REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 67/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ČĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 2. srpnja 2024. broj K-1408/2021-7 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 17. prosinca 2024. broj Kž-514/2024-7 u sjednici održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ČĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 2. srpnja 2024. broj K- 1408/2021-7 ČĆ je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, koja kazna je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ zamijenjena radom za opće dobro. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 17. prosinca 2024. broj Kž-514/2024-7, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je ČĆ za predmetno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

2. Osuđenik je putem branitelja mr. sc. Željka Gulišije odvjetnika u Splitu podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku“ uz prijedlog da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati „prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku“ te odgodi izvršenje pravomoćne presude.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP). U odgovoru na zahtjev zamjenik Glavnog državnog odvjetnika smatra da je isti nedopušten jer se osuđenik nije koristio redovitim pravnim lijekom protiv presude navodeći da se zahtjev odnosi na prigovore činjenične naravi što nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

4. Zahtjev je dopušten unatoč činjenici što osuđenik nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude jer mu je drugostupanjskom presudom umjesto rada za opće dobro izrečena kazna zatvora (čl. 515. st. 2. ZKP), ali nije osnovan.

5. Istaknuta povreda kaznenog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena je jer „…u postupanju okrivljenog…kritične prigode nije ostvareno biće kaznenog djela prijevare iz članka 236. st. 1. Kaznenog zakona, odnosno … djelo zbog kojeg se okrivljenik progoni nije kazneno djelo.“ Obrazlaže da „…CĆ nije prevaren jer sa novcem nije imao ništa, dok u odnosu na EĆ okrivljenik nije imao svijest o djelu.“ te je dvojbeno „…u odnosu na koga je počinjeno kazneno djelo prijevare.“ Osvrtom na dokaznu građu osuđenik tvrdi kako u postupku „…nije utvrđeno da se radi upravo o novcu EĆ.“, da je priznao počinjenje djela „…kako bi izbjegao duge postupke i kako bi se vratio normalnom životu.“, ali ga „zatvorska kazna“ iz presude drugostupanjskog suda „…može … jedino opet vratiti na put kriminala, a što svakako nije svrha sankcije.“

6. Nije u pravu osuđenik da je pravomoćnom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP na koju upire zahtjevom.

6.1. Izrekom pobijane presude osuđenik je proglašen krivim što je „… u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, nakon što je CĆ pronašao većinu novca od 4.500,00 kuna kojeg je prethodno izgubio EĆ, predstavio se CĆ kao vlasnik tog novca i koji je vjerujući takvim njegovim navodima novac mu predao, kojeg je ovaj potom uzeo i zadržao za sebe, oštetivši tako u konačnici EĆ za 4.500,00 kuna,“ Prema tome činjenični opis sadrži navod o nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi, osuđenikovu radnju stvaranja pogrešne predodžbe kod CĆ o vlasništvu novca koji novac predaje osuđeniku na štetu tuđe imovine, imovine EĆ, čime su jasno opisani svi bitni elementi osnovnog oblika kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ.

7. Osim tako, neosnovano, istaknute povrede kaznenog zakona u ostalom dijelu zahtjeva osuđenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dokazanost intelektualne sastavnice subjektivnog elementa djela i osobe oštećenika, a dijelom problematizira pravilnost odluke o kazni.

7.1. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog nezadovoljstva odlukom o kazni.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.

Zagreb, 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo