Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-635/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jukić & Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2025. poslovni broj P-566/2023-20, u sjednici vijeća 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2025. poslovni broj P-566/2023-20.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom temeljem Rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-22274/11 koje je donio Javni bilježnik Nikola Tadić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23 dana 10.03.2011. g. proglašava se nedopuštenim.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana.""

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo 11. lipnja 2021. pred Financijskom agencijom (u daljnjem tekstu: FINA) na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića u Zagrebu od 10. ožujka 2011. broj Ovrv-22274/2011, a na koji je tužiteljica upućena zaključkom ovršnog suda od 15. svibnja 2023. broj Ovr-562/2023-4 iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 5., 7., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., u daljnjem tekstu: OZ), te spornog pitanja aktivne legitimacije tuženika (kao ovrhovoditelja) za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu protiv tužiteljice (kao ovršenice) i je li nastupila zastara potraživanja, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja jer je prvotni ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedent ustupio tuženiku kao cesionaru skup potraživanja i osiguranja koja nisu iskorištena i koje je tuženik prihvatio temeljem Ugovora o cesiji od 16. rujna 2016., dok je temeljem Dodatnog ugovora I. Ugovoru o cesiji od 16. rujna 2016. Raiffeisenbank Austria d.d. prenijela na tuženika kao cesionara prava iz pojedinih rješenja o ovrsi, uključujući i pravo na naplatu i stupanje u postupke ovrhe, pri čemu je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića od 10. ožujka 2011. broj Ovrv-22274/2011 posebice navedeno u Prilogu 2. kako je opisano pod toč. 22. i 23. obrazloženja, pa prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja za namirenje temeljem navedenog rješenja o ovrsi nije osnovan, a slijedom toga nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 10. ožujka 2011. broj Ovrv- 22274/2011 dostavljeno na provedbu FINA-i 25. svibnja 2011. i da je 26. lipnja 2019. ovrhovoditelj dostavio FINA-i zahtjev za opoziv pa je ovrha obustavljena, da je predmetno rješenje o ovrsi ponovno aktivirano 11. lipnja 2021. i zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje, ali je FINA prestala s njegovim izvršavanjem 12. lipnja 2024. sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18.), te je predmetno rješenje o ovrsi ponovno aktivirano i zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje 30. srpnja 2024. kako je opisano pod toč. 28. obrazloženja

- da je tuženik 1. listopada 2020. dostavio poslodavcu tužiteljice Autos j.d.o.o. navedeno rješenje o ovrsi na provedbu i da je Autos j.d.o.o. zaprimilo zahtjev za provedbu ovrhe 13. listopada 2020.

- da je između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužiteljice 4. prosinca 2014. sklopljena Izvansudska nagodba u svrhu podmirenja dugovanja po MasterCard kreditnoj kartici, broj računa 019-63-1500466781, po kojoj tužiteljica nije ispunila ugovorne obveze pa je nagodba raskinuta od Raiffeisenbank Austria d.d. 19. ožujka 2015.

- da nije osnovan prigovor zastare jer nije protekao zastrani rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) s obzirom da od 12. travnja 2011. kada je predmetno rješenje o ovrsi postalo ovršno, uvažavajući da je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO došlo pokretanjem postupka naplate 25. svibnja 2011., pokretanjem ovrhe prema poslodavcu tužiteljice 1. listopada 2020. i sklapanjem Izvansudske nagode od 4. prosinca 2014. kada je tužiteljica priznala predmetno potraživanje u smislu čl. 240. st. 1. ZOO, pa do pokretanja izravne naplate od 11. lipnja 2021. nije protekao zastarni rok od 10 godina i nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ

- da tužiteljica ne navodi činjenične tvrdnje u vezi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ radi kojeg je također upućena na pokretanje parničnog postupka, iako o navedenom žalbenom razlogu odlučuje drugostupanjski sud, te isto tako ne navodi činjenične navode u vezi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, a pod koji bi se po ocjeni suda mogla podvesti situacija što je između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužiteljice sklopljena Izvansudska nagodba 4. prosinca 2014. kojom je izmijenjeno ispunjenje predmetne tražbine, međutim, ista je raskinuta uslijed nepostupanja tužiteljice po istoj pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ,

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od zakonskih razloga radi kojih je tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka pa je posljedično odbijen zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate.

6. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP te bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, time što je utvrdio da je tuženik aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu i time što je ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Ustraje u tvrdnji da tuženik nije aktivno legitimiran za postupak izravne naplate jer tužiteljica nije dala svoj pristanak za ustup tražbine Raiffeisenbank Austria d.d. prema tuženiku. Ustraje i kod istaknutog prigovora zastare navodeći da je rješenje o ovrsi od 10. ožujka 2011. broj Ovrv-22274/2011 postalo ovršno 12. travnja 2011. i da je tražbina zastarjela od 12. travnja 2021., a da je postupak izravne naplate pokrenut 11. lipnja 2021. nakon što je ista već nastupila, a da pokretanjem postupka izravne naplate 25. svibnja 2011. i ovrhom prema poslodavcu zastara nije prekinuta, niti pak je tužiteljica priznala postojanje duga sklapanjem Izvansudske nagodbe jer nije bila svjesna što potpisuje ili priznaje, niti je išta po nagodbi platila. U vezi navedenog osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica citiranjem navedene zakonske odredbe ali istu ne dovodi u vezu s predmetom spora niti pobijanom presudom, s obzirom da presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost.

8. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP s obzirom da tužiteljica ne navodi koju odredbu sud nije primijenio ili koju odredbu je pogrešno primijenio, a ukoliko se isto odnosi na čl. 8. ZPP jer tužiteljica izlaže činjenično stanje na način kako ga ona nalazi utvrđenim, valja istači da je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze na okolnost utvrđenja spornih činjenica upravo kako to nalaže čl. 8. ZPP, te je iznio razloge o svim odlučnim činjenicama.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Raiffeisenbank Austria d.d. ustupila predmetno potraživanje tuženiku EOS Matrix d.o.o. s obzirom da tuženik isto dokazuje ispravama koje je sud analizirao pod toč. 22. i 23. obrazloženja i na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da je tražbina ustupljena tuženiku, a da za valjanost ustupa nije potreban pristanak tužiteljice kao dužnika sukladno čl. 82. st. 1. ZOO, kako je navedeno pod toč. 25. i 26. obrazloženja, pa stoga žalbeni navodi kojima tužiteljica ustraje u tvrdnjama o nedostatku aktivne legitimacije tuženika za postupak izravne naplate nisu osnovani.

10. Prvostupanjski sud je isto tako pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

10.1. Međutim, tužiteljica osnovano ukazuje da zastara nije prekinuta podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu FINA-i 25. svibnja 2011. s obzirom da je prijedlog opozvan od ovrhovoditelja i ovrha obustavljena 26. lipnja 2019., iz čega valja zaključiti da u tom razdoblju nije trajao prekid zastare u smislu čl. 242. st. 1. ZOO.

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sklapanjem Izvansudske nagodbe od 4. prosinca 2014. tužiteljica priznala dug i na isto nije od utjecaja to što je nagodba raskinuta jer tužiteljica nije ispunila obveze za isplatu ugovorenom dinamikom. S obzirom da je u čl. 1. utvrđeno potraživanje Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnika na dan 30. rujna 2014. nespornim u iznosu od 14.875,92 kn koje se odnosi na predmetni dug po MasterCard kreditnoj kartici broj 019-63-1500466781, to priznanje je utjecalo na prekid zastare u smislu čl. 240. st. 1. ZOO.

10.3. Isto tako do prekida zastare je doveo i postupak naplate preko poslodavca tužiteljice koji je tuženik pokrenuo 1. listopada 2020.

10.4. Kada se na navedeno primijeni čl. 245. st. 1. ZOO koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova i da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dolazi se do pravilnog zaključka prvostupanjskog suda da zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO nije protekao do 11. lipnja 2021. kada je podnesen prijedlog za izravnu naplatu FINA-i.

11. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da nisu ostvareni zakonski razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ, kao niti razlog iz toč. 10. citirane zakonske odredbe u odnosu na koji tužiteljica sadržajno ne iznosi žalbene razloge, kao što nije iznosila niti činjenične navode u tužbi, to je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek