REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Psp-22/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku u Podstrani, Put Starog sela 54, protiv tuženika MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, Smiljanićeva 2/1, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5.svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ĆF, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Stjepana Čaljkušića, i punomoćnika tuženika Srđana Brajevića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje odluke 11.lipnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je tuženik MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana 13. veljače 2024. promijenio bravu na vratima i ušao u posjed poslovnog prostora u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] „kuća 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2“ ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa], kao i da je toga dana isključio električnu energiju za taj poslovni prostor u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] „kuća 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2“ ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa] čime je tužiteljicu EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zasmetao u njezinom zadnjem mirnom posjedu te joj taj posjed oduzeo.

II. Tuženiku se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljičinog posjeda nekretnine navedene u točki I. ovog rješenja (promjena brave, isključenje električne energije i slično) pod prijetnjom novčane kazne.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere koja glasi:

"1. Nalaže se tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da uključi električnu energiju u poslovni prostor koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] „kuća 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2“ ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa], u roku od 24 sata po prijemu ovog rješenja, pod prijetnjom ovrhe.

2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promjene tako da mjera više nije potrebna.

3. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."

IV. Nalaže se tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku 15 dana naknadi tužiteljici EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 803,08 EUR (slovima: osam stotina tri eura osam centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 29.veljače 2024. podnijela tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da je tužiteljica posljednji pošteni, mirni posjednik poslovnog prostora koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kuća, 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2" ZU 1793, K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa], i to poslovnog prostora u ukupnoj površini od 10 m2 i vanjskog dijela ispred poslovnog prostora, u cijeloj njegovoj duljini i širini od 5 m x 2,5 m, koji je u suvlasništvu tuženika i pok. HF. Tužiteljica je s tuženikom i pok. JF sklopila Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 03. veljače 2020., ovjeren od strane javnog bilježnika Snježane Ludvajić pod posl. brojem OV- 1047/2020 dana 03. veljače 2020. na neodređeno vrijeme. Navedeni prostor je sjedište tužiteljičina obrta „ [obrt]", upisanog u Obrtni registar 06.lipnja 2017., koji je počeo s radom 04.kolovoza 2017., i u kojem tužiteljica obavlja poslovne djelatnosti pobliže navedene pod šiframa pojedinih djelatnosti. Dana 13. veljače 2024. tuženik je uporabom podesnog alata promijenio bravu poslovnog prostora, te tako onemogućio tužiteljici ulazak u poslovni prostor i obavljanje djelatnosti svoga obrta. Na taj način tuženik je nedvojbeno počinio čin smetanja posjeda tužiteljice, koja je istog dana pozvala i policiju na lice mjesta.

1.1. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese rješenje kojom će se utvrditi da time što je tuženik dana 13. veljače 2024. promijenio bravu na vratima i ušao u posjed poslovnog prostora u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kuća, 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2 ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa], zasmetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu, pa mu se nalaže da uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda, na način da poslovni prostor preda u posjed tužiteljici slobodan od osoba i tuženikovih stvari, u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate.

1.2. Tužiteljica je u tužbi predložila određivanje privremene mjere oduzimanjem tuženiku posjeda opisanog poslovnog prostora i predaju tog posjeda tužiteljici u roku 24 sata po primitku odluke. Naime, tužiteljici je onemogućen pristup u poslovni prostor, pa tako i pristup svim strojevima nužnim za obavljanje djelatnosti obrta, zbog čega ne može obavljati svoju poslovnu djelatnost, i ostvarivati prihode za sebe i svoju obitelj, čime su joj povrijeđena prava na privređivanje i ostvarivanje prihoda.

1.3. Podneskom od 14. lipnja 2024. tužiteljica je izvijestila sud da je tuženik nakon podnošenja tužbe predao tužiteljici ključeve predmetne nekretnine, ali joj nije uključio električnu energiju. Sukladno navedenom tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da predlaže utvrditi da time što je tuženik dana 13. veljače 2024. promijenio bravu na vratima i ušao u posjed poslovnog prostora da je zasmetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu, pa mu se nalaže da uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda, na način da uključi električnu energiju u poslovni prostor u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe, te da se zabrani tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće. Istim podneskom tužiteljica je precizirala privremenu mjeru na način da predlaže istom naložiti tuženiku da uključi električnu energiju u poslovni prostor.

1.4. Podneskom od 4.travnja 2025. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev kako je pobliže navedeno u izreci ovog rješenja.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 3.srpnja 2024., tuženik je potvrdio da je tužiteljica pošteni mirni posjednik poslovnog prostora, te da joj je tuženik promijenio bravu na poslovnom prostoru i isključio električnu energiju, budući da ista duže vrijeme ne plaća troškove električne energije. Točno je da je tuženik nakon podnošenja tužbe, a prije nego mu je tužba uručena, predao tužiteljici ključeve poslovnog prostora, ali nije uključio električnu energiju jer s tužiteljicom nije postigao sporazum o plaćanju troškova električne energije. Nakon što je zaprimio tužbu, tuženik je tužiteljici uključio električnu energiju i o tome je obavijestio pisanim putem.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3.veljače 2020., Obrtnice na ime tužiteljice od 6.lipnja 2017., Rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Splitsko-dalmatinske županije od 6.srpnja 2023. i od 25.rujna 2020., zapisnika Carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-471-02/15-05/332 od 13.studenoga 2015., izvatka iz zemljišne knjige za zk. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 29.veljače 2024., fotografija predmetnog poslovnog prostora, i Službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 13.veljače 2024., te saslušanjem tužiteljice i tuženika.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na posjed poslovnog prostora, uključujući i korištenje električne energije.

7. Između parničnih stranaka nije sporno:

-da je tužiteljica posljednji mirni i pošteni posjednik poslovnog prostora u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kuća, 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2 ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa],

-da je tuženik 13.veljače 2024. promijenio bravu na ulaznim vratima opisanog poslovnog prostora, čime je tužiteljici oduzeo posjed tog prostora,

-da je tuženik istodobno isključio električnu energiju u poslovnom prostoru,

-da je tuženik nakon podnošenja tužbe predao tužiteljici ključeve poslovnog prostora, odnosno vratio staru bravu,

-da je tuženik tijekom ovog postupka ponovno uključio električnu energiju poslovnom prostoru.

8. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022,155/2023, nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

11. Tužiteljica, sestra tuženika, u svom iskazu navodi da je dana 13. veljače 2024. donijela neke stvari u poslovni prostor, isti je prozračila, da bi potom došao tuženik, koji je promijenio bravu na ulaznim vratima prostora, otišao u kuću i isključio električnu struju. Tužiteljica je pozvala policiju koja je sastavila službenu zabilješku, Nadalje, tužiteljica navodi da je u posjedu tog prostora još od 2014., a od 2020. obavlja djelatnost trgovine na malo- specijalizirana prehrana, i to na temelju ugovora o zakupu zaključenog sa tuženikom. Sva oprema ostala joj je u poslovnom prostoru, a taj dan vrata nije mogla zaključati, pa je stavila ispred njih kantu da ne bi ušle "beštije". Nakon 10-ak dana suprug tužiteljice nazvao je tuženika da mu otključa poslovni prostor kako bi uzeo neke njene stvari, ali je dolaskom utvrdio, i o tome ga je obavijestio tuženik, da je vratio staru bravu na vrata i da se u prostor može ući sa prijašnjim ključem, a tako je stanje i danas. Kada je u predmetni prostor dolazila tijekom 2024., u svibnju i srpnju, nije bilo električne energije, ali je u siječnju 2025. dolaskom u poslovni prostor ustanovila da je uključena električna energija. Tjedan dana prije davanja iskaza bila je u poslovnom prostoru, električna energija je i dalje uključena, ali više ne obavlja naprijed navedenu djelatnost iz razloga što nema nikakve sigurnosti i dosta robe joj je propalo. Glavni razlog zbog čega je tuženik promijenio bravu i isključio električnu energiju je taj što je htio da tužiteljica izađe iz tog poslovnog prostora, iako je ona sa sada pok. HF, tadašnjom vlasnicom, i tuženikom sklopila ugovor o zakupu predmetnog prostora na neodređeno vrijeme, za naknadu od 0,00 eur, te tuženik nikada nije osobno ili putem odvjetnika tražio raskid navedenog ugovora. Sa pok. HF ugovorila je da će električnu energiju plaćati dva puta godišnje, u lipnju i prosincu, jer se radilo o nekim malim iznosima od oko 10,00 EUR mjesečno, što je tuženiku bilo poznato. Nakon što je HF preminula u listopadu 2023., tužiteljica je radila u prostoru u listopadu i studenom, a u prosincu je dobila koronu, tako da nije vidjela tuženika kako bi se s njim dogovorila oko plaćanja električne energije, za koju dug trenutno iznosi 22,00 EUR za razdoblje od 1. listopada 2023. do 12. prosinca 2023. Nikada nije vidjela uplatnice, tako da ne zna na koga glasi mjerilo električne energije, pretpostavlja na ime HF. Na ovaj način onemogućeno joj je da radi i zarađuje za svoju egzistenciju, tuženik je nije obavijestio da je uključio električnu energiju, niti je prije promjene brave zatražio od nje plaćanje troškova električne energije.

12. Tuženik, brat tužiteljice, u svom iskazu navodi potvrđuje da je 13. veljače 2024. promijenio bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora i isključio električnu energiju. Razlog tome je što tužiteljica nije plaćala potrošak električne energije i vode. Mjerilo je glasilo na sada pok. maćehu HF, te je nakon njene smrti u studenom 2023. rekao tužiteljici da izađe iz tog prostora, što je ona odbila, navodeći da je to njeno. Netočni su navodi tužiteljice da bi dva puta godišnje plaćala električnu energiju i vodu, odnosno da bi se tako dogovorila sa pok. HF. Naime, upravo se pok. HF žalila tuženiku da tužiteljica ne plaća troškove za struju i vodu. Navedene režije se plaćaju mjesečno, a ne onako kako tužiteljica navodi, i koja je prije promjene brave ugradila sat i po njemu vršila neka očitavanja i po svojoj volji davala paušalni iznos na ime plaćanja računa za električnu energiju. Tužiteljica ima apartmane, pa bi ljeti dolazila u poslovni prostor isključivo peglati, što je doprinosilo većoj potrošnji, a sa svim tim se bavila tuženikova pok. maćeha i supruga. Kada je tuženika prošla ljutnja, već sutradan ili prekosutra vratio je staru bravu na vrata poslovnog prostora, dok je električnu energiju u poslovni prostor vratio nakon nekih 10-ak dana računajući od promjene brave. Ne zna da li je kroz cijelo to vrijeme tužiteljica dolazila u navedeni poslovni prostor, niti da li išta obavlja u prostoru jer ju ne viđa. Sporni poslovni prostor je prije bio tuženikova garaža i radionica, te je dopustio 2014. tužiteljici na njenu molbu da otvori obrt, s tim da nije plaćala nikakvu zakupninu. Tužiteljica je jednom došla tuženiku s ugovorom 2020. i rekla da joj je za otvaranje obrta, odnosno da ispunjava minimalne uvjete, potrebno da piše da je zakup na neograničeno i da je zakupnina 0,00 kn (sada 0,00 EUR), čemu je tuženik povjerovao i isti potpisao, kao i pok. HF. Tužiteljica je na temelju tog ugovora obavljala djelatnost i u tom prostoru je bila legalno, za razliku od prije. Nakon smrti pok. HF usmeno je zatražio od tužiteljice da iseli iz prostora, odnosno da se raskida zakup, a nakon promjene brave još dva puta je bila pisanim putem obaviještena o raskidu ugovora o zakupu od strane tuženikova odvjetnika.

13. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

14. Iz svih izvedenih dokaza, posebno iz Službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 13.veljače 2024. i priznanja tuženika, nedvojbeno proizlazi da se čin smetanja posjeda kako to tužiteljica navodi dogodio 13.veljače 2024. Predmetna tužba podnesena je e-komunikacijom dana 29.veljače 2024., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti, iako tijekom postupka između parničnih stranaka nije bila sporna pravovremenost tužbe.

15. Iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica posljednji mirni i pošteni posjednik poslovnog prostora u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kuća, 90 m2, dvor 175 m2, ukupne površine 265 m2 ZU 1793, KO [katastarska općina], na adresi [adresa], te da je tuženik 13.veljače 2024. promijenio bravu na ulaznim vratima opisanog poslovnog prostora, čime je tužiteljici oduzeo posjed tog prostora. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik istodobno s promjenom brave isključio električnu energiju u poslovnom prostoru, kao i da je tuženik nakon podnošenja tužbe predao tužiteljici ključeve poslovnog prostora, odnosno vratio staru bravu i ponovno uključio električnu energiju poslovnom prostoru.

16. Dakle, tuženik je uspostavio posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja na način da je vratio staru bravu na ulazna vrata poslovnog prostora i da je tom poslovnom prostoru uključio električnu energiju. Unatoč tome, tužiteljica ima pravni interes za pružanjem posjedovne zaštite na način da se utvrdi sam čin smetanja posjeda i zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, budući da ne moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti povrata u prvobitno stanje i zabrane smetanja, da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, npr. Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011., Rev- 945/2022-2 od 20.rujna 2022. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkama I. i II.

17. U odnosu na predloženu privremenu mjeru, treba navesti da je odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., nadalje OZ), propisano kako se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

18. Budući da je tuženik ponovno uključio električnu energiju u poslovni prostor, to više ne postoji tražbina tužiteljice kojom bi se tuženiku naložilo da navedenu energiju uključi, pa nije ispunjen jedan od osnovnih uvjeta propisanih za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Stoga je prijedlog tužiteljice za osiguranjem nenovčane tražbine odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom III.

19. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Parnični troškovi dosuđeni su tužiteljici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a), s obzirom da je postigla uspjeh u sporu. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici je priznata jednokratna nagrada u visini od 250 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife za četiri radnje (sastav tužbe i podneska od 9.travnja 2025., te za zastupanje na ročištima održanim 20.siječnja 2025. i 20.ožujka 2025.), zatim nagrada od 50 bodova za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 5.svibnja 2025. ili ukupno 300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 600,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 750,00 EUR. Kao vrijednost predmeta spora u svrhu naplate sudske pristojbe zbog smetanja posjeda uzima se iznos od 663,61 EUR prema čl.21.st.1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj:118/2018, 51/2023, dalje:ZSP), te prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023) pristojba za tužbu i rješenje o smetanju posjeda iznosi po 26,54 EUR, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 803,08 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom IV.

Split, 11.lipnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.