 1.614,23 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 7.518,47 KN / 997,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.11.2011. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.12.2011. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.01.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.02.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.03.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.04.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.05.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.06.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.07.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.08.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.09.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.10.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.11.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.12.2012. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.01.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.02.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.03.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.04.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.05.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.06.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.07.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.08.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.09.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.10.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.11.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.12.2013. pa do isplate,

- CHF 0,69 izraženo u kn 3,21 / EUR 0,43 od 02.01.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.02.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.04.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.06.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.01.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.02.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.03.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.04.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.05.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.06.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.07.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.08.2015. pa do isplate,

- CHF 79,78 izraženo u kn 371,59 / EUR 49,32 od 02.09.2015. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.396,59 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja presude 12. lipnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103887728 sklopljenog 19. ožujka 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to odredbe čl. 2., 7. i 8. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju Banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te odredbe Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem korisnik kredita izričito prihvaća Opće uvjete poslovanja i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa te da korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog Ugovora u CHF i Aneksa te radi isplate novčanog iznosa za koji tužitelj smatra da ga je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

1.1. U tužbi se navodi da je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 190.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, a u čl. 8. ugovorena je kamatna stopa u visini od 4,6% godišnje promjenjiva, a otplata je ugovorena u 180 mjesečnih anuiteta.

1.2. Tužitelj smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu te smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.

1.3. Tužitelj se poziva na pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga "Potrošač" protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, između ostalih i tuženika.

1.4. U tužbi se navodi da su stranke Ugovor o kreditu sklopile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj te nije imao mogućnost ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog "proizvoda".

1.5. U tužbi se navod i da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,6% godišnje, a navedena ugovorna odredba je ništetna jer visina kamatne stope nije određena niti odrediva već je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika kao jedne od ugovornih strana. Navodi da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je za trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita, jer se zbog anuitetnog načina obračuna povećanjem kamatne stope udio otplaćene glavnice smanjio u svakom anuitetu.

1.6. Tužitelj navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, no, na sporni pravni posao primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora. Navodi da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba, jer prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF u pravnom poslu između stranaka tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditum, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi. Navodi da je tijekom otplatnog perioda došlo do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Navodi da tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti ni kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike i posljedice koje bi iz istog proistekle. Navodi da je Banka sporni "kreditni proizvod" s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji, a tužitelj je postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji prihvatio takve činjenice kao točne. Navodi da tuženik nije transparentno prikazao ni izračun kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR pa tužitelj nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije pokazala kao rizičnija. Navodi da je dužnost tuženika bila da tužitelju kao potrošaču u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupni iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke potrebne da bi potrošač donio informiranu odluku, a također je dužnost tuženika bila prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila procijeniti je li predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje mogu imati na tužitelja. Ti podaci trebali su biti sadržani u Ugovoru o kreditu, a ta obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama, a na takvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava i to načelom savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelom jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelom zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tužitelj navodi da zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa zakonskim obvezama u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

1.7. U tužbi se navodi da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu temeljem kojeg su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita. Navodi da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i ništetne ugovorne odredbe po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Tužitelj navodi da sklopljenim Aneksom nije nestao uzrok nišetnosti jer učinkom konverzije tuženiku nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredbi za valutnu klauzulu u CHF i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope te tuženik nije izvršio isplatu tužitelju na koju isti ima pravo zbog više plaćenog tuženiku. Navodi da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.. Navodi da je kamatna stopa određena Aneksom onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama Banke. Tužitelj navodi da je zbog povećanja stope ugovorene redovne kamate tuženiku uplatio više iznos od 7.298,13 kn, a zbog utjecaja porasta tečaja uplatio je više iznos od 150.232,59 kn. Navodi da ima pravo i na isplatu iznosa razlike glavnica odnosno razlike efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu i to u iznosu od 62.770,73 kn.

1.8. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku te navodi da je ovaj sud vezan za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli, jer pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji sude u pojedinačnim parnicama povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

1.9. U tužbi tužitelj traži isplatu iznosa od 7.298,13 kn, iznosa od 150.232,59 kn i iznosa od 62.770,73 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

1.10. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja podneskom od 7. svibnja 2025., na način kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a rješenjem suda broj P-389/2019-6 od 19. veljače 2020. tuženikov prigovor je odbijen kao neosnovan i to je rješenje postalo pravomoćno.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

3.1. Navodi da se na tužiteljev zahtjev za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u vezi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je od plaćanja do podnošenja tužbe prošlo više od tri godine pa je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

3.2. Tuženik smatra da je odlučna činjenica da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Navodi da su tim Aneksom stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu te je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik navodi da je Aneksom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora, čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu koja se je primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik navodi da je tužitelju dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te je potpisivanju Aneksa prethodio prihvat izračuna konverzije, nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja njihove provjere i potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Tuženik navodi da su prilikom konverzije kredita sukladno čl. 19.c točka 4. ZID ZPK/15 uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF-EUR) i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit tako i za EUR kredit sukladno čl. 19.c. st. 1. točka 3. ZID ZPK/15. Tuženik navodi da je prilikom konverzije kredita početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta te je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Ističe se da je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa, a tužitelj je slobodnim očitovanjem volje sklopio Aneks, slijedom čega tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik navodi da su sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju priznate i uračunate pa je bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj neosnovano.

3.3. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je primjena valutne klauzule ugovorena u skladu s važećim propisima. Navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu švicarski franak. Navodi da su potrošačima, pa tako i tužitelju, u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se objašnjava pojam valutne klauzule te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjene iznosa povrata kredita u kunama. Tuženik navodi da je tužitelja upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više načina te je postojalo dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak te je tužitelj bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Navodi da je tužitelju kao prosječnom potrošaču jasno da podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik. Tuženik navodi da su ugovaranjem valutne klauzule stranke prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja, a u ponudi tuženika nisu se nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Navodi da razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, a institut valutne klauzule je općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Tuženik navodi da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena jer ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu, već je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječnom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

3.4. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik navodi da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno važećim pozitivnim propisima. Navodi da nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Navodi da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. te je tuženik sukladno zakonskoj obvezi donio Metodologiju koja se je primjenjivala na predmetni ugovorni odnos. Tuženik navodi da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope i tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Navodi da su u vrijeme zasnivanja ugovora stranke jasno očitovale volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa. Tuženik navodi da se deklaratorni tužbeni zahtjev ne može usvojiti, a pravna osnova je jasna te ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala već i dalje egzistira.

3.5. Tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane.

4. Tuženik je u podnesku od 17. listopada 2019. naveo da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate vršene po kreditu jer uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i od strane sudužnika ZD pa bi tužitelj mogao potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio. Stoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 17. listopada 2019. tuženik je naveo da ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.773,39 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zakonskom zateznom kamatom s tim da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja. Osim toga, ako sud deklaratornom pravnom zaštitom ukloni način podešavanja kamatne stope, tužitelj bi bio dužan vratiti svaki potplaćeni anuitet od 1. listopada 2011. nadalje, jer je tužitelju kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene od tog datuma. Ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnova razlike u kamati u iznosu od 3.070,45 CHF sa zakonskom zateznom kamatom s tim da zadržava pravo naknadno korigirati prigovor radi prebijanja.

5.1. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tuženik je u podnesku od 20. rujna 2024. naveo da ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja s osnova povlaštenih i potplaćenih anuiteta u iznosu od 1.769,13 kn / 234,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope tuženik stavlja tužitelju u prijeboj tražbinu u iznosu od 1.614,23 CHF odnosno iznos od 7.518,47 KN / 997,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Tužitelj smatra da je prijebojni zahtjev tuženika neosnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je svjedok BD, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103887728 sklopljen 19.3.2008. između Erste & Steiermarkische Bank d.d. te HD kao korisnika kredita, ZD kao sudužnika te KD, ĆD, ŽD, ZDM i DD kao založnih dužnika zajedno sa solemnizacijom (list 6-13 te 14 i 15), pregled prometa po partiji kredita 5103887728 za razdoblje od 25.3.2008. do 29.9.2015. (list 15-28), rekapitulacija prometa po kreditu (list 29), otplatni plan od 1.4.2009. (list 30-32), obavijest o promjeni kamatne stope od 1.4.2009. (list 33), obavijest o promjeni kamatne stope od 12.10.2010. (list 34), obavijest o promjeni kamatne stope od 3.5.2011. (list 35), obavijest o promjeni kamatne stope od 6.10.2011. (list 36), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. (list 37), obavijest o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2016. do 31.12.2016. (list 38), obavijest o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2017. do 30.6.2017.(list 39), obavijest o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2017. do 31.12.2017.(list 40 i 41), obavijest o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje od 1.8.2018. do 30.6.2018. (list 42), obavijest o usklađivanju kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2018. do 31.12.2018. (list 43), Aneks broj1 Ugovora o kreditu broj 5103887728 sklopljen 13.1.2016. (list 44-49), obavijest o izračunu konverzije kredita s prilozima (list 50-53), izračun konverzije kredita na dan 30. 9. 2015. broj 5103887728 (list 54-57), prilog (lit 58-60), obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 61), izvršen je uvid u priloge (list 62-68), uvid u priloge tuženika - obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 94), izjava o preuzimanju izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i ostale pripadajuće dokumentacije (list 95), prilog (list 96-107) prilozi ( list 108-112,113-135, 136-143), "Informacija pojam "Valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom" (list 144-148), uvid u prilog (list 149-150, 151-153), priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21.siječnja 2015. (list 154-161), Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 162-165), priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015. (list 166), priopćenje za javnost Ministarstva financija Republike Hrvatske od 14. siječnja 2014. (list 167),prilozi (list 168-169 i 170), prilozi tuženika (list 179-188), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Sanji Pernjak, stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, te je pročitan Nalaz i mišljenje od kolovoza 2024. (str. 368-394) i očitovanje vještaka od ožujka 2025. na podnesaka tuženika (str. 448-449) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 457).

7.1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za čitanje pisanog iskaza CD jer se je tužitelj protivio čitanju pisanog iskaza. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se UD sasluša kao svjedok.

8. Rješenjem suda broj P-389/2019-18 od 7. travnja 2021. određen je prekid postupka, a pravomoćnim rješenjem broj P-389/2019-22 od 3. lipnja 2022. određen je nastavak postupka.

9. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

10. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a u vezi s čl. 299. ZPP-a.

11. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj kao korisnik kredita, ZD kao sudužnik te založni dužnici KD, ĆD, ŽD, ZDM i FD te tuženik kao kreditor dana 19. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103887728 za iznos od 190.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetnim Ugovorom se je korisnik kredita obvezao kredit vratiti u roku od 180 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu te je ugovoren način vraćanja otplatom kredita u 180 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu, kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu, a iznosu anuiteta je 1.463,22 CHF.

12. Prema ocjeni suda neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

12.1.Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći da je pojedine uplate po kreditu izvršila ZD kao sudužnik.

12.1. Sud je utvrdio da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan, jer je utvrđeno da je sve uplate koje su izvršene po predmetnom kreditu tuženik knjižio za račun tužitelja odnosno sve uplate po predmetnom Ugovoru o kreditu priznate su tužitelju, na što upućuje i sadržaj priloženih isprava i nalaz financijskog vještaka.

13. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.

13.1. Odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je namjena kredita stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine.

13.2. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da mu je predmetni kredit trebao za kupnju obiteljske kuće i kredit je iskorišten u skladu s namjenom, s tim da je Banka iznos kredita isplatila prodavatelju, a u kući koja je kupljena kreditom tužitelj stanuje s obitelji te u toj kući tužitelj nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost. Tužitelj je po zanimanju profesor tjelesne i zdravstvene kulture te nije bio vlasnik obrta ni trgovačkog društva.

13.3. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

13.4. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj ugovor sklopio u okviru svoje poslovne djelatnosti odnosno da nema status potrošača.

14. Stranke su člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorile kredit u iznosu od 190.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a odredbom čl. 7. ugovoren je način vraćanja u 180 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu. Iznos anuiteta je 1.463,22 CHF, a povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. U čl. 7. je navedeno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja, a potpisom na Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

15. Odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,6% godišnje, a kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode, s tim da je navedeno da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

16. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i to odredbe članka 2., 7. i 8. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula u valuti švicarski franak i kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju tužene Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

17. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 19. ožujka 2008. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, dalje: ZZP/07), kojim je u čl. 96. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da presuda u tužbi Potrošač ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju te je prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (između ostalih i ovdje tuženika) u predmetu P- 1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

19.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. . Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

19.2.Pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Sud je i u ovom postupku proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja jesu li u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF i o jednostranoj promjeni kamatne stope temeljem Odluke Banke iz konkretnog Ugovora o kreditu ništetne.

21. Na temelju analize svih provedenih dokaza proizlazi da tuženik, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju dao odgovarajuće informacije o spornim ugovornim odredbama prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

22. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da se obratio voditelju tuženikove poslovnice u [adresa], ED, koji mu je rekao da je za njega najpovoljniji stambeni kredit u CHF jer je na takve kredite niska kamata, a CHF je stabilna valuta. U Banci su ga uputili na referenta BD koja mu je prije sklapanja Ugovora o kreditu rekla da je takav kredit najpovoljniji i da ih uzima većina klijenata, a nije mu poznato kakve je još stambene kredite Banka nudila u navedeno vrijeme. Tužitelj navodi da nije financijaš, a u banci mu je u više navrata rečeno da je takav kredit za njega najpovoljniji pa je prihvatio ono što mu je rečeno od strane djelatnika Banke. Bio je upoznat s činjenicom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, no u banci mu je prezentirano da je to siguran kredit, da je tečaj stabilan, a nitko mu nije objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope niti mu je predočio kretanje CHF ni kretanje kamatne stope. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu njegova plaća iznosila je 15.000,00 kn, a rata kredita bila je 6.600,00 kn. Do znatnijeg povećanja mjesečne rate kredita došlo je godinu i pol do dvije nakon sklapanja Ugovora i s vremenom je rata kredita porasla na 9.500,00 - 10.000,000 kn, a tužitelj izričito navodi da ne bi sklopio predmetni Ugovor o kreditu da mu je u vrijeme sklapanja Ugovora bilo poznato da postoji mogućnost takvog povećanja rate kredita, osobito s obzirom na činjenicu da uzdržava troje djece. Tužitelj navodi da kad je Banka ponudila sklapanje Aneksa broj 1 Ugovoru o kreditu – konverziju, isto je prihvatio jer se bojao da bi moglo doći do daljnjih povećanja rate, a po izračunu i Aneksu koji je ponudila Banka mjesečna rata je bila 7.500,00 do 8.000,00 kn mjesečno te je tužitelj prihvatio izračun Banke. Tužitelj navodi da nije imao mogućnost pregovarati o ugovornim odredbama osnovnog Ugovora o kreditu, kao ni o odredbama njegovog Aneksa. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je sklapanjem Aneksa želio spriječiti daljnje negativne posljedice po osnovu tečaja i kamate, a nije smatrao da njegovim sklapanjem rješava pitanje odnosa iz osnovnog ugovora o kreditu.

23. Tuženik je na okolnost pregovora o sklapanju Ugovora o kreditu i činjenice da je tužitelj bio obaviješten o svim aspektima Ugovora predložio saslušanje svjedoka BD. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je radila u tuženikovoj poslovnici u [adresa] i tužitelja poznaje kao klijenta Banke, a predmetni Ugovor o kreditu je parafirala u ime Banke, a za Banku je Ugovor potpisao voditelj poslovnice ED. Svjedok navodi da se zbog proteka vremena i opsega posla ne sjeća nikakvih detalja o predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno pregovaranja i eventualno obavijesti. Također se ne sjeća kakvi su letci u Banci bili u ožujku 2008. godine.

24. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene jer kreditor prije ni u vrijeme sklapanja Ugovora nije tužitelju kao korisniku kredita - potrošaču pojasnio posljedice i doseg ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za njega i nije dao tužitelju sve potrebne informacije na temelju kojih bi tužitelj mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose za njega kao potrošača. Sud je utvrdio da je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, a tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano te je tuženik iskoristio nestručnost tužitelja, koji je po zanimanju profesor tjelesne i zdravstvene kulture, na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja. Sud je utvrdio da su ništetne naprijed citirane odredbe Ugovora o kreditu, jer se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama u tipskom ugovoru o kreditu koji je sastavio kreditor, a na koje tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati te je tuženik ugovaranjem takvih odredbi koje idu na štetu korisnika kredita postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

25. Također, sud je na temelju kritičke analize provedenih dokaza utvrdio da je i ugovorna odredba sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje banci promijeniti ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Utvrđeno je da Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U Ugovoru su na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora tako da tužitelj kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj sklapanjem Ugovora o kreditu kao potrošač bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja te buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

26. Nesporno je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103887728 dana 13. siječnja 2016. godine.

27. Tuženik navodi da se deklaratorni tužbeni zahtjev ne može usvojiti i poziva se na činjenicu da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15).

28. Odredbom čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14) propisano je da pokretanje ili vođenje postupka na temelju čl. 106. st. 1. tog Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama tog Zakona i drugih propisa navedenih u čl. 106. st. 1. Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.

29. O pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

29.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

29.2. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

30. S obzirom da je utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama Banke protivne prisilnim propisima, jer je Banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

31. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da su ništetne odredbe Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem korisnik kredita izričito prihvaća Opće uvjete poslovanja i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa i korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i tog Aneksa.

32. Iz Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016. i to čl. 2. proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da su 19. ožujka 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 5103887728 na iznos od 190.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te se Aneksom mijenja broj partije kredita tako da ista glasi 5114207685, a potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da se radi o istom ugovorno-pravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije i druge izmjene utvrđene tim Aneksom te da iste nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima.

32.1. Prema čl. 3. Aneksa sve promjene u načinu ispunjenja obveza iz osnovnog ugovora u CHF utvrđuju se i provode nakon stupanja na snagu tog Aneksa isključivo radi usklađenja sa ZID ZPK i važe i primjenjuju se za vrijeme važenja tog Aneksa, a na sve što nije regulirano odredbama tog Aneksa primjenjuju se odredbe osnovnog ugovora u CHF.

32.2. Prema čl. 5.2. Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK utvrđuje se da obveze korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznosi 76.287,51 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl. 9. Aneksa. Prema čl. 5.3. Aneksa utvrđuje se da po provedbi konverzije na dan naveden u zaglavlju Aneksa postoji više uplaćeni iznos (preplata) iz čl. I. ZID ZPK u iznosu od 42.558,99 kn čije korištenje / isplata će se regulirati Sporazumom iz čl. 7. koji čini sastavni dio Aneksa, a potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju od 1. listopada 2015. do dana navedenog u zaglavlju Aneksa u vezi podmirenja obveza iz osnovnog ugovora uzete u obzir pri izračunu iznosa iz tog stavka.

32.3. Sporazumom iz čl. 7. Aneksa suglasno se utvrđuje način korištenja više uplaćenog iznosa iz čl. 5.3. te se utvrđuje da će se dio više uplaćenog iznosa (preplate) iz čl. 5.3. koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta / obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30. rujna 2015. uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju koristiti za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta / obroka u EUR kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos preplate ne iskoristi u cijelosti.

32.4. Prema čl. 9. Aneksa početno utvrđen otplatni plan osnovnog ugovora u CHF sa svim njegovim izmjenama zamjenjuje se novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta.

33. Prema odredbi čl. 12.1. Aneksa korisnik kredita izričito prihvaća Opće uvjete poslovanja Banke s građanima, Katalog proizvoda Sektora građanstva za fizičke osobe i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata koji se primjenjuje na ovaj Aneks i osnovni Ugovor u CHF te potvrđuje da je upoznat s odredbama istih, a prema čl. 12.2. korisnik kredita potvrđuje da je u cijelosti suglasan sa svim odredbama Aneksa i osnovnog ugovora u CHF i njihovih sastavnih dijelova iz prethodnog stavka te osim zahtjeva u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i tog Aneksa.

34. Prema odredbama čl. 41. ZZP/14 potrošač se ne može odreći prava niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita prava potrošača ništetne su. Stoga se tužitelj nije ni mogao odreći prava radi kojih je pokrenuo ovaj postupak niti mu se ta prava mogu ograničiti odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15).

34.1. Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svojeg prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako ni odredbama ZID ZPK-a. Sukladno čl. 41. st. 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne.

34.2. Stoga ne postoji nikakva pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što bi značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče.

34.3. Iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/22 od 8. studenoga 2022. proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

35. Na temelju kritičke analize provedenih dokaza sud je utvrdio da su navedene odredbe Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem korisnik kredita izričito prihvaća Opće uvjete poslovanja i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa te da korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog ugovora po kreditu i tog Aneksa nepoštene i ništetne, jer o tim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati, iste su sastavni dio tipskog aneksa ugovora o kreditu koji je sastavio tuženik i na njih tužitelj nije mogao utjecati, a tuženik kao kreditor nije informirao tužitelja u pogledu relevantnih činjenica pa su navedene ugovorne odredbe, protivno načelu savjesnosti i poštenja, ugovorene na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga su i navedene ugovorne odredbe ništetne i ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

36. Činjenica je da se odredbama ZID ZPK, a ni Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi zbog nepoštenog postupanja banaka. Konverzija kredita se ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

37. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu.

37.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016. nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita i kamatne stope od 4,6 % godišnje iz osnovnog Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

37.2. Konverzijom tužitelj nije doveden u položaj kao da ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu nije bilo. U trenutku konverzije još nije bilo pravomoćno presuđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna pa su u izračun konverzije i obračun konvertirane glavnice ušle sve tečajne razlike koje su do tada nastale u odnosu na početni tečaj, kao i kamate koje su obračunavane na takve osnovice.

38. S obzirom na sadržaj Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu sklopljenog 13. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule i to za razdoblje do 30. rujna 2015. kada je stupio na snagu ZID ZPK/15 i izvršen je izračun konverzije.

38.1. Činjenica je da je tužitelj pristao na sklapanje Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu, no kako je obrazložio u svojem uvjerljivom iskazu bilo je to zbog rasta mjesečnih anuiteta kredita u odnosu na stanje u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a sklapanjem Aneksa tužitelj je želio spriječiti daljnje negativne posljedice za njega po osnovu tečaja i kamate iz osnovnog Ugovora o kreditu.

39. Obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07).

39.1. Ugovornim odredbama Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik ističe da je sklapanjem Aneksa tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu restitucijskim zahtjevom potraživati preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

39.2. Pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno je pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Predmet reguliranja ZID ZPK-a je konverzija, a ne restitucija, slijedom čega ZID ZPK ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

39.3. Osim toga, pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala bi slabija od ostalih kategorija potrošača. Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koji je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, ona koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok ostali potrošači neovisno o tome jesu li dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite to pravo imaju u punom opsegu.

39.4. S obzirom da prema odredbama ZID ZPK-a predmet konverzije nisu bili novčani iznosi koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, ne može se smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo. Sklapanjem Aneksa broj 1 osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora.

40. Na temelju analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

40.1. Utvrđeno je da je konverzija napravljena zakonito te da je i iznos pretplate tuženik izračunao sukladno čl. 19.c. st. 1. točke 5. ZID ZPK/15.

41. No, prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

42. Sukladno Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, nepoštenost ugovornih odredbi ima za posljedicu neobvezujući karakter tih obveza za tužitelja kao potrošača od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu te uspostavu ravnoteže između ugovornih stranaka odnosno uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi tužitelj kao potrošač bio da nisu postojale nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

43. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sanji Pernjak koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od kolovoza 2024. i očitovanje od ožujka 2025. na podnesak tuženika te je saslušana na ročištu glavne rasprave.

43.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i očitovanje knjigovodstveno- financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorio tužitelj, a tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu.

44. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Sanje Pernjak i priloženih isprava proizlazi da je srednji tečaj kreditora za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita 25. ožujka 2008. iznosio za 1 CHF = 4,6577 kn, a obveza mjesečnog anuiteta u kunama iznosi 1.463,22 CHF odnosno 6.815,24 kn od čega prvi anuitet dospijeva na naplatu 1. svibnja 2008.

45. Iz sadržaja priloženih isprava i nalaza vještaka proizlazi da je Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu u čl. 4.1. Banka utvrdila nedospjelu glavnicu kredita u iznosu od 111.527,47 CHF, a u čl. 5.3. Aneksa Banka je utvrdila preplatu na dan 13. siječnja 2016. u iznosu od 42.558,99 kn, a u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. navodi iznos preplate u kunama i to u iznosu od 39.261,62 kn.

45.1. Vještak je u nalazu prilikom obračuna koristila iznos obračunate preplate na dan 30. rujna 2015., a ne iznos koji je utvrđen na dan 13. siječnja 2016. jer isti sadržava iznose nastale nakon provedbe konverzije.

45.2. Vještak je u tablici 1. izradila otplatni plan temeljem Ugovora o kreditu za razdoblje od prvog anuiteta do 89. anuiteta odnosno dana konverzije 30. rujna 2015. zbog sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu.

45.3. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tijekom otplatnog perioda Banka mijenjala kamatne stope i iznose mjesečnih anuiteta te je u tablici broj 2. nalaza vještaka pregled promjena kamatnih stopa.

45.4. U tablici broj 4. pisanog nalaza vještaka je pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio po Ugovoru tijekom otplatnog razdoblja. Vještak navodi da je iznos uplata usklađen s uplatama u kunama koje je tuženik koristio pri obračunu konverzije osim iznosa koji je uplaćen 1. travnja 2008. u visini od 785,62 kn, a odnosi se na interkalarnu kamatu, a ne otplatu anuiteta te isti nije naveden u specifikaciji uplata niti korišten u obračunu.

45.5. U tablici broj 5. nalaza vještaka je obračun razlike anuiteta zbog promjene kamatnih stopa tijekom otplatnog razdoblja do 30. rujna 2015. te iz nalaza vještaka proizlazi da razlika između anuiteta po Ugovoru o kreditu i anuiteta po promjenama kamatne stope uz uračunavanje negativnih razlika ukupno iznosi -228,16 CHF odnosno preračunato po tečaju na dan korištenja od 1 CHF = 4,6577 kn iznosi ukupno 1.062,67 kn. Od 43. otplatne rate s dospijećem 1. studenog 2011. kamatna stopa je bila niža od početno ugovorene te je ukupni iznos naplaćene kamate u odnosu na početno ugovorenu bio niži i iznosi -228,16 CHF odnosno preračunato po tečaju na dan korištenja iznosi 1.062,67 kn. U tablici broj 6. je samo obračun negativnih razlika zbog promjene kamatne stope po Ugovoru te prema nalazu vještaka negativne razlike iznose -1.614,23 CHF odnosno preračunato po tečaju na dan korištenja iznose ukupno -7.518,47 kn.

45.6. Vještak je u tablici broj 7. izradila obračun razlike zbog promjene tečaja tijekom obračunskog razdoblja do 30. rujna 2015. te iz nalaza vještaka proizlazi da je razlika obveza radi promjene tečaja prema Ugovoru o kreditu obračunata prema otplatnom planu koji je upotrebljavala Banka i gdje su obveze preračunate prema početnom tečaju na dan korištenja kredita obračunate su uračunavanjem negativnih razlika ukupno 141.107,11 kn, s dospijećima pojedinih iznosa preplata kako je to navedeno u nalazu vještaka s tim da je vještak navela i iznose preračunate u EUR primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR odnosno ukupno 18.728,09 EUR s pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća navedenim u nalazu vještaka. U tablici 8. Nalaza je specifikacija negativnih razlika koje su nastale prilikom izračuna preplate s osnova promjene tečaja te je utvrđen manje plaćeni iznos u otplatnom razdoblju od 1. svibnja 2008. do 1. prosinca 2008. u iznosu od 1.769,13 kn.

45.7. U tablici 9. nalaza vještaka je obračun ukupne preplate prije utvrđene preplate po konverziji po Ugovoru o kreditu metodologijom u kojoj su sve obveze iskazane po početnom otplatnom planu u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita za 1 CHF = 4,6577 kn te uračunavanjem negativnih razlika s osnove promjene kamatnih stopa i promjene tečaja.

46. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je Banka utvrdila da postoji preplata kredita u iznosu od 39.261,62 KN do 30. rujna 2015., a u tablici 11. Nalaza vještaka je u izračunu na iznose preplata za razdoblje od 1. travnja 2009. do 1. ožujka 2011. djelomično sve do iskorištenja preplate obračunata zatezna kamata te je namirenje zatezne kamate i iznos preplate zatvoren iz utvrđene preplate po obračunu konverzije do 30. rujna 2015. u iznosu od 39.261,62 KN. Ako se iz preplate utvrđene u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. namire više uplaćeni iznosi u razdoblju od 1. travnja 2009. do 1. ožujka 2011. djelomično u iznosu od 23.881,12 KN i obračuna kamata na te iznose u visini 15.380,50 KN (prema izračunu 23.881,12 + 15.380,50 = 39.261,62) preplaćeni iznos do 30. rujna 2015. iznosi 116.163,32 KN. U tablici 12 je rekapitulacija preplaćenog iznosa s uključenom obračunatom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose preplata do visine priznate preplate iz konverzije do 30. rujna 2015..

46.1.Prema nalazu vještaka, korisnik kredita je do 30. rujna 2015. po Ugovoru o kreditu preplatio s osnova promjene anuiteta zbog promjena kamatnih stopa i s osnova promjene tečaja ukupni iznos od 116.163,32 kn/15.417,53 EUR, s uračunavanjem negativnih razlika i uključenom preplatom koju je Banka priznala po konverziji u visini od 39.261,62 kn, te je vještak u nalazu prikazala dospijeće pojedinih iznosa preplate.

47. Prema nalazu financijskog vještaka sklapanjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu nije uspostavljena ravnoteža između stranaka jer računski obračun konverzije nije izrađen prema početnom otplatnom planu i tečaju na dan korištenja kredita.

48. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužitelj osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, kako je to naprijed obrazloženo.

49. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja s tražbinom tužitelja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 234,80 EUR te u iznosu od 997,87 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj smatra da je prigovor radi prijeboja neosnovan.

50. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

50.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanih iznosa koji su u smislu čl. 1111. ZOO-a bez osnove prešli u imovinu tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a odredbe o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja što po prirodi stvari u konkretnom slučaju nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije prešla u imovinu tužitelja bez pravne osnove. Osim toga, kod izračuna ukupne preplate po kreditu vještak je uzeo u obzir i manje plaćene iznose u odnosu na iznos prvog anuiteta koji je tužitelj trebao plaćati, a tečajne razlike je vještak računao za svaku pojedinu uplatu na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i i početnog tečaja.

50.2. Stoga je primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

51. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka i očitovanje vještaka te je utvrđeno da osnovano tužitelj od tuženika potražuje povrat iznosa od ukupno 15.417,53 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose preplate, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

52. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare, koji tužitelj smatra neosnovanim.

53. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

54. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare neosnovan.

55. U konkretnom slučaju sud je cijenio činjenicu da je „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj. 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 11. lipnja 2019. godine.

55.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

55.2.Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

56. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

56.1. Prema ocjeni suda činjenica da je tužitelj podneskom od 7. svibnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev nije od utjecaja na zastaru jer je konačni tužbeni zahtjev postavljen na temelju činjenične i pravne osnove koju je tužitelj naveo u tužbi, a tužitelj nije mogao specificirati tužbeni zahtjev prije provedenog vještačenja. Stoga je prema ocjeni suda zastara prekinuta podnošenjem tužbe, kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine.

57. Iz naprijed obrazloženih razloga i primjenom citiranih zakonskih odredbi, konačni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa je usvojen u cijelosti te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.417,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je to presuđeno u točki II. izreke presude, primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

58. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

59. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 4.396,59 eura, prema priloženom troškovniku (str. 459 i 460) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištu 17. listopada 2019. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 16. lipnja 2020., 19. listopada 2022., 15. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 29. lipnja 2020. i 7. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 375,00 eura (Tbr. 46), predujam za vještačenje u iznosu od 334,09 eura.

60. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u cijelosti.

61. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

62. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Koprivnici, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica

2. Odvjetnik Damir Metelko, Zagreb