Poslovni broj Gž 1973/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćnici Čedni Šantić odvjetnici iz Trogira, protiv tuženika 1. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćniku Milošu Kandžija odvjetniku iz Trogira, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P 1880/2019 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ĆG i CG , te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1880/2019 od 22. listopada 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je postojanje prava služnosti puta, staze i kolnika na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je u skici lica mjesta br. 1. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka, ing. geod. od 10. rujna 2021. definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2, a u korist nekretnina tužitelja označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da su 1. i 2. tužitelji ovlašteni temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvršiti upis prava služnosti puta, staze i kolnika na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je u skici lica mjesta br 1. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Bošnjaka, ing. geod. od 10. rujna 2021.g. definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2, a u korist ranije navedenih nekretnina.

Točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tuženicima da naknade 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznos od 993,83 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuju 1. i 2. tuženici iz svih žalbenog razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji osporili su osnovanost žalbenih navoda 1. i 2. tuženika.

4.Žalba 1. i 2. tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga 1. i 2. tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati.

6.Isto tako nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Ponajprije treba naglasiti da je i u ovoj fazi postupka sporno među strankama postojanje pretpostavki za utvrđenje prava služnosti prolaza i provoza spornim putem: 1) utvrđenja da su pravni prednici 1. i 2. tužitelja, kao i sami 1. i 2. tužitelji koristili predmetni put, 2) da su to činili od 1973. pa nadalje, 3) da su tijekom tog korištenja bili pošteni posjednici istog.

8.1.Naime, cijeneći sve rezultate dokaznog postupka, ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja koji sagledavajući sve dokaze, a napose iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, te provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke, kao i sadržaj ostale raspoložive dokumentacije, te shodno tome u bitnome utvrđuje:

- da su prednici 1. i 2. tužitelja,kao i sami 1. i 2. tužitelji, prolazili spornim putem još od prije 1973., da je to tada bio makadamski put širine cca 2,5 m, da je tu dolazio otac 1. i 2. tužitelja sa karom (dalje: zaprežnim kolima), kojeg je ostavljao na kraju spornog puta, gdje se sada nalazi garaža 1. i 2. tuženih, da su najprije preskakali suhozid kako bi došli do svojih nekretnina,

- da je na tom suhozidu koji je dijelio sporni put od njihovih nekretnina, otac 1. i 2. tužitelja, po dopuštenju 1. tuženice, napravio otvor (koji je u nalazu vještaka Ante Bošnjak označen točkama 5 i 7), koji je isti koristio dok je s zaprežnim kolima dolazio na svoje nekretnine, te ih obrađivao, da je taj otvor zatvoren kamenjem, te ga 1. i 2 tužitelji, nisu nikada koristili za prilaz do svojih nekretnina,

- da je 1. tuženica 1976. gradila svoju obiteljsku kuću od majke 1. i 2. tužitelja tražila dopuštenje za proširenje puta, što da joj je ista dozvolila, no da je 1. tuženica sporni put proširila više od dozvoljenog,

- da je otac 1. i 2. tužitelja 1990. od 1. tuženice tražio dozvolu za priključak svojih nekretnina na vodu, da je po dopuštenju 1. tuženice, zbog toga na zidu napravljen još jedan otvor širine cca 2m, vremenom da je isti postao širine 8 m,

- da su 1992. parcelacijom formirane nekretnine 1. i 2. tužitelja, kojom prilikom da je ostavljen prolaz širine 8 m, formiran put (u nalazu vještaka označen točkama 1- 2-3-4-5-6-7-8-9), oznake kč. br. [katastarska čestica], u suvlasništvu 1. i 2. tužitelja; da je 2000. uplanjenjem kuće tuženika, navedena čestica pripojena nekretnini 1. i 2. tuženika, čime su ujedno 1. i 2. tužitelji dovedeni u zabludu da su suvlasnici spornog puta.

8.2.Sukladno prednjem, pravilno je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud utvrdio da nakon što je otvoren prolaz prema njihovim nekretnina, 1. i 2. tužitelji dijele između sebe nekretnine na način da zapadni istih pripada 2. tužitelju, a istočni dio 1. tužitelju, da između svojih nekretnina formiraju put širine 4 m kojim dalje pristupaju svojim nekretninama, odnosno istima neometano prolaze, na tom putu da se polažu vodovodne cijevi i priključak, sve od 1992. do 2019., budući da im u tom razdoblju 1. tuženica ni na koji način nije sporila pravo stvarne služnosti prolaza.

Nastavno navedenom, utemeljen je zaključak suda da od 1973. pa nadalje, spornim putem prolaze 1. i 2. tužitelji sve do 2019. kada je 1. tuženica stavljanjem svog vozila, te kasnije gradnjom betonskog zida na prolazu onemogućila iste u dotadašnjem mirnom stvarnom pravu služnosti prolaza staze i kolnika spornim putem, koji je asfaltiran 2014. i produžen na put koji dijelu nekretninu 1. i 2. tuženika sa nekretninama 1. i 2. tužitelja, a koja je označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

Vezano za prednje, sud također utvrđuje i to da su 1. i 2. tuženici gradnjom spomenutog zida i ograđivanjem spornog dijela, stvorili dojam dvorišta, iako da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da prijeporni dio – asfaltirani put nije ni opisan niti je ostavio dojam dvorišta u kojem 1. i 2. tužitelji ne bi imali pravo tražiti utvrđivanje prava stvarne služnosti.

8.3.Kako je prema uvjerenju prvostupanjskog suda u tijeku postupka utvrđeno da je sporni put za kojeg su 1. i 2. tužitelji držali da su bili njegovu suvlasnici, a temeljem parcelacije iz 1992., a za koji je 1. tuženica od majke 1. i 2. tužitelja tražila dopuštenje za proširenje, da je taj sporni put išao do suhozida koji je dijelio nekretninu tužitelja od tuženika, da je prolaz tim spornim putem išao cijelom dužinom istog i to gledano od istoka ka zapadu odnosno da su taj sporni put koristili za pristup svojim nekretninama od 1973.g. – 2019., to sud zaključuje da su 1. i 2. tužitelji dokazali da su dosjelošću tj. prolazom više od 20 godina stekli pravo stvarne služnosti staze i prolaza uz činjenicu da je 1. tuženica 1990. dozvolila otvaranje prolaza od 8 m, da se istom nije protivila cijelo vrijeme nego tek 2019.

Slijedom toga, sud prvog stupnja primjenom čl. 229 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/1996 i dr., dalje: ZV-a) utvrđuje da su 1. i 2. tužitelji bili pošteni posjednici prava stvarne služnosti koje je izvršavano kroz 20 godina, pa odlučuje kao u izreci presude.

9.1.U kontekstu prethodno izloženog, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene žalbene tvrdnje 1. i 2. tuženika u dijelu u kojem osporavaju pravilnost stava suda prvog stupnja u odnosu na uvodno navedene sporne okolnosti, pri čemu isti upiru na iskaze svjedoka MG, HG i JG, držeći da su istima dokazali vjerodostojnost svojih tvrdnji.

8.2.No, protivno tome, prosudba je i ovog suda, da su u konkretnoj pravnoj situaciji, 1. i 2. tužitelji dokazali da su putem svojih pravnih prednika kroz vremensko razdoblje još od 1973. pa sve do 2019., bili u posjedu prava stvarne služnosti puta, oznake kč. br. [katastarska čestica], da su smatrali da imaju pravo prolaziti tim putem, a kako bi mogli doći do svojih nekretnina koje se nalaze sa sjeverne strane spornog puta, da sve do 2019. ni na koji način nisu bili ometani, niti im je do tada itko osporavao pravo prolaska tim putem kroz cijeli raniji period.

U prilog takvom zaključku nepobitno govore iskazi svjedoka BG, sada pok. AG, VG, PG, SG, GG, koji u odnosu na pravno relevantne okolnosti potvrđuju iskaz 1. tužitelja. U odnosu na iskaz svjedoka MG. skreće se pažnja 1. i 2. tuženicima, da se iskaz svodi na njena opažanja prilikom parcelacije 1992., dakle tada zatečenog stanja, te je glede bitnih pitanja u protivnosti sa iskazima prethodno imenovanih svjedoka i samih 1. i 2. tužitelja. Što se tiče iskaza svjedoka HG, valja reći da je ista dijelom potvrdila navode tužitelja i po njima predloženih svjedoka, budući je pored ostalog iskazala da su njen otac i otac 1. i 2. tužitelja, dogovorili da on prolazi spornim putem, da se sa zaprežnim kolima parkira na početku prijepornog puta, te da su pravni prednici 1. i 2. tužitelja dolazili na svoje nekretnine, dok je u preostalom dijelu taj iskaz u protivnosti sa iskazima prethodno imenovanih svjedoka i samih 1. i 2. tužitelja. Konačno, vezano za iskaz svjedoka JG, napominje se da je i on u svom iskazu potvrdio da je svojevremeno viđao oca 1. i 2. tužitelja sa zaprežnim kolima, a nakon što je 1. tuženica raskrčila gomilu (gdje je sada sporni put), dok je u pretežitom dijelu također u protivnosti sa iskazima prethodno imenovanih svjedoka i samih 1. i 2. tužitelja.

8.3.Polazeći od toga da tijekom prvostupanjskog postupka ni na koji način nije dovedena u dvojbu vjerodostojnost iskaza svjedoka predloženih po 1. i 2. tužiteljima, to prema uvjerenju ovog suda, ni sud prvog stupnja nije u konkretnom okolnostima imao razloga ne prihvatiti iskaze tih svjedoka, a posljedično tome i iskaz 1. tužitelja kao stranke.

9.1.Uvažavajući prednje, prosudba je ovog suda, da isto tako od strane 1. i 2. tuženika, odnosno dokaza predloženih po istima, nije dovedeno u pitanje poštenje posjeda prijepora 1. i 2. tužitelja, to posebice u kontekstu nedvojbene činjenice da sve dok 2019., 1. tuženica nije svojim izričitim postupanjem (parkiranjem vozila i betoniranjem otvora prema nekretninama 1. i 2. tužitelja), istima dala do znanja da se protivi da isti prolaze spornim putem.

Kraj činjenice da se poštenje presumira, a da onaj tko tvrdi suprotno to treba i dokazati, stajalište je i ovog suda, da 1. i 2. tuženici ni na koji način nisu dokazali da bi 1. i 2. tužitelji do 2019. u bilo kojem trenutku bili nepošteni posjednici prijepora prilikom prolaska istim.

9.2.Nastavno tome, nije prema ocjeni ni ovog suda sporno da na stani 1. i 2. tužitelja, nisu bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava služnosti prolaza i provoza dosjelošću, obzirom na dovoljan protek vremena (više od 20 godina), te na poštenje istih prilikom prolaska prijepornim putem.

10.Nadalje, nisu u pravu 1. i 2 tuženici, ni kada se pozivaju na parnicu radi smetanja posjeda, ističući da je u okviru tog postupka utvrđeno da su 1. i 2. tužitelji bili nepošteni posjednici.

Naime, prosudba je ovog suda da prednje navedeno nije ni od kakvog utjecaja na ishod ovog spora, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Ovo stoga što iako je u toj parnici odbijen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja jer nisu uspjeli dokazati da su posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti prolaza, za naglasiti je raspravljanje u parnici za smetanje posjeda sukladno čl. 22. st.2. ZV-a, ograničeno na utvrđivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

11.Pogrešnim također drži ovaj sud i tvrdnje 1. i 2. tuženika da prijepor u naravi predstavlja dvorište, te da je to utvrdio i prvostupanjski sud na očevidu.

Suprotno tim navodima, ovaj sud drži da utvrđenja iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, uključujući svakako i očevid na licu mjesta, ne predstavljaju valjano uporište za zaključak o tome da 1. i 2. tužitelji u stvari prolaze tuđim dvorištem, kako to pokušavaju prikazati 1. i 2 tuženici, a što je u konačnici dostatno pojasnio sud prvog stupnja u točki 24. obrazloženja pobijane presude.

12.U odnosu na navode 1. i 2. tuženika u dijelu u kojem analiziraju nalaz vještaka, napose vezano za dio puta oznake kč. br. [katastarska čestica], odnosno pojašnjenje vještaka kako je ta čestica formirana, valja reći da isti nisu pravno utemeljeni budući su pogrešno protumačili nalaz.

Naime, upravo uvažavajući nalaz vještaka, te ga sagledavajući u kontekstu iskaza kako 1. tužitelja, tako i svjedoka predloženih po istome, nameće se prema prosudbi ovog suda zaključak da su 1. i 2. tužitelji u postupku parcelacije 1992. dobili na korištenje i sporni dio kč. br. [katastarska čestica]. Činjenica da je u ovoj parnici utvrđeno da je to tada bilo na štetu tuženika, a da istodobno iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, nije razvidno da bi 1. i 2. tužitelji sa time bili upoznati, protivno shvaćanju 1. i 2. tuženika, ne govori u prilog nesavjesnosti 1. i 2. tužitelja.

13.Vezano za dio žalbenih tvrdnji 1. i 2. tuženika u dijelu u kojem upiru na to da do nekretnina 1. i 2. tužitelja postoje dva puta, prema uvjerenju ovog suda nije od odlučnog značaja za ishod ovog spora, budući da predmet ovog postupka nije pravo na nužni prolaz, gdje se utvrđuje da li stranka ima do svoje nekretnine neki drugi, bolji prilaz, već se ovdje radi o utvrđenju postojanja prava služnosti prolaza i provoza spornim putem.

14.Obzirom na prednje izloženo, pravilnom drži ovaj sud i odluku o trošku.

15.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi presudu suda prvog stupnja pozivom na čl. 368. st.1. ZPP-a.

16.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković