Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IR-64/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HP, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. i t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-2037/2025-4 od 25. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okr. HP i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je okr. HP na temelju čl. 130. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), produljena mjera opreza zabrane posjećivanja svih stadiona u Republici Hrvatskoj na kojima utakmice igra NK Istra 1961 na udaljenosti manjoj od 2000 metara, a koja mjera može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude.
2. Protiv tog rješenja okr. HP je putem branitelja Lea Peruška, odvjetnika u Puli podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje tako da se isto ukine, odnosno ukinuti rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja o produljenju mjere opreza te da okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke.
5. Okr. HP u žalbi navodi da pobijano rješenje nema detaljnog obrazloženja što je suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava, odnosno da nije jasno što predstavlja opravdanu bojazan da će napraviti isti ili teži prekršaj budući da okrivljenik nije kažnjavan za prekršaje iz istog zakona, niti je jasno što je točno količina protupravne radnje i ličnost okrivljenika kao razlog produljenja mjere opreza. Navodi se i da je nejasno obrazloženje rješenja u kojem je navedeno da je okrivljeniku zabranjeno ići na utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije koja nema veze s predmetnim događajem, dok u izreci rješenja ista reprezentacija nije navedena. Dalje navodi nejasnoću u pogledu trajanja predmetne mjere opreza zbog navoda „dok za to postoji potreba“, te da su razlozi obrazloženja paušalni i nedostaju razlozi postojanja opravdane bojazni da bi okrivljenik mogao ponoviti istovrsno djelo, kao i razlozi razmjernosti mjere te ocjene ličnosti okrivljenika, a i sam tužitelj je određivanjem mjere opreza koja je po sudu produljena, prekoračio svoje ovlasti. Ističe i da mjera više nije opravdana budući da je prvenstvo završilo 25. svibnja 2025. pa okrivljenik u dogledno vrijeme ni ne može prekršiti mjeru opreza, a niti ju je kršio.
5.1. Međutim, prije svega je potrebno istaknuti da je protiv okr. HP podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. i t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (te 26. svibnja 2025. donesena nepravomoćna presuda za te prekršaje), a čl. 130. st. 1. PZ-a propisano je, između ostalog, da u postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primjeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi sprječavanja okrivljenika da, između ostalog, čini nove prekršaje. Nadalje, čl. 130. st. 7. PZ-a je propisano da i policija u slučaju kada postoji osnova sumnje u počinjenje prekršaja propisanog zakonom, može odrediti mjere opreza iz čl. 130. st. 2. PZ-a, s prijedlogom sudu da iste produlji, uz uvjet da je na vrijeme podnesen optužni prijedlog što je u konkretnom predmetu i slučaj. Stoga tužitelj nije prekoračio ovlasti kada je odredio mjeru opreza okrivljeniku kako se to ističe u žalbi te su bile ispunjene zakonske pretpostavke za produljenje te mjere opreza.
6. Nije u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge za produljenje mjere opreza odnosno da su razlozi nejasni pa da je time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a. Naime, u t. 4. obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski je sud dao jasne i zadovoljavajuće razloge zbog kojih smatra opravdanim produljiti mjeru opreza, a to je činjenica ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.; za koji je okrivljenik proglašen krivim presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, br: Pp-818/2025., pravomoćnom 24. veljače 2025.) koji prekršaj je srodan prekršajima iz domene javne sigurnosti u koju ulaze prekršaji iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Zbog te činjenice, dakle, ocjene ličnosti okrivljenika kao recidivista, je pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji opravdana bojazan da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti novi prekršaj, neovisno o tome što nije osuđivan za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a posebno imajući u vidu težinu djela odnosno protupravnu količinu budući da mu je u ovom prekršajnom postupku stavljeno na teret počinjenje dva prekršaja iz istog Zakona. Slijedom toga se produljenjem navedene mjere opreza preveniraju moguće situacije tijekom postupka u kojima bi se okrivljenik i u budućnosti, do pravomoćnog okončanja ovog prekršajnog postupka, mogao na sličan način protupravno ponašati.
7. Nadalje, neosnovano žalitelj ističe da je predmetna mjera opreza nejasna i neizvršiva jer je njeno trajanje određeno „dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude“, budući da je takvo određenje jasno propisano u čl. 130. st. 5. PZ-a. Dakle, prvostupanjski će sud svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te ju rješenjem produljiti ili ukinuti, što sve može trajati najdulje do pravomoćnosti meritorne odluke o prekršaju.
8. Žalbena tvrdnja da predmetna mjera opreza više nije opravdana jer je „prvenstvo završilo 25. svibnja 2025. pa okrivljenik u dogledno vrijeme ni ne može prekršiti mjeru opreza“ nije osnovana jer nije moguće predvidjeti ponašanje okrivljenika u smislu poštivanja ove mjere opreza do kada to bude potrebno odnosno do trenutka pravomoćnog okončanja ovog postupka kada mjera opreza po zakonu prestaje. Osim toga, takav žalbeni navod ne utječe na pravilnost i osnovanost pobijanog rješenja, nego, naprotiv, olakšava okrivljeniku postupanje po istoj.
9. U odnosu na navod žalbe da je pobijano rješenje nejasno jer je u obrazloženju navedeno da je okrivljeniku zabranjeno ići na utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije, dok u izreci rješenja nije navedena zabrana posjećivanja stadiona kada nastupa Hrvatska nogometna reprezentacija, ukazuje se da je isti neosnovan. Naime, u t. 3. obrazloženja na koju se okrivljenik u žalbi referira, jasno je navedena kronologija ovog prekršajnog postupka pa je tako između ostalog navedeno i da je u ovom postupku donesena nepravomoćna presuda u kojoj je okrivljenik proglašen krivim te mu je sud izrekao zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske na kojima sudjeluje NK Istra 1961 i Hrvatska nogometna reprezentacija s obvezom javljanja u najbližu policijsku postaju i zaštitnu mjeru zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju jedne godine. Dakle, radi se o zaštitnim mjerama koje će stupiti na snagu po pravomoćnosti meritorne odluke (dok se predmetna mjera opreza odnosi na vrijeme dok traje postupak, a najdulje do pravomoćnosti presude) pa promašeno okrivljenik ističe nejasnoću odnosno proturječje izreke i obrazloženja budući da se taj dio obrazloženja rješenja uopće ne odnosi na izreku pobijanog rješenja i produljenu mjeru opreza.
10. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno i zakonito rješenjem produljio okrivljeniku mjeru opreza zabrane posjećivanja svih stadiona u Republici Hrvatskoj na kojima utakmice igra NK Istra 1961 na udaljenosti manjoj od 2000 metara te navedeni razlozi po ocjeni ovog suda, za sada, daju dovoljnu osnovu za određivanje mjera opreza iz čl. 130. st. 2. t. 2. PZ-a, zbog čega je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu.
11. Potrebno je napomenuti da iako se načelo razmjernosti prema kojem „svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ u čl. 51.a PZ-a propisuje kao imperativ samo u odnosu na izrečene zaštitne mjere koje su prekršajnopravne sankcije, a ne i na mjere opreza koje po svom sadržaju i prirodi nisu sankcije već predstavljaju mjere osiguranja u tijeku postupka radi prevencije okrivljenika da, između ostaloga, počini novi prekršaj, ovaj sud smatra da je predmetna mjera opreza po svom sadržaju primjerena okolnostima prekršaja koji se okrivljeniku stavljaju na teret s ciljem sprječavanja istog u daljnjem činjenju prekršaja za vrijeme trajanja ovog postupka.
12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
