Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-121/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice OM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-341/2023-23 od 28. studenog 2024., na sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-341/2023-23 od 28. studenog 2024..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 7. a) i 7. b). Ugovora o [broj kredita] od 28. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 6.763,02 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.138,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule u švicarskim francima (CHF)), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 6.763,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i ostalim izvedenim dokazima, a niti presuda nema drugih nedostataka pa je istu moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili Ugovor o [broj kredita] od 28. lipnja 2007., kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.448,64 CHF u svrhu kupnje osobnog vozila, na rok od 84 mjeseca, uz kamatnu stopu od 5,20 %, promjenjivom u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti. Također, nije sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, te da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

8.1. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost valutne klauzule u CHF te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor i da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj valutnoj klauzuli u CHF niti je tuženik prije sklapanja ugovora u cijelosti informirao tužiteljicu o svim bitnim parametrima vezanim za valutnu klauzulu u CHF odnosno o valutnim rizicima kako bi tužiteljica mogla donijeti valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita, pa zaključuje da je takvo postupanje tuženika u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje: ZOO).

10. Imajući u vidu sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje: ZZP/14) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih banaka i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, te ujedno cijeneći da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu informirao o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za CHF, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je sporna valutna klauzula predmetnog ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost sporne ugovorne odredbe, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe i to u visini razlike između anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao srednji tečaj kreditora za CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužiteljica plaćala po tečaju CHF koji je vrijedio na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

12. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tako izračunata razlika tj. preplaćeni iznos na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 6.763,02 eura, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljici.

13. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a pa obvezuje tuženika na isplatu zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, pri čemu zaključuje da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje razlog ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 155/23., dalje: Tarifa/23).

15. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe i isplatu preplaćenog novčanog iznosa koje je tuženik stekao na temelju takve odredbe.

16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da stranke prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarale o spornoj valutnoj klauzuli u CHF niti je tuženik informirao tužiteljicu o naravi, rizicima i posljedicama te valutne klauzule. Naime, takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužiteljice koji je sud pravilno ocijenio, dok tuženik nije pružio nijednog dokaza u pravcu potpune obaviještenosti tužiteljice o spornoj ugovornoj odredbi na način da je mogla predvidjeti na koji će način ista utjecati na određivanje njezine novčane obveze i da je unatoč tome pristala na sklapanje ugovora.

17. Imajući u vidu prethodno utvrđenje o izostanku pune informiranosti tužiteljice o rizicima sporne valutne klauzule u CHF, ujedno cijeneći da sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje: ZZP/14) pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, ima direktan učinak u ovom sporu, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna.

18. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, visinu kojeg iznosa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji tuženik žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

19. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. ZPP- a s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan