9 P-54/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA STANKOVCI, Stankovci 230, Stankovci, OIB: 13734771602, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u OD Josip Bašić, Zadar, protiv tuženika ad 1. MINIGRADNJA d.o.o., Vodice, Put Gaćeleza 7, OIB: 82262608728, zastupano po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Splitu, i tuženika ad 2. EURO CONSULTIN d.o.o., Varaždin, Trg Matije Gupca 20 D, OIB: 62032193060, zastupano po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, na ročištu objave održanom dana 12. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženicima da solidarno tužitelju isplate iznos od 92.156,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima da solidarno tužitelju nadoknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka i to tuženiku ad. 1. iznos od 12.162,50 eura, a tuženiku ad. 2. iznos od 10.425,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da su tužitelj i tuženici bili u poslovnom odnosu na projektu „Izgradnja-faza 2 i opremanje Dječjeg vrtića u Stankovcima“. Da je tuženik ad 1. na predmetnom projektu sudjelovao je kao izvođač radova nakon provedenog postupka javne nabave br. Obavijesti o nadmetanju u EOJN RH: 2019/S 0F2-0029254 i sklopljenog ugovora od dana 5. studenog 2019. u iznosu od 3.829.615,33 HRK bez PDV-a, odnosno 4.787.019,16 HRK s PDV-om, dok je tuženik ad 2. sudjelovao kao voditelj projekta i bio je zadužen za upravljanje projektom sve sukladno ponudi, narudžbenicama i izdanim računima tuženika. Predmetni projekt je bio sufinanciran sredstvima EU iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014-2020 temeljem Odluke o dodjeli sredstva

(Klasa: 440-12/18-07-04-01/0499, URBROJ: 343-2114/01-20-012) od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje Agencija za plaćanja), a kojom je tužitelju dodijeljena potpora za Podmjeru 7.4. „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu“-provedba tipa operacije 7.4.1. „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu“ sektor dječji vrtić u iznosu od 2.864.183,80 kn.

Nadalje je tužitelj naveo da je dodjela potpore uvjetovana podvrgavanju administrativnoj kontroli Agencije za plaćanja te ako se prilikom administrativne kontrole utvrdi da Korisnik nije poštivao propise koji uređuju postupak javne nabave, agencija za plaćanja je ovlaštena primijeniti financijske korekcije u skladu s Pravilnikom o provedbi Mjere 07 te u s skladu s Odlukom Komisije br. C82013) 9527 o određivanju i odobrenju smjernica za utvrđivanje financijskih korekcija koje u slučaju nepoštivanja pravila u javnoj nabavi Komisija primjenjuje na troškove koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (dalje Smjernice) od dana 19. prosinca 2013. Predmetni radovi završenu su 26. kolovoza 2022., a tužitelj je 11. travnja 2023. podnio agenciji za plaćanje Zahtjev za isplatu konačne rate tražeći iznos potpore od 160.081,71 EUR. Temeljem predmetnog zahtjeva Agencija za plaćanje je donijela Oduku o isplati KLASA: 440- 12/18-07-04-01/0499, URBROJ: 343-1504/01-23-037 od 23. studenog 2023. gdje je nakon administrativne kontrole zahtjeva, iznos potpore umanjen za sveukupno 92.156,72 EUR. Naime, administrativnom kontrolom utvrđene su nepravilnosti u izvršenju ugovora o građenju od strane izvođača kojim su ostvareni razlozi za određivanje financijske korekcije u skladu sa Smjernicama u visini od 25% dodijeljene potpore. Sve nepravilnosti koje je utvrdila Agencija za plaćanje imaju se pripisati propustima i neurednom ispunjenju preuzetih obveza od strane izvođača- tuženika ad.1; pa tako:

a) Točkom 7.4.2. Dokumentacije o nabavi i člankom 12. st. 2. Ugovora o javnoj nabavi radova propisano je da je Izvođač dužan u roku od 15 kalendarskih dana od dana potpisivanja Ugovora dostaviti Naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije na iznos od 10% vrijednosti ugovora bez PDV-a, s rokom valjanosti najmanje 60 dana dužim od isteka ugovornog roka te je također dužan jamstvo produžiti u slučaju da mu Naručitelj odobri produljenje roka, ako i u slučaju neizdavanja uporabne dozvole u roku od 60 dana do dana isteka ugovorenog roka za izvođenje radova. Ugovor je sklopljen 5. studenog 2021 te je rok za dostavu osnovnog jamstava za uredno izvršenje ugovora bio do 20. studenog 2019. Tuženik je jamstvo za uredno ispunjene ugovora prvi put dostavio 12. svibnja 2022. kada je dostavljena Garancija banke br. G/1008/22 na iznos od 382.961,53 HRK, da bi Dodatak 1 garanciji banke br. G/1088/22 na iznos 382.961,53 HRK bio dostavljen 10. kolovoza 2022, s rokom valjanosti 30. listopada 2022. Slijedom navedenog, Tuženik ad 1. najprije nije na vrijeme dostavio jamstvo za uredno ispunjene ugovora, niti je zatim produžio jamstvo da pokrije i vrijeme izdavanja uporabne dozvole koja je izdana 8. prosinca 2022., a što je bio dužan učiniti po članku 12. st. 2. Ugovora o javnoj nabavi radova.

b) Člankom 13. Ugovora o javnoj nabavi radova propisano je da je Ugovaratelj obvezan osigurati gradilište policom osiguranja vinkuliranom na ime Naručitelja, koja pokriva bilo kakvu štetu u periodu izvođenja radova i koja se odnosi i na treća lica. Predmetnu policu osiguranja, Tuženik ad 1. nikada nije dostavio za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa

c) Administrativnom provjerom utvrđeno je da su uz glavnog izvođača Minigradnja d.o.o. sudjelovali i izvođači radova elektroinstalacija FN elektroinstalacije d.o.o. te strojarskih instalacija [obrt], a koji podizvoditelji nikada nisu ugovorom uvedeni u posao. Doduše, Tuženik ad 1. podnio je zahtjev za uvođenjem podugovratelja od 11. studenog 2019. međutim takav zahtjev nije bio potpun u smislu članka 224. Zakona o javnoj nabavi (NN 120/2016) niti je ikada sklopljen dodatak ugovoru kojim bi se prihvatilo uvođenje podugovaratelja koji nisu bili dio ponude i osnovnog ugovora.

d) Člankom 23. st. 4. Ugovora propisano je kako se izmjene i dopune ugovora reguliraju dodatkom ugovora uz prethodno pribavljenu suglasnost glavnog nadzornog inženjera i ovlaštenog predstavnika Naručitelja. U predmetnom ugovoru sklopljeno je ukupno 9 Aneksa, a na niti jedan Tuženik ad. 1. nije pribavio suglasnost nadzornog inženjera i ovlaštenog predstavnika Naručitelja.

Također je tužitelj naveo da je tuženik ad. 2. na predmetnom poslu bio zadužen za provedbu projekta koja je uključivala administrativno upravljanje, podnošenje zahtjeva za plaćanjem i kontrolu izvršenja. Zadaća Tuženika ad. 2. bila je administrativna ispravnost provedbe ugovora o građenju i općenito ugovora o građenju kako bi Tužitelja svojom stručnošću i radom zaštitio od potencijalnih propusta i možebitnih posljedica financijskih korekcija prilikom administrativnih kontrola od strane Agencije za plaćanje. Međutim, tijekom izvršenja ugovora isti nikada nije tužitelja upozorio, uputio ili skrenuo pozornost na niti jedan propust Tuženika ad 1., a koji su na kraju i rezultirali financijskom korekcijom odnosno upravo onom posljedicom radi čijeg sprječavanja je tuženik ad 2. i angažiran. Tužitelj je tek nakon administrativne provjere Agencije za plaćanje, saznao za propuste u Ugovoru o javnoj nabavi radova, a Tuženik ad. 2. za cijelo vrijeme provedbe ugovora ništa nije poduzeo da se propusti spriječe, uklone ili umanje iako za to bio odgovoran. Slijedom navedenog da je razvidno da je tuženika ad 2. nesavjesno i neodgovorno obavljao povjerene mu poslove i time doprinio nastanku štete Tužitelju. Sukladno članku 342. Zakona o obveznim odnosima, kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. U konkretnom slučaju Tužitelju je propustima tuženika da uredno ispune preuzete obveze nastala šteta u visini financijske korekcije određene od strane Agencije za plaćanje u visini 92.156,72 EUR. Sukladno članku 1107. Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

Tuženik ad 1. je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da se protivi tužbi, te predlaže Sudu istu odbiti kao neosnovanu, uz obvezivanje Tužitelja na nadoknadu Tuženiku svih parničnih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Tuženik ad 1. je naveo da je osnovna postavka tužbe ta da je Tužitelj doživio financijsku korekciju zbog nepravilno ispunjenih obveza prema Agenciji za plaćanje u poljoprivredi (u daljnjem tekstu: Agencija). No, niti je tuženik pod 1. nositelj takvih obveza a niti je on u ikakvom ugovornom ili kakvom drugom odnosu prema Agenciji, Tuženik pod 1. je samo izvođač radova. Tužitelj navodi da mu Agencija donijela Odluku o isplati kojom mu je zbog određenih propusta iznos potpore smanjen za sveukupni iznos od 92.156,72 EUR-a. Prije svega je istakao da nije poznato da li je ova Odluka uopće pravomoćna i izvršna, jer nije poznato je li je tužitelj na istu uložio predviđeni pravni lijek. Tuženiku pod 1. se predmetna Odluka čini nepravilna, odnosno da su navedene korekcije neutemeljene i previsoke. Naveo je da je primarno pitanje je li Tužitelj iskoristio pravo na pravni lijek protiv takve odluke. U svakom slučaju, tuženik pod 1. nema nikakvih saznanja o odnosima tužitelja sa Agencijom, niti o bilo kakvim potporama i uvjetima pod kojima je tužitelj financirao predmetne radove. Iz dostavljene Odluke proizlazi da je tužitelju smanjena potpora zbog njegovih propusta u administriranju Ugovora. Međutim, tužitelj ne može za svoje propuste u udovoljavanjima uvjetima financiranja koje je sam preuzeo, kriviti tuženike (barem ne tuženika pod 1.), niti na njih prebaciti odgovornost za štetu za koju je sam odgovoran. Dapače, nije jasno kako tuženici uopće mogu biti odgovorni za npr. propust tužitelja da pribavi suglasnost svog nadzornog inženjera na Anekse koje je sklopio i/ili što nisu sklopljeni aneksi za podizvođače koje je tuženik predložio.

Nadalje je tuženik ad 1. naveo da za sve okolnosti koje su navedene u tužbi radi koje je tužitelju umanjena potpora ne postoji bilo kakva odgovornost Tuženika pod 1. Također, nema nikakvog osnova za solidarnom odgovornošću tuženika, jer tuženici jedan sa drugim nemaju nikakve veze. Svaki tuženik odgovara za ispunjenje svojih ugovornih obveze, te samo za štetu koja je uzrokovana njihovim postupanjem, pa nikako ne može doći do zajedničke/solidarne odgovornosti. Tuženik pod 1. je istakao da je ovim podneskom preliminarno očitovao na zaprimljenu tužbu, a da će potpuno i meritorno očitovanje dostaviti do pripremnog ročišta, a nakon upoznavanja sa svim činjenicama i prikupljanju dokaza.

Tuženik ad 2. je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da je između tužitelja Općine Stankovci i I. tuženika društva Minigradnja d.o.o. Vodice zaključen je dana 05.11.2019.g. Ugovor o javnoj nabavi radova – izgradnja – faza 2 i opremanje dječjeg vrtića u Stankovcima. Da se radilo o ugovoru koji uglavnom sadrži elemente ugovora o građenju, u kojem II tuženik nije bio ugovorna strana, pa stoga niti nije imao ingerencije ili mehanizme vezano uz kontrolu i izvršenje istog. II tuženik se po ponudi 218/2018 obvezao naručitelju, ovdje tužitelju pružiti slijedeće usluge:

1. priprema i prijava projekta izgradnje dječjeg vrtića,

2. provedba projekta izgradnje dječjeg vrtića,

3. priprema dokumentacije i provedba javne nabave za izvođenje radova izgradnje i opremanje dječjeg vrtića Stankovci.

Tuženik ad 2. je naveo da je njegova usluga bila je vezana uz support Odluke o dodjeli sredstava od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i pratećeg ugovora. Ovdje II tuženik smatra kako je naručenu uslugu u cijelosti izvršio, kroz slijedeće radnje:

- priprema i prijava projekta izgradnje dječjeg vrtića izvršena je sa dne. 13.09.2018.g.

- priprema dokumentacije i provedba javne nabave za izvođenje radova završena je dana 13.11.2019.g., slanjem Obavijesti o dodjeli ugovora unutar EOJN RH sukladno zakonskim odredbama ZJN 2016 te dostavom iste naručitelju, a sve s obzirom na to da je naručitelj 05.11.2019. sa odabranim ponuditeljem, ovdje tuženikom I, sklopio ugovor u pisanom obliku. Tome je prethodilo i pismeno od 28.10.2019.g., uz koje je naručitelju, ovdje tužitelju dostavljen naputak za sklapanje ugovora o izvođenju radova sa naznačenim rokovima i napomenom o potrebi dostava jamstava za uredno izvršenje ugovora i police osiguranja gradilišta

- praćenje projekta izgradnje dječjeg vrtića odrađeno je sukladno Odluci i Ugovoru o sufinanciranju na način da su pravovremeno i uredno Agenciji za plaćanje dostavljeni zahtjev za isplatu predujma, zahtjev za isplatu prve rate, zahtjev za konačnu isplatu, deset izvješća o napredovanju projekta, zahtjev za produljene roka podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu.

Nadalje je tuženik ad 2. naveo da je u cijelosti osigurao pravovremenu i potpuno provedbu iz Odluke i Ugovora o financiranju te nije bilo propusta koji bi neželjeno doveli do financijske korekcije. Tuženik ad 2. kategorički spori da bi njegova zadaća protezala i na administrativnu ispravnost provedbe ugovora građenju i općenito Ugovora o građenju kako bi tužitelja svojoj stručnošću i radom zaštitio od potencijalnih propusta i možebitnih financijskih korekcija prilikom administrativnih kontrola od strane Agencije za plaćanje. Vezano uz ovakvu tvrdnju tužitelja, II tuženik ističe kako administrativna ispravnost provedbe ugovora o građenju nije ugovorena odnosno naručena. Tužitelj da niti ne navodi u kojoj bi to stavci narudžbe takva usluga bila sadržana. Zatim, da nije jasno na koji bi to način i II tuženik mogao odraditi „administrativnu ispravnost provedbe ugovora o građenju“. Da je ugovor o građenju dvostrani ugovor koji stvara obveze za naručitelja i izvođača radova i one su u istom bile jasno definirane. Osim što II tuženik nije ugovorna strana u tom ugovoru, isti čak ni ne može biti sudionikom u gradnji shodno odredbi članka 48. Zakona o gradnji (NN br. 153/13 i dr.). Stoga, II tuženik niti nije imao saznanja vezano uz sudjelovanje podizvoditelja u gradnji, a još manje vezano uz propust njihova uvođenja u posao.

Također je tuženik ad 2. naveo da je nevjerojatna tvrdnja tužitelja kako je za propuste u Ugovoru o javnoj nabavi radova saznao tek nakon administrativne provjere Agencije za plaćanje. Svi „propusti“ navedeni pod točkama a) do d) točke V. historijata tužbe su njegovi propusti. Da sva jamstva koja je trebao izdati I tuženik kao izvođač radova su trebala biti uručena i fizički tužitelju. Što se pak tiče navodnog propusta, kako za ukupno 9 Anexa, nije pribavljena suglasnost nadzornog inženjera i ovlaštenog predstavnika naručitelja, dovoljno je postaviti pitanje zašto ih je tužitelj tada uopće potpisao. Tuženika ad 2. tužitelj tereti da je nesavjesno i neodgovorno obavljao povjerene mu poslove i time doprinio nastanku štete tužitelja. No, tužitelj nije naveo koja je to točno štetna radnja II tuženika, te gdje je ona explicite sadržana u preuzetim obvezama iz ponude. Zatim, trebao je dokazati uzročnu vezu između te navodno štetne radnje i nastale štete. S tim u vezi temeljno je pitanje kako II tuženik može biti odgovoran za štetu vezano uz izvršenje dvostranog ugovora kojeg nije potpisnik, a niti nije bio sudionikom gradnje prema specijalnom propisu. Stoga tuženik ad 2. predlaže da Sud odbije u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te obveže istog na snošenje prouzročenog mu parničnog troška.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom računa broj 068/2019 od 11.4.2019., Odluke o isplati, Klasa: 440-12/18-07-04-01/0499, Ur.broj: 343-1504/01- 23-037 od 23. studenog 2023., Odluke o dodjeli sredstava, Klasa: 440-12/18-07-04- 01/0499, Ur.broj: 343-2114/01-20-012 od 16. rujna 2020., te natječajne dokumentacije priložene na UVB-u , računa broj 227/2018 od 17.9.2018., računa broj 219/2020/01/01 od 22.12.2020., računa broj 219/2020/01/01 od 22.12.2020., Ugovora o javnoj nabavi radova – izgradnja – faza 2 i opremanje dječjeg vrtića u Stankovcima od 5.11.2019., računa broj 170/2019 od 4.11.2019. , ponude broj 218/2018 od 4.9.2018., dopisa Općine Stankovci od 28.10.2019., Klasa: 022-05/19- 01/240, zahtjeva za isplatu predujma, prve rate, konačnu isplatu, produljenje roka za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu, izvješća o napretku projekta, spis Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju klasa: 440-12/18-07-04- 01/0499, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja OI, zakonskog zastupnika tuženika ad 2. UI te saslušanjem svjedoka FI, ZI, TI i ĐI.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Odredbom članka 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, a čl. 342. st. 2 je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

Odredbom čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, čl. 1107. st. 2. propisano je da poticatelj i pomagatelj te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima, čl. 1107. st. 3. propisano je da za prouzročenu štetu solidarno odgovaraju i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti i čl. 1107. st. 4. propisano je da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

Među strankama nije sporno da je tužitelj raspisao natječaj javne nabave te da je za izvođača radova izabrao MINI GRADNJU d.o.o. dok je tuženika EURO CONSULTING d.o.o. izabrao za pružanje konzultantskih usluga radi provedbe natječaja i dobivanje sredstava radi sufinanciranja projekta izgradnje vrtića.

Među strankama je sporno jesu li tuženi solidarno odgovorni za štetu odnosno za penaliziranje tužitelja u iznosu od 92.156,72 eura a koja penalizacija je uslijedila od strane Agencije za plaćanja u poljoprivrede, ribarstvu i ruralnom razvoju a zbog mnogobrojnih propusta u provedbi javne nabave izgradnje vrtića.

Pregledom Odluke o dodjeli sredstava Klasa: 440-12/18-07-04-01/0499, Ur. broj: 343-2114/01-20-012 od 16. rujna 2020. godine Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju razvidno je da su tužitelju Općini Stankovci dodijeljena sredstva za izgradnju vrtića (list 26 do 29 spisa) a po planu nabave i troškovima istog (list 30 do 33 spisa).

Nadalje, temeljem odobrenih sredstava od strane Agencije tužitelj je sa tuženikom ad 1. MINI GRADNJA d.o.o. sklopio Ugovor o javnoj nabavi radova izgradnje – faze 2 i opremanje dječjeg vrtića u Stankovcima od dana 05. studenog 2019. godine koje radove je tuženik nesporno i izveo i koje radove mu je tužitelj u konačnici i platio.

Tužitelj je na osnovi ponude tuženika ad 2. istoga angažirao za pružanje konzultantskih usluga radi dobivanja sredstava od Agencije i tužitelj je nesporno iste platio.

U postupku saslušan zakonski zastupnik tužitelja OI je na ročištu glavne rasprave naveo da je stupio na dužnost 2021. godine i odmah nakon stupanja na dužnost da mu je ispostavljen račun od tvrtke MINIGRADNJA u iznosu od 1.200.000,00 kn. Po dobitku navedenog računa da je krenuo u istraživanja na što se odnosi navedeni račun te je ustanovio da se račun odnosi na izvođenje radova od strane tvrtke MINIGRADNJA. Nadalje, tu se radilo o angažiranju konzultantske tvrtke koji su trebali pratiti projekt, međutim po njegovom saznanju je utvrdio da isti nisu adekvatno pratili projekt, da je bilo manjkavosti zbog čega su više puta penalizirani. Osim toga, da je utvrdio da MINIGRADNJA d.o.o. nije dostavila garanciju u navedenom roku te tek na njegovo inzistiranje je zz KI istu dostavio, međutim, kako nisu bili pokriveni garancijom cijelo vrijeme i tu smo imali penalizaciju. Nadalje, da su i prilikom tehničkog pregleda ustanovili da je bilo nepravilnosti u uvođenju podizvođača u radove jer da MINIGRADNJA d.o.o. nije imala potrebne resurse za izvođenje svih radova. Također je naveo da nema nigdje pisanog traga je li Općina tražila od MINIGRADNJE d.o.o. dostavu garancije u vrijeme kada je ista morala biti dostavljena, ali da je on usmeno i pismeno tražio, te je naveo da je konzultantske tvrtka EURO CONSULTING d.o.o., a ugovorna dužnost EURO CONSULTINGA d.o.o. je bila narudžbenica sa tri stavke, prva stavka prijava na natječaj, druga stavka provedba projekta i treća stavka javna nabava. Provedba projekta da je uključivala poslove javne nabave i provedbe projekta, a da provedba projekta se odnosi na praćenje primarnih i sekundarnih ugovora da ne dođe do penalizacije. Nadalje je naveo da je prema spornom ugovoru angažirao glavnog nadzornog i da je to bila tvrtka, ako se ne vara, KONUS iz Zadra, da nije pribavljena suglasnost tog istog inženjera za uvođenje podizvoditelja u posao i za sklapanje aneksa ugovoru jer da nije imao redovne konzultacije jer da EURO CONSULTING nije pratio, a da je tužitelj zaključio anekse spornom ugovoru. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika ad 2. da li je tužitelj imenovao svog predstavnika na koordinacijskim sastancima za vrijeme izvođenja ugovorenih radova sukladno čl. 22. stavak 3 spornog ugovora isti odgovara da na to pitanje ne može točno odgovoriti jer da je to pitanje određeno prije, za vrijeme mandata drugog načelnika, ali da nakon stupanja na dužnost da je kontaktirao gdin. TI i održao je sastanak sa njim i da mu je on odgovorio da je sve pod kontrolom i da ne brine. Nadalje je naveo da nije imao suglasnost glavnog nadzornog inženjera za sklapanje dodatka spornom ugovoru, ali da je nadzor bio upoznat sa problematikom izvođača, da istog nema na terenu, da je nakon što su im uplatili 1.200.000,00 kuna da su otišli na drugi teren da bi po njegovom mišljenju zadatak konzultanta bio da ih upozori da treba ishoditi suglasnost glavnog nadzornog inženjera za sklapanje dodataka ugovoru, a da to isti nije napravio. Također je naveo da tuženik ad 2. nije bio stranka spornog ugovora koji je zaključen sa tuženikom ad 1., ali da je EURO CONSULTING d.o.o. pratio primarne i sekundarne ugovore.

U postupku saslušan svjedok ĐI je na ročištu glavne rasprave naveo da je u vrijeme sklapanja navedenih ugovora bio zakonski zastupnik tuženika ad 1. Dok je bio direktor bio je upoznat sa svim izvođenjem radova te da mu je poznato da su sve radove izveli na vrijeme da je bilo kašnjenja u plaćanju, ali da je u konačnici sve plaćeno. Nadalje, da nitko od njih nije zatražio garanciju dok je bio direktor, a za poslije da ne zna, ali da jesu, da bi istu dostavili. Također, da je njegova tvrtka, u kojoj je bio zz, u to vrijeme da su njegovi djelatnici radili građevinske radove, te da je uobičajeno da se za specijalizirane radove, kao što su električarski radovi i slično angažira podizvođač i oni su ih angažirali, a smatrao je da je bila obaveza nadzornog inženjera da kontrolira navedeno i eventualno izda odobrenje ili ne. Osim toga da mu nisu poznate bile obveze Općine prema Agenciji. Nadalje je naveo da nije znao da li su sredstva iz EU, nego da je saznao poslije.

U postupku saslušan zakonski zastupnik tuženika ad 2. CI je na ročištu glavne rasprave naveo da je njegova tvrtka angažirana kao konzultantska tvrtka za pripremu projekta, provedbu projekta do sklapanja ugovora i provedba javne nabave do sklapanja ugovora za izvođačem radova, a što se tiče provedbe projekta tu su angažirani za provedbu projekta sukladno ugovoru o financiranju između Općina i Agencije te da oni kao treća strana nemaju utjecaja na dionike u gradnji jer oni prate ugovor o financiranju i po tom ugovoru odnosno po njihovim uslugama koji su oni davali Općini nisu dobili financijsku korekciju svojim nemarom i nečinjenjem i to da potkrjepljuje email od 28.10. u kojem gđa. O upozorava Općinu s točnim datumima kad i što se treba napraviti, a koji su navodi temeljeni na ugovoru između naručitelja i izvođača. Nadalje, u odnosu na sklopljenih 9 aneksa ugovora isti je naveo da oni niti su sudjelovali na koordinaciji niti su bili imenovani kao predstavnici naručitelja u procesu gradnje te da nije jasno kako je nadzorni inženjer uveo podizvođače bez suglasnosti. Osim toga, da se niti EU sredstva nemaju specifičnosti u izvođenju ugovora o građenju. Nadalje je naveo da je po osnovi ugovora o građenju određena financijska korekcija jer se nisu ispoštovale odredbe ugovora o građenju, a potpisnik ugovora o građenju je Općina i MINIGRADNJA, a da su sve odredbe u ugovoru kojeg stranke nisu ispoštovale. Da je financijsku korekciju odredila Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, na temelju ovlasti provedbenog tijela razina 2 i to temeljem akreditacije Ministarstva.

Imajući u vidu ovako suprotstavljene iskaze zakonskih zastupnika stranaka, ovaj sud je poklonio vjeru iskazima zakonskih zastupnika tuženika, budući su isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima.

Naime, pregledom Odluke o isplati Agencije od 23.11.2023. godine (list 7 do 25 spisa) i njenog obrazloženja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj taj koji nije tijekom javne nabave postupao u maniri dobrog gospodarstvenika odnosno, po ocjeni ovog suda, nije uložio niti minimum pažnje kako bi se poštivale odredbe javne nabave, niti je vodio računa o dostavi jamstava niti je unatoč imenovanju nadzornog inženjera nadzirao tijek izvođenja radova, a upravo je nadzorni inženjer taj koji je trebao nadzirati izvršenje radova te provedbu radova sukladno odredbama javnog natječaja a što je isti propustio, te stoga, po ocijeni ovog suda, upravo nadzorni inženjer odgovoran za navedene propuste prilikom izgradnje, a ova tužba predstavlja pokušaj prebacivanja odgovornosti sa tužitelja na tuženike, tim više što je tužitelj i Agenciji naveo da je izgubljena dokumentacija (list 12 spisa), a koju činjenicu su potvrdila i oba načelnika Općine Stankovci (sadašnji načelnik OI i ZI) što i ovaj sud navodi na zaključak o aljkavosti samog tužitelja.

Osim toga, tužitelj je u spis dostavio dopis kojem poziva tuženika MINI GRADNJA d.o.o. da dostavi Izvod iz sudskog registra a nigdje nije naveo da dostavi i garancije a kako su radovi nesporno nastavljeni odnosno i dovršeni, to i po ocjeni ovog suda, je propust samog tužitelja koji nije poštovao odredbe javne nabave a trebao je a zbog čega je tužitelj uostalom i penaliziran.

Također, za istaknuti je da tužitelj na kojem je teret dokaza, na navedenu Odluku o isplati nije podnio žalbu, odnosno sudu nije dostavio dokaz o navedenom, to stoga i ta činjenica upućuje na tužiteljev nemar oko provođenje postupka javne nabave a niti je tužbom obuhvatio nadzornog inženjera odnosno tvrtku koja je provodila nadzor, koja je po ocjeni ovog suda, morala kontrolirati izvođača radova, to stoga, nema odgovornosti za štetu na strani tuženika ad 1. a posebno kad se uzme u obzir da je izvršena uredno primopredaja objekta i da su u cijelosti plaćeni navedeni radovi.

Nadalje, ovaj sud ocjenjuje da nema niti odgovornosti za štetu na strani tuženika ad 2. obzirom da je isti bio angažiran i plaćen za usluge dobivanja sredstava za što su uspješno sredstva i odobrena, dakle, po ocjeni ovog suda, do penalizacije u ovoj pravnoj stvari je došlo isključivo nemarom tužitelja i totalne odsutnosti bilo kakve kontrole od strane nadzornog inženjera koji je bio nesporno angažiran od strane tužitelja ali isti nije vršio nadzor u skladu sa pravilima struke.

Naime, u postupku saslušani svjedok FI, čiji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti, budući je isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima je na ročištu glavne rasprave naveo da je kod tuženika ad. 2 zaposlen od 2016. godine, a na ovom projektu da je radio od svibnja 2022. godine, a do tada da je bio zadužen njegov kolega LI. Nadalje je naveo da je bio zadužen za provedbu projekta i dodjelu sredstava odnosno provedba ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Kako se kasnilo sa radovima tražili su dva produljenja, koja su odobrena, Općina Stankovci je dobila navedena sredstva uz korekciju od 25 posto. Naveo je da je njegova obveza bila poštivanje obveza prema Agenciji što uključuje slanje tromjesečnih izvješća projekta, produljenje rokova i pripremu završnog zahtjeva za isplatu koje radove je sve obavio. Također je naveo da mu je poznato da izvođač nije dostavio garanciju za uredno izvršenje ugovora, a na koju činjenicu da je upozorio Općinu te da mu je načelnik općine gdin. OI izjavljivao da arhiva fali te da nema svu potrebnu dokumentaciju tako da mu do danas nije poznato što se desilo sa jamstvom, a sve ovo da se dešavalo tijekom 2022. godine. Nadalje je naveo da drugotuženik nije imao neke druge obveze uz provođenje ugovora o građenju.

U postupku saslušan svjedok FI je na ročištu glavne rasprave naveo da je do 7. lipnja 2022. godine bio zaposlen kod tuženika ad 2. te da je tada radio na projektu u Stankovcima i da su obavljali radove pripreme dokumenata za dobivanje prve rate i odobrenja projekta i prijave. Da su njegova zaduženja dok je radio na projektu Općine Stankovci u EURO CONSULTING d.o.o. bila pokrenuti projekt za dobivanje sredstava i pokretanje gradnje i upozoriti što se ima upozoriti, a da navodi punomoćnika tužitelja o tome da u Ugovoru o građenju sklopljenom sa MINIGRADNJOM nije bila dostavljena garancija, polica osiguranja te da nije uvođenje pod ugovaratelja obavljeno sukladno sa zakonom, da to nije bio dio njegovog posla i da ne može odgovoriti na navedeno pitanje. Nadalje je naveo da u vrijeme kad su se slali dokumenti Agenciji za plaćanje uz zahtjev za isplatu da u to vrijeme više nije radio u toj firmi, a da je za neke druge projekte slao ZNS, odnosno zahtjev za isplatu sredstava te da dokumenti ovise o ugovoru o gradnji. Također je naveo da je EURO CONSULTING pripremio dokumente za ugovor sa MINIGRADNJOM d.o.o. te je naveo da on osobno nije davao upute ni upozorenja vezano za zaključenje ugovora o gradnji, ali da je usmeno upozoravao s obzirom na upute iz e-maila koje su došle iz tvrtke EURO CONSULTING, a upute su se odnosile na to koje papire su trebali dostaviti a da se to često mijenja pa da se sad ne može sa sigurnošću izjasniti. Naveo je da EURO CONSULTING nije dužan ni u obvezi davati upozorenja, ali da su u dobroj volji davali upute kako bi se projekt realizirao.

Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelj ad. 2 bio angažiran kao konzultantska tvrtka za pripremu projekta, provedbu projekta do sklapanja ugovora i provedba javne nabave do sklapanja ugovora za izvođačem radova, a kako po njihovim uslugama koji su oni davali Općini , odlukom Agencije Općina nije dobila financijsku korekciju, to stoga, i zbog navedenog tuženik ad. 2. u svakom slučaju ne može biti odgovoran za penalizaciju izrečenu tužitelju od strane Agencije.

Međutim, valja naglasiti da ovaj sud nije prihvatio u cijelosti iskaz u postupku saslušanog svjedoka ZI, jer je isti, po ocijeni ovog suda, dat kako bi isti sa sebe otklonio odgovornost oko provedbe natječaja javne nabave izgradnje vrtića, koji je na ročištu glavne rasprave naveo da je bio načelnik Općine Stankovci do 7. lipnja 2021. godine te da samo može govoriti o navedeno periodu dok je bio načelnik, a kasnije da mu ništa nije poznato. U vrijeme dok je bio načelnik iskazala se potreba za gradnjom vrtića. Kako Općina nije imala sve potrebne resurse za izgradnju istog angažirali su tuženika ad. 2 te je krenula realizacija projekta. Naveo je da se projekt radio u dvije faze te da mu je poznato da je u prvoj fazi izabran tuženik ad.1 i vrijednost radova je bila cirka 2.400.000,00 eura i tada je dato jamstvo i misli da je sve plaćeno. Nadalje, kako se pristupilo drugoj fazi projekta u vrijednosti od 4.450.000,00 kuna misli da nije dato jamstvo jer je došlo do zbrke pošto je angažiran isti izvođač, a za plaćanje ovih radova da ne zna je li plaćeno. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da se izjasni na koga je mislio kad je rekao da su sve izvršili obveze isti odgovara da misli na firmu koju su uzeli da je konzultantski prati i to je EURO CONSULTING d.o.o., a da su zadaće EURO CONSULTINGA d.o.o. bile priprema dokumentacije za javni natječaj i provedba tog natječaja. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li je sa EURO CONSULTINGOM d.o.o. bila ugovoreno upravljanje ugovorom o građenju isti odgovara da ne zna što to znači. Nadalje je naveo da je MINIGRADNJA d.o.o. do trenutka prestanka njegova mandata uredno ispunjavala ugovor o građenju, da na njegov stol nije došla niti jedna primjedba. Također je naveo da je u vrijeme njegova mandata surađivao sa gospodinom U iz tvrtke EURO CONSULTING d.o.o., da su komunicirali usmeno kad bi Hajduk bio u Stankovcima, a inače putem e-maila i za to da je bio zadužen gospodin F. Na posebno pitanje pun. tuženika ad 2. tko je potpisnik Ugovora o građenju i te da li se drugotuženik pojavljuje u bilo kojoj ulozi od zaključenja tog ugovora isti odgovara da on zna da potpisao u ime Općine jer je bio odgovorna osoba. Nadalje je naveo da ne zna tko je pripremio ugovor sa izvođačem, a dokumentaciju oko nabave da je obavljao drugotuženik.

Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio, da nema odgovornosti na strani oba tuženika za penalizaciju tužitelja od strane Agencije, te je temeljem gore citiranih zakonskih odredbi valjalo, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuditi kao u točci I. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženiku ad. 1. je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.390,00 eura, trošak sastava podneska od 28.05.2024. u iznosu od 1.390,00 eura te trošak zastupanja na ročištima od 28.05.2024., 17.09.2024., 17.12.2024., 04.03.2025. i 29.04.2025. svako u iznosu od 1.390,00 eura (5x1.390,00 eura), što daje iznos od 9.730,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a od 2.432,50 eura daje sveukupni iznos od 12.162,50 eura.

Tuženiku ad. 2. je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.390,00 eura i trošak zastupanja na ročištima od 28.05.2024., 17.09.2024., 17.12.2024., 04.03.2025. i 29.04.2025. svako u iznosu od 1.390,00 eura (5x1.390,00 eura), što daje iznos od 8.340,00 eura, što uvećano za iznos PDV- a od 2.085,00 eura daje sveukupni iznos od 10.425,00 eura.

Slijedom svega naprijed navedenog, tuženiku ad 1. je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 12.162,50 eura, a tuženiku ad 2. je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 10.425,00 eura, kako je to odlučeno u točci II. izreke.

U Šibeniku, 12. lipnja 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika ad 1. i ad 2.