Poslovni broj Gž-1762/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Kuzmaniću odvjetniku iz Splita, protiv tuženika 1. AE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Ljubučić- Vrdoljak&Partneri d.o.o. odvjetnicima iz Splita, 2. ĐE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utrđenja prava vlasništva, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P 2885/2021 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OE, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P 2885/2021 od 26. kolovoza 2024.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik za 3/26 dijela nekretnine označene kao kao ZEM [katastarska čestica] Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa da se ovlašćuju temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za 3/26 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika uz brisanje zabilježbe Z - 4335/98 „Zabilježuje se da je prijenos prava vlasništva s imena ĆE za cijelo, na ime AE, izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 506.592,00 kn (petstošesttisućapetstodevedesetdvijekune) u protuvrijednosti 144.000,00 DEM s nuzgredicama, temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine "U Splitu, 20. 01. 1998. god.", ugovora o zajmu od 21. 11. 1996. god., te aneksa od 02. 12. 1997. god“. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.Prvostupanjsku odluku pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu
čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.
6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da tužitelj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva 3/26 idealna dijela nekretnine označene kao zem.č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica], [adresa], činjenično temelji na tvrdnji da je to vlasništvo kao i ovlaštenje tražiti uknjižbu navedenog prava uz istodobno brisanje tog prava suvlasništva, kao i brisanje zabilježbe sa imena 1. tuženika, stekao javnom dražbom u predmetu poslovni broj I 1849/1997,
-da je u tom postupku tužitelj kao ovrhovoditelj protiv ovdje 2. tuženika kao ovršenika rješenjem od10. studenog 1999. postao suvlasnikom 1/6 idealnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],
-da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine oznake zem.č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica], [adresa], upisan ovdje 1. tuženik u 1/1 dijela.
8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja ponajprije utvrđuje da čestica koja je predmet ovog postupka, nije bila predmet dosude, odnosno da istu tužitelj nije dobio dosudom u predmetu poslovni broj I 1849/1997, te da tužitelj tijekom ove parnice nije ni na koji način dokazao da bi imao bilo kakav pravni osnov za upis prava vlasništva na prethodno navedenoj nekretnini, budući da tu nekretninu nije stekao dosudom.
U odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka – Ugovor o raskidu Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini protivnika osiguranja zaključenog između RE za ovdje 2. tuženika i 1. tuženika od 17. listopada 2013., sud prvog stupnja obzirom na datum navedeno na tom Ugovoru, ne cijeni kao relevantan dokaz, držeći da je tužitelj imao mogućnosti isti predati u spis i prije zaključenja prethodnog postupka.
Osim toga, sud nije prihvatio ni prijedlog tužitelja da se predmetni spis spoji s postupkom kojeg tužitelj vodi pod poslovnim brojem P 325/24 protiv istih tuženika, smatrajući da u konkretnom slučaju za to nije bilo opravdano.
Shodno prednjem, odlučuje kao u točki I. izreke, a odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.
9.U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja koje se u bitnome svode na to da u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem I 1847/1997 nije pravilno označeno zemljišno knjižno tijelo, iz razloga jer da je u naravi predmet procjene i prodaje u tom predmetu bila nekretnina koja se nalazi na 4 čestice u čiji je posjed tužitelj uveden; te da je u navedenom predmetu temeljem procjene BE, kao i Zaključka suda od 10. siječnja 2000. pogrešno kao predmet ovrhe označena samo čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (površine 30 m[2] ), iako da je predmet ovrhe bio i daljnji dio površine 150 m[2] , koji da leži na zem.č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], katastarska čestica [katastarska čestica], [adresa].
Međutim, protivno tome, stajalište je i ovog suda da je u konkretnom slučaju, tužitelj vezano odlukama donesenim u ranije navedenom predmetu, odnosno da je tužitelj kao ovrhovoditelj trebao pravovremeno reagirati kad je ovršni sud donio odluke za koje tužitelj tvrdi da su pogrešne.
10.Nastavno rečenom, nije u pravu tužitelj kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, budući da i ovaj sud drži da je u ovom slučaju tužitelj vezan za rješenje o dosudi u odnosu na identifikaciju oznake nekretnine čiji suvlasnički dio je tužitelju dosuđen.
11.Što se tiče žalbenih navoda tužitelja u dijelu u kojem ističe da iz raspoložive dokumentacije, točnije Zaključka ovršnog suda od 10. siječnja 2000. proizlazi da se tužitelj od tada nalazi u poštenom mirnom posjedu predmetne nekretnine preko 20 godina, pa da su se sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996 i dr., dalj: ZV-a) stekle pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, treba reći da su iste po uvjerenju ovog suda potpuno pravno irelevantne.
Ovo stoga, što je tužitelj po prvi puta tek u žalbi naveo prednje navedene činjenice, pa se sukladno čl. 352. st.1. ZPP-a radi o novim činjenicama, posljedično čemu ovaj sud nije ovlašten ulaziti u analizu vjerodostojnosti istih.
12.Također pogrešnim drži tužitelj postupanje suda u odnosu na Ugovor o raskidu kojeg je dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, ne iznoseći pri tome ni jedan opravdani razlog zbog čega tu dokumentaciju nije dostavio sudu prije zaključenja prethodnog postupka, u kojem bi se jedinom slučaju (čl. 299. st.2. ZPP-a) ta dokumentacija mogla uzeti kao pravovaljan dokaz tužitelja.
U svezi sa prednjem, ukazuje se tužitelju da je iz zapisnika s ročišta od 4. lipnja 2024. razvidno pored ostalog da je pun. tužitelja prilikom predaje spornog Ugovora rekao da isti omaškom nije predao ranije.
Stoga se opravdanim ukazuje postupanje suda prvog stupnja glede tog „dokaza“ kada isti nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13.Obzirom na prethodno rečeno, pravilnom ovaj sud drži i odluku o parničnom trošku.
14.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženici iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nisu uspjeli dovesti u dvojbu.
Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
15.Zbog svih do sada iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Rijeci, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
