REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-411/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Anamarija Udiljak, odvjetnica iz Zagreba, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 73 P- 6846/2022-22 od 20. veljače 2025., dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tužene kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 73 P-6846/2022-22 od 20. veljače 2025. u pobijanim stavcima I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 73 P-6846/2022-22 od 20. veljače 2025. u pobijanim stavcima III., IV. i V. izreke, i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka će donijeti prvostupanjski sud kod donošenja konačne odluke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-15403/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je naloženo tuženici ČŽ da isplati tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 110,22 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 16,70 EUR od 1.4.2005. do isplate,

- 22,19 EUR od 1.5.2005. do isplate,

- 23,62 EUR od 1.6.2005. do isplate,

- 23,86 EUR od 1.7.2005. do isplate,

- 23,86 EUR od 1.8.2005. do isplate,

po stopi od dospijeća do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-15403/2006 od 28. veljače 2006. za iznos od 211,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 36,74 EUR od 1.8.2004. do isplate,

- 41,75 EUR od 1.9.2004. do isplate,

- 29,35 EUR od 1.10.2004. do isplate,

- 37,46 EUR od 1.11.2004. do isplate,

- 34,12 EUR od 1.12.2004. do isplate,

- 31,73 EUR od 2.1.2005. do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., MBS: 080043164, sa sjedištem u [adresa].

II. Nastavlja se postupak u odnosu na pravnog sljednika tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., MBS: 080879511, OIB: 83416546499, sa sjedištem u [adresa].

III. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. da u roku od 15 dana isplati tuženici ČŽ iznos naplaćen u ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Ovrvd-15403/2006 od 563,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 537,33 EUR, kao neosnovan

V. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. da naknadi tuženici ČŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 598,13 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 620,62 EUR, kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija točku II. presude i točke III., IV. i V. rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te u istoj žalbi pobija i rješenje istog suda broj 73 P-6846/2022-15 od 10. rujna 2024. kojim je u stavku I. izreke određena naknada troška ročišta od 10. rujna 2024. tuženoj, jer je isto odgođeno krivnjom tužitelja, a protiv kojeg rješenja nije bila dozvoljena posebna žalba. Predlaže da se isto preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv presude suda prvog stupnja podnosi i tužena, a kojom žalbom pobija odluku iz stavka I. izreke, kako navodi, iz svih zakonskih žalbenih razloga. Predlaže da se ista u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži naknadu troška za sastav žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka izjavljene protiv prvostupanjske presude nisu osnovane, dok je žalba tužitelja izjavljena protiv pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja osnovana.

5. Vrijednost predmeta spora u ovom parničnom predmetu je 321,36 eura, odnosno 563,48 eura pa isti spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U odnosu na pobijanu prvostupanjsku odluku žalba tužitelja je podnesena osim zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, i zbog zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o postavljenom protuovršnom zahtjevu, o kojem je sud odlučivao u parnici, a ne u ovršnom postupku na koji se zahtjev za protuovrhu odnosi, te je osim toga tužitelj isticao i da se predmetni parnični postupak vođen kao povodom podnesenog prigovora protiv platnog naloga, nije ni mogao voditi, jer je tužitelj još kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku povukao ovršni prijedlog prije nego što je po prigovoru tužene rješenje o ovrsi u odnosu na tuženu stavljeno van snage i prije nego je odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6.1. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je djelomično održan na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 110,22 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, žalbu je podnijela i tužena, a u kojoj žalbi se ne navodi da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dok se u sadržaju žalbe ponavljaju već u tijeku postupka istaknuti prigovori nedostatka aktivne legitimacije za tužitelja i pasivne legitimacije za tužene.

7. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer drugostupanjski sud analizirajući istu u smislu žalbenih navoda nije utvrdio da postoje nedostaci presude i obrazloženja zbog kojih se presuda u žalbenom postupku ne bi mogla ispitati, tako da je taj žalbeni navod tužitelja neosnovan. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda obje stranke, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga su žalbe podnesene iz ovog zakonskog žalbenog razloga utvrđene neosnovanima.

8. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je tuženoj naloženo da plati dužne iznose za opskrbu vodom i odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda tužitelju, jer je u postupku sud utvrdio da je neosnovan prigovor tužene o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, koja suprotno žalbenim navodima proizlazi iz dokazne dokumentacije o statusnim promjenama kod tužitelja do kojih je dolazilo tijekom postupka, a također je osnovano otklonjen i prigovor tužene da ona nije pasivno legitimirana u ovoj parnici, jer je sud utvrdio da su računi koji su ispostavljani za utrošak vode i odvodnju, a koji predstavljaju vjerodostojne isprave u ovršnom i ovom postupku, glasili na ČŽ ĐŽ i tuženu ČŽ zajednički, kao vlasnika i korisnika stambenog prostora za koji je račun ispostavljen, s tim što je sud uvidom u uvjerenje o prebivalištu za tuženu utvrdio da je ista u vrijeme na koje se odnose ispostavljeni računi imala prijavljeno prebivalište upravo na toj adresi kao i ĐŽ. Pobijanom presudom je u stavku II. iste djelomično ukinut platni nalog te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen zbog nastupa zastare za tražbine po računima s vremenom dospjelosti od 1. kolovoza 2004. do 2. siječnja 2005.

9. Prvostupanjski sud je donoseći presudu pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u obrazloženju odluke i to i u pogledu usvajajućeg i odbijajućeg dijela iste, tako da se žalbe stranaka u odnosu na pobijanu presudu ukazuju neosnovanima i u okviru zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s tim što dijelovi žalbe koji suštinski predstavljaju pozivanje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu u drugostupanjskom postupku ni razmatrani jer na temelju odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a žalba protiv presude u sporu male vrijednosti iz tog razloga se ne može podnijeti.

10. Protiv prvostupanjskog rješenja i to protiv stavka III. izreke kojom je tužitelju naložena isplata tuženoj iznosa od 563,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama i protiv stavaka IV. i V. izreke kojima je odlučeno o naknadi troškova postupka, žalbu je podnio tužitelj, dok tužena svojom žalbom nije pobijala navedeno prvostupanjsko rješenje, tako da je isto u nepobijanim stavcima I., II. i VI. izreke postalo pravomoćno. Žalba tužitelja se pretežno odnosi na odluku prvostupanjskog suda iz stavka III. izreke rješenja, jer tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten u parnici donositi rješenje o zahtjevu za protuovrhu, kako je prvostupanjski sud odlučio i istu odluku obrazložio. Drugostupanjski sud je, analizirajući taj pobijani dio prvostupanjske odluke u smislu žalbenih navoda, zaključio da je žalba tužitelja osnovana jer je prvostupanjski sud donoseći takovu odluku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je obrazloženje iste odluke nejasno i proturječno stanju spisa. Naime, tužena je u ovom parničnom postupku podnijela prijedlog za protuovrhu iznosa koji joj je ustegnut od plaće, a temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je u odnosu na tuženu stavljeno van snage, a to prilikom nastavka postupka u ovoj parnici. Iako je tužena na ročištu za glavnu raspravu od 10. rujna 2024. izjavila da taj podneseni zahtjev za protuovrhu predstavlja protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud o obrazloženju navodi da to nije protutužbeni zahtjev, već zahtjev za protuovrhu i o istome odlučuje rješenjem, a ne presudom. Budući je Vrhovni sud RH u odluci Rev- 323/2009 pozivajući se na svoju raniju odluku Rev-112/92 iznio pravno shvaćanje po kojem postojanje mogućnosti protuovrhe ne isključuje radi ostvarivanja iste tražbine pravo na podnošenje tužbe (protutužbe) zbog stjecanja bez osnove, a što je u obrazloženju spomenuo i prvostupanjski sud u ovoj pobijanoj odluci, nije jasno zbog čega je o zahtjevu tužene ipak odlučivano rješenjem kao o zahtjevu za protuovrhu, pogotovo što je taj zahtjev imao samo kondemnatorni dio, o kakovom bi se moglo meritorno odlučiti samo presudom.

11. Zbog naprijed navedenog sud drugog stupnja je odlučio ukinuti pobijani stavak III. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a posljedično je ukinuta i odluka o naknadi parničnih troškova, o kojima će prvostupanjski sud također ponovno odlučiti prilikom donošenja nove odluke,

pri čemu će sud otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu zakona, a prilikom obrazlaganja svoje odluke isti sud će se osvrnuti i na ostale navode tužitelja iznesene u žalbi, a u vezi primjene materijalnog prava.

12. Sud drugog stupnja je odluku o odbijanju žalbi i potvrđivanju prvostupanjske presude donio na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je odluka o pobijanom dijelu prvostupanjskog rješenja donesena primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i 3. ZPP-a.

13. Na osnovu svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Požegi, 12. lipnja 2025.

Sudac

Berislav Devčić