Poslovni broj Gž-815/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika AGČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d. o. o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-323/2024-23 od 17. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-323/2024-23 od 17. ožujka 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda broj Ovr-61/2024-2 od 26. siječnja 2024. godine, a temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe istog suda broj P-269/2023-4 od 04. rujna 2024. godine, i to predajom tuženiku pokretnina PK30 F savijača cijevi i profila, CY210A Pile tračne i 0662 Brusilice tračne s bočnim diskom Fervi.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 933,25 eura.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženika, kao i iskaza svjedoka PG, MG i IG, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao ovršenika protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda broj Ovr-61/2024-2 od 26. siječnja 2024. godine, koje je donoseno temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe istog suda broj P-269/2023-4 od 04. rujna 2024. godine, i to predajom tuženiku pokretnina PK30 F savijača cijevi i profila, CY210A Pile tračne i 0662 Brusilice tračne s bočnim diskom Fervi.
7. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj zaključkom tog suda poslovni broj Ovr- 61/2024-9 od 30. kolovoza 2024. godine upućen kao ovršenik u parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe, te da se navedeni ovršni postupak vodi protiv tužitelja radi predaje u posjed pokretnina označenih kao pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom fervi.
8. Nadalje utvrđuje da je tužitelju presudom zbog ogluhe tog suda poslovni broj P- 362/2021-4 od 27. siječnja 2022. godine naloženo isplatiti ovdje tuženiku iznos od 50.000,00 kuna, ali da se tuženik kao ovrhovoditelj nije mogao naplatiti u ovršnom postupku, pa da je isti protiv ovdje tužitelja podnio tom sudu tužbu za predaju pokretnina, na temelju koje je Općinski sud u Koprivnici dana 04. rujna 2023. godine donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-269/2023-4 kojom je naloženo ovdje tužitelju da preda ovdje tuženiku u posjed strojeve pk30 f savijačicu cijevi i profila, cy210a pilu tračnu i 0662 brusilicu tračnu s bočnim diskom fervi, budući da tužitelj kao ovršenik to nije dobrovoljno učinio.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim navode tužitelja da je tuženik nakon pravomoćnosti presude zbog ogluhe tog suda poslovni broj P-362/2021-4 od 27. siječnja 2022. godine primio od istoga novčani iznos od 5.000,00 eura, jer da tužitelj te tvrdnje nije dokazao, o čemu da isti ne posjeduje nekakav pisani trag, pa odbija njegov prijedlog za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, u vezi čega utvrđuje neosnovanim tvrdnje tužitelja da je potvrdu o podmirenju tražbine potpisala svjedokinja IG, jer utvrđuje da je ista izjavila kako uopće nije bila prisutna bilo kakvom vraćanju novca od strane tužitelja, niti je pisala potvrdu da je dug u cijelosti vraćen, pa utvrđuje da je tužitelj iskonstruirao tvrdnju o postojanju takve pisane potvrde, jer utvrđuje da bi isti takvu potvrdu, ukoliko doista postoji, uzeo kod sebe, a ne ostavio kod tuženika koji je već tada posjedovao presudu protiv tužitelja kojom dokazuje svoju tražbinu. Osim toga, utvrđuje da je takav navod tužitelja nevjerodostojan i zbog njegove tvrdnje da je u cijelosti platio tuženikovu tražbinu, jer da eventualnim plaćanjem tuženiku iznosa od 5.000,00 eura, kako u tužbi tvrdi tužitelj, isti ne bi u cijelosti vratio dug prema tuženiku koji prema presudi tog suda zbog ogluhe poslovni broj P-362/2021-4 od 27. siječnja 2022. godine iznosi 6.636,14 eura.
10. U vezi toga ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka PG i MG, koje je tužitelj predložio saslušati na okolnosti da je tuženiku u firmi predao novčani iznos od 500,00 eura, jer utvrđuje da je nejasno po kojem osnovu je tužitelj navodno isplatio tuženiku potonji novčani iznos, pri čemu utvrđuje kako je svjedok MG iskazao da je tuženik došao s dvojicom nabildanih tipova, te da mu je tužitelj dao novac u iznosu od 500,00 eura, a da takve tvrdnje tog svjedoka ne potvrđuju tužitelj, niti svjedok PG, pa utvrđuje da su svjedoci PG i MG svojim iskazima u ovoj parnici željeli pomoći tužitelju kao prijatelju.
11. Stoga utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da je u cijelosti podmirio dug prema tuženiku, pa pozivom na odredbu članka 221.a ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, dok u točki II. izreke iste odluke dosuđuje tužitelju na teret tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 933,25 eura, jer utvrđuje da je isti u cijelosti uspio u predmetnom sporu.
12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.
12.1. Naime, okolnost da je sud prvog stupnja u postupku koji se vodio između ovdje tužitelja kao tuženika i ovdje tuženika kao tužitelja donio dana 27. siječnja 2022. godine pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj 9 P-362/2021-4, kojom je ovdje tužitelju naloženo da ovdje tuženiku isplati novčani iznos od ukupno 63.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na te iznose, a da je isti sud nakon toga u parnici koja se vodila između istih stranaka i u istim procesnim ulogama kao u potonjem parničnom predmetu donio dana 04. rujna 2023. godine pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj 5 P-269/2023-4 (pogrešno tužitelj navodi da se radi o presudi zbog ogluhe poslovni broj P-61/2024-2), kojom je tužitelju naloženo da preda tuženiku u posjed strojeve pk30 f savijačicu cijevi i profila, cy210a pilu tračnu i 0662 brusilicu tračnu s bočnim diskom fervi, nije od značaja za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu, već je tužitelj takve tvrdnje mogao i trebao isticati u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-269/2023, zbog čega je osnovano odbijen njegov prijedlog za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem njegovog potpisa na priloženom sporazumu od 08. srpnja 2022. godine (list 24 i 25 spisa), na temelju kojeg je tužitelj kao dužnik predao u vlasništvo tuženiku kao vjerovniku strojeve u odnosu na koje je sud prvog stupnja donio dana 04. rujna 2023. godine pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj 5 P-269/2023-4, jer je taj Sporazum egzistirao već u vrijeme donošenja te presude zbog ogluhe, pa je tužitelj njegovu valjanost trebao osporavati u toj parnici.
13. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nevjerodostojnima iskaze svjedoka PG i MG na okolnosti navodne isplate tuženiku spornog duga nakon donošenja potonje presude zbog ogluhe, pravilno utvrđujući i da tužitelj eventualnim plaćanjem tuženiku iznosa od 5.000,00 eura ne bi u cijelosti vratio dug prema tuženiku koji prema presudi tog suda zbog ogluhe poslovni broj P- 362/2021-4 od 27. siječnja 2022. godine iznosi 6.636,14 eura, a što bi onda eventualno utjecalo na pravo tuženika kao ovrhovoditelja na namirenje predmetne tražbine prema tužitelju kao ovršeniku u ovršnom postupku tog suda poslovni broj Ovr-61/2024.
14. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio nedokazanima tvrdnje tužitelja da je u cijelosti podmirio dug prema tuženiku, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev, te posljedično tome pravilno u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 933,25 eura.
15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 11. lipnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
