REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-29/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po ĐJ, dipl.iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupana po OD Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5/b, Osijek, radi naknade štete, v.p.s. 3.499,14 EUR, nakon glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, na temelju čl. 335. stavka 4. ZPP- a, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.499,14 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03138403248), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR, na koje troškove teku zatezne kamate od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv Adriatic osiguranje d.d. u kojoj navodi da, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. K-105/2017 od 02.01.2018., tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja IJ, budući je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivila osiguranica tuženika ZJ.

1.2. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku IJ vrši i poslije 30.11.2020. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno šteta iznosi 3.499,14 eura, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu osiguraniku IJ u razdoblju od 01.12.2020. do 31.12.2023. Napominje se kako se potražuje samo 30 % punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada odnosno prometna nezgoda uzrokom invalidnosti sa 30 %

1.3. Ističe da je tuženik temeljem odredbi članka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 3.499,14 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. lipnja 2024. priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 09. 02. 2017 g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu

- ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.2. Nadalje, navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti prvenstveno iz razloga što utuženo potraživanje nije šteta iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu: ZOOP), a osnovanost potraživanja tužitelja HZMO prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a. Naime, pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a taj ugovor o obveznom osiguranju u prometu su vlasnici vozila dužni sklopiti s nekim od osiguravajući društava u RH prije stavljanja vozila u promet, dakle, prije uporabe vozila u prometu što je uređeno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.2.st.2. ZOOP-a u svezi s čl.4.st.1. ZOOP-a). Dapače, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i uvjetima osiguranja (čl.8.st.1. ZOOP-a). Da nema tog ugovora o obveznom osiguranju u prometu tuženik ne bi bio pasivno legitimiran, pa je stoga postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koja je predmet ovoga postupka regulirana odredbama ZOOP-a odnosno u konkretnom slučaju odredbom čl. 27. ZOOP. Dapače, osnovanost potraživanja tužitelja HZMO potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) jer je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika kao osiguravajućeg društva glede naknade štete, a obzirom na tuženikov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj HZMO isplaćuje svom osiguraniku DJ bio veći od razmjernog iznosa invalidske mirovine utvrđene zbog povrede na radu osiguranika tužitelja DJ, a te stvarne štete (obveze) u konkretnom slučaju nema.

2.3. Naime, prema navodima tužbe u konkretnom slučaju tužitelj HZMO već isplaćuje svom osiguraniku DJ invalidsku mirovinu zbog stradavanja u prometnoj nezgodi pa tužitelj treba pružiti dokaze da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iste mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju zbog povrede na radu (čl.27.st.3. ZOOP-a). Međutim, takve razlike nema! Drugim riječima, ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik kao osiguravajuće društvo bio u obvezi platiti tužitelju HZMO u smislu prednje citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Stoga tuženik osporava kako osnov tako i visinu štete. Tužitelj ne može visinu štetu utvrđivati svojim obračunom službe za isplatu mirovina od 21. 02. 2024. godine. Ako tužitelj iz nekog razloga misli suprotno, tada je na tužitelju teret dokazivanja da trpi štetu u visini kako to propisuje odredba čl.27. ZOOP-a, a budući tužitelj u tužbi nije priložio dokaze s tim u svezi, niti je predložio izvođenje financijskog vještačenja na okolnosti postojanje i visine štete u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao nedokazan odnosno neosnovan. Da je na tužitelju teret dokazivanja postojanje štete u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a govori i sudska praksa, pa se tuženik s tim u svezi poziva na presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-363/2021-9 od 10.01.2023. i presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž5268/2022-2 od 11.01.2023. koje odluke se prilažu u privitku ovog odgovora na tužbu.

2.4. Isto tako, u potkrjepu iznijetom tj. da se postojanje i visine štete treba raspraviti i utvrditi u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a, tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u brojnim recentnim odlukama iz 2023, 2022. i 2021. godine pa i onima iz 2020. godine u kojim je revizijski sud meritorno odlučio povodom revizija izjavljenih temeljem čl.382.st.2. ZPP-a, smatrajući da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega te odluke predstavljaju i sui generis izvor materijalnog prava, kao i u odlukama u kojima je dopustio podnošenje revizije iz istog razloga. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim svojim odlukama iz 2023., 2022. i 2021. godine zauzeo pravni stav da se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a, i zbog činjenice da je ZOOP specijalni zakon (lex specialis) za opisanu vrstu obveza! U skladu s izloženim, konkretni tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti jer tužitelj nije pružio dokaze da trpi štetu u smislu i sadržaju odredbe čl.27. ZOOP-a, dapače, iz samog rješenja tužitelja broj 553 od 04.02.2009. proizlazi da štete nema jer tužitelj već isplaćuje zbog ozljede svog osiguranika invalidsku mirovinu pa ne može biti razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine u slučaju zbog povrede na radu, a koja bi bila utvrđena u istom slučaju (čl.27.st.3. ZOOP- a).Tuženik osporava sve navode iz tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika iz ovog odgovora na tužbu, te osporava utuženo potraživanje u cijelosti jer iznos koji tužitelj HZMO traži petitom tužbenog zahtjeva od tuženika nije šteta koju bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju primjenom odredbe čl.27.st.1. do st.3. ZOOP-a.

2.5. Nadalje, tuženik osporava činjenične navode tužbe vezano za tvrdnje o izvršenoj isplati, te se s tim u svezi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i to u cijelosti. U tužbi, a posebno pod točkom II. i III. tužbe tužitelj HZMO navodi da se predmetno potraživanje u utuženoj visini temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju

– čl.161. i čl.164. ZOMO (NN 157/13), jer je tamo regulirano kako tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete zbog isplaćenih novčanih davanja. Međutim, tuženik osporava da je tužitelj isplatio utuženo potraživanje u iznosu od 11.663,79 €, a uz to, u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje se ZOMO već ZOOP. Naime, da bi tužitelj HZMO uopće mogao osnovano potraživati od tuženika bilo koji novčani iznos, potrebno je da tužitelj HZMO dokaže da je prije podnošenja tužbe na sud platio iznose koje u ovoj parnici potražuje od tuženika. Dokumentacija dostavljena uz tužbu nije adekvatan dokaz plaćanja i tuženik osporava da je tužitelj platio iznose koji se u toj dokumentaciji navode. Tuženik osporava da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu svom osiguraniku DJ za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 3.499,14 €. Tuženik smatra kako je iz dostavljenih dokumenta vidljivo da tužitelj HZMO očito drži da predočeni dokumenti predstavljaju javnu ispravu iako predmetni dokumenti nisu javna isprava. Dapače, predmetni dokumenti nisu javna isprava s kojom bi bilo dokazano da je tužitelj platio invalidsku mirovinu svom osiguraniku DJ pa tuženik ističe prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva, nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj HZMO nije dokazao postojanje svoje štete odnosno nije dokazao da je platio invalidsku mirovinu svom osiguraniku. Radi se o internoj dokumentaciji tužitelja koja čak nije adekvatno ovjerena odgovarajućim pečatima, a tužitelj nije dostavio nikakvu potvrdu o izvršenom platnom prometu, pa nije jasno s kojeg računa i na koje račune su navodna plaćanja izvršena itd.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj ističe da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti kao kasniji i specijalniji propis Zakon o mirovinskom osiguranju.

3.1. Tužitelj u prilog ovim tvrdnjama kao dokaz prilaže rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 1177/2023 od 21.03.2023., u kojem se ističe da kod dileme u sudskoj praksi koji pravni propis primijeniti, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), još uvijek nije zauzet konačan stav, tj. kod tog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova još uvijek nije jedinstvena, te o tom pravnom pitanju još uvijek nema definitivne prakse revizijskog suda. Dakle, revizijski sud za sada nema generalni stav, već se radi o pojedinačnim odlukama tog suda.

3.2. Isto tako, kao završno tužitelj ističe da je njegov obračun visine utužene tražbine odnosno isplaćene invalidske mirovine koji je izradio ovlašteni aktuar Odjela za pravne poslove Središnje službe javna isprava u smislu čl. 140 a. ZOMO i čl. 230 ZPP. Dakle, bitno je da je tužitelj kao pravna osoba sa javnim ovlastima izdao obračun odnosno potvrdu kojom potvrđuje činjenicu isplate svom osiguraniku u određenom iznosu i da je taj dokument ovjeren pečatom tužitelja, te tužitelj kao dokaz ne treba predlagati druge dokaze odnosno financijsko vještačenje nekakve pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu, jer je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i ništa ne može biti iznad Zakona.

4. Nesporno je da je tuženikova osiguranica ZJ izazvala prometnu nezgodu u kojoj je osiguranik tužitelja DJ zadobio teške tjelesne ozljede te je rješenjem tužitelja HZMO Područna služba u Požegi od 23. prosinca 2019. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti i ozljede izvan rada.

5. Prijeporan je temelj potraživanja, odnosno ima li se u ovoj pravnoj stvari primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18 i 115/18) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), a podredno je sporno je li tuženik u obvezi naknaditi štetu po osnovi isplaćene invalidske mirovine.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu ovoga suda br. K-105/2017, Rješenje tužitelja od 23.12.2019, Ispis podataka o plaći od 23.12.2019., Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika DJ **.**.2019., te od 29.11.2019., u Obračun isplaćenih sredstava od 1.12.2020. do 31.12.2023., izvršio uvid u presudu ovoga suda br. Pn-52/2021, te u priloge u spisu.

7. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23; u nastavku: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan te je odbio tužitelja s istim.

8. Odredbom čl. 161 st. 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8.2. Iz navedenog zakonskog određenja predmetnih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti.

9. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

10. VSRH je zauzeo pravno shvaćanje u svezi s spornom primjenom Zakona u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021., u kojoj se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020., a u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017. i odluci broj Revt- 412/2018 od 22. travnja 2020.

10.1. Dakle Vrhovni sud je u recentnim odlukama zauzeo stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

11. Prema odredbi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/1, 29/18 i 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je za tužitelja nastala isplatom invalidske mirovine.

12. Po ocjeni ovoga suda u ovoj pravnoj stvari ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu , obzirom da je istim Zakonom uređena odgovornost i opseg iste osiguravajućih društava u postupcima obveznih osiguranja pri čemu nije odlučno što je čl. 161. ZOMO propisano da Zavod ima pravo zahtijevati davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

12.1. Osim toga, sud je imao u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st.1., 2, i 3. Tužitelj ima dakle pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje štetu u iznosu od 3.499,14 EUR.

14. Pravilnim tumačenjem odredbe članka 27. stavak 2. i stavak 3. ZOOP/05, a vezano za izdatke učinjene na ime isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, obveza ovdje tuženika bi postojala samo ako bi postojala razlika između iznosa mirovine koji se osiguraniku tužitelja isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14.1. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju samo stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a kako tužitelj nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost postojanja razlike koja bi predstavljala stvarnu štetu, to je valjalo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Sud je priznao tuženiku na ime troškova parničnog postupka trošak na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu Tarifa), nagradu za zastupanje na ročištu od 29. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9.5. Tarife, nagradu za zastupanje na ročištu 13. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.1. Tarife, nagradu za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.1. Tarife te nagradu za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda 12. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9.3. Tarife. Tako je priznata nagrada za zastupanje u iznosu od 750,00 EUR uz pripadajući PDV od 187,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno na ime troškova parničnog postupka priznat je iznos od ukupno 937,50 EUR-a.

15.2. Napominje se da, obzirom na uspjeh u parnici tuženik nije obveznik plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu, te mu taj trošak i ne pripada.

16. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 12. lipnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. HZMO Područni ured Požega, Republike Hrvatske 1 c, Požega

2. OD Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, Osijek, Ivana Gundulića 5/b