1

Poslovni broj: 47 Gž Ovr-1337/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 47 Gž Ovr-1337/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. Ž., OIB: … i V. Ž., OIB: …, oboje iz G., koje oboje zastupaju punomoćnici I. Ž. i M. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž., B. i A. d.o.o. Zagreb, protiv ovršenice N. Dž. iz V. T. 242, OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-793/2023-93 od 24. travnja 2023., 25. kolovoza 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Uvažava se žalba ovrhovoditelja A. Ž. i V. Ž. i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-793/2023-93 od 24. travnja 2023. te predmet vraća na ponovni postupak.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Prijedlog stranaka za odgodu ovrhe u ovom predmetu na rok od 6 (šest) mjeseci, odbija se kao neosnovan.

              II. Obustavlja se ovrha u ovom predmetu na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. 1664 k.o. T., kčbr. 2303/2.“

 

2.          Protiv ovog rješenja žalbu su podnijeli ovrhovoditelji zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 684,35 eura / 5.156,25 kuna.

 

3.          Ovršenica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti.

 

4.          U ovom postupku je 31. ožujka 2017. doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – sudske nagodbe Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici broj R2-808/13 od 23. prosinca 2013. i pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Ovr-818/16-2 od 24. ožujka 2016., na nekretnini u vlasništvu ovršenice.

 

5.          Na temelju utvrđenja koja proizlaze iz stanja spisa i to da je sud tijekom ovog postupka po prijedlogu stranaka devet puta donosio rješenja kojim je odgađao provedbu ovrhe i da je punomoćnik ovrhovoditelja u podnesku od 29. prosinca 2022. izvijestio sud da dužnik I. Dž. redovito podmiruje dugovanje ovrhovoditeljima obustavom na vlastitoj mirovini sukladno sudskoj nagodbi broj R2-808/13 od 23. prosinca 2013., prvostupanjski sud je zaključio da ovrhovoditelj ne može tražiti namirenje iste tražbine protiv založnog dužnika (ovdje ovršenice) ovrhom na njezinoj nekretnini, jer da bi to dovelo do dvostrukog namirenja tražbine ovrhovoditelja. Pri tome je prvostupanjski sud otklonio primjenu odredbe čl. 5. st. 2. Ovršnog zakona izražavajući tumačenje da se ta odredba primjenjuje samo u situaciji kada se ovrha određuje na više predmeta i sredstava ovrhe protiv istog ovršenika u vezi iste tražbine ovrhovoditelja. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da kada ovrhovoditelj vodi ovrhu u isto vrijeme protiv dva ovršenika za naplatu iste tražbine, a jedan ovršenik uredno podmiruje tražbinu ovrhovoditelja, da takvo postupanje ovrhovoditelja predstavlja zlouporabu procesnog prava u smislu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, a u vezi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koju zlouporabu je sud dužan onemogućiti. Stoga je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona ocijenio da se iz navedenih razloga ovrha ne može dalje provoditi na nekretninama ovršenice te odlučio kao u točki II. izreke, a nastavno tome odbio kao neosnovan prijedlog stranaka za odgodu ovrhe i odlučio kao u točki I. izreke.

 

6.          Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

7.          U konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja iz ovršne isprave R2-808/13 od 23. prosinca 2013. se namiruje obustavom mirovine I. Dž., a ovrhovoditelj u ovom postupku istu tražbinu namiruje od ovršenice kao založnog dužnika na njezinoj nekretnini.

 

8.          Ovaj sud je prvostupanjskom sudu već u odluci donesenoj u ovom postupku broj Gž Ovr-372/2023-2 od 21. ožujka 2023. (list 168 spisa) ukazao da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj ne može tražiti namirenje iste tražbine iz iste ovršne isprave protiv založnog dužnika ovrhom na njegovim nekretninama kada je već u tijeku prisilno ostvarenje te tražbine na drugom predmetu i sredstvu ovrhe protiv glavnog dužnika. To iz razloga jer odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ) nije propisano ograničenje broja i vrsta predmeta i sredstava ovrhe radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, niti provedba ovrhe na jednom predmetu i sredstvu ovrhe ne sprječava da se ovrha istovremeno provodi na drugom predmetu i sredstvu ovrhe, a sve radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine te je u tom smislu prvostupanjskom sudu ukazano na odredbu čl. 5. st. 2. OZ koja glasi:

              (2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, sud će na prijedlog ovršenika ograničiti ovrhu samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine.

 

8.1.               Polazeći od sadržaja citirane odredbe, koja je jasna i nedvosmislena, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda izraženo u pobijanom rješenju da se ta odredba primjenjuje samo u situaciji kada se ovrha određuje na više predmeta i sredstava ovrhe protiv istog ovršenika u vezi iste tražbine ovrhovoditelja. To iz razloga, jer u odredbi čl. 5. st. 2. OZ nije navedeno ograničenje da ovrhovoditelj može predložiti više predmeta ili sredstava ovrhe samo protiv istog ovršenika, zbog čega je potpuno pogrešno tumačenje i shvaćanje prvostupanjskog suda u primjeni te odredbe navedeno u pobijanom rješenju.

 

8.2.              Pri tome valja dodati da je prema odredbi čl. 5. st. 2. OZ, u slučaju da je ovrha predložena na više predmeta ili sredstava ovrhe (bez obzira radi li se o jednom ili više ovršenika), ovršenik ovlašten predložiti ograničenje ovrhe na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su ta sredstava odnosno predmeti dovoljni za ostvarenje tražbine, što znači da sud ne može i ne smije po službenoj dužnosti ograničavati ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine ukoliko je ovrha predložena na više predmeta ili sredstava ovrhe.

 

9.          Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ponovno pogrešno zaključio da bi istovremenom provedbom ovrhe na mirovini I. Dž. i na nekretnini u vlasništvu ovršenice, došlo do dvostrukog namirenja ovrhovoditeljeve tražbine, a sve imajući u vidu da ovršenica u ovom postupku nije predložila ograničenje ovrhe sukladno čl. 5. st. 2. OZ.

 

10.      Zbog toga okolnost da se istovremeno ovrha provodi na više predmeta i sredstava ovrhe, konkretno protiv dužnika I. Dž. na njegovoj mirovini i u ovom postupku na nekretnini ovršenice, ne predstavlja razlog zbog kojeg se ovrha u ovom postupku radi naplate tražbine ovrhovoditelja protiv ovršenice kao založnog dužnika na nekretnini u njezinom vlasništvu, ne može provesti.

 

11.      Nadalje, osnovano ovrhovoditelji u žalbi navode da okolnost da su se ovrhovoditelji više puta tijekom ovog postupka suglasili s prijedlogom ovršenice za odgodu ovrhe, zbog čega je sud donosio rješenja o odgodi ovrhe, ne znači da je ovrha u ovom postupku postala nemoguća ili da se ne može provesti.

 

11.1.              To iz razloga jer u situaciji kada ovršenik predloži odgodu ovrhe, prema odredbi čl. 69. čl.1. OZ ako se ovrhovoditelj suglasi s takvim prijedlogom ovršenika o odgodi ovrhe, sud će odgodu odrediti ne ispitujući postoje li za to propisane pretpostavke.

 

12.      Slijedom navedenog, zbog inzistiranja prvostupanjskog suda na pogrešnom pravnom pristupu da okolnost kada ovrhovoditelji istovremeno s ovim postupkom na nekretnini ovršenice namiruju istu tražbinu i na mirovini I. Dž., predstavlja razlog zbog kojeg se ovrha u ovom postupku ne može provesti, kao i zbog pogrešnog pravnog pristupa u vezi prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe s kojim prijedlog su se ovrhovoditelji suglasili, pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) koji Zakon se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ.

 

13.      Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

14.      U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će odlučiti o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe, s kojim prijedlogom su se ovrhovoditelji suglasili, pri čemu će u odnosu na vrijeme na koje se ovrha odgađa imati u vidu odredbu čl. 70. st. 2. OZ, nakon čega će prvostupanjski sud biti u mogućnosti donijeti novu odluku i za svoju odluku dati jasne i potpune razloge.

 

15.      Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke.

 

 

U Zagrebu 25. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                                         Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.