Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-848/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika KRAH d.o.o. Vrgorac, Fra Ivana Rožića 23, OIB: 24923144098, zastupanog po z.z. LA, a ovaj po Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pr-401/2021 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pr-401/2021 od 27. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom je presudom odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 161.973,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev tužitelja za isplatu rente u iznosu od 2.892,39 kn mjesečno počevši od 1. lipnja 2017. pa nadalje uz pripadajuću zateznu kamatu te je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka od 22.860,00 kn.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik odgovorom na žalbu osporava žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2012. do 1. lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 161.973,84 kn i zahtjev za isplatu rente s naslova izgubljene zarade - razlike između invalidske mirovine koju tužitelj prima i pretpostavljene plaće koju bi ostvario da nije bilo nesreće na radu, za razdoblje od 1. lipnja 2017. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 2.892,39 kn.
6. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužitelj prema rješenju HZMO od 11. veljače 2012. umirovljen s danom 1. srpnja 2021., koje je rješenje primio 31. prosinca 2012., ocjenjuje da je tužitelj za eventualnu štetu saznao najkasnije u trenutku primanja rješenje HZMO-a te primjenom čl. 376. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO) odbija tužbeni zahtjev. Naime, cijeni da je tužba podnesena 29. svibnja 2017. te da je protekao subjektivni zastarni rok, odnosno da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
7. Podredno dodaje da je presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R- 489/2021 od 10. lipnja 2021., u vezi kojeg se predmeta pred Općinskom sudom u Splitu pod posl.br. Pr-376/2015 vodio postupak radi naknade štete iz istog štetnog događaja od 8. studenog 2005. među istim strankama, odbijen zahtjev tužitelja, u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj isključivo kriv za nastanak štete.
8. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
10. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbama čl. 376. ZOO-a potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Iz sadržaja navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da zastara potraživanja naknade štete ne može početi teći prije nego je šteta nastala. U konkretnom slučaju šteta je nastala kada je utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu i utvrđena njena visina, jer je tada nastala i razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao i mirovine tužitelja. Stoga, polazeći od utvrđenja da je tužitelj umirovljen rješenjem HZMO-a od 11. prosinca 2012., koje je primio 31. prosinca 2012., i da je predmetna tužba podnesena 29. svibnja 2017. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nastupila zastara.
11. Naime, predmet spora je naknada štete zbog izgubljene zarade koja je nastala tužiteljevim umirovljenjem pri čemu utužena renta predstavlja razliku između plaće koju je tužitelj mogao ostvarivati radeći u svom zanimanju i mirovine koju prima. Takvu naknadu štete tužitelj može ostvarivati u obliku rente ali i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje. Pitanje zastare naknade štete s osnova izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno prosuđuje se prema odredbi čl. 376. ili 377. ZOO-a, jer rentni odštetni zahtjevi nisu povremena potraživanja u smislu čl. 373. ZOO- a.
12. Prema odredbi čl. 376. st. 1. i 2. ZOO potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je nastala šteta.
13. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju rješenjem HZMO-a od 11. prosinca 2012. utvrđeno pravo na mirovinu, te kod nesporne činjenice da je prije toga dana tužitelju bila poznata osoba koja je počinila štetu, rok zastare počeo je teći kada je tužitelj primio navedeno rješenje.
14. Slijedom navedenog, u trenutku podnošenja tužbe 29. svibnja 2017. već je istekao trogodišnji rok zastare pa je stoga tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
15. U kontekstu navedenog, nisu relevantni žalbeni navodi koji su vezani za pitanje odluke u postupku Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pr-376/2015 u kojem je donesena presuda koja je preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-489/2021, kojom je zahtjev tužitelja za naknadu štete (po drugim osnovama) odbijen, uz obrazloženje da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete te u kojem je postupku izjavljena revizija.
16. Tužitelju, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku, a tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).
17. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
