Poslovni broj: Povrv-126/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, protiv tuženika BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8 svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-606/2022 od 25. svibnja 2022., kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 30,20 eura/ 227,52 kune i to iznos od 28,76 eura/ 216,72 kune sa zateznim kamatama od 12. veljače 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 1,43 eura/ 10,80 kuna, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-606/2022 kojeg je dana 25. svibnja 2022. donio javni bilježnik Ivan Maleković u Velikoj Gorici u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2022., te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 154,85 eura sa zateznom kamatom od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Ivanu Malekoviću prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja, temeljem vjerodostojne isprave - Izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Javni bilježnik je 25. svibnja 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 606/2022 protiv kojeg je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-126/2023-2 od 21. studenoga 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava postojanje predmetnog duga, valjanost ovršnog prijedloga i vjerodostojne isprave te ističe činjenicu da unatoč činjenici da je od 2019. vlasnik nekretnine na adresi [adresa], u nekretnini nitko ne boravi zadnjih 5 godina i prostor na navedenoj adresi nije prikladan za stanovanje, a koju činjenicu mogu potvrditi i predloženi svjedoci. Poziva se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Ujedno, predlaže obvezati ovrhovoditelja na dostavu zapisnika Grada Zagreba-Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva radi utvrđivanja sadržaja istog zapisnika na koji način i kako je utvrđeno da u nekretnini koje je on vlasnik stanuju dvije osobe kako je to navedeno u računima izdanim od strane tužitelja.

4. U podnesku od 20. prosinca 2023., tužitelj se očitovao na navode tuženika i istakao da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke koje propisuje članak 31. Ovršnog zakona. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na dospjelu novčanu tražbinu, a čija visina se dokazuje vjerodostojnom ispravom koja prileži sudskom spisu. Osim toga, tužitelj osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa, iz kojeg je razvidna specifikacija dugovanja tuženika. Na računu su iskazani troškovi nastali korištenjem vodnih usluga i naknada, a koji troškovi sačinjavaju utuženo potraživanje. Tuženik u svom prigovoru osporava da je tužitelj u utuženom periodu izvršio bilo kakvu uslugu opskrbe vode, s obzirom da predmetna nekretnina nije adekvatna za stanovanje te da nitko ne živi na predmetnoj adresi. Tužitelj ističe da je na poleđini svakog računa naznačeno da cijena vodnih usluga sadržava varijabilni i fiksni dio cijene. Fiksni dio obračunava se mjesečno i plaćaju ga svi korisnici koji imaju priključak za vodu, bez obzira na potrošnju. Varijabilni dio cijene obračunava se po utrošenim kubicima vode. Cijena vodnih usluga određuje se temeljem Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18), zatim Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ("Narodne novine" broj 112/10) kao i Odlukom o cijenama vodnih usluga. Dakle, temeljem članka 206. Zakona o vodama cijenu visine vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge uz suglasnost jedinice lokalne samouprave. Istim člankom je propisano da Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća za vodne usluge, uredbom propisuje mjerila za izračun najniže osnovne cijene vodnih usluga i vrste troškova koje cijena vodnih usluga pokriva. U skladu sa Zakonom o vodama i Uredbom Vlade Republike Hrvatske, tužitelj je donio Odluku o cijenama vodnih usluga dana 13. veljače 2012. te je prema istoj obračunato utuženo potraživanje. Također, Općim i tehničkim uvjetima propisano je da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa. Prigovor se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa. Tužitelj nije u propisanom roku zaprimio prigovor na račune za utužena razdoblja. Obzirom na sve prethodno navedeno predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog.

5. Podneskom od 12. ožujka 2024. tuženik je ponovio sve ranije navode iz prigovora i ostao kod predloženih dokaza.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 31. prosinca 2021. (list 8 spisa), prijepis računa (list 9-10 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika od 7. prosinca 2023. – tabelarni prikaz (list 40-42 spisa), preslike računa (list 43-54 spisa), iskaze svjedoka SB i LB dani na ročištu od 27. studenoga 2024. (list 64 spisa).

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka GB i LB koji su potvrdili navode tuženika i iskazali da tuženik ima u svom vlasništvu nekretninu na adresi [adresa], u kojoj nekretnini nitko ne živi.

8. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna/1.320,00 eura.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužba osnovana.

10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za izvršenu javnu vodoopskrbnu uslugu u razdoblju od siječnja 2021. do lipnja 2021. u iznosu 28,76 eura/216,72 kune.

11. Među strankama je nesporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi navedenoj u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao i da je tužitelj pravna osoba koja vrši takvu uslugu na području Grada Zagreba, no sporno je, je li prijedlog za ovrhu i vjerodostojna isprava sadrže sve sastojke koje trebaju sadržavati te je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja, odnosno sporno je, je li tuženik u obvezi platiti ispostavljene račune za korištenje vode s obzirom da tvrdi kako u stanu nitko ne boravi već 5 godina.

12. U odnosu na prigovor da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve propisane sastojke ističe se kako je odredbom članka 39. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) propisano što sve prijedlog za ovrhu treba sadržavati te je utvrđeno kako u konkretnom slučaju navedeni prijedlog sadržava sve propisane sastojke.

12.1. Odredbom članka 31. stavak 1. OZ je određeno da je vjerodostojna isprava prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Odredbom članka 31. stavak 2. OZ je propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

12.2. Izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa) predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi. Na Izvatku je naveden vjerovnik, dužnik, a kao predmet je označena novčana tražbina i vrijeme dospijeća novčane tražbine.

13. U odnosu na osnov potraživanja tužitelja valja ukazati na odredbe članka 205. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 i 66/19 - dalje: ZOV) prema kojem je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi, te odredbe Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4/03 - dalje: Odluka). Prema članku 2. Odluke potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe pitkom vodom te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda je: 1. vlasnik nekretnine; 2. korisnik nekretnine, a prema članku 5. citirane odluke korisnik nekretnine odnosno novi vlasnik dužni su obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama korisnika odnosno vlasnika te odgovaraju za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem.

14. Odredbom članka 8. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 12/16) je propisano da vlasnik građevine odnosno druge nekretnine obvezan je priključiti nekretninu na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu odnosno javnu odvodnju kada su takvi sustavi izgrađeni u području na kojem se nekretnina nalazi te su osigurani uvjeti za priključenje, osim u slučaju kad je na odgovarajući način pojedinačno riješio opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih voda u skladu s odredbama Zakona o vodama.

15. Odredbom članka 97. stavka 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 17/13 - dalje: Opći uvjeti) propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

16. Odredbom članka 98. stavka 1. Općih uvjeta propisano je kako je korisnik usluge dužan platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu, a ukoliko korisnik ne plati račun za pruženu uslugu, može mu se dostaviti opomena kojom se korisnik usluge upozorava na mogućnost da mu se zbog neplaćanja računa obustavi pružanje usluge odnosno pokrene postupak prisilne naplate dugovanja (stavak 2.).

17. Člankom 99. Općih uvjeta propisan je postupak podnošenja prigovora na ispostavljeni račun i to pisano u roku od 8 dana od dana primitka računa, a koji prigovor ne odgađa rok naplate računa.

18. Nadalje, odredbom članka 24. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj dalje: 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) propisano je da se javnim uslugama smatraju i javna vodoopskrba i javna odvodnja, dok je odredbom članka 5. točka 15. ZZP propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

19. Tuženik osporava postojanje obveznopravnog odnosa sa tužiteljem, no sud utvrđuje da se javna vodoopskrba i javna odvodnja, smatra javnom uslugom u smislu članka 24. stavak 1. ZZP-a, pa se prodaja takve javne usluge potrošačima, kada to priroda javne usluge dopušta treba obračunati prema potrošnji.

Tuženik kojem se pruža konkretna javna usluga mora, sukladno odredbi članka 8. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine priključiti svoju građevinu, na komunalne vodne građevine kako bi omogućio tužitelju pružanje usluge u skladu s Općim uvjetima koje je isporučitelj vodnih usluga dužan objaviti na internetu ili na drugi prikladan način te ih učiniti dostupnim javnosti za cjelokupno vrijeme njihova važenja te općim aktima jedinice lokalne samouprave na čijem području se usluga pruža, pod ne diskriminirajućim, unaprijed poznatim uvjetima. Valja ukazati da se tuženik, u smislu odredaba Općih uvjeta i ZZP-a smatra potrošačem jer se potrošačima smatraju svi korisnici vodnih usluga kao javnih usluga te se ujedno isti smatra kupcem vodne usluge koju tereti obveza plaćanja potrošene vodne usluge.

20. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, kao i prijepise utuženih računa, sud je utvrdio kako je tužitelj u svojim evidencijama imao zavedeno tuženika kao korisnika usluge na adresi [adresa] te je navedeno mjerno mjesto i šifra kupca na navedenoj adresi.

21. Sukladno svojoj evidenciji, tužitelj je ispostavljao tuženiku račune koji su dostavljani na adresu prebivališta tuženika u [adresa] te je tuženik kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa], odnosno zavedeni korisnik usluga tužitelja u obvezi plaćati za usluge tužitelju i to sukladno odredbi članka 97. -98. Općih uvjeta.

22. Nadalje, uvidom u račune utvrđeno je da je tužitelj tuženiku obračunao za mjesec siječanj 2021. prema stvarnoj potrošnji, a za razdoblje od veljače do lipnja 2021. fiksni dio tzv. paušal, koji se plaća se neovisno o postojanju potrošnje (za razliku od varijabilnog dijela koji se obračunava po stvarnoj potrošnji).

23. Fiksni dio tzv. paušal je obvezna minimalna naknada za korištenje javne usluge kojom se nastoji osigurati ekonomski održivo poslovanje pružatelja takve usluge, ali i osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge te se ista plaća neovisno o stvarnoj potrošnji javne usluge, u konkretnom slučaju vodovodne usluge.

24. Naime, sukladnost ugradnje fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga u cijenu vodnih usluga s europskim pravom potvrdila je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske Rješenjem od 20. listopada 2005. ("Narodne novine" broj 132/05), u kojem je istaknuto, između ostalog da sustav opskrbe vodom karakterizira načelo solidarnosti, a koje se očituje u principu prosječnih troškova i solidarnom podmirivanju tih troškova, čak i kada se krajnji proizvod (voda) ne upotrebljava, odnosno da svi potrošači solidarno participiraju u razvoju i održavanju sustavom kako se pojedini potrošači ili kategorije potrošača ne bi stavljali u neravnopravan položaj.

24.1. Dakle, neovisno što predmetna nekretnina nije adekvatna za stanovanje i što u njoj nitko ne živi, tuženik kao vlasnik nekretnine je obveznik plaćanja fiksnog dijela sve dok ima priključak za vodu, bez obzira na potrošnju.

25. Kako tuženik nije dokazao da je utuženo potraživanje podmirio dok je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisima računa, iz kojih je vidljivo utuženo razdoblje i visina duga prema računima, to je tužitelj dokazao kako postojanje pravnog odnosa među strankama, tako i visinu tražbine koja proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, kao i da vodne usluge naplaćuje prema važećim odredbama, pa je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje na temelju odredbe članka 205. stavak 2. ZOV.

26. Ovdje je potrebno napomenuti kako tuženik nije osporavao činjenicu primitka računa, a niti je dokazao da je prigovarao primljenim računima u smislu odredbe članka 99. Općih uvjeta pa se isti smatraju vjerodostojnim isprava i u smislu visine tužbenog zahtjeva. Ako je tuženik smatrao da takav obračun nije pravilan, tada je trebao po primitku računa istima prigovoriti, a što nije dokazao da je učinio.

27. Isto tako, od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva je zatražena dostava zapisnika na kojeg se tuženik pozivao u odgovoru na tužbu, međutim Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo je obavijestilo sud da ne raspolaže navedenim zapisnikom s obzirom da zgrada ([adresa]) nikada nije bila na upravljanju kod tog društva.

28. S obzirom da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa utvrdio i dospijeća pojedinih utuženih iznosa, to je, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP, a na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO), platni nalog održan na snazi i u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (točka II. izreke presude).

30. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP te odredbi članka 155. stavak 1. ZPP, parnični trošak je trebalo dosuditi u cijelosti tužitelju koji je u postupku uspio, i to s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, pa tužitelju sukladno odredbi Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak dakle i onaj dio postupka kada je postupak bio ovršni postupak, koji iznos uključuje i trošak sastava prijedloga za ovrhu, i to u visini od 50 bodova. Uzimajući u obzir da je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) u iznosu od 13,27 eura (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi). Sukladno odredbi članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21) tužitelju pripada pravo na iznos od 16,58 eura/ 124,92 kune na ime javnobilježničkih troškova. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO (točka III. izreke presude).

U Velikoj Gorici 11. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku