REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1238/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice EL (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa]. Tirgu E Jud. Mures, Str. Armoniei Nr. 11, koju zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (OIB 94472454976), Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.654,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću:

-na iznos od 1.000,00 eura od 1.8.2017. godine do isplate;

-na iznos od 1.000,00 eura od 1.9.2017. godine do isplate;

-na iznos od 1.654,49 eura od 6.10.2017. godine do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.636,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (11.6.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 870,84 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 22.6.2017. godine nastradala kao putnica u vozilu reg. oznake MS36-ZOL (RO) na državnoj cesti broj 1 kod Slunja, a krivnjom vozača GL koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja osiguranog kod tuženika. U toj je nezgodi, kako tvrdi tužiteljica, ona ozlijeđena i tvrdi da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu.

1.1. Neimovinska šteta odnosi se na povredu prava osobnosti, a imovinska na potrebu za tuđom pomoći i njegom, gubitkom zarade, jer zbog povreda, kako tvrdi tužiteljica, nije mogla raditi, troškovima liječenja i pretrpjela je štete na mobitelu i laptopu, koji su se uništili prometnoj nezgodi.

1.2. Prema konačno postavljenom, sniženom tužbom zahtjevu tužiteljica potražuje od tuženika:

-na ime neimovinske štete iznos od 2.558,00 eura (za fizičke bolove 1.328,00 eura i za strah 1.230,00 eura) i za imovinsku štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 561,12 eura i tako postavljeni ukupni iznos od 3.119,12 eura umanjuje za po tuženiku plaćenom u mirnom postupku iznosa od 1.194,51 eura (9.000,00 kn) pa s tog osnova potražuje 1.924,61 eura sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku tj. 6.10.2017. godine;

-na ime troškova liječenja iznos od 234,86 eura sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku tj. 6.10.2017. godine;

-na ime uništenih stvari iznos od 365,86 eura sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku tj. 6.10.2017. godine;

-na ime gubitka zarade iznos od 2.000,00 eura i to na 1.000,00 eura kamatu od 1.8.2017. godine do isplate i na iznos od 1.000,00 eura kamatu od 1.9.2017. godine do isplate,

dakle, tužiteljica ukupno potražuje 4.525,33 eura, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pasivnu legitimacija i nastanak štetnog događaja. Priznaje odgovornost svojeg osiguranika, ali tvrdi da je tužiteljica doprinijela šteti jer nije koristila sigurnosni pojas. Osporava imovinsku štetu u cijelosti, jer nema dokaza da su plaćeni računi na ime troškova liječenja, nema dokaza na okolnost zaključenog ugovora o radu niti dokaza o visini zarade koju je tužiteljica ostvarivala prije štetnog događaja, a osporava se i šteta zbog uništenih stvari.

2.1. Tuženik tvrdi da je tijekom mirnog postupka tužiteljici isplatio iznos od 1.725,40 eura (13.000,00 kn), a ne 1.194,51 eura (9.000,00 kn), kako to tvrdi tužiteljica.

2.2. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, spis ŽDO Karlovac, u račune, proveden je dokaz kombiniranim sudsko medicinsko prometnim vještačenjem, medicinskim vještačenjem, saslušana je tužiteljica, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, do visine kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Tuženik je tijekom postupka naveo da nije sporna njegova odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom štetnom događaju, ali je tvrdio da je tužiteljica šteti doprinijela jer nije koristila sigurnosni pojas pa je zbog utvrđivanja je li osnovan prigovor tuženika sud pribavio spis ŽDO, u kojem prileži zapisnik o očevidu sa skicom lica mjesta, pribavljen je i fotoelaborat te je proveden dokaz sudsko medicinskim – prometnim vještačenjem.

4.1. Prometni vještak ing. Mišo Barić navodi da se tužiteljica nalazila kao putnica u vozilu marke VWmultivan i da se to vozilo u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 72 km/h, a brzina kretanja vozila osiguranika tuženika VW Caddy iznosila je oko 80,6 km /h i da je ostvarena promjena brzine na osobnom vozilu tužiteljice od oko 73 km/h sa tendencijom kretanja tijela vozila unaprijed. Vještak je nadalje naveo da nema podataka iz kojih bi se moglo utvrditi na kojem je sjedalu tužiteljica sjedila kao putnica, ali da to nije ni odlučno, jer su sva tijela u vozilu imala utvrđenu promjenu brzine i smjer kretanja prema naprijed. Iz jedne fotografije sačinjene po djelatnicima MUP-a vještak utvrđuje da je izvučen pojas vozača što bi upućivalo na zaključak da je isti bio u funkciji u trenutku sudara, ali da policijski službenici nisu slikali sigurnosni pojas suvozača pa za njega nije moguće utvrditi je li bio u funkciji ili ne. U odnosu na stražnje sigurnosne pojaseve iz fotografija proizlazi da su u neutralnom položaju što upućuje na zaključak da isti najvjerojatnije nisu bili u funkciji u vrijeme sudara.

4.2. Vještak dr. Pero Bubalo navodi da su kod prijema tužiteljice u opću bolnicu Karlovac utvrđene i postavljene dijagnoze natučenja prsnog košta i prijeloma glavice lijeve lisne kosti, pa povezujući ozljede s jedne strane i činjenice utvrđene po prometnom vještaku (promjena brzine od 73 km/h i tendencija kretanja tijela svih putnika prema naprijed), vještak utvrđuje da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, jer bi u suprotnome bilo za očekivati bitno opsežnijih ozljeda kod tužiteljice, posebno u području glave.

4.3. Usmenim očitovanjem vještak dr. Bubalo pojasnio je da uz promjenu brzine od 73 km/h je čak i teoretski nemoguće da se neko rukama odupire, da u dijelu medicinske dokumentacije postoji opis ožiljaka na desnom ramenu, desnoj ključnoj kosti i desnoj dojci i da to upravo odgovara tragovima vezivanja pojasa, a da vještak ing. Barić je naveo da stanje fotografija ukazuje da stražnji pojasevi najvjerojatnije nisu bili u funkciji, a ne navodi da sigurno nisu bili u funkciji. Pri tome je vještak još naveo da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je sjedila na stražnjem sjedalu da bi tada udarila u prednje sjedalo tj. naslon sjedala, pri čemu bi djelovale izrazito snažne mehaničke sile zbog kojih bi zadobila opsežne ozljede glave i prsnog koša.

4.4. Dakle, provedenim vještačenjem, a i službenim bilješkama iz spisa ŽDO Karlovac utvrđeno je da je tužiteljica bila putnica na stražnjem sjedalu iza vozača, a vještak dr. Bubalo jasno je naveo da odupiranje rukama u konkretnoj prometnoj situaciji nije bilo moguće, kao što je i naveo da u slučaju da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas da bi tada udarila u naslon sjedala vozača i da bi zbog izrazite snažne mehaničke sile (promjena brzine od čak 73 km/h kod nje nastupile opsežne ozljede u području glave i prsnog koša. Kako su takve ozljede izostale to sud nastavno utvrđuje da je tužiteljica koristila pojas i da prigovor tuženika o njezinom doprinosu (čl.1067 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) nije osnovan.

4.5. Sud je oba nalaza i mišljenja prihvatio, jer isti nisu proturiječni i sačinjeni su u skladu sa pravilima struke, a vještak ing. Barić nije isključio korištenje pojasa u stražnjem dijelu vozila, a dr. Bubalo je imajući u vidu medicinsku dokumentaciju i promjenu brzine utvrdio da zbog izostanka opsežnih ozljeda glave i prsnog koša, kao i opise ožiljaka na desnom ramenu, ključnoj kosti i dojci, je tužiteljica u prometnoj nezgodi koristila sigurnosni pojas.

5. Provedenim medicinskim vještačenje i usmeni očitovanjem vještaka dr. Trajbara i dr. Makarić utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom lijeve lisne kosti i natučenje prsnog koša, a na psihičkom je planu razvila simptomatiku elemenata Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja.

5.1. Medicinska dokumentacija opisuje tijek liječenja od bolnice u Karlovcu do daljnjeg liječenja u Rumunjskoj, koje je uključivalo imobilizaciju, ali ne gipsom već elastičnim zavojem i radilo se o takvom prijelomu koji nije zahtijevao provođenje fizikalne terapije tako da je liječenje tužiteljice dovršeno pregledom kod neurologa dana 14.8.2017. godine i kojeg nalaza se jasno utvrđuje da nije potrebno daljnje liječenje, kontrole i sl. Kako objašnjava vještak dr. Trajbar daljnja dokumentacija, dakle ona nakon 14.8.2017. godine nije u uzročno vezi s ozljedama zadobivenim u utuženom štetnom odgađaju. Tako iskazuje i vještak dr. Makarić. Pri tome je posebno naveo da niti u bolnici u Karlovcu niti tijekom daljnjeg liječenja nije ordiniran gips, a da tijek liječenja u rujnu 2017. godine nije u vezi s utuženim štetnom događajem, jer kost kod prijeloma kojeg je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju zaraste protekom maksimalno 6 tjedana i da boravak u toplicama nije provođenje terapije vezane uz zadobiveni prijelom već se iz medicinske dokumentacije utvrđuju degenerativne promjene kralježnice, vrata i leđa pa bi to mogao biti razlog boravka u toplicama. Niti ordiniranje ortroze u rujnu nije u vezi s prijelomom, jer je kost već zarasla a to i iz razloga što se radilo o prijelomu bez pomaka.

5.2. Iako je tužiteljica nakon usmenog očitovanja vještaka dr. Trajbara ostalo kod prigovora na nalaz i mišljenje sud je oba nalaza vještaka prihvatio u cijelosti, jer su sačinjeni jasno, obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i temeljem kliničkog iskustva vještaka. Zbog toga daljnje dokaze na te okolnosti sud nije prihvatio.

5.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana. Primarni strah bio je jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta tri dana, nakon toga umjerenog dva tjedna i slabijeg intenziteta do četiri tjedna. Zadobivene ozljede nisu ostavile trajne posljedice, a tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 168 sati.

6. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su joj pomoć pružali i o njoj se brinuli njezini ukućani.

7. Na ovaj se pravni odnos primjenjuje ZOO, povreda prava osobnosti propisana je odredbom čl. 19 ZOO, a činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100 ZOO) propisane su čl. 1100 st. 2 ZOO.

7.1. Povezujući dva gore navedena čl. ZOO-a, imajući u vidu činjenice utvrđene u točki 5.-5.3. ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada te imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2 i čl. 19 ZOO-a ovaj sud nalazi da pravična novčana naknada cjelokupne neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznosi 2.889,12 eura, od čega na tuđu pomoć i njegu, koja je bila potrebna 168 sati, otpada 561,12 eura, jer sud nalazi da je primjereni iznos za tu naknadu 3,34 eura po jednom satu i pri tome cijeni opće poznate ekonomske pokazatelje na nivou Europske unije, a prema kojima je Rumunjska u nešto lošijoj poziciji od Hrvatske, ali ne toliko lošijima da se ne bi prihvatila takva cijena, koja je niža i to bitno od stvarne cijene koštanja usluge pomoći u kući na tržištu.

7.2. Suprotno navodima tužiteljice da joj je tuženik u mirnom postupku po podnošenju zahtjeva dana 6.10.2017. godine platio iznos od 1.194,51 euro (9.000,00 kn), sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici platio iznos od 1.725,40 eura (13.000,00 kn) jer tu činjenicu tuženik dokazuje kroz dva provedena naloga plaćanja punomoćniku tužiteljice pri čemu je kao svrha plaćanja/isplata štete naznačen broj tuženika pod kojim je zaveo štetu po zahtjevu tužiteljice.

7.3. Dakle, ukupno utvrđeni iznos štete od 2.889,12 eura valja umanjiti za plaćeni iznos od 1.725,40 eura i tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 1.163,72 eura sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva (6.10.2017.), jer je do dana podnošenja zahtjeva liječenje tužiteljice bilo u potpunosti dovršeno. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 760,89 eura tužiteljica je odbijena.

8. Iz iskaza tužiteljice, koji se u tom dijelu prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da zdravstveno osiguranje u Rumunjskoj ne nadoknađuje troškove liječenja u cijelosti, zbog čega je tužiteljica trebala platiti dio troškova, a tuženik joj je dio troškova dužan naknaditi temeljem odredbe čl. 1093. st. 2 ZOO-a.

8.1. Uvidom u račune koje je tužiteljica dostavila sud utvrđuje da je osnovan troška do iznosa od 571,42 RON-a, a što prema tečaju Europske centralne banke na dan podnošenja zahtjeva tuženiku iznosi 124,91 eura. Radi se o troškovima koje se, prema računima odnose na medicinske usluge. Ostali računi, do zatraženog iznosa od 234,86 eura, dakle za 109,95 eura nisu priznati i za taj je iznos tužiteljica odbijena. U odnosu na te troškove u spis uopće na određene iznose nisu dostavljeni računi, a dio računa odnosi se na taxi usluge o kojima tužiteljica uopće nije iskazivala pa nije niti dokazala zašto je imale te troškove. Nadalje, u jednom dijelu radi se o predračunu i plaćenom računu pa proizlazi da tužiteljica traži za istu stvar dva troška.

8.2. Naziv rumunjske valute je LEI, a internacionalni naziv je RON i to je razlog zašto se na nekim računima iskazuje iznos u LEI-ma, a na nekima u RON-u.

8.3. Prihvaćen je zahtjev tužiteljice kojima na dosuđeni iznos od 124,91 eura kamatu traži od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Imajući u vidu dinamiku nastanka štetnog događaja i promjenu brzine utvrđene tijekom vještačenje (4.-4.5.) sud kao životan prihvaća iskaz tužiteljice prema kojem su se sve stvari u vozilu razletjele, udarile u druge stvari i uništile što se njoj desilo s mobitelom i laptop-om, koji su se uništili tako da ih više nije bilo moguće koristiti.

9.1. Stvari nisu bile nove pa je i više nego primjeren njezin zahtjev s tog osnova u iznosu od 365,86 eura, jer za taj iznos nije moguće kupiti niti polovni, a u funkciji niti mobitel niti prijenosni kompjutor. Zbog toga je taj zahtjev tužiteljice usvojen sa kamatom od dana podnošenje odštetnog zahtjeva do isplate.

10. Tužiteljica iskazuje da je u vrijeme nezgode radila kao njegovateljica starijih osoba u Austriji brinući o istima 24 sata dnevno i to na način da je radila 30 dana neprekidno, a nakon toga je bila 15 dana slobodna i ti slobodni dani joj nisu plaćeni. Za vrijeme dok je radila primala je naknadu od osoba koje je njegovala u iznosu od 75,00 eura dnevno, na ruke u gotovini. Ona se u trenutku nezgode vraćala s godišnjeg odmora iz Hrvatske, namjeravala je biti još nekoliko dana u Mađarskoj kod prijateljice i iako je psihički dosta loše nakon nezgode dozvoljava da se na posao u Austriju trebala vratiti sa 1. srpnja.

10.1. Postojanje i rad njegovateljica na način kako to iskazuje tužiteljica opće je poznata činjenica, u Hrvatskoj je posebno poznat odlazak njegovateljica iz primorja i Istre u Italiju, a godinama je poznato da se za rad od pola mjeseca i brigu od 24 sata dnevno zarađuje 1.000,00 eura. Zbog toga se mora kao životan prihvatiti i iskaz tužiteljice prema kojem žene iz istočnijih dijelova Europe odlaze na takav rad u Austriju, kao što se i mora prihvatiti da su za isti rad plaćene isto ili slično kao i njegovateljice iz naše zemlje.

10.2. Kako je liječenje tužiteljice dovršeno 14.8.2017. godine, ona bi u razdoblju od 1. srpnja do dovršetka liječenja odradila "jednu smjenu" od 30 dana, a preostalih 15 dana bi bila slobodna i za to ne bi ostvarila naknadu. Uz plaćanje od 75,00 eura po danu tužiteljica bi zaradila 2.250,00 eura, a ona svoji zahtjev postavlja na način da traži 2.000,00 eura i to na polovicu iznosa s kamatom od 1.8.2017. a na polovicu iznosa od 1.9.2017. godine. Kako je sud takvim zahtjevom vezan, jer bi, prema rezultatima dokaznog postupka tužiteljica imala pravo i na veći iznos i na cjelokupni iznos pravo na kamatu od 1.8.2017. godine, sud je zahtjev prihvatio i tuženik je i tu štetu dužan namiriti temeljem čl. 1093. st. 2 ZOO-a.

11. Odluka o naknadi troškova postupka donesene je primjenom čl. 154. st. 2 ZPP-a i pri tome je sud cijenio da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 80%, a tuženiku u omjeru od 20%, zbog čega je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove u omjeru od 60% (80%-20%=60%).

11.1. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja putem odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, sastava jednog obrazloženog podneska (23.9.22) i pristupa na četiri roč. (29.3.21, 11.3.24, 23.10.24, 7.5.25.) po 200,00 eura; za podnesak od 27.5.20. i roč. 2.2.21. po 50,00 eura ili ukupno 1.500,00 eura, što je uvećano za 375,00 eura PDV-a, 125,75 eura sudske pristojbe na tužbu i 91,58 eura na ovu presudu.

11.2. Ukupan je trošak 2.092,33 eura, a sukladno uspjehu od 60% trošak tužiteljice iznosi 1.255,39 eura. Tom je trošku, kao nužan i potreban u cijelosti za vođenje ovog spora priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 381,00 eura.

11.3. Na ukupan troška od 1.636,39 eura, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a, kamata teče od dana donošenja ove presude.

11.4. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište dana 31.1.2023. godine, jer taj dan nije održano ročište pa nije imala navedeni trošak.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužiteljici po pun.

2.tuženiku po pun.