Poslovni broj Gž 1765/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Sočancu odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice SM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juraju Blažičku odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P 349/2021 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TM, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P 349/2021 od 27. lipnja 2024. u točki I. izreke u odnosu na naznaku ukupnog iznosa dosuđene glavnice, u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 19,91 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.05.2021., iznosa od 13,50 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.06.2021. do isplate, te iznosa od 111,55 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.06.2024., kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu koji glasi: „ …. te iznosa zatraženih ubuduće pa sve do predaje u suposjed u iznosu od 111,55 EUR mjesečno, svakog 15.u mjesecu sa zateznim kamatama.", te se odbacuje tužba tužitelja u tom dijelu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja točkom I. izreke naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade za korištenje sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iznose kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke, točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem je tražio da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 19,91 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.05.2021., iznos od 13,50 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.06.2021. do isplate, iznos od 111,55 eur sa pripadajućom zateznom kamatom počam od 15.06.2024. do isplate, kao i daljnje mjesečne iznose od po 111,55 eur do predaje predmetne nekretnini u posjed tužitelju, točkom III. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.070,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u točki I. u odnosu na naznaku ukupnog iznosa dosuđene glavnice, dijelu točke II. izreke, kao i odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5.1.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

5.2.Protivno tumačenju tužitelja, stajalište je ovog suda da prvostupanjski sud time što u točki I. izreke osim pojedinačnih dosuđenih iznosa, nije naveo i ukupno dosuđen iznos, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.

Ovo iz razloga jer se unatoč prednje navedenom propustu suda prvog stupnja, prema ocjeni ovog suda ipak zbrajanjem svih pojedinačno dosuđenih iznosa može utvrditi koliko je od utuženog iznosa u visini od 3.710,10 eur, koliko je tužitelj zatražio na ročištu od 11. lipnja 2024., pa se posljedično tome, točka I. izreke u tom dijelu može ispitati.

5.3.1.Međutim, u pravu je tužitelj kada ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.12. ZPP-a od strane suda prvog stupnja, iz razloga da je točkom II. izreke odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu mjesečnih iznosa u iznosu od po 111,55 eur sa zateznim kamatama počam od lipnja 2024. pa nadalje do predaje spornog prostora u suposjed tužitelju od stane tuženice. Naime, iako je iz podneska tužitelja (l. 158.-161. spisa), datiranog sa 10. lipnjem 2024. razvidno da isti od veljače 2024. pa nadalje sve dok tuženica ne preda predmetni prostor u suposjed tužitelju potražuje mjesečni iznos od po 111,55 eur. No isto tako, na ročištu održanom 11. lipnja 2024., vidljivo je pored ostalog da je sukladno izrađenom nalazu vještaka, tužitelj precizirao tužbeni zahtjev na način da specificirani tužbeni zahtjev dopunjuje na način da za razdoblje od veljače do zaključno svibnja 2024. potražuje mjesečne iznose od po 111,55 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno sveukupno 3.710,10 eur.

5.3.2.Nastavno prednjem, prosudba je ovog suda da je u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud doista pogrešno točkom II. izreke odbio ranije naveden dio zahtjeva tužitelja, budući da je u konačnici, prema stajalištu ovog suda, isti na ročištu od 11. lipnja 2024. ipak povukao taj dio zahtjeva, pa je donošenjem meritorne odluke o istome, sud prekoračio tužbeni zahtjev, te time počinio navedenu bitnu povredu. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na taj dio, pozivom na čl. 369. st.5. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u gore navedenom dijelu, te odbaciti taj dio zahtjeva tužitelja.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na preostali odbijajući dio odluke sadržane u točki II. izreke.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi pored ostalog:

-da su stranke suvlasnici nekretnine – stana u [adresa]., svaki u po ½ dijela, koje je pravo suvlasništva tužitelj stekao temeljem Kupoprodajnog ugovori od 9. travnja 2021. sklopljenog s ĐM,

-da je tuženica ta koja je u samostalnom i isključivom posjedu predmetnog stana od 2012.,

-da je tužitelj pod poslovnim brojem Psp 12/2021 protiv ovdje tuženice podnio tužbu radi smetanja posjeda (počinjenog 28. travnja 2021.), te je prije podnošenja tužbe poslao tuženoj opomenu koju je ista primila 6. svibnja 2021., a kojom je tražio da mu tuženica preda primjerak ključeva za novu bravu na ulaznim vratima stana čiji su oni suvlasnici,

-da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da visina tržišne najamnine za razdoblje od 1.05. do 30.09.2021. iznosila 167,33 eur mjesečno, od 1.10.do 31.12.2021. iznosila 169,56 eur mjesečno, od 1.01. do 30.03.2022. iznosila mjesečno po 180,71 eur, od 1.04. do 30.06.2022. iznosila 194,10 eur mjesečno, od 1.07. do 30.09.2022. iznosila 191,87 eur mjesečno, od 1.10. do 31.1.20222. iznosila 200,79 eur mjesečno, od 1.01. do 31.03.2023. iznosila 211,95 eur mjesečno, od 1.04. do 30.06.2023. iznosila 227,56 eur mjesečno, te od 01.07.2023. do 31.05.2024. iznosila 223,10 eur mjesečno.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja ponajprije zaključuje da nije sporno da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine, da ju je tužitelj pozvao na predaju iste u suposjed, te da je u konkretnom slučaju moguća predaja nekretnine u suposjed drugom suvlasniku, pozivajući se pri tome na čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/1996 i dr., dalje: ZV- a), te u svezi s time na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. listopada 2009.

Nastavno prednjem, sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju, a obzirom na primitak ranije spomenute opomene, tuženica kao posjednik prijeporne nekretnine, postala nepoštena od dana primitka opomene dakle 6. svibnja 2021., pa je uvjerenja da se predmet treba riješiti pozivom na čl. 165. ZV-a.

8.2.Sukladno tome, smatra neosnovanim dio zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje prijeporne nekretnine za razdoblje od 28. travnja do 5. svibnja 2021., te ga odbija pozivom na čl. 164. ZV-a, budući je u tom period tuženica još uvijek bila pošteni posjednik nekretnine, zbog čega da ne postoji njena obveza na plaćanje utužene naknade za travanj 2021., koji dospijeva u svibnju 2021.

8.3.Cijeneći ranija činjenična utvrđenja, sud prvog stupnja drži da tužitelju pripada pravo da od tuženice potražuje naknadu za korištenje predmetne nekretnine, sukladno njegovu suvlasničkom dijelu, sa time da o visini iste odlučuje temeljem provedenog građevinskog vještačenja.

Pri tome, vodi računa o tome da kako je tuženica bila pošteni posjednik do 6. svibnja 2021., te smatra da za svibanj 2021. tužitelj nema pravo na punu naknadu (obzirom na svoj suvlasnički dio), već iznos kojeg je utvrdio vještak za taj mjesec umanjuje za broj dana u tijeku kojih je tuženica bila pošteni posjednik. Slijedom toga, odbija dio zahtjeva tužitelja za svibanj 2021. u iznosu od 13,50 eur, dok mu dosuđuje preostali utuženi iznos za taj mjesec u visini od 70,16 eur, kao i ostale utužene iznose zaključno sa travnjem 2024. koji je dospio 15. svibnja 2024., sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8.4.U odnosu na tražbinu tužitelja za svibanj 2024., s dospijećem 15. lipnja 2024., prvostupanjski sud utvrđuje da je mjerodavan čl. 326. st.1. ZPPa sukladno kojem sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je dospijela do zaključenja glavne rasprave. Kraj neprijeporne činjenice da je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena 11. lipnja 2024., a tražbina za svibnja 2024. da dospijeva 15. lipnja 2024., dakle nakon zaključenja glavne rasprave, stav je suda da je taj zahtjev tužitelja neosnovan, te odlučuje kao u točkama I. i II. izreke.

Odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.5. ZPP-a.

9.Rukovodeći se prethodno iznesenim, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravno utemeljene razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je odbio dio zahtjeva tužitelja za travanj 2021., obzirom na utvrđenje kada je tuženica postala nepošteni posjednik prijeporne nekretnine, a koje utvrđenje prema prosudbi ovog suda ni od strane tužitelja, ni tuženice u tijeku ove parnice ni na koji način nije dovedeno u dvojbu. Također pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, prema prosudbi ovog suda prvostupanjski sud primijenio čl. 326. st.1. ZPP-a u odnosu na tražbinu tužitelja za svibanj 2024., zaključivši da je datum dospijeća iste nakon datuma zaključenja glavne rasprave, a što je imalo za posljedicu osnovanost zahtjeva tužitelja za taj mjesec. U kontekstu prednje izloženog, odluka suda sadržana u točki IIl. izreke, u ovom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja, ukazuje se pravilnom i utemeljenom na zakonu.

10.Nisu također osnovani ni navodi tužitelja u dijelu u kojem pobija odluku o parničnom trošku jer da mu nije dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 66,25 eur, budući da je iz točke 30. obrazloženja nedvojbeno razvidno da je istome između ostalog dosuđen i spomenuti trošak.

11.U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe istog, preinačena prvostupanjska presuda samo u dijelu točke II. izreke, to je ovaj sud stava da sukladno tome tužitelju nisu nastali posebni troškovi, zbog čega je primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

12.Zbog svih navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke u odnosu na naznaku ukupnog iznosa dosuđene glavnice, u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 19,91 eur, od 13,50 eur, te od 111,55 eur, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, sukladno čl. 369. st.5. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u preostalom odbijajućem dijelu te odbaciti taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković