Poslovni broj Gž 1965/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja TD, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Romeu Herceg odvjetniku iz Zaboka, protiv tuženika ČD, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zatupanog po punomoćnici Ireni Tušak Miletić odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P 225/2024 od 30. listopada 2024., ispravljene rješenjem od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ČD, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P 225/2024 od 30. listopada 2024., ispravljene rješenjem od 19. studenog 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela oznake nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenog na dopunskoj skici društva GEOTAG d.o.o. od 27. siječnja 2021. točkama D-D1-D2-E-E1- E2-E3-D, površine 105 m², te da je tuženik dužan trpjeti parcelaciju predmetne nekretnine i formiranje nove zk. čestice sukladno geodetskom elaboratu koji bude sačinjen na temelju dopunske skice od 27. siječnja 2021., te uknjižbu prava vlasništva tužitelja na novonastaloj zemljišnoj čestici, u roku od 15 dana; točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.284,75 eur u roku od 15 dana, točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Rješenjem istog suda ispravljena je prvostupanjska presuda u točki 35. obrazloženja na način pobliže naveden u tom rješenju.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika, te zatražio naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.1.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

5.2.Nije u pravu tuženik kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a.

Ovo iz razloga jer je protivno uvjerenju tuženika, sud prvog stupnja sve provedene dokaze cijenio sukladno čl. 7. 8. ZPP-a, uključujući i iskaze svih stranaka i saslušanih svjedoka, iznoseći pri tome argumente zbog kojih određene iskaze nije prihvatio odnosno nije ih smatrao logičnim i prihvatljivim. Kako je sud za svoju odluku iznio razumljive razloge koji imaju podlogu u provedenim dokazima, a koje prihvaća i ovaj sud u potpunosti.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke.

7.1.Kako se tužitelj u tužbi za utvrđenje prava vlasništva čestice oznake čk,br. 1938/9, činjenično poziva i na pravni posao kao temelj posjedovanja, ali isto tako i dosjelost, to sud prvog stupnja uzima u obzir sadržaj čl. 18. i 159. st.1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj 91/1996 i dr., dalje: ZV- a).

Cijeneći provedene dokaze, prvostupanjski sud zaključuje da iz iskaza svjedoka ŽD i UD proizlazi da je bočna ograda postavljena odmah nakon kupoprodaje, da je svjedok ND potvrdio da je dio šume bio ograđen starom žičanom ogradom kad je on sudjelovao u sadnji vinograda prije više od 10 godina, da je svjedok RD potvrdio da je ograda do šikare postojala kad je novi vinograd zasađen prije 10 ili 15 godina.

Nastavno prednje, sud utvrđuje da bočna ograda postoji više od 10 godina, te da je tužitelj uključujući posjed svojih pravnih prednika, upravo do te linije posjedovao prijepornu nekretninu više od 10 godina, te ju stekao dosjelošću. Isto tako sud utvrđuje da je i tuženik, koji ima svoju klijet i vinograde, odmah pored nekretnina koje su u posjedu tužitelja i njegove obitelji, mogao vidjeti granicu p9osjeda tuitelja i njegove obitelji, apostrofirajući nespornim da tuženik nikada protiv tuženika nije pokretao nikakve postupke protiv tužitelja niti bilo kog od njegove obitelji.

7.2.Prvostupanjski sud prihvaća iskaze svjedoka ŽD, UD, ND i GD smatrajući ih međusobno podudarnim, životnim i logičnim.

Temeljem iskaza svjedoka OD, PD, UD, ND, kao i iskaza samog tužitelja, sud prvog stupnja zaključuje da je djed tužitelja kupoprodajni ugovor potpisao kao kupac, a ne svjedok, kao i to da je volja i namjera oca i djeda tužitelja bila da predmetni vinograd pripadne tužitelju, što da je očito i izvršeno. Prednje navedeno po ocjeni suda utvrđuje da time tužitelj, uključujući i posjed svojih pravnih prednika, ima pravni osnov posjedovanja prijepora, odnosno da je taj posjed bio zakonit.

Budući da prema stajalištu prvostupanjskog suda u tijeku ove parnice nije dokazano da bi posjed tužitelja bio stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, to sud zaključuje da je isti bio pošten i istinit, te da također nije dokazano da bi tužitelj imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed sve do provođenja postupka geodetske izmjere, nakon čega mu je tuženik osporio pravo na posjed.

7.3.Sa druge strane, sud prvog stupnja uvažava i to da je kao vlasnik i posjednik prijeporne kč. br. [katastarska čestica] upisan tuženik u cijelosti, te da se na spornom dijelu iste nalazi završni dio vinograda oca tužitelja, a za koji je dio isti tvrdio da ga je kupio od ABC. ili 1988. Iz toga razloga sud smatra neprihvatljivim i nelogičnim dio iskaza tuženika da DD nikada nije bila vlasnica predmetne nekretnine zvane „[adresa]. Ovo u kontekstu podataka sadržanih u povijesnom posjedovnom listu, iz kojeg je razvidno i to da je DD bila u vrijeme kupoprodaje upisana kao posjednik upravo te kč. br. [katastarska čestica] i to temeljem nasljeđivanja iza pok. HD, a da je prije toga još od 1978. do 2004. kao posjednik predmetne nekretnine bio upisan njen suprug HD po osnovi revizijskog posjedovnog stanja, dok da je tuženik u posjedovnom listu upisan kao posjednik ove nekretnine tek od 2016.

Shodno navedenom, prvostupanjski sud drži da je DD sporni dio nekretnine stekla dosjelošću do trenutka formalne prodaje iste tužitelju 2005., računajući pri tome svakako i posjed njenog pravnog prednika sada pok. HD, a da je nakon smrti supruga pravni osnov posjedovanja bilo i formalno nasljeđivanje.

7.4.Uvažavajući navode stranaka i svjedoka AD, UD i ŽD, a na okolnost kvalitete posjeda i dosijedanja prijepornog dijela jl.br. [katastarska čestica] prodavateljice DD, sud prvog stupnja utvrđuje da su HD i DD uživali sporni dio navedene nekretnine od 80-tih godina prošlog stoljeća odnosno od 1991. sigurno pa nadalje, da je otac tužitelja u svom iskazu pored ostalog naveo i to da je donji dio ograde bio postavljen još 1987. ili 1988. ka obrana za ulazak srna, odnosno u vrijeme kada su ABC kupili samo 4 m zemljišta za put od HD.

Nastavno tome, ocjena je suda da kada bi se istima rok dosjelosti računao čak i od 1991. da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva za pravne prednike tužitelja, a posljedično tome i za tužitelja do 2005., pa sukladno tome je sud stajališta da je upravo zbog tog razloga DD mogla tako stečeno pravo vlasništva dosjelošću prenijeti dalje na tužitelja.

U svezi toga, sud uvažava čl. 28. st. 2. i 4., kao i čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.l. SFRJ 6/1980, 36/1990, dalje: ZOVO-a), te čl. 11. st.1. ZV-a.

Ujedno sud prvog stupnja cijeni i to da iz iskaza tuženika proizlazi pored ostalog i to da je pred 30 godina prestao obrađivati posrni dio kč. br. [katastarska čestica], da na istoj osim ŠD nitko ništa nije radio, a prilikom dopunskog saslušanja naveo je također da je ĆD smetalo to što se i tuženik spornim dijelom služio za okretanje traktorom, na što da muje odgovorio da će mu naknaditi štetu, čime je prema uvjerenju suda sam tuženik posredno potvrdio da je i sam priznavao vlast HD na spornom dijelu nekretnine.

7.5.Kako je prema rezultatima dokaznog postupka, po ocjeni prvostupanjskog suda utvrđeno da se tužitelj s svojom obitelji ponašao kao vlasnik i spornog dijela kč. br. [katastarska čestica], a da mu istodobno pravni prednici tuženika to ni na koji način nisu osporavali sve do izmjere, to je zaključio d aje i ovaj tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te odlučuje kao u točki I. izreke presude.

Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

8.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ponovno dovodi u pitanje da li su sporni Ugovor o kupoprodaji potpisali otac ili djed tužitelja, valja reći da kako je taj žalbeni razlog već bio istaknut i u žalbi izjavljenoj protiv ranije presude suda prvog stupnja poslovni broj P 604/2019 od 19. listopada 2021., predmet koje je bilo utvrđivanje prava vlasništva kako dijela ove čestice, tako i dijela kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje je nekretnine ovosudnom presudom poslovni broj Gž 503/2022 31. listopada 2023., potvrđena prvostupanjska presuda, a ukinuta samo u odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica], to se radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje tuženik na točku 12. obrazloženja ovosudne odluke, kojom je odgovoreno na taj žalbeni navod.

9.U kontekstu dosdašnjih utvrđenja nisu ovome sudu prihvatljive ni žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ističe da prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio da li je DD u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora za dio kč. br. [katastarska čestica], već dosjelošću stekla vlasništvo tog spornog dijela, budući da je protivno tome, u obrazloženju pobijane presude, sud prvog stupnja nedvojbeno analizom provedenih dokaza, uključujući svakako i iskaze stranaka i svjedoka, zaključio pored ostalog i to da je DD do trenutka predaje prijepora tužitelju stekla izvanknjižno pravo vlasništva.

10.Rukovodeći se svim do sada iznesenim razlozima, sukladno kojima sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke na stani tužitelja za stjecanja prava vlasništva i dijela kč. br. [katastarska čestica], a koje prihvaća i ovaj sud u cijelosti, pravno irelevantnim drži ovaj sud ostale žalbene navode tuženika kojima pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, posljedično čemu ovaj sud nije držao potrebitim ulaziti u analizu osnovanosti istih.

11.Shodno navedenom pravilnom drži ovaj sud i odluke o parničnom trošku sadržane u točkama II. i III. izreke.

12.Budući da je sud prvog stupnja prema stajalištu ovog suda, utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, to suprotno ocjeni provedenih dokaza, interpretaciji istih izvršenih po tuženiku u žalbi nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni interpretacija istih te osobni zaključci tuženika u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljena, iz razloga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica. Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava

13.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjski presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

14.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković