Poslovni broj: Us I-3252/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, Domobranska ulica 27, protiv tuženika Državnog inspektorata u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-362-02/24-02/656, URBROJ: 443-02-05-12-24- 2, od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem naloženo je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 90 dana od dana primitka tog rješenja, kompletno ukloni prizemnu građevinu tipa apartman, vanjskih tlocrtnih dimenzija 8,70 x 3,75 m, s jednostrešnim krovištem, izgrađenu na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], na adresi u [adresa]. Istim rješenjem utvrđuje se obveza daljnje obustave građenja, sve na način i pod upozorenjima određenim u točkama 2. do 10. izreke tog rješenja.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog rješenja tužitelj, u svojoj tužbi, ukazuje kako se u izreci tog rješenja navodi da je on investitor, a što smatra netočnim. Obrazlažući svoju tvrdnju ističe kako je točno da je obavljao radove izgradnje predmetne građevine, ali da to nije činio u svojstvu investitora, već u svojstvu izvođača radova, po uputama majke i tete. Dodaje da su upravo one stvarne suvlasnice nekretnine čije se uklanjanje nalaže te da sukladno tome i vode postupak radi naknade za imovinu oduzetu za trajanja jugoslavenske komunističke vladavine. Stoga zaključuje da, u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, nije mogao sudjelovati u svojstvu investitora. Uz navedeno dodaje i kako su svi radovi provedeni isključivo radi uređenja prostorija koje su se tamo već nalazile te da se novim radovima nije izašlo iz gabarita postojećih građevina. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru, predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

4. Sud je 5. veljače 2025., 12. ožujka 2025., 30. travnja 2025. i 4. lipnja 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno, proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČŽ, izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom predmetu nije sporno postojanje nelegalnosti gradnje, niti površine gradnje koja se nalaže ukloniti, kao ni ovlast tuženika na takvo određenje. Spornim se uspostavlja isključivo utvrđenje da li je osoba kojoj je uklanjanje naređeno raniji investitor predmetne gradnje ili je on u toj gradnji učestvovao samo kao izvođač radova koji su provedeni u korist i u ime trećih osoba.

8. Spisu tuženika prileži Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, Državnog inspektorata, KLASA: 362-02/23-04/1527, URBROJ: 443-02-05-12-24-6, od 3. lipnja 2024., a sukladno kojem proizlazi kako je nadzorno tijelo obavilo očevid na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] te da je na toj lokaciji utvrđeno postojanje nelegalne gradnje. Istim zapisnikom evidentirano je da je MŽ (ovdje tužitelj) „u svojstvu investitora prvo uklonio tri drvene šupe te na njihovom mjestu do 15. rujna 2023., izgradio novu prizemnu građevinu…“. Sud uočava kako je navedeni zapisnik potpisan po tužitelju te da je u njemu navedeno i kako je istog tužitelj pročitao, da mu on protumačen i predan u preslici te da na njega nema primjedbi.

9. Tužitelj svojom tužbom i tijekom spora osporava sadržaj zapisnika u bitnom navodeći kako mu službena osoba koja je sačinila citirani zapisnik nije pojasnila pojam investitora gradnje, kao ni posljedice koje takvo utvrđenje sa sobom nosi. Iz ovog razloga predlaže saslušanje tužitelja osobno kao i njegove majke i njegove tete. Sud navodi i kako je tužitelj nastavno odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem njegove majke i tete.

10. Sud je stoga saslušao tužitelja osobno te je njegov iskaz evidentiran u raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2025. (list 23-25 spisa). Sukladno tom iskazu tužitelj je potvrdio kako je u trenutku provođenja očevida bio zatečen na predmetnoj lokaciji te da je on doista izveo predmetne radove. Iskazuje kako se predmetni prostor iznajmljuje te da ugovor o najmu glasi na njegovo ime, budući da on operativno obavlja sve poslove vezane uz najam. Iskazuje kako je on nabavljao i plaćao materijal te da je to činio majčinim novcem, a kojeg je ona dobila naknadom za ranije oduzete nekretnine te da je stvarni vlasnik nekretnine koja se nalaže ukloniti njegova majka i njegova teta. Odgovarajući na upite suda tužitelj je iskazao kako se novac od najamnine uplaćuje na njegov Revolut račun, ali da on taj novac daje svojoj majci. Opisujući iz kojeg razloga je sebe naveo investitorom, ukoliko su investitori bile druge osobe, tužitelj je iskazao kako je tada mislio da je investitor osoba koja treba hodati po sudovima ili upravnim tijelima te da je isto mislila i njegova majka, koja zbog starosti to nije željela činiti.

11. Ovaj Sud je po službenoj dužnosti u svojstvu svjedoka saslušao ČŽ, službenu osobu koja je provela nadzor na predmetnoj nekretnini i koja je sačinila naprijed navedeni Zapisnik. Iskaz službene osobe evidentiran je u raspravnom zapisniku od 4. lipnja 2025. (list 30-31 spisa) te sukladno istom proizlazi kako je nadzor proveden temeljem višestrukih prijava neutvrđenih prijavitelja, a iz kojih prijava je proizlazilo kako je investitor predmetne gradnje upravo tužitelj. Iskazuje kako je iz tog razloga tužitelja osobno telefonski kontaktirao, predstavio se kao službena osoba, upoznao ga sa sadržajem prijava u kojima je navedeno da je upravo on investitor gradnje te s njim dogovorio sastanak na lokaciji nelegalne gradnje. Iskazuje i kako je osobno zapisnikom evidentirao kako je tužitelj naveo da je investitor te da je taj zapisnik potpisan bez primjedbi. Odgovarajući na upite svjedok je iskazao i da mu tijekom nadzora nitko nije iskazao kako bi investitor bila neka treća osoba te da je tužitelja upoznao sa zakonskim pojmom i definiranjem osobe investitora i to na način da mu je jasno rekao da je to osoba u čije ime se građevina gradi, ali i da mu je rekao da je u nadzoru utvrđeno da je upravo on (tužitelj) financirao gradnju, a što je uostalom potvrđeno potpisom zapisnika bez ijedne primjedbe.

12. Cijeneći rezultate naprijed opisanog dokaznog postupka Sud prvotno navodi kako je sukladno istom nesporno da je tužitelju tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju navedeno da je on investitor. Ovo utvrđenje jasno proizlazi iz potpisanog zapisnika. Upravo s tim u vezi Sud polazno navodi da doista teško može pojmiti da osoba kojoj je rečeno da je on investitor nečega (primjerice gradnje), može smatrati da je ona zapravo nešto posve drugo od osobe koja investira, primjerice da je to osoba koja „hoda po sudovima ili upravnim tijelima“.

13. Ipak uvažavajući mogućnost postojanja i takve okolnosti Sud ukazuje kako je inspektor prvi kontakt s tužiteljem ostvario telefonskim pozivom te da je s njim tada dogovorio sastanak na lokaciji nelegalne gradnje, iz kojeg razloga se može zaključiti da tužitelj nije samo „zatečen“ na toj lokaciji u vrijeme nadzora, već se po ranijem dogovoru tamo nalazio kao stvarno zainteresirana osoba.

14. Isto tako Sud je u ovom sporu utvrdio kako se novac od najamnine nesporno plaća na račun upravo tužitelja, a ne njegove majke ili njegove tete, što sadržajno potvrđuje kako je upravo tužitelj investitor, a kojem se uložena investicija doslovno i vraća. Pri ovome Sud navodi kako tužitelj ničim nije dokazao da on novac od najamnine daje svojoj majci.

15. Konačno Sud navodi i kako neznatnijom smatra mogućnost da službena osoba pod prisegom daje lažan iskaz u dijelu u kojem navodi da je upoznao tužitelja s zakonskom definicijom pojma investitor (budući da u takvom postupanju i nema interes), nego da je tužitelj propustio danu informaciju valjano akceptirati.

16. Sukladno naprijed navedenom Sud zauzima stav kako je tužitelj bio upoznat da će se u postupku koji je prethodio osporenom rješenju smatrati investitorom, kao i da su mu dostatno bile pružene informacije o posljedicama koje iz tog proizlaze.

17. Člankom 113. stavkom 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku, uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

18. Budući da ostale odlučne okolnosti ovog predmeta i nisu sporne te podvodeći iste pod citiranu norme, Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

19. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačije odluke, Sud smatra kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

21. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročišnom zapisniku od 11. prosinca 2024., (list 33 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Branko Kostić, Zagreb, Domobranska ulica 27,

2. Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29,

3. U spis