Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-151/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Ferka Ivanšćaka 3, protiv tuženika UP, vlasnika kovinotokarskog i plastičarskog obrta iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon 29. travnja 2025. održane glavne javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja Denisa Mišić, odvjetnika u Prelogu te tuženika osobno, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašić iz Ludbrega, broj Ovrv-11699/2023 od 30.1.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 853,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.8.2019. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 351,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz točke I. izreke ove presude s osnova mjesečnih računa za 03., 04., 05. i 06. mjesec te dijela računa za 07. mjesec 2019. u iznosu od 571,65 EUR te s osnova naknade zbog prijevremenog raskida u iznosu od 346,78 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj ishodio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika kod javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, posl. broj Ovrv-11699/2023 od 30.1.2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.362,52 EUR sa zateznom kamatom i troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv Rješenja o ovrsi te je isto stavljeno izvan snage Rješenjem ovog suda od 13. prosinca 2024. i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je u podnesku od 10.3.2025. naveo da je temeljem Ugovora o cesiji sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb od 23. siječnja 2018. postao vlasnik predmetnog potraživanja te da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora te da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku, a koju tražbinu je tužitelj otkupio temeljem navedenog Ugovora o cesiji. Konkretno da se radi o nepodmirenim računima za 03., 04., 05. i 06. mjesec 2019. na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve 958070953, 958627445, 958893413 i 98853660 po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o. temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa od 29.6.2018. i od 5.4.2019., uz obvezno trajanje od 24 mjeseca te mjesečnu naknadu za "Tarifa biznis ekipna" od 150,00 HRK uz plaćanje obveznog podatkovnog paketa. Tužitelj povlači tužbu u odnosu na mjesečne račune za 03., 04., 05. i 06 mjesec 2019. u iznosu od 504,64 EUR i za 07. mjesec u odnosu na mjesečnu pretplatu od 67,01 EUR, dok u odnosu na rate za mobilni uređaj u iznosu od 853,13 EUR i naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 346,78 EUR ostaje kod tužbe. Naime, da su navedene tražbine u zastari jer se na njih primjenjuje trogodišnji rok zastare, a na ostale tražbine se primjenjuje petogodišnji rok zastare. Ističe da je zbog tuženikovog neplaćanja dospjelih računa došlo do prijevremenog raskida ugovornog odnosa, slijedom čega su tuženiku naplaćene naknade zbog prijevremenog raskida kao i sve preostale rate za mobilne uređaje koje je tuženik kupio na rate. Konkretno, da je za pretplatnički broj [broj telefona] od 29.6.2018. kupio mobilni uređaj marke Samsung S9 za iznos od 4.590,00 HRK i ostvario popust od 2.258,00 HRK i odmah platio 150,00 HRK, dok je za preostali iznos ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjesečne rate od po 24,55 EUR, a popust je dobio iz razloga potpisivanja ugovora s obveznim trajanjem od 24 mjeseca. Kako je zbog neplaćanja ugovor raskinut, teleoperater je po navedenom pretplatničkom broju zatražio isplatu svih nenaplaćenih obroka za zadnjih 11,90 rata u ukupnom iznosu od 292,27 EUR. Po pretplatničkom broju pak 958893413 da je tuženik kupio mobilni uređaj marke Samsung S10 za iznos od 4.820,00 HRK i ostvario popust od 1.018,00 HRK od čega je odmah platio 20,00 HRK, a za preostali iznos ugovoreno je obročno plaćanje na 24 mjesečne rate od po 20,00 HRK (odnosno 2,55 EUR). I ovaj popust dobio je iz razloga potpisivanja ugovora s obveznim trajanjem na 24 mjeseca dok bi inače puna cijena uređaja bila 5.838,00 HRK. Kako je zbog neplaćanja i taj ugovorni odnos raskinut, to je teleoperater zatražio isplatu svih nenaplaćenih obroka za zadnjih 21,12 rata u ukupnom iznosu od 560,86 EUR. Po pretplatničkom broju [broj telefona] i broju 958893413 tuženiku da je naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 1.798,40 HRK i u iznosu od 814,40 HRK na koju tužitelj smatra da ima pravo jer je zbog neplaćanja došlo do prijevremenog raskida ugovora, a sukladno odredbi čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja.

4. Tuženik navodi u prigovoru da ga tužitelj nije obavijestio o preuzimanju dugovanja te osporava u cijelosti postojanje dugovanja uz jasnu naznaku vjerovnika od kojeg je dugovanje preuzeo te ističe prigovor zastare tražbine. Ističe i to da je vlasnik obrta čije je dugovanje predmet ustupanja u neprekidnoj blokadi svih računa od 2018. do danas i da mu je za vrijeme blokade računa zabranjeno obračunsko plaćanje te bilo kakvo raspolaganje novčanim sredstvima protivno redoslijedu naplate zabilježeno u očevidniku plaćanja pri FINA-i. Konačno, da je obrt odjavio 9.9.2024.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao Obavijest o trenutnom stanju dugovanja, izvod otvorenih stavaka dužnika, potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra, Ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja i Tele2 d.o.o. Zagreb od 23.1.2018., zahtjevi za produljenje ugovorne obveze, uvjeti korištenja usluge Osiguranje zaslona, računi Tele2 izdani na ime kovinotokarskog i plastičarskog obrta vlasnika UP sa specifikacijom troškova i detaljnim ispisom prometa uz račune, opći uvjeti poslovanja Tele2 d.o.o. i očevidnik FINA-e svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate.

6. Temeljem navoda tužitelja i tuženika tijekom postupka ukazuje se između stranaka činjenično nespornim da je tužitelj sklopio Ugovor o cesiji sa Tele2 d.o.o. iz Zagreba 23.1.2018. i da je predmetom ustupa tražbine bila i tražbina prema tuženiku koja je evidentirana u Dodatku 1 Ugovora o cesiji za iznos od 13.348,05 HRK. Nije sporno ni to da tužitelj nije dokazao da bi tuženika obavijestio o ustupu tražbine. Nadalje, da se predmetna tražbina odnosi na nepodmirene račune za 03., 04., 05., 06. i 07. mjesec 2019. na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve 958070953, 958627445, 958893413 i 98853660, a temeljem pretplatničkog odnosa sklopljenog između tuženika i Tele2 od 29.6.2018. i 5.4.2019.. Nije sporno da je tuženik, koristeći pogodnosti obročnog plaćanja kupio mobilne uređaje pobliže navedene naprijed u obrazloženju, a koja pogodnost mu je priznata zbog obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca.

7. Sporno je da li je nastupila zastara tražbine i za utuženu naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 346,78 EUR i zbog neplaćenih rata za mobilne uređaje u iznosu od 853,13 EUR. Sporno je i to da li je tuženik bio u obvezi platiti dužne tražbine uz okolnost da su mu računi bili u blokadi.

8. U odnosu na sklopljeni Ugovor o cesiji, za navesti je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (čl.

82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO)), a u konkretnom slučaju okolnost o izostanku obavijesti o izvršenom ustupanju nije bitna za valjanost Ugovora o cesiji.

9. U odnosu na prigovor zastare i daljnje tražbine tužitelja koja se odnosi na rate za mobilni uređaj i naknade zbog prijevremenog raskida, navedeni prigovor zastare nije osnovan. Prema odredbi čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO-a, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, međutim, prema stavku 2. istog članka, isto ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja zbog čega sporne tražbine tužitelja zastarijevaju za 5 godina, a kako su iste dospjele 15.8.2019., a prijedlog za ovrhu podnijet je 13.12.2023., to nije nastupila zastara ovog potraživanja.

10. Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da su stranke 29.6.2018. zasnovale ugovorni odnos s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] te da su sklopile Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (Samsung S9), pri čemu je ukupan iznos za obročnu otplatu iznosio 4.590,00 HRK od čega je tuženik odmah platio 150,00 HRK slijedom čega je dalje morao plaćati obroke od po 24,55 EUR. Iz priloženog računa tužitelja odnosno Tele2 za srpanj mjesec 2019. proizlazi visina tog računa od 9.545,58 HRK sa prethodnim dugovanjem od 3.802,47 HRK odnosno ukupno 13.348,05 HRK. Od toga naknada za prijevremeni raskid ugovora iznosi 2.612,80 HRK, mjesečne naknade 5.505,28 HRK, komunikacijske usluge 11,52 HRK. Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za tražbine s osnova redovne potrošnje u ugovorenoj tarifi, to se i daljnja dokumentacija vezana uz detaljni ispis prometa posebno ne analizira.

11. Predmetni Ugovori o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljeni su između Tele2 d.o.o. kao operatera odnosno trgovca i tuženika kao fizičke osobe (vlasnika obrta, ali obrt nema pravnu osobnost) – potrošača, slijedom čega se radi o Ugovoru o pružanju javne usluge potrošaču u smislu odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, 14/19; dalje: ZZP) (koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja pretplatničkog odnosa odnosno ugovora). Prema odredbi čl. 49. st. 1. ZZP- a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe propisana je čl. 55. ZZP-a, dakle nepoštena ugovorna odredba je ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. U konkretnom slučaju ni sam tužitelj ne tvrdi da su stranke pregovarale o navedenoj ugovornoj odredbi o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora (kao ni bilo kojoj drugoj odredbi Općih uvjeta), već je ugovor o pretplatničkom odnosu sklopljen prema unaprijed sastavljenom sadržaju pripremljenom od strane tužitelja o kojem tuženik kao druga ugovorna strana nije mogao pregovarati, a kojim je u slučaju raskida ugovora od strane operatera krivnjom pretplatnika (zbog neplaćanja računa), ugovorena obveza pretplatnika jednokratno platiti puni iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajnog ugovora. S druge strane, tužitelj kao operater nije u obvezi dati nikakvu protučinidbu, a što je očigledna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, pa se doista radi o nepoštenoj odredbi, a time i ništetnoj.

13. Prema tome, kako se radi o ništetnoj odredbi u smislu čl. 296. st. 1. ZOO-a, jer bi protivno načelu savjesnosti i poštenja primjena odredbe čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana isključivo na štetu tuženika kao pretplatnika jer je tom odredbom ugovorena obveza pretplatnika na isplatu preostalih mjesečnih naknada do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora, to tužitelj po ocjeni ovog suda nije ovlašten zahtijevati ispunjenje tražbine na temelju ništetne odredbe, dakle iznosa od 346,78 EUR.

14. Osim toga, prema odredbi čl. 350. st. 1. ZOO-a, vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem, ili ako je neuredno ispuni, a st. 2. istog članka određeno je da se smatra da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem, ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, time da se prema st. 3. istog članka ona ne može ugovoriti za novčane obveze.

15. Kako i sam tužitelj navodi da je naknada za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa koncipirana kao ugovorna kazna, to plaćanje mjesečne naknade od strane tuženika kao obveze iz ugovora o pretplatničkom odnosu predstavlja novčanu obvezu zbog čega za njezino neispunjenje ne može biti ugovoreno plaćanje ugovorne kazne u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

16. Naprotiv, tužitelj je ovlašten tražiti isplatu preostalih rata kupljenih uređaja uz obročnu otplatu u ukupnom iznosu od 853,13 EUR, kraj činjenice da je kupljene mobilne uređaje tuženik zadržao.

17. Prigovor tuženika da je bio u neprekidnoj blokadi kroz period trajanja ugovornog odnosa sa Tele2 d.o.o. i da nije smio raspolagati novčanim sredstvima koja su mu bila blokirana od strane FINA-e, u konkretnom je slučaju promašen jer je tuženik dospjele iznose mogao i morao platiti sredstvima koja mu nisu bila blokirana odnosno drugim izvorom financiranja.

18. Obzirom da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, to je primjenom odredbe čl. 456 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP), to je sud rješenjem ukinuo platni nalog, dok je djelomično održan na snazi u odnosu na neplaćene obroke kupljenih mobilnih uređaja.

19. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Kako je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, a tuženik se istome nije protivio niti je tražio naknadu troškova za povućeni dio, to se iznos od 571,65 EUR ne stavlja u omjer uspjeha stranaka u sporu, već ukupni utuženi iznos od 1.199,91 EUR prema dosuđenom iznosu od 853,13 EUR, što predstavlja uspjeh tužitelja od cca. 71%. Primjenom citiranog čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici u pogledu osnove i visine tražbine (71%), to je od tog iznosa valjalo oduzeti uspjeh tuženika (29%), čime se dobije postotak uspjeha tužitelja u parnici od 42%. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 10.3.2025. te zastupanja na raspravama 11.3. i 29.4.2025. u iznosima od po 150,00 EUR, PDV na navedene iznose od ukupno 112,50 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu 66,36 EUR, trošak sastava prijedloga za ovrhu 150,00 EUR, uvećano za PDV 37,50 EUR te trošak predujma naknade javnog bilježnika od 10,00 EUR i ostatak naknade javnog bilježnika od 10,00 EUR ili ukupno 836,36 EUR. Traženi trošak naknadnih dostava od 3,30 EUR tužitelju nije nastao time da tužitelj nema pravo na nagradu za sastav prijedloga za ovrhu prema VPS u trenutku podnošenja prijedloga, već prema VPS u trenutku zaključenja glavne rasprave. Stavljajući navedeni iznos u razmjer prema uspjehu u sporu, tužitelju je dosuđen trošak srazmjeran tom uspjehu (42%) ili 351,27 EUR.

Varaždin, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1) Tužitelj – putem punomoćnice Sonje Šoštar, odvjetnice u Samoboru, Ferka Ivanšćaka 3

2) Tuženik – DP, [adresa]