1

Poslovni broj: 31 Gž-2545/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2545/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u R., protiv tuženog B. R., nepoznatog mjesta boravka, OIB …, kojega zastupa privremena zastupnica T. T., odvjetnica u P., radi ispate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-203/2022-22 od 2. ožujka 2023. godine, dana 25. kolovoza 2023. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-203/2022-22 od 2. ožujka 2023. godine i predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Ovaj sud oglašava se apsolutno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, ukida se platni nalog ovoga suda posl.br. Pl-19/20-2 od dana 5. studenog 2020. te se odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga od dana 30. listopada 2020."

 

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

             

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud u bitnome navodi da je između stranaka zaključen ugovor o tekućem računu te da u odnosu na predmetni Ugovor o tekućem računu, dolazi do primjene članka 19.l stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao posebnog zakona, kojim je propisana isključiva sudska nadležnost za potrošačke ugovore na način da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države u kojoj potrošač ima prebivalište.

 

5. Isto proizlazi i iz Uredbe br. 1215/2012 - Bruxelles I preinačene, koja se primjenjuje na temelju općeg propisa - Zakona o međunarodnom privatnom pravu (članak 46.), a kojom je u članku 18. stavku 2. Uredbe također propisano da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

 

6. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da kako tuženik nema prebivalište/domicil u Republici Hrvatskoj to temeljem čl. 16. st. 2. ZPP donosi pobijano rješenje.

 

7. Prije svega, valja reći, a to ukazuje i žalba da nije jasno zašto se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 16. st. 2. ZPP sa zadnjom ZID ZPP broj 89/14 kada je ovdje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga podnesena 2020. godine, a obzirom na razloge koje u obrazloženju iznosi prvostupanjski sud bilo je potrebno se pozvati se na odredbu čl. 16. st. 3. ZPP.

 

8. Odgovara da sukladno čl. 19. toč. l. st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09…128/22 – dalje: ZPK) je propisano da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države u kojoj potrošač ima prebivalište, međutim, pravilno se u žalbi ističe, da su izostali bilo kakvi razlozi o tome da li ugovor o tekućem računu koji je zaključen između stranaka predstavlja ugovor o potrošačkom kreditu u smislu čl. 1. ZPK.

 

9. Kao što iz stanja spisa proizlazi između stranaka je zaključen ugovor o tekućem računu, a u smislu odredbe čl. 1007. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita.

 

10. Iz spisu priležećeg ugovora o tekućem računu (list 72 spisa) i to čl. 4. proizlazi da banka može odobriti korisniku dopušteno prekoračenje s tim da nedopušteno prekoračenje nastaje obračunom ili terećenjem tekućeg računa za iznos veći od iznosa salda odnosno odobrenog dopuštenog prekoračenja.

 

11. I člankom 2. ZPK definirano je značenje pojedinih pojmova koji se koriste u tom zakonu, pa tako definirano što predstavlja ugovor o kreditu a regulirano je i dopušteno prekoračenje i prešutno prihvaćeno prekoračenje.

 

12. Nadalje, iz stanja spisa je razvidno da je ovdje tužitelj tuženiku otkazao ugovor o tekućem računu te je obavijestio tuženika da time dospjeva na naplatu cjelokupni iznos duga po transakcijskom tekućem računu u kunama, uključivo i dopušteno prekoračenje te obročna otplata ukoliko je ista korištena.

 

13. Dakle, moglo bi se zaključiti, ali to mora utvrditi prvostupanjski sud, da je tužitelj zahtijevao poravnanje salda po osnovi prekoračenja na tekućem računu nakon raskida, koje se je izgleda odobrilo, a time i povrat odobrenog zajma s obzirom na to da se odobrenim prekoračenjem prešutno sklapa ugovor o potrošačkom zajmu, a ako bi to bilo tako, onda bi se moglo zaključiti o tome da se radi, između ostalog, i o ugovoru o potrošačkom kreditu.

 

14. Nadalje, pogrešno se prvostupanjski sud poziva na Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17 i 67/23) obzirom da sukladno čl. 81. tog zakona taj zakon je stupio na snagu 29. siječnja 2019. godine, člankom 80. propisano je da time prestaje važiti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 88/01) s tim da je odredbom čl. 78. st. 1. propisano da se taj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale nakon dana stupanja na snagu tog zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu tog zakona a ovdje je pravni odnos iz kojeg proizlazi tražbina tužitelja nastala 2018. godine.

 

15. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud, a nakon što utvrdi prebivalište/boravište odnosno domicil tuženika ovisno o tom utvrđenju primijeniti mjerodavno pravo  istovremeno vodeći računa da su stranke čl. 9. ugovora o tekućem računu ugovorile nadležnost suda prema sjedištu banke.

 

16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

 

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

 

U Zagrebu, 25. kolovoza 2023. godine

 

        Sudac:

Marijan Vugić, v.r.