REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-113/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LČF, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-426/2023-13 od 30. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-426/2023-13 od 30. lipnja 2023. okrivljenik LČF proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano u odredbi članka 326. stavak 1. KZ/11 pa je po članku 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku LČF izrečena je uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 5 (pet) godina te se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražno zatvoru od 17. ožujka 2023. do 30. lipnja 2023.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeniku je određeno naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 250,00 eura kao i trošak zastupanja po imenovanom mu branitelju po službenoj dužnosti, s tim da će se o visini istog troška odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o uvjetnoj osudi, jer smatra da je kaznena sankcija preblaga te da je sud u konkretnom slučaju precijenio olakotne okolnosti. Žalitelj smatra da je sud kao otegotnu okolnost trebao uzeti u obzir činjenicu da je okrivljenik državljanin Republike Poljske koji je na područje RH došao samo s ciljem činjenja kaznenog djela iz koristoljublja. Smatra da je sud trebao uzeti u obzir pojačanu društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i to u situaciji međunarodne migracijske krize te učestalost ovakvih kaznenih djela na području RH. Žalitelj smatra da se izrečenom uvjetnom osudom neće u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela odnosno izrečena uvjetna osuda ne odgovara stupnju okrivljenikove kaznene odgovornosti te se istom neće postići svrha kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije. Žalitelj predlaže da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nije osnovana.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te mu izrekao preblagu kaznu odnosno da je podcijenio otegotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kazne na koju je okrivljenik osuđen.

4.1. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio okrivljeniku relativno mlađu životnu dob (rođen 1993.), ukupne socijalne obiteljske i materijalne prilike, odnosno da je isti nezaposlen i bez prihoda i imovine, njegovo iskreno priznanje, izraženo kajanje i obećanje dano pred sudom da ubuduće više neće činiti ista ili slična kaznena djela, dok je otegotnim na njegovoj strani cijenio da je po vlastitom iskazu prethodno bio kažnjavan s tim da je sud uzeo u obzir da se nije radilo o istovrsnom kaznenom djelu (osuđivan u Republici Poljskoj zbog iznude). Prvostupanjski sud smatra kako će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uvjetno s rokom kušnje od 5 (pet) godina dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne čini ista ili slična kaznena djela, te da će se time ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno generalna i specijalna prevencija.

5. Nije u pravu Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. Točno je kako je okrivljenik došao iz Republike Poljske u Republiku Hrvatsku zbog počinjenja kaznenog djela iz koristoljublja, koja okolnost predstavlja biće inkriminiranog mu kaznenog djela, tako da je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika i ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu. Kada se ima u vidu da je okrivljeniku izrečen maksimalni rok kušnje u trajanju od 5 (pet) godina, onda se žalbeni navod tužitelja da je kao otegotnu okolnost trebalo uzeti u obzir pojačanu društvenu opasnost počinjenja ovakvih kaznenih djela ukazuje kao neosnovan obzirom na taj duži rok kušnje. Okrivljeniku će se u slučaju ponovnog počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela moći opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje kazne zatvora.

6. Zbog naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti i ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja prema okrivljeniku nije nužno izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen već se opravdano može očekivati da će se i uvjetnom osudom dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kako se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja kao i generalna i specijalna prevencija.

7. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo