REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg J. F. Kennedya br 11; Zagreb

Posl. br. P-549/2023.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Katarini Ćosić, odvjetnici iz Zagreba, Cirkovci 97, protiv tuženika Narodne Novine d.d., OIB 64546066176, iz Zagreba, Savski gaj XIII. br.6, zastupanog po punomoćniku Luciji Petković, odvjetnici iz iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d., iz Zagreba, Gundulićeva 19/1, radi : poništenja odluke; nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 8. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka s danom objave presude 11. lipnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

1. ) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"Utvrđuje se da je ništetna Odluka Nadzornog odbora društva tuženika Narodne novine d.d. o opozivu imenovanja tužitelja ŽČ kao člana Uprave tuženika od dana 23. siječnja 2023.g. i utvrđuje se da je nezakonita odluka o prestanku Ugovora o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 23. siječnja 2023. g. te da ne proizvode pravne učinke, kao i da se ima smatrati da je tužitelj i dalje član Uprave tuženika." "Nalaže se tuženiku Narodne novine d.d. da tužitelju ŽČ nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za osam postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. ) Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se Odluka Nadzornog odbora tuženika Narodne novine d.d. o opozivu imenovanja tužitelja ŽČ kao člana Uprave tuženika od dana 23. siječnja 2023 .g. i utvrđuje se da je nezakonita odluka o prestanku Ugovora o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 23. siječnja 2023. g. te se ima smatrati da je tužitelj i dalje član Uprave tuženika."

3.) Nalaže se tuženiku Narodne novine d.d. da tužitelju ŽČ nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 33.377,88 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za osam postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske presude 11. lipnja 2025. , sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9. ožujka 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je dana 4. kolovoza 2021. g. s tužiteljem sklopio Ugovor o radu člana Uprave (menadžerski ugovor), za mjesto člana Uprave društva te da su dana 10. veljače 2022. g. tužitelj i tuženik sklopili su Dodatak I. Ugovoru o radu člana Uprave (menadžerski ugovor). Odlukom Nadzornog odbora ( dalje u tekstu NO ) društva tuženika Narodne novine d.d. o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave od dana 23. siječnja 2023. g. tužitelj je opozvan s dužnosti člana Uprave društva te je u članku II. Odluke navedeno da istome danom opoziva prestaje Ugovor o radu člana Uprave (menadžerski ugovor). U predmetnoj Odluci NO tuženika navodi da je zaprimio Zaključak Vlade Republike Hrvatske Klasa: 080-02/22-02/113, Urbroj: 50301-05/28-22-02 od 22. prosinca 2022. kojim se predlaže opoziv ŽČ ; tužitelja s funkcije člana Uprave trgovačkog društva Narodne novine d.d. Zagreb. NO tuženika utvrdio je da donošenje tog Zaključka predstavlja važan razlog za donošenje Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave ŽČ u smislu odredbe članka 244. st. 2 Zakona o trgovačkim društvima (Narodne Novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 ; dalje u tekstu ZTD ). NO tuženika je donio odluku jedino na temelju dopisa Vlade Republike Hrvatske ( dalje u tekstu Vlade RH ) koji ima urudžbeni broj različit od urudžbenog broja koji NO navodi u Odluci o opozivu imenovanja. Iz prethodnog proizlazi da je NO donio odluku o opozivu imenovanja člana Uprave na temelju nepostojećeg dopisa ,jer ne postoji, po stavu tužitelja dopis Vlade RH s tim urudžbenim brojem. Članovi NO tuženika dobili su elektroničku poštu vezano uz telefonsku sjednicu od strane asistentice predsjednice Uprave tuženika u kojoj ista dostavlja, prema uputi predsjednika NO tuženika, materijale radi odlučivanja izvan sjednice elektroničkim putem te moli glasovanje o usvajanju odluke NO o opozivu ranije Odluke o imenovanju tužitelja članom Uprave prema prijedlogu odluke koju dostavlja u prilogu. Uz navedeni prilog dostavila dostavljen je i navedeni dopis Vlade RH u kojem se navodi da postoji i Zaključak Vlade kao prilog I., ali NO tuženika na odlučivanje nije tom prilikom dostavljen i prilog (Zaključak Vlade RH ), te tužitelj tvrdi da na telefonskoj sjednici članovi NO tuženika glasovali su o Odluci o njegovom opozivu iako nisu u materijalima dobili na uvid Zaključak Vlade RH već samo gore spomenuti dopis Vlade RH u kojem se navodi da postoji i prilog; NO tuženika je dakle donio Odluku bez da je dobio na uvid Zaključak Vlade RH . Tužitelj nikad nije dobio na uvid Zaključak Vlade RH već je e-mailom dobio popratni dopis, istovremeno kad i svi članovi NO tuženika prilikom glasovanja o opozivu člana Uprave. Tjedan dana nakon sjednice Vlade RH na kojoj je izglasan navedeni Zaključak u kojem nije naveden nikakav pa time ni važan razlog za opoziv člana Uprave, a 3 tjedna prije odluke NO tuženika o opozivu tužitelja, održala se Glavna skupština društva na kojoj je bilo prisutno dvoje članova uprave društva tuženika Narodne novine d d. (RČ i ŽČ). Na toj Glavnoj skupštini nijednom riječju nije izraženo nezadovoljstvo radom tužitelja, a isti slučaj je sa svim prethodnim sjednicama Glavne skupštine društva tuženika kako u mandatu 2017- 2021. tako i u mandatu 2021-2023. a NO tuženika nije nikada izrazio na bilo koji način nezadovoljstvo radom tužitelja, niti u prvom niti u drugom mandatu. Kako se u Odluci NO tuženika o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave od dana 23. siječnja 2023. g. kao važan razlog za opoziv člana Uprave navodi jedino ranije navedeni Zaključak Vlade RH, jasno je da ne postoji važan razlog za opoziv imenovanja.

2. Tužitelj navodi da NO tuženika nije nikada izrazio na bilo koji način nezadovoljstvo radom tužitelja, niti u prvom niti u drugom mandatu. Kako se u Odluci NO tuženika o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave od dana 23. siječnja 2023. g. kao važan razlog za opoziv člana Uprave navodi jedino ranije navedeni Zaključak Vlade RH jasno je da ne postoji važan razlog za opoziv imenovanja. NO tuženika je u svojoj Odluci utvrdio da donošenje ranije navedenog Zaključka Vlade RH predstavlja važan razlog za donošenje odluke NO društva. Tužitelj navodi da Zaključak Vlade RH je dokument, a ne razlog za opoziv (a niti je u Zaključku Vlade RH naznačen važan razlog za opoziv) a da ne postoji važan razlog za opoziv jasno proizlazi iz članka 244 stavak 2 ZTD-a koji određuje da se važnim razlogom naročito smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u Glavnoj skupštini društva; dakle, niti jedan od razloga za opoziv nije naveden u Odluci NO.

3. Tužitelj navodi da je 2017. g. na javnom natječaju izabran na 4-godišnji mandat koji je završio 2021., da se ponovno natjecao na javnom natječaju 2021. g. i ponovno je izabran na novi 4 godišnji mandat (kao jedini je ponovno izabran između 3 člana uprave iz mandata 2017-2021). Od te 2017. do danas se izmijenilo četvero ministara koji su obnašali funkciju Glavne skupštine društva tuženika Narodnih novina d.d. i nikad nijedno od njih nije imalo nikakvu primjedbu na rad tužitelja kao člana Uprave društva tuženika. Dakle, niti Vlada RH niti NO tuženika ne navode da je tužitelj grubo povrijedio dužnost, da je nesposoban za obavljanje poslova društva i nije mu izglasano nepovjerenje na Glavnoj skupštini društva, koji razlozi sukladno članku 244. stavak 2. ZTD-a predstavljaju važne razloge za opoziv. Tužitelj naglašava da je dio članova Uprave društva prilikom sklapanja Ugovora o radu (menadžerski ugovor) istaknuo da bi trebalo definirati koji je to važan razlog iz članka 5. stavak 5.4 u kojem slučaju nakon prestanka mandata članovi Uprave ne bi imali pravo na 6 bruto plaća. Predsjednik NO tuženika VČ je u odgovoru na to pitanje 3. kolovoza 2021. u 14.57 sati odgovorio u množini (dakle u ime Nadzornog odbora društva), citira se: „Misli se na odredbe Zakona o trgovačkim društvima, članak 244., dakle skrivljeno ponašanje, gubitak povjerenja, odnosno sve sto je propisano ZTD-om, tako da u tome kontekstu, smatramo da nije potrebno opterećivati tekst, jer takav termin je već prepoznat u Zakonu ( list 16 spisa ).“

4. U Odluci o opozivu imenovanja moraju biti navedeni razlozi zbog kojih se član Uprave opoziva kako bi sud mogao ispitati valjanost tih razloga, a time i valjanost Odluke o opozivu imenovanja. Propisivanjem važnog razloga za opoziv imenovanja (čl. 244 st. 2 ZTD-a) sprječava se samovolja vezano uz opoziv članova Uprave kao i neizvjesnost članova Uprave o njihovoj sudbini. U prilog tome da ne postoji važan razlog za opoziv imenovanja člana Uprave – tužitelja, tužitelj navodi činjenicu da je poslovanje društva tuženika zakonito, da su nalazi revizije bezuvjetni da je stanje novčanih sredstava društva (saldo i depoziti) od datuma imenovanja tužitelja na funkciju člana Uprave tuženika do datuma Odluke o opozivu imenovanja tužitelja povećano za 5.721.463,08 eur ili 43.108.363,60 kuna. Od toga iznosa oko 70% prihoda tuženik ostvaruje iz komercijalne djelatnosti koju je prema Poslovniku o radu Uprave vodio ŽČ. Kako su ukupna sredstva kojima je tuženik raspolagao na dan početka mandata tužitelja bila 13.159,364,57 eur ili 99.149.232,35 kn, a na zadnji dan mandata, odnosno na dan Odluke o opozivu imenovanja tužitelja bila su 18.880,827,65 eur ili 142.257.596,01 kn, te tužitelj smatra da je nedvojbeno da on u poslovnom i financijskom smislu obnašao dužnost člana Uprave tuženika vrlo uspješno te da iz svega navedenog proizlazi da je Odluka Nadzornog odbora tuženika pobojna.

5. Tužitelj također ističe da teret dokaza o postojanju važnog razloga za opoziv leži na dioničkom društvu čiji je NO opozvao člana Uprave. Navedena Odluka NO društva tuženika uručena je tužitelju tek kao popratni prilog uz dopis društva od dana 31. siječnja 2023. g., klasifikacijska oznaka DP-2023/2327, urudžbeni broj DP- 2023/2327-01, u prostorijama Uprave društva (u prilog čemu govori dopis društva od dana 31. siječnja 2023. g. ovjeren pečatom i potpisima predsjednice i članice Uprave društva). Kako je Odlukom NO tuženika ujedno raskinut ugovor o radu, tužitelj je dana 13. veljače 2023. g. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nikada nije odgovorio. Tužitelj je zatražio da ga tuženik vrati na posao i to na radno mjesto člana Uprave društva tuženika Narodne novine d.d., da ga prijavi na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, da mu za razdoblje od dana 23. siječnja 2023. g. pa do vraćanja na posao isplati plaće u mjesečnom bruto iznosu od 5.982,01 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, da mu prizna sva ostala prava po Ugovoru o radu člana uprave (menadžerski ugovor) i Dodatku I. Ugovora o radu člana uprave (menadžerski ugovor), odnosno da u skladu sa zakonom ispuni svoje obveze. Tužitelj navodi da Dodatkom I. Ugovoru o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 10. veljače 2022. g. u članku je II. određeno da je se osnovna plaća člana Uprave utvrđuje u iznosu od 2,7 prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za mjesec travanj u tekućoj godini koju je objavio Državni zavod za statistiku, uvećano za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža i uz primjenu važećeg iznosa osobnih odbitaka u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak te obračun u skladu s općim aktima Društva i usklađivanje u skladu sa svakom objavom neto plaće od strane Državnog zavoda za statistiku. Prema izračunu Službe financijskih i računovodstvenih poslova tuženika, na bazi prosinca 2022. bruto plaća tužitelja iznosi 5.131,67 eur, primitak u naravi po osnovi cjelodnevnog korištenja službenog automobila na koji poslodavac obračunava i plaća porez na dohodak a iznosi 833,09 eur te 17,25 eur po osnovi III mirovinskog stupa koji je neoporeziv. Tužitelj potražuje sva prava sukladno Ugovoru o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 4. kolovoza 2021. g., Dodatku I. Ugovora o radu člana uprave (menadžerski ugovor) od dana 10. veljače 2022. g. i važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlene u Narodnim novinama d.d.

6. Tuženik je pozvao tužitelja na preuzimanje Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave tek 4 dana nakon opoziva. U dopisu tuženika od dana 31. siječnja 2023. g., koji su potpisale predsjednica Uprave i članica Uprave tuženik sam potvrđuje da je tužitelj pozvan na preuzimanje Odluke Nadzornog odbora tek 27. siječnja 2023. g. Kako je opoziv očitovanje volje koje da bi bilo valjano mora prispjeti opozvanom članu, opoziv stupa na snagu danom dostave obrazloženog opoziva opozvanom članu. Stoga bi, a prema Odluci Ustavnog suda br. U-III/5692/20143, Odluka NO tuženika bila ništetna jer je u predmetnoj Odluci utvrđen kao dan prestanka obavljanja dužnosti dan donošenja Odluke o opozivu imenovanja, to jest prije dostave obrazložene Odluke tužitelju. Odluka koja nije dostavljena tužitelju na isti dan kad je NO donio Odluku o opozivu imenovanja člana Uprave, već je to učinio par dana kasnije, bi prema navedenoj odluci Ustavnog suda bila ništetna. U slučaju da sud odbije tužbeni zahtjev radi poništenja Odluke NO tuženika o opozivu imenovanja, tužitelj je postavio podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti. Nastavno tužitelj navodi da Sukladno čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da je težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Zbog Odluke o opozivu koji ne sadrži važne razloge, uslijed čega je tužitelj istog trena ostao bez primanja te je pretrpio stres i šok, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju prema općim propisima obveznog prava zbog povrede prava osobnosti, u iznosu kako slijedi, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske: za trah iznos od 5.972,53 eur (45.000,03 kn). Iznos naknade štete u navedenoj visini temelji se na povredi subjektiviteta tužitelja, odnosno na shvaćanju da takva naknada štete predstavlja naknadu s naslova pretrpljenih duševnih bolova tužitelja, radi osjećaja nepravde koja mu je nanesena zbog opoziva s mjesta člana Uprave društva bez važnog razloga za opoziv i nedopuštenog otkaza ugovora o radu, zbog težine njegove egzistencijalne pozicije u kojoj se zbog toga našao, kao i činjenice da je zbog svoje životne dobi tužitelju otežano pronalaženje drugog zaposlenja. Tužitelj navodi da će teško nadvladati štetne posljedice nedopuštenog otkaza, a to su ugrožena egzistencija zbog izostanka bilo kakvog prihoda i činjenice da isti više ne može uzdržavati svoje četvero djece. Tužitelj je ujedno predložio donijeti i privremenu mjeru kojom bi se naložilo tuženiku vratiti tužitelja na dužnost člana uprave tužitelja na kojem je radio prije donošenja odluke Nadzornog odbora tuženika o njegovom opozivu .

7. Kao dokaz na navedene okolnosti tužitelj je predložio provesti dokaze i to :

Ugovor o radu (menadžerski ugovor) od dana 4. kolovoza 2021. g., Dodatak I. Ugovoru o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 10. veljače 2022. g., Odluku NO tuženika o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave od dana 23. siječnja 2023. g., Dopis ( e mail ) DČ od dana 23. siječnja 2023. g., Dopis Vlade Republike Hrvatske od dana 22. prosinca 2022. s opisom predmeta dopisa: Prijedlog za opoziv člana Uprave društva Narodne novine d.d. – Zaključak Vlade, poziv na Glavnu skupštinu tuženika s dnevnim redom i prijedlozima odluka od dana 22. prosinca 2022. g., odgovor predsjednika Nadzornog odbora tuženika od 03. kolovoza 2021., izvješće o stanju novčanih sredstava od 4 .kolovoza 2021. (datum početka mandata opozvanog člana Uprave –tužitelja) i od 23. siječnja 2023. (datum Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave –tužitelja), Ugovor o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 4. kolovoza 2021. g., Dodatak I. Ugovora o radu člana Uprave (menadžerski ugovor) od dana 10. veljače 2022. g., uvid u Kolektivni ugovor za zaposlene u društvu tuženika, Obračun plaće za 10., 11. i 12. mjesec 2022. g., popratni dopis o dostavljanju Odluke NO tužitelja a o opozivu imenovanja člana Uprave od dana 31. siječnja 2023. g. a tužitelj je predložio i njegovo saslušanje, vještačenje, saslušanje svjedoka te u tom smislu i članova njegove obitelji. Zaključno tužitelj predlaže usvojiti / alternativno postavljeni tužbeni zahtjev i traži naknadu troška postupka s kamatom.

8. U svom odgovoru na tužbu od 5. svibnja 2023. tuženik ističe kako je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana te je pravno i činjenično neutemeljena. Pobijanom tužbom tužitelj traži poništaj odnosno podredno (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) utvrđenje ništetnosti Odluke NO tuženika o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave tuženika, koja Odluka je donesena dana 23. siječnja 2023.g., kao i utvrđenje nezakonitosti Odluke o prestanku Ugovora o radu tuženika kao člana Uprave tuženika (menadžerski ugovor), koja odluka je također donesena dana 23. siječnja 2023. g. (toč. I.). Pored toga, tužitelj traži da se ima smatrati kao da je tužitelj i dalje član Uprave tuženika i zahtijeva da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na dužnost člana Uprave ili na druge odgovarajuće poslove kao i isplatiti mu naknadu mjesečne plaće u bruto iznosu od 5.982,01 eur sve do vraćanja na dužnost ili rad te pored toga isplatiti mu iznos od 5.972,53 eur s osnove naknade štete (toč. III. tužbenog zahtjeva). U odnosu na zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad na druge odgovarajuće poslove, tuženiku kazuje da ne postoje drugi poslovi koji bi bili odgovarajući poslovima tj. funkciji i dužnosti člana Uprave društva tuženika, niti se tuženik menadžerskim ugovorom sklopljenim s tužiteljem obvezao u bilo kojem slučaju prestanka tog ugovora zaposliti tužitelja „na drugim odgovarajućim poslovima.“ Stoga prije upuštanja u raspravljanje i tuženik ističe da, osim što je ovakav zahtjev tužitelja očigledno neprovediv, isti nije u stvarnoj nadležnosti ovog ( trgovačkog ) suda jer bi se radilo o zahtjevu po osnovi radnopravnog odnosa, a predmetni je Ugovor o radu (menadžerski ugovor) po svojoj naravi i sadržaju isključivo menadžerski ugovor. To je ugovor sui generis o obvezama, ovlastima i pravima člana uprave društva, sa značajkama ugovora o djelu, na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o obveznim odnosima, te je isti lišen sadržajnih elemenata ugovora o radu. Iz tog razloga nije bio ugovoren način uređenja njihovog odnosa nakon prestanka važenja tog Ugovora, odnosno nakon prestanka tužiteljevog svojstva člana Uprave tuženika te Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu se oglasiti se stvarno nenadležnim u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu nastavno prije svega osporava sve činjenične i pravne navode iz tužbe, te ističe kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Odluka o opozivu imenovanja člana Uprave koju je 23. siječnja 2023. donio NO tuženika, donesena je na temelju čl. 244. st. 2. ZTD s obzirom da je NO kao nadležni organ dioničkog društva utvrdio postojanje važnog razloga za opoziv tužitelja u smislu mjerodavnog čl. 244. st. 2. ZTD-a. Naime, Vlada RH je dana 22. prosinca 2022. g. donijela Zaključak kojim se NO predlaže opoziv tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika. Donošenje tog Zaključka od strane osnivača i jedinog dioničara tuženika – Republike Hrvatske, zastupane po Vladi RH predstavlja važan razlog za opoziv imenovanja tužitelja kao člana Uprave u smislu odredbe čl. 244. st. 2. ZTD-a, što je valjano i obrazložio NO osporavanom odlukom. Time što je jedini dioničar dioničkog društva, koji konstituira glavnu skupštinu društva tuženika, iskazao volju i namjeru da se opozove tužitelja s dužnosti člana Uprave tuženika moralo je biti od iznimne važnosti za donošenje osporavane odluke, s obzirom da je prestala volja dioničara da tužitelj sudjeluje u upravljanju društvom. Tužitelj je, po stavu tuženika , u krivu kada u tužbi tvrdi da „važan razlog“ za opoziv isključivo mogu biti samo tri razloga: gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva. Tuženik navodi da zakonska odredba čl. 244. st. 2. ZTD glasi: „Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.“ Prema stavu tuženika opisane tri situacije koje tužitelj navodi ne iscrpljuju sve važne razloge za opoziv odluke o imenovanju člana Uprave. Radi se samo o primjeričnom navođenju važnih razloga ,i to naročito važnih razloga, a ne o taksativnom navođenju svih razloga za opoziv, kako to neispravno tumači tužitelj; prema navedenom zakon dozvoljava postojanje i drugih važnih razloga za opoziv imenovanja člana, odnosno predsjednika uprave. Zakon ne propisuje da se svi „važni razlozi“ moraju podvesti pod jedan od tri zakonom opisana slučaja. Oni su navedeni samo kao primjeri naročito važnih razloga.

10. Tuženik navodi da je pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, što izričito proizlazi iz Odluke o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (Narodne Novine br. 147/2021) kojom su taksativno navedene te pravne osobe i to njih 36. Uredbom o uvjetima za izbor i imenovanje članova nadzornih odbora i uprava pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i načinu njihovih izbora (dalje: Uredba), u članku 11., navode se uvjeti za kandidate za članove Uprave pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, koje isti moraju ispunjavati pored uvjeta određenih člankom 239. ZTD-a (i eventualno dodatnih uvjeta propisanih posebnim propisima koji uređuju izbor i/ili imenovanje za određene djelatnosti). Člankom 16. Uredbe određeno je da Vlada Republike Hrvatske predlaže izbor predsjednika i članova uprave pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku nadležnom tijelu pravne osobe. To nadležno tijelo tuženika je upravo NO koji je na temelju čl. 244. st. 1. i 2. ZTD-a kao i čl. 10. st. 3. te čl. 19. st. 2. toč. 1. Statuta tuženika ovlašten imenovati i opozvati imenovanje članova Uprave. Slijedom navedenog Vlada Republike Hrvatske ovlaštena je NO predložiti kako imenovanje, tako i opoziv imenovanja članova Uprave tuženika. Na osnovi te svoje ovlasti, Vlada Republike Hrvatske donijela je predmetni Zaključak od dana 22. prosinca 2022. g. Vlada Republike Hrvatske ima pravo i ovlast utjecati na izbor i imenovanje, kao i na opoziv imenovanja osoba koje obnašaju dužnost članova Uprave tuženika. Osobito se ističe po tuženiku da je u čl. 8. st. 6. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave propisano da Ministarstvo financija utvrđuje smjernice za ostvarivanje vlasničke politike u pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te prati rad, upravljanje, razvoj i ostvarivanje strateške politike u tim društvima; Ministarstvo izvršava vlasničke ovlasti u ime Republike Hrvatske, u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom; predlaže Vladi donošenje odluke o utvrđivanju popisa pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku; za pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koje se pretežno bave djelatnostima iz područja propisane nadležnosti ovoga Ministarstva predlaže Vladi imenovanje članova skupština, nadzornih odbora i uprava tih pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku sukladno odredbama propisa kojima se uređuje upravljanje državnom imovinom; predlaže Vladi donošenje odluka o načinu raspolaganja dionicama ili poslovnim udjelima pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koje se pretežno bave djelatnostima iz područja propisane nadležnosti ovoga Ministarstva, sudjeluje u postupcima restrukturiranja, dokapitalizacije i drugim sličnim postupcima za te pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku; obavlja poslove unaprjeđivanja korporativnog upravljanja pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske; obavlja poslove usavršavanja članova nadzornih odbora za obavljanje poslova članova nadzornih odbora trgovačkih društava.

11. Ovlast i pravo Vlade Republike Hrvatske da ostvaruje vlasničku politiku u pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku po stavu tužitelja izvire iz zakona i Statuta tuženika, budući da tuženik pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, ali i iz razloga što je Republika Hrvatska jedini dioničar, odnosno stopostotni (100%-tni) vlasnik tuženika. Odluku o imenovanju i o opozivu imenovanja donio je NO na prijedlog Vlade Republike Hrvatske stoga tuženik navodi da je nadležno tijelo tuženika, sukladno propisanoj proceduri i na temelju zakonom propisanih ovlasti, donijelo osporavanu Odluku. Okolnost da je tuženikovo poslovanje uspješno ne ovisi isključivo o postupanju ili sposobnostima pojedinog člana Uprave društva, nego o cijelom nizu različitih čimbenika. Odredbe ZTD niti bilo kojeg drugog relevantnog propisa, ne isključuju postojanje važnog razloga za opoziv imenovanja člana ili predsjednika uprave u situaciji kada dioničko društvo u pojedinoj ili nekoliko poslovnih godina ostvaruje pozitivne rezultate te da ti rezultati rada društva tuženika koje navodi tužitelj potpuno su neodlučni jer važan razlog za opoziv imenovanja člana uprave može postojati neovisno o tome da li društvo ostvaruje dobit ili gubitak. Tuženik ukazuje i da je o tome je i sudska praksa odavno zauzela pravno shvaćanje i to prema odluci Vrhovnog suda RH broj II Rev-255/2000-2 od 13. prosinca 2000. g. i odluci Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4454/2003-3 od 11. srpnja 2006. g. U dokaz svojih navoda tuženik dostavlja Statut tuženika (pročišćeni tekst), dopis kojim se dostavlja Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. g., dostavlja i Odluku o Opozivu imenovanja člana Uprave – tuženika od 23. siječnja 2023. g., izvješće o poslovanju pravnih osoba u državnom vlasništvu za 2021. godinu, odluku Vrhovnog suda RH broj II Rev-255/2000-2 od 13. prosinca 2000. g, odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4454/2003-3 od 11. srpnja 2006.g. te predlaže saslušanje članova NO tuženika VČ ( predsjednika) ; ĐČ, AČ, LČ i TČ.

12. Tuženik navodi da je s danom donošenja Odluke NO tuženika od 23. siječnja 2023. g. o opozivu imenovanja tužitelja s dužnosti člana Uprave tuženika, prestao je i njegov Ugovor s tuženikom po kojem je obavljao tu dužnost. Tako je odlučeno točkom II. osporavane Odluke o opozivu imenovanja od 23. siječnja 2023. g. Predmetna točka II. Odluke od 23. siječnja 2023. g. donesena je na temelju članka 5.2. Ugovora o radu člana Uprave (menadžerski ugovor), kojom Ugovornom odredbom je propisano : „Ako imenovanje člana Uprave bude opozvano, ovaj ugovor prestaje s danom opoziva imenovanja.“ Tuženik navodi da se radi o klasičnom menadžerskom ugovoru koji nema bitne elemente ugovora o radu, i koji je sklopljen, sukladno čl. 247. st. 1. ZTD-a i čl. 13. Statuta tuženika od strane predsjednika NO tuženika u ime tuženika, s jedne strane i tužitelja, s druge strane, dana 4. kolovoza 2021. g., a koji je u čl. 3.2. ( u pogledu iznosa osnovne plaće ) izmijenjen Dodatkom o I. od 10. 2. 2022. Tuženik navodi da je pitanje visine plaće članova uprave uređeno Odlukom o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava(Narodne novine br. 83/2009, 3/2011, 3/2012, 46/2012, 22/2013, 25/2014, 77/2014) s kojom Odlukom je Ugovor usklađen i što je vidljivo iz čl. 3.11. Ugovora, kao i nomotehnike kasnije sklopljenog Dodatka I. Ugovoru. Imajući u vidu da je prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za travanj 2022. iznosila 7.547,00 kn, a da je čl. 3.2. Ugovora (odnosno čl. II. Dodatka I.) ugovorena osnovna plaća tužitelja u iznosu od 2,7 tako određene prosječne plaće iz Odluke Vlade RH radi se o neto iznosu od 20.376,90 kuna ili 2.704,48 eur. Stoga tuženik osporava iznose koje tužitelj potražuje na ime naknade plaće, a tuženik ističe i da osporava i iznos kojeg tužitelj postavlja na ime naknade štete koji nije ničim potkrijepljen i određen je posve paušalno. Po tuženiku nejasno je zašto se tužitelj pozvao na Kolektivni ugovor, budući da je čl. 3. st. 3. Kolektivnog ugovora izrijekom ugovoreno da se isti ne primjenjuje na članove Uprave tuženika te da sasvim logično i ispravno, ni Menadžerskim ugovorom nije ugovorena primjena odredaba Kolektivnog ugovora. Tužiteljev Menadžerski ugovor nije sklopljen na temelju Zakona o radu, i na njega se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, nego se izravno primjenjuju odredbe tog Ugovora, a ako pojedino pitanje nije ugovoreno, podredno će se na ugovorni odnos stranaka ovog spora primijeniti odredbe ZTD-a i ZOO-a. Ugovor s tužiteljem je sklopljen na temelju Odluke o imenovanju člana Uprave tuženika od 31. srpnja 2021. g. kojom je u toč. IV. izričito utvrđeno da se na prava i obveze člana Uprave primjenjuju odredbe ZTD-a i Statuta tuženika, drugi propisi i predmetni ugovor. Da se radi o menadžerskom ugovoru, proizlazi iz njegovog naziva i sadržaja; tužitelj se u Ugovoru oslovljava kao „član Uprave“, a ne „radnik.“ Nadalje, tuženik navodi da tužiteljevo ugovoreno trajanje ugovora nije neodređeno, već je određeno trajanjem mandata na koje vrijeme je imenovan za člana Uprave tuženika, od 4. kolovoza 2021. do 3 kolovoza 2025., dakle 4 godine. Odgovornosti tužitelja iz članka 2. Ugovora propisane se u skladu sa odredbama ZTD te . Tužitelj nema pravo na fiksno radno vrijeme, nego se stavio na raspolaganje u svako doba, sukladno čl. 4.2. Ugovora, a konačno, ističe se kako tužitelju na osnovi članka 5. Ugovora ne pripada pravo na zaposlenje na bilo koje radno mjesto kod tuženika, a kamoli na radno mjesto „odgovarajuće “dužnosti ili poslovima koje je obavljao za tuženika kao član Uprave.

13. Tuženik navodi da prestankom funkcije člana Uprave po bilo kojoj osnovi (istekom mandata, stavkom, opozivom ili sporazumom ugovornih strana), prestaje važiti predmetni menadžerski ugovor i da isto proizlazi iz članka 5 Ugovora, te da je odredbom čl. 5.6. Ugovora izrijekom navedeno da se ni u kojem slučaju neće smatrati da je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, i da se njegovo važenje ne može prešutno produljiti. Međutim, tužitelj točkom III. tužbenog zahtjeva upravo traži da ga se vrati na dužnost člana Uprave ili na druge odgovarajuće poslove, što nije moguće, niti je to tužitelj ovlašten tražiti, jer Ugovor nije bio reguliran njegov status nakon prestanka svojstva člana Uprave tuženika. Slijedom navedenog tuženik smatra da je odluka NO tuženika od dana 23. siječnja 2023. godine je donesena valjano i zakonito na osnovi menadžerskog ugovora i Zakona o trgovačkim društvima te drugim mjerodavnim propisima a u dokaz svojih navoda dostavlja priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 21. lipnja 2022. g., Kolektivni ugovor za radnike tuženika, Odluku o imenovanju člana Uprave od 31. srpnja 2021. g., odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-947/2001-2 od 28. kolovoza 2001. g. te odluku Vrhovnog suda RH broj Revr- 883/2014-2 od 17. lipnja 2015. g. Tuženik nastavno navodi da je tužitelj u više navrata bio pozivan od stručnih službi tuženika da pristupi primopredaji dužnosti člana Uprave i da preuzme Odluku NO međutim da se tužitelj oglušio više puta i da je tek dana 1. veljače 2023. g. došao u poslovne prostorije tuženika i osobno preuzeo dokumentaciju, među kojom i Odluku o opozivu imenovanja od 23. siječnja 2023.g., ali je odbio potpisati primopredajni zapisnik i potvrdu o uručenju Odluke. Nastavno u odnosu na predloženu privremenu mjeru tuženik je u svojstvu protivnika osiguranja osporio predloženu privremenu mjeru a vezano za ranije iznesene navode te je naglasio kako tuženiku ne pripada status radnika, na osnovi menadžerskog ugovora koji je van snage na temelju osporavane Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave tuženika. Tuženik navodi da tužitelj dovodi sud u zabludu tvrdeći da mu s osnova radnopravnog odnosa s tuženikom pripadaju određena prava, pa tako po istoj nepostojećoj pravnoj osnovi traži zaštitu prava koje mu ne pripada po tom Ugovoru. Tako se tužitelj poziva na čl. 347. st. 1 toč. 10. Ovršnog zakona koja se odnosi samo na zaposlenike odnosno radnike, koje je moguće privremenom mjerom vratiti na rad i dosuditi im isplatu naknade plaće „za vrijeme radnoga spora“ a tužitelj nema svojstvo radnika, niti je imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu; tuženik navodi da ovo nije nije radni spor, niti je u tom slučaju trgovački sud bio nadležan za slučaj da se radi o radnom sporu. Prema sadržaju ugovornog odnosa radi se isključivo o menadžerskom ugovoru, odnosno o ugovoru sui generis o obvezama, ovlastima i pravima člana uprave društva, sa značajkama ugovora o djelu, na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o obveznim odnosima. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužiteljev prijedlog ili se oglasiti stvarno nenadležnim u odnosu na (toč. II tužbenog zahtjeva) i prijedlog za izdavanje privremene mjere i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu; odnosno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od petnaest dana. Zaključno tužitelj predlaže odbiti tužbeni zahtjev / alternativno tužitelj te potražuje trošak postupka s kamatom .

14. Rješenjem ovog suda posl. br. P-549/2023. od 11. svibnja 2023. određeno je razdvajanje postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. P-549/18. po tužbi tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Narodne Novine d.d., OIB 64546066176, iz Zagreba, Savski gaj XIII. br. 6, od dana 9. ožujka 2023. na način da će se postupak po tužbi tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od 9. ožujka 2023. u odnosu na t. 1. zahtjeva tužbe kao i u odnosu na t. 1. podrednog zahtjeva tužbe voditi pod poslovnim brojem predmeta ovog suda P-549/2018. dok će se postupak po tužbi tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] protiv tuženika Narodne Novine d.d., OIB 64546066176, iz Zagreba, Savski gaj XIII. br. 6, od dana 9. ožujka 202. u odnosu na t. 2., 3. i 4. zahtjeva tužbe te u odnosu na t. 2., 3. i 4. podrednog zahtjeva tužbe kao i po prijedlogu tužitelja za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom, voditi pod novim poslovnim brojem predmeta. U obrazloženju navedenog rješenja naznačeno je ( t. 6 ) da u ovom konkretnom slučaju za zahtjeve tužitelja naznačene u t. 2., 3. i 4. tužbenog zahtjeva tužitelja kao i podrednom naznačenim tužbenim zahtjevima pod t. 2., 3. i 4 tužbe kao i za predloženo osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom prema odredbi čl. 34 b Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te čl. 21. Zakona o sudovima (Narodne Novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23 ; dalje u tekstu ZPP ) nije određena nadležnost trgovačkog suda, slijedom čega je u cilju odvojenog raspravljanja i donošenja odluka o zahtjevima tužitelja po za to nadležnom sudu temeljem odredbe čl. 313 st. 3 ZPP odlučeno kao u izreci navedenog rješenja od 11. svibnja 2023. Nastavno, nakon razdvajanja postupka rješenjem ovog suda posl. br. P-549/2023. u predmetu P-2662/2023. dana 12. rujna 2023. doneseno je rješenje kojim se ovaj sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet se ustupiti stvarno nadležnom Općinskom radom sudu u Zagrebu; navedeno je rješenje utvrđeno pravomoćnim danom 4. listopada 2023. i predmet spisa dostavljen je Općinskom radnom sudu u Zagrebu 22. studenog 2023. te se uvidom u sustav eSpis utvrđuje da se vodi pod br. Pr-1693/23. Kod donošenja navedene odluke o stvarnoj nenadležnosti za t 2., 3. i 4. tužbenih zahtjeva tužitelja ( alternativnih ) sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda RH izražen u rješenju Ž 1/2019. od 28. svibnja 2019. u predmetu tužiteljice koja je prestala biti član uprave društva tuženika kada je podnijela tužbu protiv tuženika ( FINE ) a povodom sukoba izazvanog od strane ovog suda. Naime Općinski se radni sud u Zagrebu u tom predmetu oglasio stvarno nenadležnim i spis ustupio ovom sudu , a Vrhovni je sud RH u navedenom rješenju odredio da je za postupanje u tom predmetu nadležan Trgovački sudu Zagrebu pozivajući se na odredbu čl. 34 b st. 1 t. 3 ZPP.

15. U podnesku od 10. svibnja 2023. i 18. svibnja tužitelj se u bitnom očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika posebno vezano za stvarnu nadležnost u postupanju vezano za prava koja tuženik nije mogao ostvariti s naslova radnog odnosa postupanjem tuženika i u odnosu na predloženu mjeru osiguranja dok je tuženik u svom podnesku od 17. svibnja 2023. ostao kod nanije iznesenih navoda vezano za neosnovanost navoda tužitelja o pravima iz radnog odnosa i navoda o stvarnoj nenadležnosti ovog suda za dio tužbenog zahtjeva. U podnesku od 23. studenog 2025. tužitelj je naveo kako Vlada RH u Zaključku od 22. prosinca 2022. nije navela nikakav razlog za opoziv, a pogotovo ne važan razlog za opoziv imenovanja tužitelja kao člana Uprave u smislu čl. 244. st. 2 ZTD-a a da se NO tuženika se našao u situaciji da mora provesti Zaključak Vlade RH iako za to ne postoji uporište u ZTD jer bi članovi NO tuženika u slučaju odbijanja provedbe Zaključka također bili opozvani, no tužitelj navodi da vjeruje da su članovi NO duboko svjesni da Zaključak Vlade RH bez navođenja bilo kakvog razloga za opoziv tužitelja pa tako ni važnog razloga, nije u skladu sa ZTD-om te da je NO tuženika prema mišljenju tužitelja i pokušavao doći do važnog razloga za opoziv te nije odmah ni proveo Zaključak Vlade RH odmah nego tek mjesec dana kasnije. Nadalje, tuženik u podnesku pojašnjava da važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Tužitelj smatra da je očito da se u ZTD-u kao naročito važni razlozi smatraju razlozi zbog kojih bi daljnje obnašanje funkcije člana Uprave od strane tužitelja za tuženika predstavljalo potencijalnu štetu, tužitelj je uredno obavljao posao člana Uprave tuženika s pozitivnim mjerljivim rezultatima, nikad nije ni blago, a kamoli grubo povrijedio dužnost, a imao je potporu za svoj rad i od Skupštine društva i svake godine je dobivao razrješnicu te mu nikada nije izglasano nepovjerenje na Glavnoj skupštini. Tužitelj navodi da tuženik i sam priznaje da je Vlada RH iskazala volju i namjeru da opozove tužitelja s dužnosti člana Uprave tuženika, s obzirom da je prestala volja dioničara da tužitelj sudjeluje u upravljanju društvom, no tužitelj smatra da ovo obrazloženje nije i ne može biti važan razlog za opoziv prema ZTD-u, tim više jer se radi o proizvoljnom tumačenju tuženika, budući da Vlada RH nije ponudila nikakvo obrazloženje pa ni ovakvo za opoziv tužitelja te da ZTD upravo i precizira koji su važni razlozi za opoziv kako članovi uprava trgovačkih društava ne bi bili ucjenjivi i kako ih se ne bi moglo opozvati samo zato što je prestala volja dioničara da sudjeluju u upravljanju društvom. Tužitelj je naveo da je suglasan s prijedlogom da se saslušaju predsjednik i članov NO tuženika i predsjednik NO te je ponovo istaknu da mu nikad nije predočen razlog zbog kojeg je Vlada RH e donijela Zaključak o njegovom opozivu s funkcije člana Uprave tuženika te da je je u pismu upućenom NO tuženika točno mjesec dana od donošenja Odluke o opozivu zatražio da mu se pojasni kako su i na osnovi kojeg obrazloženja od Vlade RH članovi NO donijeli Odluku o opozivu no da nije nikad dobio odgovor od nijednog člana NO i u dokaz navedenog je dostavio elektroničko pismo tužitelja članovima NO tuženika od dana 23. veljače 2023. g. Budući tužitelj nije od NO tuženika dobio nikakav odgovor, tužitelj se dana 27. veljače 2023. putem elektroničke pošte obratio osobno i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske na adresu [adresa elektroničke pošte], ali opet nije dobio nikakav odgovor na poruku niti mu je obrazložen motiv za donošenje Odluke o njegovu opozivu te je ponovo istaknuo da ne postoji stvaran važan razlog prema ZTD-u za njegovu smjenu, već da je opozvan iz političkih razloga koji nemaju uporište niti u Zakonu o trgovačkim društvima niti u Statutu tuženika a da vjeruje da su toga svjesni i članovi NO. S tim u vezi tužitelj ukazuje na čl. 31 st. 3 Zakona o Vladi RH prema kojem se zaključkom utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave a upravo se Vlada Republike Hrvatske Vlada poziva kod donošenja Zaključka od 22. prosinca 2023. koji glasi: “Predlaže se Nadzornom odboru društva Narodne novine d.d. da opozove ŽČ s dužnosti člana Uprave društva Narodne novine d.d.” U navedenoj se rečenici ne spominje nikakav razlog opoziva te je po stavu tužitelja potpuno nejasno kako se se ovaj članak navedenog Zakona može primijeniti kod donošenja ovakvog Zaključka: niti se radi o provedbi ikakve politike, jer Vlada RH nema ovlasti opozvati člana Uprave društva koji je izabran u propisanoj proceduri putem javnog natječaja niti se radi o određivanju zadaće tijelima državne uprave. Kako stoji u samom Zaključku, Vlada RH predlaže, a svakako ne može odrediti zadaću Nadzornom odboru društva da opozove člana Uprave. Nadzorni odbor ima pravo i obvezu odbiti Zaključak Vlade RH ako zaključi da ne postoji važan razlog za opoziv. U konkretnom slučaju NO je propustio zaključiti da Vlada RH nije navela u Zaključku nikakav razlog pa time ni važan razlog za opoziv člana Uprave tuženika - Narodne novine d.d. Vlada RH nije direktno, već samo preko Skupštine društva tuženika upoznata s radom ŽČ, koji je do Opoziva Odluke o imenovanju obnašao dužnost člana Uprave Narodnih novina d.d. zajedno s predsjednicom Uprave i članicom Uprave, no u ovom slučaju Vlada RH predlaže opoziv samo ŽČ ( tužitelja ) kao člana uprave ali ne i predsjednice i drugog člana Uprave te tužitelj postavlja pitanje; koji je to važan razlog za opoziv samo jednog člana od tročlane uprave koja je sukladno Zakonu o trgovačkim društvima i Statutu Narodnih novina d.d. u obvezi zajednički voditi Narodne novine d.d. Tužitelj navodi da je povod za prijedlog njegovog opoziva kao člana Uprave bilo neizglasavanje u Hrvatskom saboru odluke o obuci ukrajinskih vojnika u Republici Hrvatskoj. U odnosu na kako je naveo , politički razlog opoziva, tužitelj ukazuje na glasanje u Hrvatskom saboru dana 16. prosinca 2022. g. kada nije nije prošao prijedlog Vlade RH o EU misiji za vojnu pomoć Ukrajini, odnosno za obuku ukrajinskih vojnika u RH, a vezano za stranačku pripadnost predsjednice i jednog člana Uprave društva tuženika jednoj političkoj stranci te njega kao drugog člana uprave, koji pripada drugoj oporbenoj političkoj stranci, u dokaz čega tužitelj dostavlja Hininu vijest od 16. prosinca 2022. u 16.09. sati s oznakom (Hina) xrkor ymd i Priopćenje sa zatvorenog dijela 180. sjednice Vlade RH nakon čega je na zatvorenom dijelu 180. sjednice Vlade RH donesen Zaključak kojim se predlaže NO društva tuženika opoziv tužitelja s mjesta člana uprave tuženika, a tuženik nastavno ukazuje na okolnosti glasanja vezano za navedenu točku. U nastavnom dijelu podneska tužitelj navodi da ga je tuženik nastojao financijski iscrpiti i da ga je zakinuo za njegova prava tako što ga nakon opoziva s funkcije člana Uprave tuženika 90 dana nije odjavio iz Sudskog registra ovog suda radi čega tužitelj zbog toga nije imao pravo na financijsku naknadu, a uspio se prijaviti na Hrvatsko zavod za zapošljavanje (HZZ) doslovce zadnjeg dana kad je imao pravo podnijeti Zahtjev za novčanu naknadu. Pritom je priložio odluku NO tuženika o opozivu tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika a s tim u vezi tužitelj ističe da se u dopisu HZZ-a od 22. svibnja 2023. navodi da je tužitelj dostavio Odluku o opozivu člana Uprave u kojoj nije vidljiv razlog opoziva člana Uprave, odnosno razlog prestanka radnog odnosa s navedenim danom. S tim u vezi tužitelj ponovo ističe da NO tuženika nije dostavio prema ZTD-u važan razlog za opoziv pa je upravo zato pravna služba HZZ-a uputila zahtjev i tuženiku i tužitelju da im dostave dokaz razlozima smjene kojim bi oni mogli zaključiti je li se tužitelj ogriješio o zakone i shodno tome odlučiti o isplati financijske naknade za nezaposlene osobe. Tužitelj ni sam nije upoznat s važnim razlogom za smjenu, a tuženik se oglušio i nije dostavio nikakav odgovor HZZ- u te tužitelj navodi da ga je time tužitelj oštetio za njegova financijska prava u visini od oko 3.000,00 eura, jer tužitelj nije uspio ostvariti svoje zakonsko pravo na financijsku naknadu na HZZ-u. Nakon što je bio bez posla pola godine, tužitelj se zaposlio putem oglašenog javnog natječaja u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u Glavnom tajništvu u Sektoru za financije te tužitelj navodi kako vjeruje da ne bi bilo osnove da se zaposli na tako odgovornim poslovima u navedenom Ministarstvu da je postojao bilo koji važan razlog za njegov opoziv kao člana Uprave tuženika. Radi se o ministarstvu čiji je ministar ujedno i Glavna skupština tuženika a da se u konkretnoj situaciji radi o o političkoj smjeni tužitelj predlaže saslušati novinara jednog lista BČ. U odnosu na navod tužitelja da je tužitelj u više navrata bio pozivan od stručnih službi tuženika da pristupi primopredaji dužnosti člana Uprave i da preuzme Odluku Nadzornog odbora no da se na te pozive oglušio više puta, tužitelj navodi da je prvi put pozvan od stručnih službi tuženika da preuzme odluku NO i odjavu tek 4 dana nakon što je opozvan s funkcije člana Uprave tuženika i 4 dana nakon što je napustio prostorije tuženika i nakon što je vratio službeni automobil i korporativnu karticu za plaćanja. Tužitelj navodi da je već u tužbi priložio sudsku praksu koja govori da je opoziv ništetan ako se opozvanom članu Uprave odmah ne uruči odluka o opozivu. U dokumentu od dana 01. veljače 2023.g., a s potpisima predsjednice i članice Uprave tuženika, tuženik izjavljuje da je prvi poziv tuženika prema tužitelju bio tek 27. siječnja 2023.

16. U podnesku od 3. siječnja 2025. tuženik navodi da je u Odluci o opozivu imenovanja tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika, od 23. siječnja 2023. g. koju je donio NO tuženika i to u obrazloženju iste Odluke koju tužitelj osporava, stoji ispravna KLASA i URBROJ (urudžbeni broj) sa Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 22. prosinca 2022. g.,i to KLASA: 080-02/22-02/113, URBROJ: 50301-05/28-22-02 a radi čega je potpuno neosnovan prigovor tužitelja da takav Zaključak ne postoji ili bilo koji prigovor s osnove pogrešno naznačenog urudžbenog broja. Na temelju tog Zaključka Vlade RH KLASA: 080-02/22-02/113, URBROJ: 50301-05/28-22-02, od dana 22. prosinca 2022. g., NO tuženika donio je Odluku o opozivu imenovanja člana Uprave od dana 23. siječnja 2023. g. Tuženik navodi da je predmetni Zaključak Vlade Republike Hrvatske bio dostavljen tuženiku dopisom od istog dana 22. prosinca 2022. g., koji dopis na sebi ima naznačenu identičnu KLASU: 080-02/22-02/113, a za jednu znamenku različit URBROJ: 50301-05/28-22-03, što je uobičajeno i sukladno Uredbi o uredskom poslovanju, jer ta znamenka označava redni broj pismena unutar predmeta, odnosno iz urudžbenih brojeva sa dopisa i sa Zaključka je evidentno da je najprije Vlada Republike Hrvatske donijela Zaključak kojim se predlaže opoziv, a potom popratni dopis kojim se taj Zaključak dostavlja tuženiku, iako obje isprave nose isti datum. U navedenom Zaključku Vlade RH , KLASA: 080-02/22-02/113, URBROJ: 50301-05/28-22-02, od dana 22. prosinca 2022. g., ispravno su naznačeni klasa i broj kao i u obrazloženju Odluke NO tuženika od 23. siječnja 2023. g., a čak i da je došlo do određene omaške u prepisivanju urudžbenog broja, važna je KLASA koja je oznaka predmeta a radi čega nije ni bilo potrebe za eventualnim ispravljanjem pobijane Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave od 23. siječnja 2023. g. Navedenu je Odluku dana 23. siječnja 2023. donio NO tuženika, donesena je na temelju čl. 244. st. 2. ZTD kao i čl. 10. st. 3. te čl. 19. st. 2. toč. 1. Statuta tuženika, s obzirom da je NO kao nadležni organ dioničkog društva utvrdio postojanje važnog razloga za opoziv tužitelja na osnovi zaprimljenog Zaključka Vlade RH KLASA: 080-02/22-02/113, URBROJ: 50301-05/28-22-02, od dana 22. prosinca 2022.g. te tuženik ponovo citira odredbu čl. 244 st. 2 ZTD te ponovo iznosi stavove vezano za razloge za opoziv kao i u odgovoru na tužbu. Tuženik u navedenom podnesku navodi da Glavna skupština tuženika točkom IV. Odluke o davanju razrješnice članovima Uprave tuženika od dana 30. lipnja 2023. g. nije dala razrješnicu i nije odobrila rad tužitelja u 2022. godini na temelju svojih zakonskih i statutarnih ovlasti a radi čega tužitelj smatra da su neosnovani navodi iz tužbe da je tužitelj vrlo uspješno obnašao svoju dužnost i da ne postoji važan razlog za opoziv njegovog imenovanja te u dokaz dostavlja Odluku Skupštine tuženika o davanju razrješnice članovima Uprave od 30. lipnja 2023. g. Tuženik nastavo navodi kako tužitelj nastoji prikazati da je opozvan „iz političkih razloga“, pri čemu iznosi vlastite interpretacije odnosno konstrukcije koje nisu utemeljene na činjenicama, ni dokazima. Tuženik navodi da tužitelj iznosi određene tvrdnje u odnosu na članove NO tuženika, odnosno svoje navodne kontakte s istima, o čemu se ne mogu očitovati članovi Uprave tuženika koji zastupaju tuženika i vode njegove poslove, nego samo članovi NO osobno, tužitelj navodi da članovi Uprave tuženika zastupaju tuženika, sukladno ZTD-u i Statutu tuženika a da je s druge strane, za donošenje Odluke o opozivu imenovanja člana Uprave, koju tužitelj osporava, bio je ovlašten isključivo NO tuženika te je istu odluku donio zakonito i osnovano te da treći organ tuženika – Glavna skupština nije bila zadovoljna s tužiteljevim radom u poslovnoj godini 2022., a radi čega su ostvarene zakonske pretpostavke za opoziv imenovanja tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj kao jedini „dokaz“ o opozivu „iz političkih razloga “ nudi novinski članak objavljen u jednom listu neposredno prije posljednjeg ročišta u ovom predmetu, iako negira da bi on bio izvor, te predlaže novinara koji je autor teksta, za svjedoka u ovome postupku, navodeći da isti „očito ima saznanja da je tužitelj opozvan s funkcije člana Uprave tuženika iz političkih razloga, a ne iz razloga zasnovanih na ZTD-u.“, a kojem se dokazu tuženik protivio što je i obrazložio vezano za odredbe Zakona o medijima kao i čl. l. 237. Zakona o parničnom postupku. Tuženik navodi i da tužitelj ranijim podneskom malo ističe poznanstva i političku povezanost s određenim akterima na hrvatskoj političkoj sceni, u vezi svojeg imenovanja za člana Uprave tuženika, a malo se od njih distancira, osobito vezano za svoje nedavno zaposlenje u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Tuženik ovo smatra nepovezanim i proturječnim te smatra da je sada apsurdno predlagati novinara za svjedoka na okolnost „politički motiviranog opoziva“, tim više što istim podneskom tužitelj ističe poznanstva i političku povezanost s konkretnim političkim akterima. Zaključno, tuženik ističe da se u tužiteljevom podnesku iznose neistinite ili poluistinite tvrdnje koje su isprepletene u neistinitu konstrukciju, pri čemu sve što tužitelj navodi činjenično ni pravno nije odlučno za predmet spora, a inspirirano je nedavnim događajima u drugim pravnim osobama u pretežitom vlasništvu RH koje su tema medijskih napisa što je tužitelju poslužilo prilikom sastavljanja podneska od dana 24. studenog 2023. g. U odnosu na primopredaju, tuženik navodi da s već odgovorom na tužbu očitovao kako je tužitelj odmah, na dan 23. siječnja 2023. kada je donesena Odluka o opozivu njegovog imenovanja za člana Uprave tuženika, bio uključen u e-mail korespondenciju i odmah, istoga dana vidio sadržaj donesene Odluke, koja je bila donesena na elektroničkoj sjednici NO tuženika, s čime je tužitelj očito bio i upoznat jer je sam uz tužbu dostavio predmetni e-mail gđe KČ, asistentice predsjednice Uprave tuženika dr.sc. GČ, kojom je predmetna Odluka o opozivu dostavljena na glasovanje svim članovima Nadzornog odbora, a na znanje članovima Uprave tuženika te zaključno tuženik ostaje kod svega navedenog te predlaže odbiti tužbene zahtjeve uz naknadu troška tuženiku.

17. U svom podnesku od 18. siječnja 2025. tužitelj u bitnome ostaje kod ranije navedenih navoda navodeći kako je potpuno je neistinita tvrdnja tuženika da Glavna skupština tuženika nije bila zadovoljna s tužiteljevim radom. Upravo suprotno, Glavna skupština i tužitelj odlično su surađivali i prijedlog za razrješenjem tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika nije potaknut nikakvim djelovanjem Glavne skupštine te da je je njegov rad pratila i bila s njim upoznata i Glavna skupština tuženika kao i NO tuženika, a da Vlada RH koja je donijela Zaključak kojim predlaže opozivu nije direktno bila upoznata s radom tužitelja nego preko navedena dva organa tuženika. Kako nisu niti Glavna skupština tuženika niti NO tuženika predložili opoziv tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika nego je to učinila Vlada RH, po stavu tužitelja Zaključak je politički motiviran jer Vlada RH nije imala niti jedan važan razlog prema ZTD-u za opoziv tužitelja pa ga u svom Zaključku nije mogla niti navesti o čemu se tužitelj ranije očitovao te je naveo da razlog za ne davanje razrješnice tužitelju Zaključak Vlade RH, no kako se ne nudi nikakav razlog za opoziv shodno tome ni nedavanje razrješnice tužitelju nije potkrijepljen nikakvim argumentima. Tužitelj nastavno izražava sumnju da je predsjednica Uprave tuženika svojim kontaktima u Vladi RH bitno utjecala na donošenje zaključka Vlade RH o opozivu tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika a razlog tome je prevlast u donošenju odluka unutar Uprave tuženika, jer je do tužiteljevog opoziva predsjednica Uprave bila u manjini, a članovi Uprave su odlično surađivali i donosili su odluke u interesu tuženika kontinuirano nudeći suradnju predsjednici Uprave koju je ona opstruirala i odbijala. Opozivom tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika, predsjednica Uprave tuženika prestala je biti u manjini kod donošenja odluka u Upravi tuženika. Na tu okolnost tužitelj ukazuje da ni punomoćnik tuženika tijekom postupka nije naveo niti jedan razlog za opoziv tužitelja te je predložio saslušanje i suočavanje predsjednice Uprave tuženika OČ i članice Uprave tuženika RČ, a na okolnost utjecaja predsjednice Uprave na donošenje zaključka Vlade RH o opozivu tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika a tužitelj članicu Uprave tuženika (RČ ) predlaže saslušati i na okolnost rada tužitelja kao člana Uprave i razloga za opoziv te na tu okolnost tužitelj dostavlja dva dokumenta koji su podloga za objašnjenje u toku rasprave i suočavanja svjedokinja OČ i RČ za iznesene tvrdnje tužitelja i to pismo članova Uprave tuženika RČ i tužitelja predsjednici Uprave tuženika JČ od dana 9. prosinca 2022. te Odluku o zapošljavanju novog radnika od dana 13. rujna 2022. Tužitelj ujedno ustraje kod dokaznog prijedlog za saslušanjem navedenog novinara te navodi je da je teret dokazivanja na tuženiku te da član Uprave ne smije biti ucjenjiv (ZTD upravo i precizira koji su važni razlozi za opoziv kako članovi Uprava trgovačkih društava ne bi bili ucjenjivi i kako ih se ne bi moglo opozvati samo zato što je prestala volja dioničara da sudjeluju u upravljanju društvom). Tužitelj ponovo ističe da je član predsjedništva parlamentarne stranke koja je u oporbi te ukazuje na slučaj jednog člana vladajuće stranke koji je razriješen a nakon što je protiv njega podignuta optužnica za drugo kazneno djelo nevezano za njegov rad u jednom trgovačkom društvu u vlasništvu RH i po Vladi RH za opoziv te osobe su naznačeni važni razlozi. Kod navedenog tužitelj ističe da je on s druge strane svojim radom postigao veliku financijsku korist za tuženika i nije ga za ništa opteretio niti je učinio bilo kakvu protuzakonitu radnju, no da je unatoč tome bezrazložno predložen za opoziv Zaključkom Vlade RH u kojem nije naveden nikakav razlog te s tim u vezi tužitelj ukazuje na različitost kriterija vezanih za opoziv članova uprave a kao dokaz navodi Hininu vijest od 4. prosinca 2023. U odnosu na navod tuženika da je informaciju o tome da li li tužitelj vidio e-mail korespondenciju članova NO tuženika nije isto što i obveza tuženika da tužitelju dostavi Odluku NO o opozivu tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika istog dana kad je odluka donesena a što je NO propustio učiniti te smatra da takva odluka ništetna NO . Tužitelj navodi da je tuženik i sam potvrdio u dopisu koji je tužitelj već priložio u ovaj sudski predmet i koji su potpisale i predsjednica i članica Uprave tuženika, da je Odluka NO tuženika dostavljena tužitelju s više dana zakašnjenja nakon što je tužitelj opozvan i nakon što je vratio tuženiku službeni automobil marke Škoda i korporativnu kreditnu karticu tuženika i više nije ni fizički bio prisutan u dotadašnjem uredu u poslovnoj zgradi tuženika. Tužitelj je dan nakon opoziva, 24. siječnja 2023. došao u prostorije tuženika, o čemu svjedoči dokument „Potvrda o primitku poslovne kartice“, tada se se dulje vrijeme zadržao u prostorijama Uprave tuženika i očekivao je da će mu tuženik predati Odluku NO o njegovom opozivu s funkcije člana Uprave tuženika, no tuženik tu Odluku nije predao tužitelju a prema čemu neosporno je da je tuženik propustio i na dan donošenja Odluke o opozivu tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika i dan kasnije predati tužitelju navedenu ovu Odluku.

18. Nastavno u podnesku od 2. travnja 2024. tužitelj vezano za navodno nezadovoljstvo Glavne skupštine tuženika njegovim radom navodi da je tužitelj je završio poslijediplomski specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s temom završnog rada „Restrukturiranje trgovačkog društva od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku po modelu centara odgovornosti“ a u kojem se radu tužitelj bavio prvenstveno restrukturiranjem Narodnih novina d.d. (tuženika), te da je tužitelj izradio i obranio poslijediplomski specijalistički rad na temu restrukturiranja tuženika pod mentorstvom aktualnog predsjednika Revizijskog odbora tuženika, a predsjednik povjerenstva je bila ista osoba koja je bila Glavna skupština tuženika u vrijeme tužiteljevog opoziva s funkcije člana Uprave tuženika. S tim u vezi tužitelj ponovi ističe kako je odličnu suradnju s Glavnom skupštinom tuženika i da nikad nije dobio ni usmenu ni pismenu primjedbu na svoj rad od Glavne skupštine tuženika. Za nedavanje razrješnice tužitelju za posljednju godinu rada kao člana Uprave tuženika i u zapisniku s Glavne skupštine koja je održana 6 mjeseci od opoziva tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika, kao razlog je naveden jedino Zaključak Vlade RH u kojem nije naveden nijedan razlog za tužiteljev opoziv. Tužitelj navodi da je dobivao razrješnice za svoj rad svake godine od prvog imenovanja 2017. godine i nikad nije dobio nikakvu primjedbu na svoj rad niti od Glavne skupštine tuženika (a na toj funkciji izmijenila su se 4 ministra gospodarstva i održivog razvoja) niti od NO tuženika (koji se kroz sve te godine također bitno izmijenio u svom sastavu, uključujući i predsjednicu/predsjednika Nadzornog odbora tuženika). Tužitelj i nakon ovih dokaza i obrazloženja ponovo ističe da je razlog za njegov opoziv s funkcije člana Uprave tuženika bio motiviran isključivo političkim razlozima koje je već detaljno obrazložio, a takvi razlozi ne mogu biti smatrani važnim razlozima za opoziv sukladno ZTD-u, a u Zaključku Vlade RH nisu navedeni nikakvi razlozi za opoziv pa čak ni politički a navodi i da je nedavanje razrješnice nakon opoziva tužitelja i pozivanje na isto je stoga bespredmetno. S tim u vezi tužitelj nastavno predlaže saslušanje novinara ŽČJ vezano za izmjenu Statuta društva tužitelja i zastupanje uprave tuženika dok u podnesku od 11. veljače 2025. tužitelj ukazuje na opoziv članova uprave u dva državna trgovačka društva koja su se dogodila tijekom 2025. ( vezano za mogućnost iznošenja novih dokaza ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti do zaključenja prethodnog postupka ) a u kojima je Vlada RH naznačila važne razloge za opoziv.

19. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan . Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim. Sud nije u ovom postupku provodio druge predložene dokaze po strankama i to saslušanjem svih članova NO tuženika kao i saslušanjem predloženih novinara, osim uvida u dokumentaciju sadržanu u spisu i saslušanjem predsjednika NO tuženika ĆČ i člana uprave tuženika RČ kao i tužitelja, imajući u vidu visinu vrijednosti spora te troškove povezane s provođenjem tih dokaza i dužinom trajanja postupka.

20. Sud je izvršio uvidu u spis i to: Dopis tuženika tužitelju od 31. siječnja 2023. vezano za primopredaju i dostavu Odluke od 23. siječnja 2023. ( list 9); e-mail poruka upućena od strane KČ **.**.2023. u 13:36 sati na e-mail adresu VČ, LČ, AČ, EČ, RČJ OČ, tužitelju i RČ a kojem je kao predmet ( subject) naznačeno provedba Zaključka VRH ( list 12 spisa); Dopis Vlade RH od 22. prosinca 2022. upućen Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Ministru ZČ, Ministarstvu prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine Ministru PČ te društvu tuženika na ruke predsjedniku uprave OČ u kojem je kao predmet naznačen "Prijedlog za opoziv člana Uprave društva Narodne Novine d.d. – Zaključak Vlade", potpisan po glavnoj tajnici UČ iz kojeg je dopisa razvidno da ga je društvo tuženika primilo 30. prosinca 2022. s klasifikacijskom oznakom OS-2022/25912 Ur. br.:OS-2022/25912-01 ( list 13 spisa); SMS poruke između VČ i RČ od 03. kolovoza 2021. vezano za Ugovor člana uprave i primjenu članka 244. ZTD-a ( list 16 spisa); poziv za glavnu skupštinu društva tuženika od 22.12.2022. s dnevnim redom: otvaranje glavne skupštine i izbor predsjedavajućeg te donošenje Odluke o rasporedu dobiti upućen od članova uprave tuženika i to tužitelja, RČ te predsjednika uprave OČ koji je poziv upućen i Ministru gospodarstva i održivog razvoja ZČ na memorandumu društva tuženika (list 25-26 spisa); Odluku o opozivu imenovanja člana uprave s obrazloženjem od 23. siječnja 2023. ( list 28-29); Ugovor o radu člana uprave ( menadžerski Ugovor) zaključen 4. kolovoza 2021. između društva tuženika koje je zastupao predsjednik NO VČ i tužitelja s dodatkom od 10. veljače 2022. ( list 47-50 spisa); Statut društva tuženika od 9. studenog 2022. ( list 67-76 spisa) ; Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. kojom se predlaže NO tuženika da opozove tužitelja s dužnosti člana uprave tuženika ( list 78 spisa); Kolektivni Ugovor za zaposlenike u društvu tuženika od 31. svibnja 2021. ( list 206-238 spisa); Odluku o imenovanju člana uprave društva tuženika od 30. srpnja 2021. a kojim se tužitelj imenuje članom uprave društva tuženika na vrijeme od četiri godine počam od 4. kolovoza 2021. (list 239 spisa); Odluku o izboru predsjednika NO društva tuženika od 13. siječnja 2023. a kojim je VČ izabran za predsjednika NO tuženika do najduže 29. lipnja 2023. te Odluku od istog datuma kojim se ČČ imenuje za njegovim zamjenikom s prijavom sudskom registru ovog suda od 9. veljače 2023. ( list 459-470 spisa); Izjave VČ, EČ, AČ, LČ, sve ovjerene po javnom bilježniku od 19. siječnja 2023. a kojom isti izjavljuju da pristaju biti članovi odnosno predsjednik NO društva tuženika ( list 471-480 spisa); Prijavu za upis u sudski registar ovog suda od 13, veljače 2023. s odlukom o opozivu imenovanja tužitelja s mjesta člana uprave ( list 487-488 spisa) ; Zabilješku o radu i glasanju NO društva tuženika od 23. siječnja 2023. s prijedlogom o kojem je NO tuženika trebao odlučiti o opozivu i imenovanju člana uprave društva tuženika a prema kojem je točkom Ad.1. određeno pod donošenje odluke o opozivu imenovanja člana uprave da su svi članovi NO tuženika o predloženom pitanju glasali elektroničkim putem 23. siječnja 2023. kako slijedi: "ZA" prijedlog Odluke – g. VČ u 14:06 sati, gđa. SČ u 14:08 sati, g. ČČ u 14:13 sat, gđa. AČ u 14:14 sati i g. EČ u 14:15 sati te da je jednoglasno donesena Odluka o opozivu imenovanja člana uprave društva tuženika a prema kojoj Odluci ( toč. 1) danom 23. siječnja 2022. tužitelj danom donošenja te Odluke se opoziva s funkcije člana Uprave društva tuženika te danom opoziva tužitelju prestaje i Ugovor o radu člana uprave ( menadžerski ugovor ), ( toč. 2.) točkom 3. Odluke je određeno da će se primopredaja dužnosti obaviti najkasnije u roku od pet dana od dana donošenja odluke te je toč.4. Odluke određeno da odluka stupa na snagu danom donošenja a u kojoj odluci je naznačeno da je društvo tuženika isto primilo 23. siječnja 2023. klasifikacijska oznaka OS-2023/1765 Ur. br. OS- 2023/1765-1 ovjereno po javnom bilježniku Željka Maroslavac ( list 489-495 spisa); e- mail poruka tužitelja upućena 23. veljače 2023. u 20:40 sati članovima NO tuženika (list 528-529 spisa); Članak HIN-e od 16. prosinca 2022.( list 530 spisa); Priopćenje sa zatvorenog dijela 180. sjednice Vlade RH od 22. prosinca 2022. iz koje je razvidno da je donesen Zaključak kojim se predlaže NO tuženika opoziv člana uprave tog društva ŽČ ( list 532 spisa); Uredbu Vlade RH o uvjetima za izbor i imenovanje člana nadzornih odbora i uprava pravnih osoba od posebnog interesa za RH i načinu njihovog izbora objavljen u Narodnim Novinama br. 12/19 od 1. veljače 2019. ( list 533 – 538); Zaključak HZZ, područna služba Zagreb od 22. svibnja 2023. kojim se poziva tužitelj da u roku od 8 dana dostavi dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa s danom 23. siječnja 2023. ( list 539 spisa) ; Odluku o ocjeni poslije diplomskog specijalističkog rada o imenovanju povjerenstva za obranu ekonomskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu od 18. lipnja 2019. kojim je prihvaćen poslije diplomski specijalistički rad tužitelja pod naslovom " restrukturiranje trgovačkog društva od strateškog i posebnog interesa za RH po modelu centra odgovornosti" a kojim se kao predsjednik povjerenstva imenuje doc. dr. ZČ s Uvjerenjem navedenog fakulteta od 8. srpnja 2019. da je tužitelj obranio poslijediplomski specijalistički rad pod ranije naznačenim naslovom te stekao naziv " sveučilišni specijalist upravljanja financijskim institucijama " ( list 583-584 spisa) , te je izvršio uvid u u Odluku o davanju razrješnice članovima uprave tuženika za 2022. g. donesenu 30. lipnja 2023. ( list 549 spisa ) kojim se dala razrješnica predsjedniku Uprave tuženika OČ ( t. II Odluke ) te članu Uprave RČ ( t. III Odluke ) , no ne i tužitelju ( t. IV Odluke ). Sud je ujedno izvršio i uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo tuženika te je utvrdio a i među strankama nije sporno da su u vrijeme donošenja Odluke od 23. siječnja 2023. kojom je tužitelj opozivan s mjesta člana uprave društva tuženika, članovi NO tuženika bili VČ kao predsjednik te kao članovi ČČ, AČ, EČ te ĐČ a da su članovi uprave do tog dana bili GČ kao predsjednik te tužitelj i RČ kao članovi Uprave društva tuženika. Sud je održao i ročišta: 04. prosinca 2023.; 11. travnja 2024.; 6. lipnja 2024; 4. srpnja 2024; 19. rujna 2024; 22. studeni 2024, i 8. svibnja 2025.

21. Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka VČ koji je u iskazu naveo da je on postao predsjednik NO tuženika u travnju 2018., te da tužitelja poznaje od tog vremena, te da mu je poznato da je on i ranije bio član uprave tuženika od 2017. odnosno da je po isteku mandata članovima uprave započet postupak za imenovanje novih članova uprave tako da smatra da je tužitelj ponovno imenovan za člana uprave tuženika negdje krajem sedmog ili početkom osmog mjeseca 2021., naveo je da je tužitelj tijekom svog mandata od 2017. do 2021. dobivao razrješnice za svaku godinu i to na prijedlog NO i glavne skupštine, na upit suca da li mu je poznato da bi tijekom mandata tužitelja glavna skupština ikada donijela odluku o nepovjerenju tužitelju kao članu uprave naveo je da mu nije poznato da bi glavna skupština tuženika donijela ikakvu odluku u tom smislu. Na upit da li mu je poznato zašto se odluka o opozivu tužitelja donosi izvan redovne sjednice NO, svjedok je naveo da su razlozi bili tehničke prilike da je bila donesena u skladu s Poslovnikom tuženika prema kojem se odluke mogu donositi i izvan sjednica, a da navodi da je odluka o opozivu donesena elektronskim putem i to pisanim izjašnjavanjem svih članova NO i to na način da je asistencija uprave KČ nakon što je on dao uputu da organizira izjašnjavanje članova izvan sjednice i da dostavi svim članovima NO sve potrebne materijale radi donošenja odluke te je naveo da je članovima NO dan rok od kad do kad mogu glasati o predloženoj Odluci. Na upit suca da li se može očitovati što su obuhvaćali materijali dostavljeni članovima NO radi donošenja odluke o opozivu te kada se svjedoku prezentira e-mail dopis na listu 12. spisa svjedok potvrđuje autentičnost navedenog dopisa ( e maila ) međutim je naveo kako isti nije cjelovit budući u njemu nije sadržano da su članovima NO dostavljen i Zaključak Vlade RH i prijedlog Odluke o opozivu te nastavno navodi kako smatra da je ta činjenica nesporna i da su članovima NO dostavljeni i Zaključak vlade RH kao i prijedlog Odluke o opozivu te da je o donošenju Odluke sastavljen zapisnik i to na način da se točno istim utvrdilo tko je od članova NO i kako glasao, naveo je da su o predloženoj Odluci o opozivu svi članovi glasali na isti način i da su se suglasili sa prijedlogom opoziva tužitelja s mjesta člana Uprave. Na upit suca da li mu je poznato da bi nakon 22. prosinca 2022. bila sazvana i održana glavna skupština svjedok je naveo da nema saznanja a na upit suca da li se za vrijeme trajanja mandata tužitelja a u vrijeme dok je on predsjednik NO na sjednicama NO-a raspravljalo o radu tužitelja, svjedok je naveo da će se primarno u odgovoru na to pitanje očitovati o radu Uprave u cjelini i to prvo u odnosu na prvi dio mandata tužitelja te je svjedok naveo da su postojala stanovita opterećenja u odnosima NO i uprave gdje je NO izražavao stanovite zabrinutosti npr. vezano za nabavu voznog parka no takve pojedine kritike nisu bile od takvog značaja i te razine da bi NO u tom prvom mandatu predlagao glavnoj skupštini da se pojedinim članovima uprave ne daje razrješnica. Na upit suca da li se u tom smislu može se očitovati na način da smatra da je Uprava radila dobro imajući u vidu da su svi članovi dobivali razrješnice svjedok je naveo kako je Uprava radila u skladu sa zakonom i propisima kao i odlukama NO, no da je Uprava u tom prvom mandatu napravila vrlo mali iskorak u unapređenju poslovanja društva tuženika a o čemu su sastavljani zapisnici i izviješća NO. Na ponovljeno pitanje suca da li se može očitovati konkretno o radu tužitelja tijekom cijelog mandata kao člana uprave svjedok je naveo kako pojedine zadatke tužitelj nije izvršavao pa tako npr. da je tužitelju dan u zadatak model nagrađivanja zaposlenika u rujnu 2022. i da je tužitelj dostavio navedeni model no da isti nije bio spreman za implementaciju a što je on sam i potvrdio na sjednici NO. Nastavno svjedok je u iskazu naveo da je novi mandat uprave tuženika od novog imenovanja u 8. mjeseca 2021. uopće krenuo loše i to što zbog objektivnih i subjektivnih razloga. Navodi se ovi objektivni razlozi odnose na činjenicu da je RČ ( član Uprave tuženika ) imala zdravstvenih problema i nije bila prisutna u Upravi kao i na poslu te da su radi navedenog preostala dva člana Uprave podijelili zadatke uprave na njih dvoje te da radi navedenog je NO usmjeravao određene zadatke prema tužitelju i OČ kao drugim članovima Uprave i da su ti objektivni razlozi trajali oko godinu dana, možda manje. U odnosu na subjektivne razloge svjedok je naveo da su se isti odnosili na pritisak uprave na NO u kontekstu povećanja plaće odnosno prihoda članova uprave imajući u vidu da je u jednom periodu jedan član uprave radio manje te je naveo kako on osobno nije o tome u prvoj fazi razgovarao sa tužiteljem već je kao predsjednik NO komunicirao sa predsjednikom uprave R a naknadno je o istom komunicirao i sa tuženikom koji se i pisano očitovao na prijedlog NO i prihvatio je u konačnici prijedlog NO koji mu je NO ponudio vezano za povećanje koeficijenta a isto se odnosilo i na R te nastavno i na V kada se vratila s bolovanja. Kao kao razlog takvom postupanju NO svjedok je naveo da je društvo tuženika moralo napraviti " iskorak" u poslovanju i provesti unutarnje restrukturiranje kod čega je posebno istaknuo kako je društvo tuženika trebalo biti angažirano vezano za Parlamentarne, evropske i predsjedničke izbore kao i lokalne u smislu tiskanja glasačkih listića a prema odluci Državnog izbornog povjerenstava ( DIP ) a za što u tom periodu do 2021. je DIP konstatirao da društvo tuženika nije provelo postupak u skladu sa Zakonom, pojasnio je kako je DIP utvrdio da društvo tuženika nije imalo kapacitete za tiskanje svih tih glasačkih listića te je napravilo ugovor sa privatnim podizvođačem a što nije bilo u skladu sa Zakonom budući glasačke listiće može tiskati samo tiskara u državnom vlasništvu. Radi navedenog NO je kako je naveo povećavao koeficijente članovima uprave upravo iz razloga stimuliranja njihovih napora da se otklone uopćeni nedostaci te da je društvo tuženika u konačnici ipak provelo sve radnje vezano za tiskanje glasačkih listića te da je od predsjednice uprave bio u stanovitoj " zabludi" vezano za modalitet prevladavanja tog problema što može ocijeniti iz današnje perspektive jer tada o tome nije imao saznanja a što se odnosi npr. na njen prijedlog provođenja javne nabave za nabavu novog tiskarskog stroja da bi nastavno nakon toga druga opcija bila kupnja polovnog stroja a navodi koliko se sjeća da je tužitelj bio nazočan samo kod razgovora vezano za nabavu novog stroja no da krajem 2023. više ni taj model nije bio aktualan već je osmišljen treći model u kojem bi društvo tuženika unajmilo stroj Vjesnika d.d. u likvidaciji, imajući u vidu da je tom društvu najveći vjerovnik RH i po tom društvu je proveden postupak tiskanja no uz visoki rizik ostvarenja tog posla jer je stroj bio star, i nije bilo u pogonu više od 6 mjeseci a da se sve navedeno odnosilo na izbore 2024. Na upit suca da li je NO ikada za vrijeme trajanja mandata tužitelja raspravljalo o njegovom radu svjedok je naveo da ostaje kao u ranijem iskazu da se NO obraćao u cjelini upravi i to primarno predsjedniku uprave R i da u tom smislu se ni ne može govoriti da bi NO raspravljalo o pojedinom radu svakog člana Uprave a što nije ni zadatak NO a da vezano za poslove restrukturiranje društva tuženika svjedok je naveo da predloženi model tada od Uprave ni do danas nije implementiran. Na upit suca zašto je onda u iskazu naznačio da su tužitelju davane razrješnice kao i drugim članovima uprave u navedenom periodu svjedok je naveo da je razrješnica dana tužitelju za period 2021. ali ne i za 2022. a da je dana za 2022. drugim članovima uprave. Na upit suca da li se može očitovati na činjenicu da unatoč navodima o radu uprave koje je danas iznio se daje razrješnica V i R za 2022. a tužitelju ne svjedok je naveo da se takva odluka donijela po glavnoj skupštini na prijedlog NO budući je zaprimljen Zaključak vlade RH o prijedlogu za opoziv tužitelja. Na upit suca da li može općenito ocijeniti rad tužitelja kao člana Uprave vezano za poslove i odgovornost u radu kako je to definirano čl. 252. ZTD-a i čl. 11. Statuta tuženika svjedok je naveo da ne bi mogao dati ocjenu njegovog rada kao člana Uprave već rada Uprave u cjelini budući Odluka o njegovom opozivu nije proizašla iz ocjene NO o njegovom radu ili neradu već se isključivo odnosila na Zaključak Vlade RH za koju je NO smatrao da je to razlog radi kojeg tužitelj treba biti opozvan budući je izgubio povjerenje osnivača tuženika odnosno vlasnika tuženika te smatra da je time ispunjen iz čl. 244 ZTD-a kao razlog za tužiteljev njegov opoziv. Na upit suca da li ima saznanja da bi glavna skupština raspravljala o radu tužitelja u periodu njegovog mandata , te vezano uz njegov rad kao člana uprave a prema čl. 252. ZTD i čl. 11. Statuta tuženika i iznosila kakve primjedbe, svjedok je naveo da o istom nema saznanja budući on nije nazočio sjednicama glavne skupštine te da je uvide u zapisnike sa glavne skupštine imao povremeno i parcijalno i to kada je on zatražio te da se ne sjeća da su u tim zapisnicima koje je dobio bile iznesene primjedbe o njegovom radu. Na upit suca da li potvrđuje autentičnost e-mail korespondencije na listu 16 spisa od 3.8.2021. između njega i RČ, svjedok je potvrdio vjerodostojnost istog i naveo je da se isto odnosi na zaključenje ugovora sa tužiteljem vezano za njegov mandat od 4. kolovoza 2021. odnosno imenovanjem njega kao člana uprave ( vezano za razloge opoziva prema čl. 244 st. 2 ZTD i čl. 5 st. 4 Ugovora tuženika s tužiteljem – list 16 spisa).

22. Na upit suca da li smatra da su u konkretnom slučaju davanja Odluke o opozivu tužitelju pa i u kontekstu e-maila od 3. kolovoza .2021. bili ispunjeni uvjeti za donošenje Odluke o opozivu, svjedok je naveo da ustraje kod iskaza kako je razlog za davanje opoziva bio navedeni Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. , naveo je da je g. ZČ bio tada član skupštine a i član Vlade RH te da je bio i Ministar gospodarstva i održivog razvoja, a svjedok je ukazao na na način imenovanja članova uprave u društvima u kojima je osnivač RH a koji je postupak imenovanja definiran uredbom Vlade iz 2019. a prema kojem Vlada RH predlaže NO imenovanje članova uprave te da NO u tom trenutku i nema konkretnih saznanja o svakom pojedinom članu niti su članovi NO bili članovi komisije koja je birala upravu pa tako i tužitelja, no da smatra da je prijedlog za imenovanje pojedinog člana uprave pa tako i tužitelja bio odraz povjerenja Vlade za tu osobu pa tako i tužitelja kao što je donošenje Zaključka kojim se predlaže opoziv tužitelja bio izraz nepovjerenja odnosno gubitka povjerenja osnivača odnosno vlasnika tuženika konkretno tužitelju. Svjedoku se prezentirao dio tužbe na listu 4 spisa vezano za rezultate rada društva tuženika te je on naveo da se načelno slaže sa podacima koji su izneseni u tom djelu tužbe no smatra da se isto odnosi na izvlačenje iz konteksta cjelokupnog rada uprave i da se ne može kontekstualno odnositi samo na rad tužitelja kao člana uprave. Na upit suca da li ima saznanja kada je u kojim uvjetima i kada tužitelj zapirimo Odluku o opozivu, svjedok je naveo kako nema saznanja te da to obavlja stručna služba tužitelja i da nije u nadležnosti NO da dostavlja odluke o opozivu članovima Uprave. Na upit suca da li mu je poznato da bi tužitelj bio u prostorijama tuženika 24. siječnja 2023. svjedok je naveo da konkretnog saznanja o tome nama no da je o tome čuo nešto neformalno, te je ostao kod iskaza da nema nikakvih saznanja kada je i pod kojim uvjetima tužitelj zaprimio Odluku o opozivu niti ima saznanja o primopredaji pa ni zapisniku koji je možda tada i sastavljen. Na upit suca da li je NO ikada donosio odluke ili primjedbe vezano za rad tužitelja kao člana Uprave prema čl. 19. Statuta tuženika svjedok je naveo da nije a na upit suca da li je tužitelj sudjelovao u poslovima vođenja tuženika kako je to određeno čl. 2. Ugovora od 4. kolovoza 2021 ( list 47 -50 spisa) osim do tada danog iskaza svjedok je rekao da nema više što dodati. Na izričiti upit suca da li po njegovom saznanju tužitelj prekršio i jednu obavezu iz Ugovora o radu člana Uprave od 4. kolovoza 2021. svjedok je naveo da po njegovom saznanju nije, a na upit suca a vezano uz sadržaj zaključka Vlade od 22. prosinca 2022. da li NO od Vlade RH tražio dodatno pojašnjenje o razlozima davanja takvog prijedloga, svjedok je naveo da NO nije tražio pojašnjenje u smislu dodatnog obrazloženja prijedloga Zaključka Vlade RH budući to nije bila praksa kao što nije dobiveno ni obrazloženje kada je tužitelj imenovan članom Uprave no navodi da je NO mogao tražiti dodatno pojašnjenje vezano za dan prijedlog Vlade RH o opozivu, a kod navedenog iskaza svjedok je naveo da je član NO više društava u državnom vlasništvu pa tako i onih od posebnog interesa za RH te da ne postoji praksa traženja obrazloženja odluka odnosno preporuka Vlade te je naveo kako smatra da NO i nema mogućnost utjecaja na odluke Vlade RH vezane za imenovanje kao ni opoziva članova uprave posebno u društvima od značaja za RH pri čemu je ponovo naveo kako je odluka o opozivu tužitelja bila isključivo na temelju Zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. Na upit suca da li može općenito ocijeniti suradnju tužitelja sa članovima NO pa i s njim, svjedok je naveo da da je to bilo solidna suradnja, da je on ( tužitelj ) bio u svom radu profesionalan kao i u odnosu s njim i drugim članovima NO i da je bio kulturan i općenito kako je odnos tužitelja i njega bio korektan a na upit suca da li je takav odnos bio i sa drugim članovima NO svjedok je naveo kako smatra da je i taj odnos bio korektan i profesionalan. Na upit suca da li ima saznanja kakav je bio odnos odnosno suradnja tužitelja s glavnom skupštinom svjedok je naveo da o tome nema neposrednih saznanja, ponovno je istaknuo kako nije nazočio sjednicama glavne skupštine, no da ima saznanja da je tužitelj kod D završio postdiplomske studije. Na upit suca da li ima saznanja kada je u sudski registar predana prijava za brisanje tuženika kao člana uprave svjedok je naveo da o tome da nema saznanja niti da ima saznanja da bi HZZ od tuženika tražio pojašnjenje razloga za odluku o opozivu te da nakon što je NO donese odluku o opozivu sve druge administrativne poslove da provode druge službe tuženika. Kad je svjedoku prezentiran e-mail dopis od 23. veljače 2023. na listu 258-259 spisa ( e mail dopis tužitelja članovima NO tuženika ), on je potvrdio vjerodostojnost istog a na upit da li je odgovorio tužitelju na taj dopis svjedok je naveo da nije niti da je smatrao da je to potrebno. Na upit suca da li smatra da bi se na njega ili druge članove NO na bilo koji način odrazilo da se nije donijela Odluka o opozivu tužitelja svjedok je naveo i da o tome nema saznanja odnosno da ne zna. Na upit suca da li se može očitovati na činjenicu da se zaključkom Vlade RH predlaže opoziv samo jednog od tri člana uprave svjedok je naveo da odluke Vlade RH ne može tumačiti i da o tome nema saznanja kao što ne može niti preispitivati odluku Vlade RH o imenovanju člana uprave društva u državnom vlasništvu.

Na upit suca da li je NO kod imenovanja tužitelja za člana uprave preispitivao opće uvjete iz čl. 11 Uredbe Vlade RH o uvjetima za izbor i imenovanje članova NO i uprava ( ....) od 30. siječnja 2019 svjedok je pojasnio kako NO to nije ni mogao budući je nadležno Ministarstvo gospodarstva raspisalo natječaj, oformilo komisiju i na temelju odluke komisije predložilo Vladi RH imenovanje članova uprave pa tako i tužitelja, niti je NO imao konkretnih saznanja tko će biti imenovan članom uprave dok nisu primili Zaključak Vlade RH. Na upit suca da li ima saznanja zašto glavna skupština donosi odluku o nedavanju razrješnice tužitelju 30. lipnja 2023. dakle 6. mjeseci nakon donošenja Odluke o opozivu tužitelja svjedok je naveo da ga glavna skupština o tome nije izvijestila i da o istom nema konkretnih saznanja no smatra da je isto irelevantno da li je odluka o ne davanju razrješnice dana 6. mjeseci nakon donošenja odluke o opozivu, a isto se odnosi i na period davanja razrješnica R i V. Na upit suca da li smatra po svom saznanju da li je odluka o opozivu tužitelju s mjesta člana uprave društva tuženika bila u interesu društva tuženika, svjedok je naveo kako smatra imajući u vidu nastavne Zaključke NO, da društvo nije nešto posebno izgubilo posebno kada se ima u vidu odlazak predsjednika Uprave R te smatra u tom kontekstu da je Uprava zapravo radila disfunkcionalno pri čemu ukazuje da je uprava imala tri člana a da po njegovom mišljenju može funkcionirat i sa jednim članom.

23. Na upit punomoćnika tužitelja u koliko je NO član ,svjedok je naveo da je u u 5 NO te da je u navedenim društvima imenovan Zaključcima Vlade RH i to u društvima od posebnog interesa za RH a u drugima odlukama odnosno zaključcima CERP-a, na upit da li je član političke stranke, punomoćnik tuženika se protivio takvom pitanju budući isto nije vezano za predmet, a sudac je zabranio navedeno pitanje smatrajući da se ono primarno odnosi na osobnost svjedoka za koje sud procjenjuje da u vezi postavljenog pitanja nije važno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu. Nastavno, punomoćnik tužitelja je obrazložio razloge postavljanja navedenog pitanja te je naveo da je do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika došlo isključivo zbog političkih razloga. Na ponovljeno pitanje punomoćnika tužitelja ne temelju čega je NO tuženika donio Odluku o opozivu tužitelja svjedok je naveo da je to bilo na temelju Zaključka Vlade RH. Nastavno je punomoćnik tužitelja stavio prigovor na istinitost dijela iskaza svjedoka vezano za njegov navod da Zaključak Vlade RH nije bio sastavni dio poziva za telefonsku sjednicu NO tuženika a kojom je donesena Odluka o opozivu tužitelja, te je ponovio pitanje na koji način je svjedok zaprimio Zaključak Vlade od 22. prosinca 2022., a svjedok je naveo da za navedenu dostavu dokumentacije odnosno odluka Vlade koje su od značaja za rad društva tuženika postoji ustaljena procedura koja predviđa dostavu putem pošte s povratnicom i to ne samo društvu tuženika već i Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu financija i NO te da stručne službe tuženika zaprimaju takvu poštu u papirnatom i u skeniranom obliku i putem e-maila se dostavljaju članovima NO, skupštini i dr. Na upit punomoćnika tužitelja da li može sudu prezentirati dokaz primitka navedenog poziva za sjednicu NO-a kao i navedenog Zaključka Vlade ( kada je glasano o opozivu tužitelja ) svjedok je naveo da on u ovom trenutku istim ne raspolaže niti je raspoređen na poslove prijema i otpreme dokumentacije no da može isti dostaviti nakon što izvrši uvid u svoje računalo a kod navedenog punomoćnik tužitelja je ustrajao kod navoda vezano za neistinitost tog dijela iskaza svjedoka te je ponovno naveo kako iz stanja spisa ne proizlazi da je NO tuženika za navedenu sjednicu uopće zaprimio Zaključak Vlade a iz čega proizlazi da je odluka o opozivu tužitelja donesena nezakonito. Na upit punomoćnika tužitelja na temelju čega je donesena Odluka o opozivu kada se ima u vidu dopis Vlade RH od 22. prosinca 2022. na listu 13, a isti se prezentirao svjedoku kao i pun. stranaka ) a na okolnost na temelju čega je NO zaključio da se Zaključak o opozivu člana Uprave odnosi upravo na tužitelja budući on u navedenom dopisu nije naznačen imenom i prezimenom , svjedok nakon uvida u navedeni dopis ukazuje da isti sadrži na kraju sadržaja samog dopisa a prije potpisa i pečata navod " prilog : 1 " te da se u prilogu tog dopisa nesporno nalazio navedeni Zaključak Vlade RH odnosno isto je bilo sadržano u koverti. S tim u vezi svjedok je ukazao i na činjenicu da Vlada RH svaku svoju odluku sa sjednice kako otvorenog tako i zatvorenog dijela objavljuje na svojim web. strancima tako da je navedeni Zaključak bio objavljen na web stranicama Vlade – zatvoreni dio sjednice. Na upit punomoćnika tužitelja da li je on osobno vidio na web stranici Vlade navedeni Zaključak i to prije ili poslije njegove objave, svjedok je naveo da prati stranice Vlade RH imajući u vidu svoje funkcije no da se sa sigurnošću ne može sjetiti kada je na toj web stranici vidio navedeni Zaključak te ostaje kod dijela iskaza da je uz navedeni dopis Vlade RH od 22. prosinca 2022. bio kao prilog sadržan i navedeni Zaključak Vlade te je nastavno pojasnio da kada je stigao dopis kao i Zaključak Vlade RH da je on dao nalog asistentici Uprave gđi. KČ da organizira elektronsku sjednicu NO, da dostavi članovima NO-a zaprimljene dokumente s Vlade RH a što se odnosilo i na navedeni dopis na listu 13, sam Zaključak Vlade RH i prijedlog odluke o opozivu. U tom nalogu gđi . Kokša uobičajeno pa tako i u ovom slučaju je bilo da se naznači vrijeme sjednice NO i glasanje kao i pisano izjašnjavanje te je naveo je u iskazu da su svi članovi NO podržali prijedlog Odluke o opozivu te je naveo da je to uobičajen način donošenja odluka kako Uprave tako i NO društva tuženika vezano za odluke ili zaključke Vlade RH a prema kojima članovi uprave odnosno NO-a održavaju sjednice i glasaju na el. način budući je to uobičajen način komunikacije i odlučivanja imajući u vidu elektronske mogućnosti. Punomoćnik tužitelja je s tim u vezi ukazao na e-mail gđe KČ sadržan na listu 12 spisa od 23. siječnja 2023. a vezano uz poziv za sjednicu NO navodeći kako je iz istog razvidno da u njemu nije sadržan Zaključak Vlade te da je iz lista 12 spisa razvidno kako on sadrži tri privitka od kojih bi se jedan odnosio na Zaključak Vlade RH a drugi se odnosio na prijedlog odluke o opozivu te je punomoćnik tužitelja i dalje ustrajao kod navoda da članovi NO kod navedene sjednice nisu zaprimili Zaključak Vlade RH te da su odluku o opozivu donijeli bez uvida u istu što smatra da je od posebnog značaja za ovaj spor odnosno njegov meritum.

24. Na upit suca svjedoku da li bi Odluka o opozivu tužitelja bila donesena da nije bila sadržana u pozivu za sjednicu NO od njega i drugih članova NO, svjedok je odlučno iskazao da ne bi bila a u slučaju da Zaključak Vlade RH i nije bio u prilogu naveo je da bi on kao i drugi članovi NO zatražili dopunu poziva odnosno dostavu dokumentacije tim prije što se u samom odluci o opozivu od 23. siječnja 2023. (list 28 spisa) naznačeno u obrazloženju da je NO tuženika zaprimio Zaključak Vlade RH naznačene klasa i ur. br. od 22. prosinca 2022. Na upit punomoćnika tužitelja da li je svjedok ili drugi član NO se ikada obratio skupštini društva tuženika u vezi prigovora na rad tužitelja i u kojoj formi, svjedok je naveo da je već iskazivao na tu okolnost te je ponovio okolnosti vezane za tiskanje glasačkih listića a na upit da li se svjedok u tom kontekstu obratio glavnoj skupštini tuženika ukazujući na rad upravo tužitelja, svjedok je naveo da je postupak NO-a u odnosu na postupanje članova kao i predsjednika uprave strogo formaliziran te ako je bilo ili ima primjedbi na rad članova uprave da se o tome skupština izvještava pisanim putem po provedenom nadzoru a što u ovom konkretnom slučaju vezano za tiskanje glasačkih listića nije bio slučaj, kao što i inače nije uobičajeno da NO izvješćuje skupštinu o tehničkim ili organizacionim pitanjima. Na ponovljeno pitanje punomoćnika tužitelja da li se može kao predsjednik NO-a očitovati o tome što je to važan razlog bio za donošenje odluke o opozivu tužitelja s mjesta člana Uprave, svjedok je naveo da je na to pitanje već ranije odgovorio no ponovio je da je zaključak Vlade RH za NO društva tuženika bio iskaz nepovjerenja u rad člana Uprave, odnosno iskaz nepovjerenja osnivača – vlasnika društva tuženika u rad tužitelja kao člana Uprave. Na upit punomoćnika tužitelja zašto NO donosi Odluku o opozivu na temelju Zaključka Vlade RH imajući u vidu postojanje odnosno nepostojanje razloga za takvu odluku svjedok je ostao kao u ranijem iskazu ukazujući na način odlučivanja NO-a vezano za odluke Vlade RH.

25. Na upit punomoćnika tužitelja da li je NO i on osobno tražio obrazloženje od strane Vlade za donošenje takvog Zaključka svjedok je naveo da je već odgovorio na to pitanje i da nema na isto što dodati, na upit koje bi bile posljedice po njega ili članove NO da nisu donijeli odluku o opozivu zaključka Vlade RH, svjedok je ponovio da je na to pitanje već ranije odgovorio te smatra da nema smisla da isto ponavlja te je naveo da nikada u obnašanju svoje dužnosti kao člana NO u bilo kojem društvu nikada nije trpio nikakve posljedice vezano za odluke koje je NO kojem je član donosio a na upit punomoćnika tužitelja da li je i kada kao član NO odbio provesti koju odluku Vlade RH sud je otklonio takvo pitanje smatrajući da isto nije relevantno za ovaj spor. Na upit punomoćnika tužitelja da li se svjedok može očitovat na činjenicu da se tužitelj nakon što mu je u društvu tuženika dan opoziv s mjesta člana Uprave nakon proteka vremena i perioda u kojem je bio egzistencijalno ugrožen zapošljava u državnom tijelu i to u Ministarstvu gospodarstva, svjedok je naveo da se o tome ne može očitovati no da mu je poznato da je tužitelj zaposlen u navedenom Ministarstvu te da pretpostavlja da je tužitelj u odgovarajućoj istoj proceduri s odgovarajućim kvalifikacijama bio zaposlen i ostvario radni odnos sada u Ministarstvu gospodarstva. Na ponovljeni upit da li je upoznat sa dopisom HZZ vezano za prijavu tužitelja na isto tijelo a u kojem se navodi kako u istom nije naznačen razlog vezano za opoziv tužitelja, svjedok je naveo da o istome nema saznanja niti po funkciji u NO o istome ne bi trebao imati saznanja. Na upit punomoćnika tužitelja da li svjedok ima saznanja koji članak ZTD-a ovlašćuje NO da daje upute upravi koji se tiču domene uprave kao što je to npr. unapređivanje modela nagrađivanja radnika, navedenom se pitanju punomoćnik tuženika protivio navodeći kako svjedok nije na pravosudnom ispitu a nije niti po struci pravnik, a svjedok je naveo da se ne može točno očitovati o čl. ZTD-a ali se referira na dio ZTD- a koji se odnosi na ovlaštenja NO u odnosu na upravu i ističe kako uprava društva svake godine donosi plan poslovanja za slijedeću godinu te donosi i srednjoročni plan poslovanja društva za nastavne tri godine i da u tom kontekstu su sadržani zadaci koje je punomoćnik tužitelja naveo u svom pitanju a u tom kontekstu ovlaštenje NO-a i da prati i kontrolira rad Uprave te da su sve ovlasti NO-a u odnosu na rad Uprave naznačene u ZTD-u i Pravilnika o radu kao i Statuta društva. Nastavno punomoćnik tužitelja je postavljao pitanja na koje je svjedok i ranije odgovarao a na upit tužitelja svjedoku, da li može sada sudu prezentirati iz svog mobitela poziv za sjednicu NO a iz kojeg bi bilo vidljivo da je uz poziv stigao i Zaključak Vlade a RH svjedok je naveo a isto može prezentirati no ostaje kod navoda a što je vidljivo iz dopisa Vlade na listu 13 spisa da je uz navedeni dopis Vlade RH bio u prilogu uz navedeni Zaključak na što su tužitelj i njegov punomoćnik naveli kako smatraju da je svjedok neistinito iskazivao kada da su on ( svjedok ) kao i članovi NO zaprimili Zaključak Vlade RH uz poziv za sjednicu i dopis Vlade RH od 22. prosinca 2023. a na upit punomoćnika tuženika, da li je između Odluke o opozivu tužitelju 23. siječnja 2023. i Odluke o davanju razrješnice od 30. lipnja 2023. održana glavna skupština društva tuženika, svjedok je naveo da nema saznanja.

26. U svom iskazu danom na ročištu 19. rujna 2024. svjedok RČ je navela da koliko joj je poznato da je tužitelj bio ranije član Uprave u mandatu prije no što je ona postala član Uprave a što je bilo 4. kolovoza 2021., odnosno da je prije tog datuma bio je član Uprave tuženika četiri godine a ponovno je imenovan zajedno s njom kako je navela 4. kolovoza 2021., na upit suca da li zna kada je prestao mandat tužitelju navela je da je to bilo po njenom sjećanju bilo krajem siječnja 2023. g, da je uz nju i tužitelja kao članova Uprave bio i predsjednik Uprave društva tuženika GČ i u tom trenutku da je to bila cjelovita Uprava, navela je da je za njeno radno mjesto odnosno poziciju bio raspisan natječaj kao i za tužitelja te da su oboje primljeni temeljem tog natječaja, navela je da je mandat OČ prestao budući je dala ostavku 31. siječnja 2024., da je FČ izabran za predsjednika uprave od 22. ožujka 2024. ne na temelju natječaja već Odluke Vlade RH na rok od 6 mjeseci do raspisa natječaja. Na upit suca da li joj je poznat sadržaj Ugovora o radu člana uprave tužitelja od dana 4. kolovoza RČ je navela da se sa sigurnošću o tome ne može očitovati no da pretpostavlja da ona i tužitelj imaju imaju iste Ugovore odnosno navela je kako gotovo sa 100% vjerojatnošću smatra da su njihovi Ugovori isti. Na upit suca da li zna razlog radi kojeg je prestao mandat kao i radni odnos tužitelja u društvu tuženika RČ je navela da ima saznanja da mu je mandat kao i radni odnos prestao na temelju opoziva koji je donio NO a na temelju Zaključka Vlade RH , dok na upit suca da li je upoznata te da li je ikada vidjela Zaključak Vlade RH navela da nikada nije vidjela taj Zaključak dok je Odluku NO o opozivu vidjela te je navela kako misli da NO takvu dokumentaciju i ne dostavlja Upravi. Na upit suca da li ima saznanja što je bio razlog za donošenje Odluke NO o opozivu a na temelju zaključka Vlade RČ je navela kako uprava društva prema ZTD-u ne ocjenjuje razloge opoziva svakog pojedinog člana niti je pitanje opoziva člana uprave inače tema sjednica uprave pa tako nije bio ni opoziv tužitelja. Na upit suca da li je tužitelj tijekom mandata u kojem je i ona bila član uprave tužitelj grubo povrijedio i ako je koju dužnost kao član uprave društva tuženika, RČ je navela da nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj povrijedio bilo koju dužnost u odnosu na društvo tuženika u obavljanju svoje funkcije pri čemu je istaknula da po svojoj funkciji člana uprave ona i ne vrši nadzor nad radom drugog člana no da nema niti subjektivnih niti objektivnih saznanja o tome da bi od strane tužitelja došlo do neke od povreda dužnosti. Na upit suca da li je tužitelj u bilo kojem periodu mandata bio nesposoban i ako je na koji način za uredno obavljanje poslova člana uprave društva RČ je navela da iz njene perspektive kao kolege kao i člana Uprave da tužitelj nikada nije bio nesposoban za uredno obavljanje bilo kojeg posla člana uprave a na upit da li mu je i na jednoj sjednici skupštine izglasano nepovjerenje navela je da nije.

27. Na upit suca da li je tijekom tužiteljevog mandata na skupštinama društva bilo rasprava o njegovom radu i da li su od bilo kojeg tijela društva tuženika ili nekog drugog tijela zaprimane primjedbe o njegovom radu ili ponašanju RČ je navela i da koliko je njoj poznato nikada nisu zaprimane nikakve primjedbe u periodu njihovog zajedničkog mandata a na upit da li je tužitelj redovno sudjelovao na sjednicama i skupštinama društva tuženika navela je da je redovno sudjelovao na istima. Na upit suca da li je po njenom mišljenju tužitelj obavljao poslove člana uprave društva tuženika prema čl. 252 ZTD-a RČ je navela da je prema njenim saznanjima tužitelj svoju funkciju i dužnost člana uprave za vrijeme njihovog mandata obavljao u skladu s navedenom odredbom ZTD-a, dok je na upit da li su ona i R od bilo koje osobe ili tijela u društvu tuženika ili od drugog nekog tijela primali primjedbe na rad ili ponašanje tužitelja navela je da ni ona ni po njenom saznanju R nisu primale nikakve primjedbe na njegov rad ili ponašanje. Na upit suca da li smatra da je Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. važan razlog za opoziv prema čl. 244. ZTD- a V je navela da se na isto ne može očitovati primarno zato jer sam Zaključak nije nikada vidjela a da je ovlaštenje Vlade RH da donosi takve odluke prema kojima se treba postupati pa tako i zaključke kojima se predlaže opoziv člana uprave. Na upit suca da li je Zaključak Vlade RH naveden u Statutu društva tuženika ili nekom drugom aktu tuženika kao razlog za opoziv člana uprave RČ je navela da smatra da nije odnosno da ne bi rekla da je, na upit suca da li je tužitelj dobivao razrješnice u vrijeme njenog mandata navela da ih je dobivao kao i predsjednik uprave kao i ona kao član uprave te da misli da ih je dobivao i ranije od rujna 2017. Na upit suca kako bi opisala suradnju članova Uprave međusobno kao i sa tužiteljem RČ je navela da je ona sa tužiteljem dobro surađivala, dok je za odnos predsjednika Uprave R i tužitelja je navela da nema saznanja da bi među njima bilo kakvih prijepora niti smatra da je potrebno da ona komentira odnose njih dvoje. Kod navedenog je istaknula da je Uprava kao cjelina i kolektivno tijelo dobro surađivala no da je u nekim područjima mogla i bolje te je ponovo navela kako je ona s tužiteljem imala dobar, korektan i kolegijalan odnos u okviru kojeg su surađivala i izmjenjivali informacije u poslovima koje su obavljali. Na upit suca kako bi opisala suradnju i odnos članova uprave i tužitelja s članovima NO RČ je navela i da je bilo određenih izazova i nesuglasja, no ne direktno na tužitelja osobno već da se to kako je navela nosilo na " mačehinski odnos" NO prema njoj i tužitelju kao članovima uprave a ne u odnosu na R te pri tome ističe da su ona i tužitelj bili " u podređenom" odnosu u odnosu na predsjednika uprave R iako su oni kao uprava sukladno ZTD-a a i Statutu jedinstveni i cjeloviti organ upravljanja. Na upit suca da li se odnos tužitelja s članovima NO društva tuženika razlikovao od odnosa nje i R RČ je navela da se tužitelj korektno odnosio prema članovima NO kao i uostalom prema svim drugim tijelima i zaposlenicima tuženika no da je odnos NO-a u odnosu na njega i nju bio drugačiji no odnos prema R koji bi tretirala terminom " idealiziranim" a čak i podcjenjivačkim u odnosu na nju i tužitelja. Na upit suca kada se i pod kojim uvjetima uručuje odluka o Opozivu tužitelju RČ je navela da je takav postupak formaliziran te pretpostavlja da je i tužitelju opoziv uručen na uobičajen način no pri tome je navela da se radi o administrativnom poslu koji je u osnovi je posao NO-a, a kada joj je prezentiran dopis na listu 9 spisa od 31. siječnja 2023. potpisan od nje i predsjednika uprave R, navela je da je Uprava taj dopis uputila tužitelju u smislu pozivanja primopredaje predmeta koji su u osnovi vlasništvo društva tuženika kao npr. vozilo, kartice, kartice za ulaz u garažu i sl. Na upit suca da li je i kako provedena primopredaja od strane tužitelja RČ je navela je navela da su joj stručne službe prenijele informaciju o primopredaji no da istoj ona nije nazočila niti je nastavno dobila informaciju da tužitelj ne bi postupio i vratio sve ono što je od njega u primopredaji traženo. Na upit suca da li je tužitelj prekršio bilo koju odredbu Ugovora od 4. kolovoza 2021. u bilo kojem dijelu vezano za njegove obaveze u odnosu na društvo RČ je navela da nema saznanja da bi tužitelj prekršio i jednu odredbu navedenog Ugovora.

28. RČ se prezentirao dio iskaza svjedoka VČ u kojem je navedeno kako je DIP utvrdio da društvo tuženika nije imalo kapacitete za tiskanje svih glasačkih listića i da se napravio Ugovor s privatnim podizvođačem što nije bilo u skladu sa Zakonom a radi čega je došlo do povećanja koeficijenta članovima uprave a sve iz razloga jer glasačke listiće može tiskati samo tiskara u državnom vlasništvu, a u kojem je iskazu svjedok VČ naveo da je bio u stanovitoj " zabludi" vezano za modalitet prevladavanja tog problema, te na upit suca da li se može očitovati na taj navod svjedoka VČ, RČ je navela da se o istome ne može očitovati budući se radilo o postupku iz periodu kada ona nije bila u mandatu člana uprave, no da je imala saznanja da je taj posao odrađen kako je svjedok VČ naveo u iskazu koji joj je prezentiran te je u kontekstu svog iskaza RČ upravo ukazala na taj stanoviti " selektivni " pristup tužitelju i njoj kao članovima Uprave u odnosu na R kao predsjednika Uprave upravo od strane NO-a. RČ je prezentiran sadržaj toč. 3. tužbe prema kojem je tjedan dana nakon sjednice Vlade RH na kojem je izglasan Zaključak Vlade RH i u kojem nije naveden nikakav pa ni važan razlog za opoziv člana uprave, a sve prije odluke NO tuženika o opozivu tužitelja, da je održana glavna skupština na kojoj je bilo prisutno dvoje članova uprave društva tuženika i to ona i tužitelj na kojoj skupštini ni jednom riječju nije izraženo nezadovoljstvo radom tužitelja, RČ je potvrdila taj dio odnosno navod tužbe te je navela da je ta skupština održana negdje uoči Nove godine godine 2022 / 2023. g. Na upit suca kako bi zaključno ocijenila rad tužitelja u cjelini za vrijeme njegovog mandata kao člana Uprave i kako bi ocijenila njegov odnos s predsjednikom i članom uprave, članovima NO tuženika kao i djelatnicima i poslovnim partnerima tuženika, RČ je navela da ona kao zz tuženika i član Uprave sada i ranije se ne upušta o ocjenjivanje rada drugih članova Uprave, no pri tome je istaknula da je njen osoban stav i ocjena tužitelja kao osobe da je on iznimno pristojan, korektan i kolegijalna osoba s kojom je dobro profesionalno surađivala. U nastavnom dijelu iskaza V je navela kako u odnosu na svoj iskaz dan na ročištu 19. rujna 2024. želi dodati kako je vidjela navedeni Zaključak Vlade RH te je s tim u vezi navela kako su od strane tajnice predsjednice tadašnje uprave gđa. KČ poslana dva e-maila i to oba su njoj dostavljena u CC od kojih se u jednom nalazio navedeni Zaključak a što je utvrdila nakon davanja iskaza 19. rujna 2024. provjerom svog e-maila kada je utvrdila da navedeni Zaključak prema adresatima primatelja nije upućen tužitelju, te da ga je ona tek tada otvorila odnosno da ga je otvorila nakon davanja iskaza 19. rujna 2024. budući da ranije na navedeni e-mail nije obraćala pažnju jer se iz adresata tog e-maila utvrdilo da se odnosi na članove NO a da je njoj dostavljen samo u CC te je mislila da se radi o očitoj administrativnoj pogrešci u načinu dostave no ss tim u vezi je navela kako samta da tužitelj navedeni Zaključak nije vidio odnosno da mu nije dostavljen u kontekstu dostave navedenog e-maila.

29. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja da je NO glasao nakon zaprimanja e-maila **.**.0203., RČ je navela kako o istome sa sigurnošću ne može očitovati no da joj je poznato da je bilo nekakvih pomicanja termina vezano za očitovanje jednog člana NO-a, predstavnice radničkog vijeća gđe. ĐČ koja navodno nije imala pristup navedenom e-mailu odnosno zatražila je jedan drugi termin da bi se mogla očitovati na isto odnosno glasati. Na upit da li joj je poznato da bi nakon tog prvog e-maila od 23. siječnja 23. NO glasao odnosno donio kakvu odluku vezano za Zaključak Vlade RH RČ je navela da nije u mogućnosti kronološki povezati tijek događanja radi proteka vremena i da je zapravo cijela korespondencija bila usmjerena primarno predsjednici Uprave R a ne u odnosu na nju te da isti i nije pratila i ostala je kod iskaza da je primila e-mail sa Zaključkom Vlade RH u privitku kada ga je provjerila nakon danog iskaza 19. rujna 2024. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja zašto tuženik nije odgovorio na dopis HZZ-a u kojem isti traži upit od strane tuženika koji je to važan razlog i da li on postoji budući je isto preduvjet za isplatu naknade tužitelju, RČ je navela da o istom dopisu HZZ-a ima saznanja no misli da je HZZ isti trebao uputiti NO-u a ne Upravi, te da smatra kako se Uprava tuženika prema tom pitanju – dopisu HZZ postavila na način da se to njih u osnovi ne tiče i s tim u vezi Uprava tuženika i nije poduzela nikakve radnje niti donijela odluku vezano za taj upit HZZ tim prije što Uprava u ovom slučaju nije odlučivala o razlozima opoziva. Punomoćnik tuženika protivio se ovakvom pitanju smatrajući da isto nije relevantno za ovaj postupak posebno kada se ima u vidu razdvajanje ovog postupka vezano za radni spor koji se vodi između stranaka no sudac je dopustio navedeno pitanje smatrajući ga osnovanim u kontekstu cijelog postupka i odnosa stranaka u periodu prije, tijekom i nakon opoziva tužitelja. Prema navedenom na upit punomoćnika tužitelja dali smatra da je tužitelj mogao osnovano očekivati da će od strane tuženika biti odgovoreno na navedeni dopis HZZ RČ je navela da se o tome ne može očitovati budući se isto pitanje odnosi na NO tuženika. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja zašto tužitelj od opoziva u nastavnih 90 dana nije brisan iz sudskog registra kao član uprave RČ je navela da se i o tome ne može očitovati i smatra da je takvo pitanje trebalo uputiti javnom bilježniku koji je provodio za tuženika tu vrstu postupka, a na upit suca da li tuženik za ovakve i druge poslove ima istog ili više bilježnika navela je da po njenom saznanju za tuženika poslove prijave u registru obavlja bilježnik NČ no da se sječa da je tada bilo nekih problema vezano za mogućnost dostave prijave vezano za štrajk. Kod navedenog punomoćnik tužitelja je naveo kako je nesporno da je sama prijava predana u travnju odnosno da ranija prijava nije bila podobna za provedbu te je navela kako je sve okolnosti vezane za podnošenje prijave tužitelj detaljno obrazložio u svom podnesku od 17. svibnja 2023. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja da bi ime tužitelja bilo na memorandumima odnosno obrascima tuženika i nakon što je isti opozvan sa mjesta člana uprave, RČ je navela kako nema saznanja, no da dopušta mogućnost da je i nakon opoziva tužitelja njegovo ime ostalo na pojedinim memorandumima dok je na upit tužitelja da li se susretala s tužiteljem i to dan nakon dana njegovog opoziva, odnosno 24. siječnja navela da se sa sigurnošću o istome ne može očitovati vezano za taj konkretni datum no da zna da se susrela s tužiteljem nakon njegovog opoziva, niti se mogla točno očitovati vezano za dan kada je izvršena primopredaja a kojoj primopredaji je ona u jednom dijelu nazočila jer je te poslove obavljaju stručne službe tuženika. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima saznanja da li je i kada tužitelj vratio kartice, ključeve vozila, vozilo i druge predmete kod primopredaje stručnim službama tuženika RČ je navela da joj je poznato da je tuženik sve vratio što je trebao vratiti, da nije ništa zadržao niti je oko toga bilo prijepora, no da se o točnom danu kada je tužitelj vratio navedeno ne može očitovati, da pretpostavlja da su svi predmeti vraćeni nakon opoziva te da je sve prošlo u korektnim i profesionalnim odnosima kakve je i ona imala sa tužiteljem i u tom kontekstu je navela da je ona svojim vozilom vozila tužitelja do javnog prijevoza budući on nije imao više vozilo Na upit punomoćnika tužitelja da li je glavna skupština tijekom mandata tužitelja uvažavala njegove prijedloge i mišljenja iznesene na skupštinama, RČ je navela da se sjeća da su skupštine održavane u profesionalnom i korektnom ozračju, da je tužitelj aktivno sudjelovao na skupštinama i iznosio prijedloge i mišljenja vezano za poslovanje društva no da se ne može sa sigurnošću očitovati o nekom konkretnom prijedlogu ili mišljenju a na upit da li je od strane glavne skupštine bilo primjedbi na rad ili ponašanje tužitelja tijekom njegovog mandata a poglavito uoči opoziva RČ je navela da ni u kojem smislu skupština nije iznosila primjedbe na rad i ponašanje uopće tužitelja i da se isto odnosi i na 2022. a da je ona osobno tek prije dva tjedna dobila razrješnicu za 2023., no da je tužitelj nije dobio razrješnicu za 2022., da tužitelj za 2023. razrješnicu nije dobio imajući uvidu donošenje zaključka Vlade RH ujedno je navela i i činjenicu da je R cijele 2023. bila predsjednik Uprave a da razrješnicu za tu godinu uopće nije dobila budući skupština nije bila zadovoljna njenim radom. Na upit punomoćnika tužitelja kako bi okarakterizirala odnos i suradnju nje i predsjednika NO-a RČ je navela da se na isto ne bi nastavno očitovala budući je kako sve relevantno naznačila u svom ranijem iskazu. Na upit punomoćnika tužitelja da li je su ona i tužitelj u odnosu na predsjednika Uprave R bili zakinuti za koeficijent navela je da su njih oboje bili zakinuti, da su na isto ukazivali NO-u ali da NO isto nije uzimao u obzir niti je na njihove upite davao obrazloženja vezano za određivanje koeficijenta nje i tužitelja te da je NO zapravo u cijelosti ignorirao njihove zahtjeve za izjednačavanje odnosno korekciju koeficijenta. Na upit punomoćnika tužitelja da li je kod sklapanja svog ugovora kao član Uprave sa NO tražila da se u Ugovor unesu i razlozi za opoziv prema ZTD-u, RČ je navela da je tražila no da joj je je e-mailom odgovoreno od predsjednika NO-a da nema potrebe taksativno navoditi razloge u samom ugovoru budući je sve sadržano upravo u odredbama ZTD-a, navela je da je inzistirala nakon što je dobila menađerski ugovor da joj se pojedine okolnosti objasne jer nije željela potpisati takav Ugovor i preuzeti odgovornosti iz njega a koje nisu bile u cijelosti obrazložene tim prije što je ona pravnik i to jedini pravnik kao član uprave. Na upit punomoćnika tužitelja da li joj je predsjednik NO ili članovi NO davali neke od uputa vezano za postupanje nje kao člana uprave navela je da ih je dobivala općenito vezano na poslovanje tuženika a punomoćnik tužitelja s tim u vezi ukazao na dio dio iskaza VČ kako tuženik nije ispunjavao svoje naloga koje je davao NO a što se odnosilo na nagrađivanje radnika, a koje postupanje predsjednika NO VČ je bilo u suprotnosti sa odredbama ZTD-a ; no punomoćnik tuženika se se u cijelosti protivio da se o tome uopće raspravlja u okviru ovoga spora te da se rasprava treba usmjeriti isključivo na zakonitost Odluke NO-a o opozivu imenovanja tužitelja kao člana uprave te da se u okviru predmeta ovog spora ne može raspravljati o međusobnim o svakodnevnim operativnim stvarima sa kojima se bavi trgovačko društvo tuženika. Na upit punomoćnika tuženika da li je po njenom saznanju navedeni Zaključak Vlade RH dostavljen svim članom NO-a Silivja RČ je navela da po njenom saznanju je.

30. U svom iskazu danom na ročištu 8. svibnja 2025. tužitelj je naveo da je prvi put imenovan članom uprave društva tuženika nakon što je izabran na javnom natječaju 4. kolovoza 2017. do 3. kolovoza 2021. te da je nakon toga ponovno imenovan je za člana uprave 4. kolovoza 2021. kada je i sklopljen Ugovor o radu člana uprave. Na upit suca da ukratko naznači okolnosti kada je i kako saznao da je opozvan kao član Uprave društva tuženika, tužitelj je naveo da je to bilo 22. prosinca 2022. kada je uvidom u web-stranicu Vlade RH utvrdio da je opozvan kao član Uprave, da je nakon toga dana predsjednik uprave R otišla na godišnji odmor, a njega je istim danom opunomoćila za zastupanje tuženika dok je ona odsutna sljedećih dva tjedna, a navedeno je iskazao vezano za okolnost da nije bilo očekivano donošenje odluke Vlade RH u smislu njegovog opoziva, da se nakon donošenja odluke o njegovom opozivu R se vratila s GO i opunomoćila drugog člana uprave RČ za obavljanje poslova zastupanja društva tuženika. Na upit suca kada je vidio Zaključak Vlade RH vezano za njegov opoziv tužitelj je naveo da je taj dokument odnosno Zaključak vidio na web-stranicama Vlade RH odnosno da je na taj način isti bio publiciran te da je dana 23. siječnja 2023. bilo održana sjednica NO tuženika i to elektronska na kojoj su na taj način nazočili svi članovi NO te on kao član uprave, GČ i RČ kao predsjednik i član Uprave, da je poziv dobio e mailom i da je je on iz istoga vidio odnosno iz navedene e-mail poruke je utvrdio kome je sve ista upućena a kada je tužitelju i punomoćnicima prezentirana preslika e-mail dopisa od 23. siječnja 2023. na listu 12. spisa, tužitelj je naveo da se radi o navedenom e- mailu kojim je pozvan na navedenu sjednicu NO. Na upit suca da li se što nalazilo u privitku navedenog e-maila tužitelj je naveo da se nalazio popratni dopis od Vlade RH od 22. prosinca 2022. za koji se utvrđuje da se nalazi na strani 13. spisa te je naveo da se u privitku istog e-maila nalazila i Odluka o opozivu njega kao člana uprave tuženika od 23. siječnja 2023. te se na ročištu utvrdilo pred tužiteljem i punomoćnicima da se ista nalazi na listu 28. i 29. spisa. Na izričiti upit suca da li može potvrditi da su se kao privitci e-mail dopisu nalazili od 23. siječnja 2023. samo dopis Vlade od 22. prosinca 2022. (list 13. spisa) te Odluka tuženika o njegovom opozivu od 23. siječnja 2023. (list 28. i 29. spisa), tužitelj je izričito naveo da su se u prilogu nalazila samo ta dva dokumenta odnosno priloga te je u iskazu naveo da su svi članovi NO osim možda ĐČ, što ne može sa sigurnošću potvrditi, u nastavnih dvije do tri minute glasali na način da su bili za Odluku odnosno za njegov opoziv. Na upit suca da li je netko od osoba kojima je e-mail od 23. siječnja 2023 upućen pa i on zatražio pojašnjenje vezano za materijale radi odlučivanja izvan sjednice pa tako i za Zaključak Vlade RH, tužitelj je naveo da je on bio zatečen te da nije uočio taj moment odnosno činjenicu da uz navedeni e-mail nije dostavljen i navedeni Zaključak, a jednako tako po njegovom sjećanju nitko od drugih osoba kojima je taj e-mail upućen nisu zatražili pojašnjenje odnosno uvid u navedeni Zaključak, te da po njegovom sjećanju nije bilo tehničkih teškoća vezano za e-Komunikaciju i mogućnost otvaranja privitaka. Tužitelj je nastavno u e mailu naveo da ni VČ u svom iskazu nije ukazivao da bi u navedenom e-mailu bio kao privitak sadržan i Zaključak odnosno pojašnjava da je on u svom iskazu također nije naznačio kako je uočio da istom ne prileži navedeni Zaključak Vlade RH odnosno po stavu tužitelja g. VČ je mislio da je dopis Vlade od 22. prosinca 2022. (list 77. spisa) zapravo Zaključak Vlade RH. Tužitelj s tim uvezi ponovno naglašava kako su članovi NO tuženika na toj sjednici zapravo donosili Odluku o njegovom opozivu ali bez Zaključka Vlade RH , a posebno ukazuje na činjenicu da u dopisu Vlade od 22. prosinca 2022. (list 77. spisa) uopće nije naznačeno u odnosu na kojeg člana uprave tuženika Vlada RH predlaže opoziv.

31. Tužitelj je nastavno u iskazu naveo kako ni sam tuženik u svom odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u osnovi nije dokazao da je u privitku navedenog e- maila bio i sadržan navedeni Zaključak Vlade RH te da su svi napori tuženika da dokaže suprotno zapravo konstrukcija koja bi ukazivala na nekakvo naknadno dobivanje materijala odnosno navedenog Zaključka Vlade RH za njegov opoziv upućenih NO i članovima Uprave, a nakon što je završila ta sjednica NO tuženika na kojoj je on kako je naveo "ekspresno" i to u roku od par minuta opozvan sa mjesta članova Uprave. S tim uvezi tužitelj je ustrajao i iz navedenog razloga na prijedlogu saslušanja svih članova NO tuženika koji su odlučivali na toj elektronskoj sjednici 23. siječnja 2023., a kako bi opravdali činjenicu da su glasali odnosno donijeli Odluku o njegovom opozivu, a da zapravo Zaključak Vlade tada na toj sjednici kad se Odluka donosila uopće nisu vidjeli. Tužitelj je naveo kako ima saznanja da je NO tuženika naknadno imao sjednice s kojih je dobivao zapisnike kao član Uprave tuženika no da na tim sjednicama nije bilo riječi odnosno na dnevnom redu nije bilo pitanje njegovog opoziva kao ni pitanje razloga za opoziv kao ni pitanje vezano za zaključak Vlade RH.

32. S tim uvezi tužitelj je ukazao da je upravo Odluka o njegovom opozivu donesena nakon mjesec dana nakon dopisa Vlade RH i Zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. te da NO tuženika u osnovi i nije imao razlog odnosno nije mogao utvrditi razloge za njegov opoziv a posebno je istaknuo kako ni u samom Zaključku Vlade RH nije naznačen razlog njegovog opoziva što smatra da je odlučno vezano za čl. 244. st. 2. ZTD-a. Tužitelj je u iskazu naveo da je neposredno uoči kraja godine 2022. održana glavna skupština društva na kojoj je on nazočio kao i RČ no da na istoj nije bilo riječi o njegovom opozivu niti je isto bilo sadržano u dnevnom redu za tu skupštinu a za koju je naveo da ju je saznao sam Ministar gospodarstva CČ i da se radilo o glavnoj skupštini, a koja je skupština održana u prostorima Ministarstva gospodarstva te je naveo da je sve što je u iskazu naveo vezano uz navedenu skupštinu, u svom iskazu i potvrdila član Uprave Silivja Žužul. Na upit suca da li je u periodu od 2017. kada je prvi put izabran za člana Uprave tuženika bilo primjedbi na njegov rad od bilo kojeg tijela društva tuženika i to od skupštine ili NO, ili ministra, tužitelj je naveo da nije nikada ni od koga dobivao nikakve primjedbe niti kritike vezane za svoj rad i obnašanje funkcije člana uprave niti je ikada dobivao bilo kakve primjedbe ili kritike vezano za druga prava i obaveze koje bi proisticale iz njegovog Ugovora pa tako npr. ističe da u svom prvom mandatu na službenu karticu potrošio 4.000,00 kn, a u drugom mandatu 0,00 kn. Na upit da li su od drugih članova Uprave dobivao kakve primjedbe ili kritike na svoj rad i ponašanje, tužitelj je naveo da nije, na upit da li mu je ikada od strane skupštine, NO, bilo kojeg člana NO ili ministra ukazano na bilo koji način usmeno ili pisanim putem da bi počinio grubu povredu dužnosti ili da je nesposoban za uredno obavljanje poslova kao član uprave društva, tužitelj je naveo da da nikada tijekom cijelog svog mandata i to ni prvog ni drugog nije mu nikada bilo ni na koji način ukazano od bilo kojeg navedenog tijela da bi bio nesposoban za uredno obavljanje poslova niti da bi počinio neku grubu povredu dužnosti kao član Uprave, a na upit da li je tijekom njegovog cijelog mandata na koju od skupština bilo izglasano nepovjerenje, tužitelj je izričito naveo da nije. Na upit suca da li je od 2017. kao član Uprave dobivao razrješnice tužitelj je naveo da ih je dobivao a na upit da li je kod donošenja odluke o davanju razrješnica njemu kao članu Uprave od 2017. nadalje bilo suzdržanih u glasanju ili je netko glasao protiv, tužitelj je naveo se to nikada nije dogodilo i da je razrješnice dobivao jednoglasno od strane skupštine. Na upit suca kada mu je i gdje uručena Odluka nad NO o njegovom opozivu pri čemu se tužitelju prezentirao dopis tuženika na listu 9 spisa, tužitelj je naveo da je on bio u prostoru društva 24. siječnja 2023. i interesirao se za navedenu Odluku NO i to po stručnoj službi, naveo je da je taj dan vratio ključeve službenog vozila i karticu no da tada Odluku o svom opozivu nije dobio, da je dopis od tuženika 31. siječnja 2023. dobio na ruke istog dana kada ga je telefonom prethodno nazvala tajnica stručnih službi i taj dan mu je i uručena Odluka NO od 23. siječnja 2023. o njegovom opozivu kao i obrazac. Nastavno na upit suca kako bi u bitnome okarakterizirao poslovanje društva tuženika za vrijeme dok je on bio član uprave od 2017. do opoziva, a vezano za navode na listu 4. tužbe, tužitelj potvrđuje navode iznesene u tužbi navodeći da se odnose na njegov drugi mandat u kojem je on bio zadužen za komercijalu, a koja u strukturi prihoda tuženika iznosi oko 70%. Pri tome je posebno istaknuo kako je prihod društva u odnosu na raniji period njegovog mandata bio veći za oko 40.000.000,00 kn, a koji se prihod odnosi upravo na njegov opseg poslova i dužnosti prema Poslovniku o radu uprave, a prema kojem je on radio poslove komercijale. Na upit suca da li je od skupštine NO ili bilo kojeg člana NO ili ministra bilo upozoren ili mu je ukazano na bilo koji način da ne vrši svoju dužnost kao član uprave prema čl. 2. Ugovora o radu člana uprave od 4. kolovoza 2021. (list 47-49 spisa)i te da li mu je ukazano da bi povrijedio bilo koju odredbu vezano za vođenje poslova društva tuženika, a kako je to određeno čl. 11. Statuta društva tuženika, tužitelj je naveo da mu nikada ni od kakvog navedenog tijela tijekom cijelog mandata nije ukazano da bi povrijedio ili da ne bi ispoštovao navedene odredbe koje su se odnosile na njegovu dužnost kao član uprave i vođenje poslova društva od strane njega u toj funkciji. Na upit suca da li smatra da li Zaključak Vlade RH važan razlog za njegov opoziv kao člana Uprave, tužitelj je u iskazu naveo da je Zaključak Vlade dokument, a ne razlog za opoziv člana uprave kako je to propisano ZTD-om, a posebno ističe kako Vlada RH u svom Zaključku nije navela nikakav pa ni važan razlog za njegov opoziv.

33. Na upit suca kako obrazlaže činjenicu da je Odluka NO o njegovom opozivu donesena mjesec dana nakon Zaključka Vlade RH, tužitelj je ostao kao u ranijem iskazu navodeći kako članovi NO tuženika zapravo i nisu znali kako postupiti, da je on s nekima od njih i kontaktirao i da mu je rečeno od nekih od članova NO tuženika koje on ne želi imenovati, da zapravo NO i ne zna kako da postupi budući da u Zaključku Vlade nije naznačen nikakav razlog za njegov opoziv. Tužitelj je u iskazu naveo da ima saznanja da je predsjednik NO VČ mjesec dana nakon tog Zaključka dobio upit od Vlade RH da li je donesena odluka o njegovom Opozivu te da je tek tada, kako je ranije naveo "ekspresno" sazvana elektronska sjednica NO tuženika na kojoj je donesena Odluka o njegovom opozivu. Tužitelj je u iskazu naveo da je NO imao Zaključak Vlade prije sjednice 23. siječnja 2023. budući je taj Zaključak kako je navedeno javno objavljen na web-stranici Vlade RH, naveo je da je NO tuženika imao sjednicu oko 10. siječnja 2023. i to ne elektronsku te da koliko je on vidio zapisnik na istoj nije bilo riječi o njegovom opozivu ni tom Zaključku Vlade RH te je naveo navodi kako smatra da je stvarno postojao razlog za njegov opoziv da bi NO tuženika tada oko 10. siječnja 2023. donio Odluku o njegovom opozivu. U svom iskazu tužitelj je naveo se on i pisanim putem obratio se članovima NO i kasnije nakon donošenja Odluke o opozivu i to e-mailom od 23. veljače 2023. (list 528-529 spisa) s pitanjem vezanom za razloge njegovog opoziva no da nikada nije dobio ni od koga odgovor te smatra da bi članovi NO tuženika kao i predsjednik NO također bili opozvani da nisu postupili po zaključku Vlade RH i donijeli odluku o njegovom opozivu navodeći pri tome "kada su vidjeli kako se prema njemu postupilo", tužitelj je naveo u iskazu da je to razlog da su članovi NO kao i predsjednik "u panici i ekspresno" donijeli Odluku o njegovom opozivu i to mjesec dana nakon donošenja Zaključka Vlade jer smatra da su "čekali razlog" kojim bi opravdali njegov opoziv, a u iskazu je naveo i da se i e-mailom obratio predsjedniku Vlade RH kada ga je zatražio objašnjenje vezano za razloge svog opoziva i tražio je prijem no da mu nikada nije bilo odgovoreno.

34. Tužitelju i punomoćnicima je na ročištu 8. svibnja 2025. prezentirana Uredba Vlade RH o uvjetima za izbor i imenovanje članova uprave (list 533 – 538 spisa) te na upit suca da li je ispunjavao opće uvjete prema čl. 11. navedene Uredbe tužitelj naveo da je ispunjavao sve uvjete jer inače ne bi prošao ni na jednom od dva natječaja na kojem je izabran za člana Uprave, naveo je da je uvjete za imenovanje člana uprave prema toj Uredbi pa tako i u njegovom slučaju utvrđivala posebna komisija i da je on bio na usmenom razgovoru pred navedenom komisijom. Na upit suca da li može obrazložiti činjenicu vezano za Odluku o davanju razrješnice članovima uprave tuženika od 30. lipnja 2023., a kojom odlukom su dva člana uprave GČ i RČ dobile razrješnicu, a ista njemu nije dana i to 6 mjeseci nakon njegovog opoziva tužitelj je naveo da on službeno nikada takvu Odluku od nikoga nije dobio te da je s njom upoznat tek tijekom ovog postupka te smatra da je ista "besmislena" vezano za nedavanje razrješnice njemu tim prije što se u toj t. 4 navedene Odluke ista poziva isključivo na Zaključak Vlade RH a da tu toj t. 4 nisu naznačeni razlozi nedavanja razrješnice njemu kao ni u samom Zaključku Vlade RH (list 549. spisa). Tužitelj je posebno na tu okolnost istaknuo kako i po Statutu kao i Poslovniku o radu uprave društva, da je Uprava tuženika kolektivno tijelo koje tako i nastupa i donosi odluke te da je neodrživo i nelogično da se u tom smislu da razrješnica dvojici članova uprave, a jednom ne. Na upit suca da li smatra da je on tijekom svog mandata obnašao svoju dužnost kao član uprave kako je to određeno čl. 252 ZTD-a tužitelj je naveo kako smatra da u cijelosti je, a što su i potvrdili i svjedoci u svojim iskazima, a da tome nije bilo tako da tu svoju funkciju ne obnaša prema navedenom članku bilo bi mu ukazano i od strane skupštine kao i od NO tuženika, no kako je naveo oni nikada nisu imali primjedbe ni kritike na njegov rad te ponovno ukazao na dio iskaza VČ koji je u svom iskazu 3 puta naglasio da je on dobio opoziv samo na temelju Zaključka Vlade RH, a da nisu postojali razlozi za njegov opoziv kako je to Zakonom definirano. Na upit suca koje je njegovo mišljenje o razlozima radi kojih je NO tuženika donio Odluku o njegovom opozivu tužitelj je naveo da se o tome detaljno očitovao u tužbi i svojim podnescima te da sa svoje funkcije člana Uprave tuženika nije opozvan niti iz jednog važnog razloga koji su naznačeni u čl. 244. st. 2. ZTD-a, da smatra da se pod taj članak ZTD-a ne može podvesti razlog radi čega je od strane NO donesena Odluka o njegovom opozivu a tužitelj je ponovo u iskazu naveo kako u samom Zaključku Vlade RH nije naznačen nikakav razlog za njegov opoziv a prema iskazu predsjednika NO tuženika VČ NO tuženika je propustio od Vlade RH zatražiti obrazloženje koji je to važan razlog u Zaključku za tužiteljev opoziv. Tužitelj je u iskazu naveo kako Vlada RH i nema saznanja o njegovom radu kao članu uprave već o tome imaju saznanja NO i Glavna skupština tuženika, a preko njih i Vlada RH no kako je naveo ni NO ni Glavna skupština tuženika nikada nisu imali primjedbe ni kritike na njegov rad. Nastavno je u iskazu naveo da je čl. 31. st. 3. Zakona o Vladi RH definirano se što se donosi zaključkom i time se daju se zadaci tijelima državne uprave koja su tijela ministarstva i državno upravne organizacije, a nikako NO, nadalje je naveo da u istoj odredbi Zakona o Vladi RH se precizira da se Zaključkom Vlade donose stajališta o provođenju državne politike, a što je precizirano čl. 17. Zakona o sustavu državnu politike, a što se također ne odnosi na slučaj davanja uputa i iznošenja stavova NO trgovačkih društvima i s tim uvezi tužitelj je u iskazu naveo kako smatra da Zaključak Vlade RH temeljem kojeg je on opozvan nije u skladu s navedenim čl. 31. Zakona o Vladi RH. Kod navedenog tužitelj je posebno istaknuo činjenicu da je Hrvatski zavod za zapošljavanje u svojem rješenje o prekidu postupka od 16. lipnja 2023. naveo kako tužitelj ne ostvaruje pravo na novčanu naknadu upravo radi činjenice da nije naznačen razlog prestanka radnog odnosa, a što je prethodno pitanje bez čijeg rješenja nije moguće riješiti njego zahtjev za naknadu prava, odnosno tužitelj je ukazao na sadržaj Zaključka HZZ od 22. svibnja 2023. (list 539. spisa) u kojem se tužitelj poziva da u roku od 8 dana dostavi dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa kod tuženika budući da upravo iz Odluke o njegovom opozivu nije vidljiv razlog njegov opoziva odnosno razlog prestanka radnog odnosa s danom 23. siječnja 2023.

35. Na upit pun. tužitelja da pojasni ulogu u poslovima s tiskarom vezano uz izjavu svjedoka VČ o prodaji stroja za tiskanje tužitelj je naveo da je stroj za tiskanje prodan godinu i pol nakon tužiteljeva opoziva i da tužitelj ni na koji način nije bio na to uključen, na upit da li je NO tuženika od Vlade RH po njegovom saznanju tražio razloge za njegov opoziv tužitelj je naveo kako smatra da je NO trebao tražiti pojašnjenje od Vlade RH s obzirom na činjenicu da Vlada RH u svojem Zaključku nije navela nikakav razlog za opoziv, nastavno na da li je NO tuženika sukladno ZTD-u ovlašten davati naloge Upravi tužitelj je odgovorio da je VČ u svom iskazu naveo da je NO tuženika davao naloge Upravi dok prema ZTD-u NO nema takvo ovlaštenje. Na upit kada je odjavljen s funkcije člana Uprave u sudskom registru ovog suda tužitelj je naveo da je odjavljen 90 dana od dana Odluke o opozivu čime je bio spriječen prijaviti se na Zavod za zapošljavanje i ostvarivati svoja prava budući da su ona nespojiva sa činjenicom da je bio upisan u registru kao član uprave te smatra da je takvim postupanjem tuženika oštećen u svojim pravima kao zaposlenik kao i od strane tuženika za novčana sredstva koja nije ostvario zato što je tuženik odbio potvrditi Zavodu za zapošljavanje da tužiteljev opoziv nije bio rezultat njegovog postupanja suprotno odredbi čl. 244 st. 2 ZTD-a iako su izričito u svojim svjedočenjima i VČ i RČ to potvrdili te je naveo da je u tom smislu oštećen za 3.500,00 eur koje ni danas nije ostvario. Na upit da li je tuženik i nakon njegovog opoziva imao memorandume u prometu na kojima je on naznačen kao član uprave, tužitelj je naveo da mu je to poznato da ih je tuženik imao u prometu u svibnju 2023, odnosno da je tuženika imao memorandume u kojima je naznačeno da je tužitelje član uprave, a ovakvo je pitanje punomoćnik tuženika ocijenio kapcioznim te da se isti ne odnose na meritum ovog spora. Na upit punomoćnika tužitelja da se očituje na dio iskaza svjedoka VČ vezano za koeficijent plaće i tvrdnje da je od strane uprave pa tako i tužitelja vršen pritisak na NO tuženika vezano za povećanje plaće, tužitelj je naveo da su RČ i tužitelj smatrali da su u tom pogledu zakinuti u odnosu na predsjednicu uprave GČ jer je njoj NO tuženika ponudio koeficijent 3,2, a članovima uprave 2,7 što čini veliku razliku, no naveo je kako smatra da se u tom slučaju nikako ne bi moglo govoriti o nekoj vrsti pritiska od strane njega i RČ na NO tuženika već samo na ukazivanje tog statusa nejednakosti imajući u vidu koeficijent i u drugim trgovačkim društvima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te je naveo da je on uputio u tom smislu dopis NO tuženika a da se NO tuženika očitovao na način da nije prihvatio te argumente što je nakon toga tužitelj prihvatio, a što je u svom iskazu potvrdio i VČ. Na upit da li je po saznanju tužitelja i kada dostavljen Zaključak Vlade NO tuženika, tužitelj je naveo da on nije član NO te da se u tom smislu ne može očitovati.

36. Na upit punomoćnika tuženika da li su po mišljenju tužitelja članovi NO tuženika kod donošenja odluke od 23. siječnja 2023. imali navedeni Zaključak Vlade RH tužitelj je ostao kao u ranijem iskazu i naveo je da na toj elektronskoj sjednici 23. siječnja 2023. članovi NO tuženika taj Zaključak nisu imali no da ima saznanja da sad naknadno članovi NO tuženika pokušavaju prikazati da je nakon tog datuma bila još jedna sjednica NO tuženika i to isti dan što smatra konstrukcijom tuženika i razlogom radi koje predlaže saslušanje svih članova NO iz tog perioda, ponovno je ukazao da su članovi NO u par minuta donijeli Odluku o njegovom opozivom te je naveo da je takva navodna druga sjednica NO tuženika dana 23. siječnja 2023. i održana da bi tuženik u tom smislu i dostavljao dokaz, a posebno je istaknuo kako svjedok VČ o toj navodnoj drugoj sjednici NO tuženika istog dana u svom iskazu nije ništa naveo dok je RČ prvotno rekla u iskazu da nikada nije vidjela taj Zaključak Vlade odnosno da bi isti bio u privitku e-maila od 23. siječnja 2023., a da bi u nastavku iskaza taj dio iskaza promijenila, što tužitelj smatra suspektnim. Na upit punomoćnika tuženika da li je Zaključak Vlade RH publiciran, tužitelj je naveo da je i to isti dan.

37. Zaključno tužitelj je u svom iskazu naveo da želi istaknuti kako smatra da je razlog njegovog opoziva s mjesta člana Uprave tuženika zapravo politički motiviran budući i da je dokaz o istom i dostavljen u spis. Na istom je ročištu punomoćnik tuženika ustrajao kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svih članova NO tuženika na okolnost činjenice da je NO tuženika kao kolektivno tijelo kod donošenja odluke na sjednici 23. siječnja 2023. raspolagalo zaključkom Vlade RH i imalo ga u vidu kod donošenju odluke o opozivu kod tužitelja. S tim u vezi ukazao je na stav tužitelja na raspravi 19. rujna 2024. prema kojima i sam tužitelj dostavu tog Zaključka i uvid u isti prije donošenja Odluke o opozivu smatra od posebnog značaja za ovaj spor odnosno njegov meritum te zbog svega navedenog izvodi zaključak da je Odluka o opozivu po stavu tužitelja donesena nezakonito (list 2. -3. raspravnog zapisnika). Punomoćnik tuženika je ujedno naveo kako prihvaća stav tužitelja iznesen na ročištu 22. studenog 2024. da je teret dokaza na tuženiku u smislu dokaza da su članovi NO tuženika imali Zaključak Vlade RH kod donošenja Odluke o opozivu tužitelja 23. siječnja 2023., da u tom i da upravo radi tereta dokaza na tuženiku da su članovi NO imali Zaključak Vlade RH s prijedlogom opoziva tužitelja predlaže saslušanje svih članova NO tuženika na tu okolnost.

38. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik po NO tuženika dana 4. kolovoza 2021. sklopili Ugovor o radu tužitelja kao člana uprave ( menadžerski Ugovor) s dodatkom od 10. veljače 2022. te nije sporno a i iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj ranije od 4. kolovoza 2017. bio član uprave tuženika, nije sporno da je Odlukom NO tuženika od 23. siječnja 2023. tužitelj opozvan s , kako je navedeno, funkcije člana Uprave tuženika te da je Ugovor o radu člana uprave ( menedžerski ugovor) tužitelja kao člana Uprave prestao danom donošenja Odluke o opozivu tužitelja odnosno danom 23. siječnja 2023. Uvidom u navedenu Odluku NO tuženika o opozivu imenovanja člana uprave – tužitelja od 23. siječnja 2023., u obrazloženje iste utvrđuje se da je u istom navedeno da je NO tuženika zaprimio Zaključak Vlade RH Klasa: 080- 02/22-02/113, Ur. broj: 50301-05/28-22-02 od 22. prosinca 2022. kojim se predlaže opoziv ŽČ s funkcije člana Uprave trgovačkog društva tuženika. U obrazloženju Odluke se navodi da s obzirom na prethodno navedeno da je NO tuženika utvrdio da donošenje tog Zaključka predstavlja važan razlog za donošenje navedene Odluke u smislu odredbe čl. 244. st. 2. ZTD-a pa da je temeljem te zakonske odredbe u skladu s ovlaštenjem iz čl. 19. st. 2. toč. 1. Statuta društva tuženika od 9. studenog 2022. i s odredbom t. 5. 2 Ugovora o članu rada Uprave ( menadžerski Ugovor) od 4. kolovoza 2021. s Dodatkom Ugovoru od 10. veljače 2022. zaključenim s tužiteljem kao članom Uprave društva, donio navedenu Odluku o opozivu Odluke NO tuženika o imenovanju tužitelja članu Uprave društva tuženika 30. srpnja 2021. Sud je uvodom u Odluku NO tuženika donesenoj na 16. sjednici dana 30. srpnja 2021. utvrdio da je NO tuženika imenovao tužitelja kao člana uprave društva tuženika te je utvrdio da je navedena Odluka donesena na temelju čl. 244. st. 1. ZTD-a i čl. 19. st. 2. t.1. Statuta društva tuženika te sukladno Zaključku vlade RH od 29. srpnja 2021. Uvidom u čl. 19. st. 2. t.1. Statuta NO tuženika utvrđeno je da je u nadležnosti NO i imenovanje i opozivanje članova Uprave društva tuženika .Nastavno uvidom u Ugovor o radu člana Uprave koji je tužitelj zaključio s tuženikom 4. kolovoza 2021. čl. 2. određena su prava i dužnosti člana Uprave odnosno tužitelja u ovom konkretnom slučaju dok je čl. 5.1. i čl. 5.2. Ugovora određeno da navedeni Ugovor prestaje istekom mandata na koji je član uprave imenovan odnosno zaključno s danom 3. kolovoza 2025. a ako imenovanje člana uprave bude opozvano navedeni Ugovor prestaje danom opoziva imenovanja. Uvidom u Statut društva tužitelja utvrđuje se da je čl. 10 t. 1 određeno da se Uprava društva sastoji od 3 člana, t. 2 je određeno da odluku o broju članova donosi NO a ako se uprava sastoji od više članova , jedan od njih će biti imenovan za predsjednika, dok je t. 3 određeno da članove uprave imenuje i opoziva NO po postupku utvrđenom zakonom i drugim popisima. Sud nije tijekom postupka utvrdio niti je tuženik dostavio dokaz da bi bilo kojim drugim propisom društva tuženika bio propisan način i razlozi za opoziva imenovanja člana uprave društva tuženika slijedom čega se u ovoj situaciji primjenjuju odredbe čl. 244 st. 2 ZTD o opozivu imenovanja člana uprave društva po nadzornom odboru. U dokaz o činjenici da je posebne razloge vezane za opoziv člana uprave bilo nepotrebno unositi u Ugovor kojim imenuje član uprave govori i e mail korespondencija od 3. kolovoza 2021. ( list 16 spisa ) kojom član Uprave RČ u 14,39 sati smatra da je po njenom pravnom mišljenju trebalo definirati koji je to važan razlog iz čl. 5 st. 4 Ugovora o radu člana uprave a da joj je od strane predsjednika NO tuženika isti dan u 14,56 sati odgovoreno " ( ... ) Misli se na odredbe Zakona o trgovačkim društvima , članak 244, dakle skrivljeno ponašanje, gubitak povjerenja, odnosno sve što je propisano ZTD-m, tako da u tom kontekstu , smatramo da nije potrebno opterećivati tekst , jer takav termin je već prepoznat u Zakonu ". Prema navedenom ni po predsjedniku NO ne postoje razlozi za opoziv člana Uprave tuženika koji ne bi bili sadržani u čl. 244 st. 2 ZTD

39. Prema navedenom sud smatra da se u ovom konkretnom slučaju na opoziv imenovanja tužitelja s funkcije člana uprave primjenjuje čl. 244 st. 2 ZTD. Odredbom čl. 244 ZTD st. 1 određeno je da članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru. Ponovno imenovanje predsjednika i članova uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata. Stavkom 2. istog članka određeno je da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom. Nastavno st. 3 istog članka je određeno da tužbu kojom pobija odluku iz stavka 2. ovoga članka član ili predsjednik uprave može podnijeti pred sudom iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana kad je mogao saznati za odluku. Kako je tužitelj tužbu podnio 9. ožujka 2023., Odluka o njegovom opozivu je donesena 23. siječnja 2025. a on ju je zaprimio, odnosno uručena mu je prema navodima tužbe i njegovog iskaza 31. siječnja 2023. to je ista podnesena u roku.

40. Odredbom navedenog članaka pruža se pravna zaštita članu uprave društva protiv odluke NO kojom se opoziva njegovo imenovanje, dakle članu uprave koji je opozvan dano je pravo da ustane s tužbom protiv društva tražeći da se utvrdi kako nije postojao važan razlog za opoziv njegovog imenovanja ( a tako i odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-258/99-22 od 16. ožujka 2020) te da svako stanje koje opravdava postojanje važnog razloga valja utvrdit nekom činjenicom, pojavom ili stanjem u društvu; tako se gruba povreda radne dužnosti mora izraziti činjenjem ili propuštanjem obavljanja radne dužnosti a nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva postoji samo onda kad se to može utvrditi na temelju određene činjenice, događaja ili stanja. To može biti i netrpeljivost ali je ona to samo onda kad su joj posljedica manjkavost ili nedostaci u poslovanju odnosno u životu društva. Grubo se može povrijediti svaka obaveza ispunjenje koje se očekuje od člana uprave, ali bi to moralo biti činjenje ili propuštanje koje društvu nanosi štetu u poslovanju, ugledu ili i inače poslovnom uspjehu a dovoljna je i subjektivna ocjena za postojanje važnog razloga. Obrazloženje odluke NO o opozivu člana uprave je važno jesu li članovi NO bili primjereno informirani prije donošenja odluke jer je nedovoljna obaviještenost bitna povreda postupka a na isto ukazuje i stajalište Vrhovnog suda RH ( odluka Rev- 258/1999. od 16. ožujka 200. ) vezano za posljedice koje radnje ili propusti člana uprave moraju imati na rad društva. Teret dokazivanja o postojanju važnog razloga na dioničkom je društvu kojeg je NO opozvao člana uprave te tužbu valja podignuti protiv društva koje u tom slučaju zastupa NO. Tužba je konstitutivne naravi i njome se traži da sud poništi odluku tj. da utvrdi da nije postojao važan razlog koji se zahtjeva za opoziv imenovanja i nastoji se ponovno uspostaviti opozvano imenovanje a sud kod donošenja odluke uzima u obzir samo razloge za opoziv imenovanja koji su navedeni u odluci o opozivu no sud može dati mogućnost društvu da u postupku iznese i nove razloge koji su postojali u vrijeme donošenja odluke NO ali samo ako on za njih nije znao; član uprave kome je opozvano imenovanje mora biti upoznat s razlozima opoziva pa se oni u pravilu moraju navesti i u odluci NO te član uprave na temelju toga može tražiti pravnu zaštitu te se ne bi mogli iznositi neki novi razlozi nastali nakon donošenja odluke o opozivu. Tužitelj dakle u ovakvom slučaju podnosi tužbu kojom se traži utvrđenje da je odluka ništetna i podredno može zahtijevati da se opoziv oglasi nevaljanim. Tužba kojom se pobija odluka NO može se podiči do isteka prekluzivnog roka za njeno podizanje a sud je ranije naveo kako je ista u ovom slučaju podnesena u zakonskom roku . Opoziv člana uprave je valjan sve dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom donijeto u parničnom postupku a kako je navedeno u čl. 244. st. 2. ZTD-a važni razlozi za opoziv člana uprave su gruba povreda obaveze člana uprave, nesposobnost za uredno vođenje poslova društva te ako glavna skupština izglasa nepovjerenje članu uprave. Izraz odredbe " važnim razlogom naročito se smatra" podrazumijeva da mogu postojati i neki drugi važni razlozi za opoziv a ne samo navedena tri razloga. No neovisno o tome za opoziv odluke o imenovanju člana uprave zahtjeva se uvijek važan razlog koji se ne može isključiti ni Statutom ni odredbom Ugovora s članom uprave kao ni Odlukom NO. Gruba povreda obaveze člana društva prema društvu bi bila povreda ne samo onih obaveza naznačenih u ZTD prema npr. odredbi 252. ZTD nego i svih onih obaveza koje se od člana uprave očekuju kao što su npr. pronevjera, primanje mita, krađa, lažna izvješća NO-u, nanošenje štete ugledu društva radi nedopuštenih poslovnih špekulacija, prisvajanje imovine društva, krivotvorenje isprava i sl. te uopće svako svjesno ili nesvjesno djelovanje protiv društva. No, no za opoziv zbog grube povrede dužnosti od strane člana uprave ne zahtjeva se njegova krivnja a kriterij za utvrđivanje grube povrede mora biti objektivan tj. uzima se u obzir je li neka radnja člana uprave nanijela štetu društvu. Pod nesposobnošću za vođenje poslova društva ne podrazumijeva se samo stručna, menađerska i slična nesposobnost, nego i netrpeljivost u odnosu koja netrpeljivost čini zajednički rad nemogućim a isto obuhvaća i trajnu bolest ili uopće fizičko ili psihičko propadanje koje onemogućuje člana uredno voditi poslove društva. Nastavno, izglasavanje nepovjerenja članu uprave od strane glavne skupštine također je kako je navedeno važan razlog za opoziv člana uprave a takvo nepovjerenje mora biti izglasano na glavnoj skupštini odnosno mora se utvrditi odlukom skupštine te ako takve odluke nema, a ne utvrde li se drugi važni razlozi iz čl. 244. st. 2. ZTD-a, NO ne bi smio donijeti odluku o opozivu a u ovom konkretnom slučaju takve skupštinske odluke nema niti postoji odluka da je skupština izgubila povjerenje u člana uprave. U slučaju izglasavanja nepovjerenja od strane glavne skupštine odluku o opozivu člana uprave donosi NO no sud ukazuje da pri tome NO nije vezan odlukom glavne skupštine. Sud ponovo ukazuje da NO dakle može opozvati člana uprave iz naznačenih važnih razloga koji su taksativno navedeni u čl. 244 st. 2. ZTD-a no odluka o opozivu može se temeljiti i na drugim razlozima pri čemu NO mora obavezno procijeniti sve okolnosti a osobito da li je opoziv člana uprave u interesu društva.

41. U ovom konkretnom slučaju Odluka o opozivu imenovanja tužitelja s funkcije člana uprave tužitelja donesena je na elektroničkim putem sukladno čl. 30 Poslovnika o radu NO tuženika koja je sazvana elektroničkim putem ( e mailom ) te se utvrđuje da je poziv za sjednicu upućen dana 23. siječnja 2023. u 13,36 svim članovima NO tuženika te u cc i predsjedniku Uprave tuženika JČ, članu uprave RČ te tužitelju. Odredbom čl. 267 ZTD određeno je st. 1. da ako tim Zakonom nije drugačije određeno, nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom. Nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju ali ne manje od tri. Nadzorni odbor može valjano odlučivati i ako nije izabran zakonom ili statutom propisani broj njegovih članova, ako ih je izabrano najmanje onoliko koliko je potrebno da bi na temelju zakona ili statuta mogao valjano odlučivati. St. 2. istog članka određeno je da ako Statutom nije drugačije određeno, odluke NO donose se većinom od danih glasova, a određeno je da odsutni članovi NO nadzornog odbora mogu sudjelovati u donošenju odluka tako da svoj glas dadu pisanim putem. Glas se pisanim putem može dati putem drugog člana nadzornog odbora ili osobe iz članka 266. stavka 3. ovoga istog Zakona dok je st. 4 određeno da glas u nadzornom odboru odnosno njegovoj komisiji može se dati pismom, telefonom, telegrafom, telefaksom i korištenjem drugih za to podobnih tehničkih sredstava, ako se tome ne usprotivi nijedan član nadzornog odbora odnosno komisije, ako poslovnikom o njihovu radu nije drukčije određeno. U ovom konkretnom slučaju nije spono da su svi članovi NO tuženika nazočili tako sazvanoj sjednici glasali "ZA" opoziv imenovanja tužitelja s mjesta; funkcije člana Uprave društva tuženika i to elektronskim putem. Među strankama je bilo sporno i tužitelj je kao mogućnost ništetnosti donesene Odluke o njegovom opozivu naveo da kod glasanja članovima NO nije dostavljen i navedeni Zaključak vlade RH , odnosno da su oni odluku donijeli bez da su imali uvid u navedeni Zaključak. Uvidom u presliku navedene e-meil poruke, odnosno poziva od 23 siječnja 2023. razvidno je da ista u privicima ima 3 privitka za koji je jedan u dnu iste preslike naznačeno da je Zaključak Vlade . Međutim sud prema stanju spisa te iskazu člana uprave RČ smatra da su članovi NO tuženika imali uvid u navedeni Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. Naime isto proizlazi iz iskaza člana Uprave tuženika RČ koja je na ročištu dana 22. studenog 2024. kod nastavnog davanja iskaza navela da je naknadno provjerila u svom e mailu i da je s e- malom od 23. siječnja 2023. zaprimila navedeni Zaključak Vlade RH ( koji dio iskaza je tužitelj ocijenio suspektnim ), no sud taj dio iskaza člana uprave smatra istinitim i objektivnim imajući u vidu protek vremena od dana opoziva tužitelja te od davanja iskaza danog 19. rujna i 22. studenog 2024. po navedenom članu Uprave cijeneći i činjenicu da je o sazivanju sjednice NO dana 23. siječnja 2023. taj član uprave bio samo obaviješten ( uz tužitelja kao člana uprave i GČ kao predsjednika Uprave ) i nije imao niti je mogao imati ikakvog utjecaja na odlučivanje članova NO tuženika o opozivu tužitelja s mjesta člana uprave niti je u tom Smislu RČ na bilo koji osobni način bila involvirana samom Odlukom o opozivu tužitelja i načinom njenog donošenja. Nastavno kod navedenog sud je cijenio i činjenicu da je tuženik u spis dostavio Zabilješku o radu i glasovanju NO društva tužitelja izvan sjednice dana 23. siječnja 2023. na kojoj je prijedlog pitanja o kojem je NO tuženika trebao odlučiti bilo donošenje Odluke o opozivu imenovanja člana uprave te je iz iste bilješke razvidno da su svi članovi NO tuženika elektroničkim putem glasali istog dana " ZA" opoziv te je u bilješci naznačeno točno vrijeme kada je pojedini član NO glasao , te je navedeno da se može utvrditi da je Odluka kao u tekstu (Odluka o opozivu imenovanja člana uprave ) jednoglasno donesena i u kojem je obrazloženju naznačeno da je NO društva tuženika zaprimio Zaključak Vade RH od 22. prosinca 2022. Klasa :080-02/22-02/113, Ur. br. 5031-05/28-22-02 kojim se predlaže tužitelja opozvati s funkcije člana Uprave tuženika. Navedena Odluka NO u gornjem desnom kutu ( list 493 spisa ) ima naznačeno da je Odluka primljena 23. siječnja 2023., da joj je klasifikacijska oznaka OS-2023/1765, a urudžbeni broj OS- 2023/1765-01, te u tom smislu sud navedenu Zabilješku kao i Odluku od NO od 23. siječnja 2023. o opozivu imenovanja tužitelja kao člana Uprave tuženika smatra ispravom u smislu čl. 230 st. 1 i 2 . ZPP te smatra da ona ima dokaznu snagu u smislu istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te da tužitelj nije dokazao da u e- mail poruci ( pozivu NO ) od 23. siječnja 2023. ( list 12 spisa ) navedeni Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. ne bi bio sadržan ( u privitku ) . Sud ujedno ukazuje i da je spisu na listu 13 dopis Vlade RH od 22. prosinca 2022. koji nosi klasifikacijsku oznaku OS-2022/25912 Ur. br.:OS-2022/25912-01 s datumom primitka 30. prosinca 2022. , u kojem je dopisu naznačeno da da mu se u prilogu dostavlja Zaključak Vlade RH te i taj dopis sud smatra ispravom u smislu čl. 230 st. 1. i 2. ZPP . Kod navedenog sud je cijenio činjenicu da je tužitelj nesporno primio navedeni e-mail od 23. siječnja 2023. kao i predsjednik i svi članovi NO tuženika te predsjednik (GČ ) i član uprave (RČ ) tuženika, te da nitko od navedenih osoba, a primarno sam tužitelj nije reagirao i naznačio povratno e mailom ( ili na drugi način ) kako se u privitku ne nalazi navedeni Zaključak Vade RH od 22. siječnja 2022. , što bi bilo logično i okolnosno očekivati barem od strane tužitelja budući je e-mail poruci jasno naznačeno da se dostavljaju materijali radi odlučivanja izvan sjednice radi usvajanja odluke NO o pozivu ranije odluke o imenovanju tužitelja (ŽČ ) članom uprave društva tuženika. Nastavno, iz stanja spisa kao i iz samog iskaza tužitelja nesporno proizlazi da je Vlada RH na zatvorenom dijelu 180 sjednice održane dana 22. prosinca 2022. donijela Zaključak ( list 532 spisa ) da predlaže NO društva tuženika opoziv člana Uprave društva naznačenog imenom tužitelja ; ŽČ te sud smatra da su i predsjednik kao i članovi NO tuženika o navedenom Zaključku Vlade RH i sadržaju Zaključka kod donošenja Odluke o opozivu tužitelja imali saznaje;, a navedeno proizlazi i iz iskaza ĆČ ; predsjednika NO tuženika koji je naveo da redovno prati objave Vlade RH vezano za sjednice, a nesporno je o tom Zaključku Vlade RH u vrijeme održavanja sjednice NO saznaje imao i tužitelj koji je tu činjenicu i sam potvrdio u iskazu danom 8. svibnja 2025. navodeći da ju je vidio na web stranicama Vlade RH. Postojanje važnog razloga za opoziv člana uprave mora se utvrditi prije donošenja odluke o opozivu te naknadno iznošenje razloga za opoziv nije opravdano. Odluka NO o opozivu imenovanja bila bi ništetna iz formalnih razloga te bi bila ništetna da nije valjano donesena ili nije uopće donesena što u ovom konkretnom slučaju iz navedenih razloga nije slučaj. Sjednica NO tuženika je valjano sazvana, na noj su sudjelovali svi članovi NO i jednoglasno donijeli odluku, a sud ukazuje i da je tužitelj saznao za Odluku o svom opozivu na toj sjednici NO 23. siječnja 2023. i da činjenica da mu je navedena Odluka dostavljena 27. siječnja 2023. po stavu suda nije razlog ništetnosti jer Odluka kojom NO tuženika opoziva tužitelja s mjesta člana uprave nosi datum 23. siječnja 2023 te se njome čl. I. utvrđuje da se tužitelj opoziva s funkcije člana uprave društva tuženika upravo s danom donošenja te Odluke te je određeno da mu s tim danom prestaju prava zastupanja i predstavljanja društva tuženika u pravnom prometu, a istom je Odlukom NO tuženika t. II . određeno da s danom opoziva tužitelju prestaje i Ugovor o radu člana Uprave ( menadžerski ugovor ), te je radi navedenog odlučeno kao u t. 1.) izreke presude vezano i za troškove postupka u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

42. Međutim sud smatra da nisu ispunjeni razlozi iz čl. 244 st. 2 ZTD za opoziv tužitelja s funkcije člana uprave tuženika kao ni drugi razlozi za njegov opoziv , odnosno sud smatra da je Odluka NO od 23. siječnja 2023. kojom je tužitelj opozvan s funkcije člana Uprave tuženika pobojna. Opoziv člana uprave nije valjan ako ne postoji važan razlog za opoziv u konkretnom slučaju, no tada opoziv imenovanja nije ništav, već je pobojan pa opozvani član uprave može konstitutivnom tužbom tražiti poništenje opoziva uz ponovnu uspostavu opozvanog imenovanja a što u ovom sporu tužitelj i zahtjeva tužbenim zahtjevom. Uvidom u spis kao i u njemu sadržane isprave te i iz iskaza svjedoka ĆČ kao i člana uprave društva tuženika RČ te i iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da bi bili ispunjeni razlozi iz navedene odredbe ZTD a prema kojoj bi NO tuženika imao ne samo važan već ni uopće i jedan razlog razlog za donošenje Odluke o opozivu svoje Odluku o imenovanju člana uprave tuženika ŽČ kao člana uprave društva tuženika. Kod navedenog sud je kako je ranije navedeno imao u vidu da je istom odredbom ZTD određeno da se kao važnim razlogom naročito smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Iz iskaza svjedoka VČ proizlazi da su u početku postojali subjektivni i objektivni razlozi radi kojeg je drugi mandat tužitelja " krenuo loše " , no da su se objektivni razlozi odnosili na činjenicu da je drugi član uprave RČ imala zdravstvenih problema i nije bila prisutna u upravi kao i na poslu te da su radi navedenog preostala dva člana uprave podijelili zadatke uprave radi čega je NO i usmjeravao određene zadatke prema tužitelju i OČ no da su ti objektivni razlozi trajali oko godinu dana, možda manje, dok su se subjektivni razlozi odnosili na pritisak uprave na NO vezano za povećanja plaće odnosno prihoda članova uprave imajući u vidu da je u jednom periodu jedan član uprave radio manje, da on (svjedok ) osobno nije o tome u prvoj fazi razgovarao s a tužiteljem već je kao predsjednik NO je komunicirao sa predsjednikom uprave OČ a nastavno s tužiteljem te je u konačnici prihvaćen prijedlog NO kojim je tužitelju povećan koeficijent a što se odnosilo i na GČ a nastavno i na RČ kada se vratila s bolovanja. Prema navedenom sud zaključuje da se članovima uprave pa tako i tužitelju ne bi povećavao koeficijent da nisu uredno i redovno pa i s većim zalaganjem obavljali poslove uprave odnosno da ne bi bili " stimulirani " povećanjem koeficijenta za svoj rad kao članovi Uprave. Jednako tako sud ne smatra da bi problematika vezana uz tiskanje glasačkih listića za izbore moglo biti razlog za opoziv tužitelja budući je po samom iskazu tog svjedoka proizlazi da je upravo u cilju prevladavanja tog problema NO tuženika povećavao koeficijente članovima uprave radi stimuliranja njihovih napora da se otklone uočeni nedostaci; sud cijeni i da je društvo tuženika u konačnici ipak provelo sve radnje vezano za tiskanje glasačkih listića, a da je svjedok ĆČ naveo u iskazu da je od predsjednice Uprave OČ ( a ne od strane tužitelja ) bio u stanovitoj " zabludi" vezano za modalitet prevladavanja tog problema što može ocijeniti iz današnje perspektive jer tada o tome nije imao saznanja, a što se ne odnosi na rad i postupanje tužitelja tim više što je svjedok naveo da se sve navedeno odnosilo na izbore 2024. kada tužitelj više i nije bio član uprave. Navod tuženika kako je problematiku tiskanja glasačkih listića svjedok gledao kontekstualno vezano za cjelokupni rad uprave i s tim povezane teškoće pa i kritike, sud ne cijeni ni važnim ni uopće razlogom za opoziv tužitelja. Naime nesporno je taj problem prevladan radom i zalaganjem i tužitelja, radi čega je i njemu kao i Upravi u cjelini povećava koeficijent, a da bi to bio bilo kakav razlog za nezadovoljstvo NO radom uprave isto bi se odrazilo na davanje razrješnica članovima uprave pa tako i tužitelju pa time i razlogom za opoziv, davanjem obavijesti glavnoj skupštini ili osnivaču društva, no tužitelj kao i drugi članovi uprave su dobivali razrješnice ( osim tužitelja za 2022. g.). Navedeni svjedok VČ je sam u iskazu naveo da određene kritike koje je Uprava imala od strane NO nisu bile od " značaja i te razine " da se bilo kojem članu Uprave pa tako i tužitelju ne bi dala razrješnica, a bilo bi i očekivano da se radio o većim i težim takvim teškoćama i kritikama pa time i tužiteljevom " doprinosu" tim teškoćama i kritikama da NO obavijesti skupštinu, odnosno osnivača, no evidentno NO tako ne postupa te se takve teškoće i navodne kritike po stavu suda ne mogu smatrati razlozima za opoziv tužitelja. Kod navedenog sud ukazuje na ovlaštenje NO tuženika koji je mogao prema čl. 263 ZTD sazvati glavnu skupštinu društva tuženika, odnosno da je to morao učiniti kada je to potrebno radi dobrobiti društva a pa tako i u ovom slučaju ako je smatrao da su se teškoće vezane za tiskanje glasačkih listića odrazila na dobrobit društva. Sud kod navedenog ukazuje jednako tako da je čl. 272 ZTD određeno da su članovi nadzornog odbora dužni djelovati u interesu društva te da se dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252., 273. i 273. a istog Zakona te da su se navedene teškoće vezane za tiskanje glasačkih listića mogle smatrati razlogom za opoziv tužitelja , NO tuženika je bio dužan djelovati u interesu društva radi otklanjanja tih teškoća i već tada prema ovlaštenju koje ima iz čl. 10 st. 3 Statuta društva tuženika (vezano uz ovlaštenja nadzornog odbra iz čl. 267 ZTD ) mogao opozvati tužitelja kao člana uprave, no NO evidentno tako ne postupa jer razlozi za opoziv tužitelja ne postoje. Ujedno sud napominje da je NO tuženika u periodu od mjesec dana, dakle od javne objave ; publiciranja i zaprimanja Zaključka Vlade RH od 22. siječnja 2022. do donošenja Odluke o opozivu 23. siječnja 2023. mogao kontaktirati Vladu RH i tražiti pojašnjenje ili navođenje razloga za opoziv, no evidentno NO tuženika tako ne postupa smatrajući da je sam Zaključak kojim se predlaže opoziv važan razlog za opoziv člana Uprave tuženika; tužitelja a bez da je u njemu naznačen razlog u smislu čl. 244 st 2 ZTD ili bilo koji drugi važan razlog. Da nije postojao razlog pa ni važan razlog za opoziv tužitelja s mjesta člana Uprave proizlazi sud je cijenio i u svjetlu činjenice da je HZZ svojim Zaključkom od 22. svibnja 2023. ( list 539 spisa ) zatražio tužitelja da u roku od 8 dana dostavi dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa s danom donošenja Odluke o opozivu 23. siječnja 2023. navodeći tužitelju " Naime, dostavili ste odluku o opozivu člana uprave u kojoj nije vidljiv razlog opoziva člana uprave odnosno razlog prestanka radnog odnosa s navedenim danom " a koji Zaključak HZZ također u smislu čl. 230 ZPP predstavlja po stavu suda javnu ispravu.

43. Sud ukazuje da Uprava tuženika u vrijeme mandata tužitelja prema Statutu imala tri člana, odnosno predsjednika GČ, te članove uprave ; tužitelja i RČ koji su zastupali društvo s zajedno s predsjednikom uprave, dok je iz povijesnog izvatka sudskog registra razvidno da predsjednik Uprave tuženika od 24. studenog 2022. zastupa zajedno s jednim članom uprave ( odluka Tt-22 /52699-2 ), te je iz čl. 11 Statuta tuženika razvidno da se odluke Uprave donose većinom glasova ako uprava ima tri člana te je nastavno istim člankom Statuta obrazložen način glasanja i donošenja odluke u slučaju da uprava ima dva člana. Međutim tijekom postupka nije dokazano da bi Uprava tuženika donosila odluke koje ne bi bile donesene suglasno Statutu jednoglasno odnosno da bi bilo prijepora između članova i predsjednika uprave u donošenju odluka. Kod navedenog sud je imao u vidu činjenicu da je predsjednik Uprave GČ upravo tužitelju dala punomoć za zastupanje društva tuženika i nakon donošenja zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. što po stavu suda ukazuje na uzajamno povjerenje i suradnju predsjednika i članova uprave, primarno tužitelja, koji su odluke donosili kao kolektivno tijelo, odnosno da predsjednik uprave time daje povjerenje tužitelju unatoč činjenici javno publiciranog Zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. S tim u vezi sud ujedno ukazuje i da su svi članovi pa tako i tužitelj i predsjednik Uprave za sve godine mandata, osim za 2022. dobivali razrješnice, te nije razumljivo zašto tužitelj ne dobiva razrješnicu za svoj mandat u 2023. g. za 2022. g. a drugi član Uprave i predsjednik Uprave je dobivaju imajući u vidu način zastupanja i donošenja odluka budući se predsjedniku i članu Uprave razrješnica da je na temelju godišnjeg financijskog izvješća, izvješća o stanju društva , izvješća revizora i izvješća NO . S tim u vezi sud je cijenio nerazumljivim da se dakle predsjedniku i članu Uprave Odlukom NO od 30. lipnja 2023. (list 549 spisa ) daju razrješnice iz navedenih razloga, budući se za period dok je tužitelj bio član Uprave u 2022. g. ne utvrđuju u navedenoj Odluci NO od 30. lipnja 2023. da se razlozi iz navedenih izvještaja (koji se odnosne na davanje razrješnice predsjedniku u članu Uprave) se ne bi odnosili i na tužitelja. Naime tužitelju nije utvrđeno da da bi za period dok je bio član Uprave tuženika u 2022 g. počinio neki propust ili radnju na štetu tuženika ili da nije svoju funkciju obnašao sukladno odredbi čl. 252 ZTD već se za tužitelju kao razlog da se mu se ne daje razrješnica navodi samo da se Odluke donosi na temelju Zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. Ujedno sud smatra nerazumljivim i nejasnim i zašto se Odluka o davanju i ne davanju razrješnice donosi sredinom 2023. g. dakle u periodu kada tužitelj nije član Uprave društva tuženika, te mu se prema njegovom iskazu ta Odluka NO i ne dostavlja, a što tuženik nije osporio.

44. Iz iskaza RČ proizlazi da se ista nije upuštala u obrazlaganje razloga radi kojih je NO tuženika donio odluku o opozivu imenovanja tužitelja, međutim istaknula je da uprava i ne ocjenjuje razloge opoziva te je istaknula u iskazu da nema saznanja da ti tužitelj tijekom mandata povrijedio i jednu dužnost u odnosu na društvo tuženika a u obavljanu svoje funkcije, te je istaknula da nema saznanja da bi u tom smislu od strane tužitelja došlo do bilo kakve povrede od strane tužitelja vezano za njegovu funkciju člana uprave a jednako je u iskazu navela da iz njene perspektive kao kolege i člana uprave za tužitelja može reći da nikada nije bio nesposoban za uredno obavljanje poslova članova uprave te da joj nije poznato da bi na njegov rad od bilo kojeg tijela društva tuženika ili nekog drugog tijela bila zaprimane primjedbe o njegovom radu ili ponašanju te da je on redovno sudjelovao na sjednicama i skupštinama društva i da je on prema njenom mišljenju poslove člana uprave tuženika odnosno svoju funkciju i dužnost za vrijeme mandata obavljao sukladno odredbi čl. 252. ZTD-a, a u iskazu je navela i da je tužitelj dobivao redovno razrješnice tijekom svog mandata. Sud je ujedno kod donošenja odluke cijenio činjenicu da je RČ i danas i na dan davanja iskaza bila član Uprave tuženika te da je navela u iskazu da je ona s tužiteljem dobro surađivala te da nema saznanja da bi tužitelj s predsjednikom uprave R imao bilo kakvih prijepora te da je Uprave tuženika od tri člana kao cjelina i kolektivno tijelo dobro surađivala i da je ona s tužiteljem imala dobar, korektan i kolegijalan odnos u okviru kojeg su surađivali i izmjenjivali informacije u poslovima u koje su obavljali. Navedeni član uprave RČ i nije se mogao očitovati uz tzv. problem vezan uz tiskanje glasačkih listića budući tada i nije bila član uprave. Kod donošenja odluke sud posebno cijenio činjenicu da je nesporno da je dana 30. prosinca 2022. održana izvanredna glavna skupština društva tuženika koji je poziv datiran 22. prosinca 2022. i upućen Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja RH i to na ruke tadašnjeg ministra ZČ u kojem kao točka dnevnog reda nije naznačen prijedlog vlade RH o opozivu imenovanja tužitelja s mjesta Uprave tuženika a nesporno je da je od dana donošenja Zaključka Vlade RH od 22. prosinca 2022. do održavanja skupštine prošlo punih osam dana te da ni osnivač ni skupština društva, NO kao ni bilo koje drugo tijelo za tu skupštinu održanu 30. prosinca 2022. pitanje opoziva tužitelja nije predložio kao dopunu dnevnog reda a zaključno sud je u cijenio iskaz člana uprave tuženika RČ posebno u dijelu u kojoj je ona tužitelja u cjelini osobno za vrijeme njihovog zajedničkog mandata ocijenila korektnim i profesionalnim te da je njen stav i ocjena tužitelja kao osobe da je on iznimno pristojan korektan i kolegijalna osoba s kojom je ona profesionalno dobro surađivala. Sud je ovaj iskaz člana Uprave tuženika RČ ocijenio objektivnim, okolnosnim i u skladu s ispravama sadržanim u spisu, navedena je iskazivala logično i kronološki dosljedno a sud je imao u vidu činjenicu da je RČ i danas član Uprave tuženika i da u tom smislu njen iskaz se nikako ne može ocijeniti pristranim u odnosu na bilo koju stranku u postupku.

45. U odnosu na razloge sadržane u čl. 244. st. 2. ZTD-a sud je kontekstualno cijenio i iskaz VČ koji je kako je ranije navedeno ukazivao na određene objektivne razloge vezane za problematiku rada društva no činjenica je da navedeni svjedok kao predsjednik NO o tim takozvanim objektivnim teškoćama koje su bili povezane i s radom uprave u svom iskazu nikada nije direktno ukazao na pogrešan rad ili propust tuženika niti je taj svjedok u funkciji predsjednika NO tuženika o tome izvijestio bilo koje tijelo tuženika pa da bi konkretno postupanje, rad ili propust tužitelja istaknuo u smislu ne obnašanja njegove funkcije člana uprave u smislu čl. 252. ZTD-a, odredbe čl. 11 Statuta društva ili obaveza iz Ugovora zaključenim s tužiteljem od 4. kolovoza 2021. Sud ukazuje da je taj svjedok na upit suca istaknuo kako je uprava u cjelini radila dobro, da su svi članovi dobivali razrješnice, da je Uprava radila u skladu sa Zakonom i propisima i odlukama NO te da na sjednicama NO se uopće nije raspravljalo o radu članova Uprave pa tako ni tužitelja, te ni o radu Uprave u cjelini, a te bi u suprotnom bilo logično očekivati da NO poduzme mjere iz svoje nadležnosti iz odredbi ZTD i Statuta tuženika i o istom obavijesti skupštinu ili Ministarstvo da Uprava, pa i tužitelj ne obavljaju svoje dužnosti prema navedenim odredbama ZTD te Statuta Ugovora o radu tužitelja kao člana Uprave. Dio iskaza navedenog svjedoka da je Uprava napravila u prvom mandatu vrlo mali iskorak u unapređenju poslova društva Sud ne smatra odlučnim budući je tužitelj opozvan tijekom svog drugog mandata a jednako tako ni taj svjedok nije osporio poslovne rezultate društva tuženika koje je društvo tuženika ostvarilo tijekom upravo tog drugog mandata tužitelja a koji govore o uspješnim financijskim i poslovnim rezultatima društva tuženika. Sud je cijenio iskaz navedenog svjedoka i u kontekstu činjenice da je naveo da je tužitelj poštivao sve odredbe Ugovora od 4. kolovoza 2021., da NO tuženika kojem je on predsjednik nije nikada donosio odluke ili primjedbe na rad tužitelja iako je to mogao prema čl. 19. Statuta društva tuženika a zaključno sud je cijenio i činjenicu da je navedeni svjedok rekao da je njegov ocjena suradnje s članovima NO te i s njim bila solidna, profesionalna, da je tužitelj u svom ponašanju bio kulturan te da je odnos njega i tužitelja kao i tužitelja i drugih članova NO bio korektan i profesionalan.

46. Ni iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi bili ispunjeni bilo koji razlozi iz čl. 244. st. 2. ZTD-a, naime nesporno je ne samo po njegovom iskazu već i po ocjeni suda VČ i RČ da je on svoj posao člana Uprave obnašao profesionalno i korektno da se i prema članovima uprave kao i članovima NO ponašao profesionalno, korektno i kolegijalno te da mu tijekom njegovog mandata nikada od strane uprave, NO-a ili osnivača društva nije ukazano na bilo koji način da bi u svom radu učinio propust ili radnju na štetu društva tuženika ili da svoju funkciju člana Uprave ne bi obavljao sukladno odredbi čl. 252 ZTD-a. Činjenica je i sam je tuženik nije osporio da se tuženik e-mailom obratio NO-u dana 23. veljače 2023. i zatražio da mu se iznesu razlozi za njegov opoziv te da mu NO ni tada ne odgovara tužitelju naznačujući razloge njegovog opoziva prema čl. 244 st. 2. ZTD-a a što ni sam tuženik nije osporio.

47. Polazeći od stava tuženika kako je Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. bio važan razlog za donošenje Odluke o opozivu imenovanja tužitelja kao člana uprave tuženika sud primarno ukazuje da je navedeni Zaključak donesen na temelju čl. 31 Zakona o Vladi RH ( Narodne Novine br. 150/11.,119/14., 93/16., i 88/22. ) kojim je određeno da " Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama. Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis. Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave. Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade." Navedenim Zaključkom od 22. prosinca 2022. kojim se predlaže NO društva tuženika da opozove imenom naznačenog tužitelja dužnosti člana Uprave društva tuženika, a prema sadržaju istog, ne utvrđuju se stajališta Vlade RH u pitanjima provedbe utvrđene politike niti se određuje zadaća tijelima državne uprave; naime tuženik nije tijelo državne uprave već je trgovačko društvo te mu se u tom smislu i ne može zaključkom odrediti određena zadaća. Nastavno, navedeni Zaključak Vlade RH ne sadrži niti jedan važan razlog prema čl. 244 st. 2 ZTD kao niti jedan drugi razlog za opoziv tužitelja s funkcije člana uprave; navedenim se Zaključkom Vlade RH od 22. prosinca 2022. samo predlaže NO tuženika samo opoziv tužitelja i to bez navođenja razloga za opoziv.

48. Kod donošenja odluke sud je imao u vidu navod odgovora na tužbu tuženika koji je ukazao kako je društvo tuženika pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku ( Narodne Novine br. 147/2021. ) te na odredbu čl. 8 st. 6 Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave a prema kojem Ministarstvo financija utvrđuje smjernice za ostvarivanje vlasničke politike u pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te prati rad, upravljanje, razvoj i ostvarivanje strateške politike u tim društvima; Ministarstvo izvršava vlasničke ovlasti u ime Republike Hrvatske, u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom; predlaže Vladi donošenje odluke o utvrđivanju popisa pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku; za pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koje se pretežno bave djelatnostima iz područja propisane nadležnosti ovoga Ministarstva predlaže Vladi imenovanje članova skupština, nadzornih odbora i uprava tih pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku sukladno odredbama propisa kojima se uređuje upravljanje državnom imovinom. Međutim tijekom postupka nije utvrđeno niti je tuženik dostavio dokaz da bi Ministarstvo financija predložilo Vladi RH opoziv tužitelja s mjesta člana Uprave tuženika ( ni iz bilo kojeg razloga ) niti se navedena odredba odnosi na opoziv članova skupština, nadzornih odbora i uprava pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku sukladno odredbama propisa kojima se uređuje upravljanje državnom imovinom, već se istom odredbom određuje ovlaštenje navedenog Ministarstva za imenovanje članova navedenih tijela. Ujedno navedeni Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. se i ne poziva na prijedlog Ministarstva financija pa ni bilo kojeg drugog Ministarstva RH za opoziv tužitelja s funkcije člana uprave tužitelja.

49. Nastavno, kako je navedeno, odredbom čl. 244 ZTD st. 2 određeno je da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ( ili njezina predsjednika ) kada za to postoji važan razlog. Prema navedenom navedena odredba nije imperativna kojom bi se obavezao nadzorni odbor trgovačkog društva da mora opozvati člana uprave kada bi za to postojao važan razlog. S tim u vezi sud ukazuje da Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. u tom smislu i nije " imperativan " na način da NO tuženika obavezuje na određeno postupanje ili donošenje određene odluke; naime navedenim Zaključkom Vlada RH predlaže NO tuženika da opozove imenom naznačenog tužitelja s dužnosti člana Uprave društva tužitelja i u tom smislu NO tužitelja je mogao i ne prihvatiti prijedlog Vlade RH ili je kod donošenja odluke o opozivu tužitelja mogao navesti važne ili druge razloge u smislu čl. 244 st. 2 ZTD za opoziv tužitelja ako je smatrao da postoje. No Odluka NO tužitelja od 23. siječnja 2023. u svom obrazloženju kojim opoziva imenovanje tužitelja članom uprave tužitelja i utvrđuje da danom opoziva tužitelju prestaje i Ugovor o radu člana Uprave (menadžerski ugovor ) kao važan razlog za opoziv navodi samo navedeni Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022., a koji Zaključak kojim se samo predlaže opoziv tužitelja po stavu suda iz navedenih razloga ne može biti razlog za opoziv imenovanja tužitelja s mjesta člana Uprave društva tuženika, slijedom čega je odlučeno kao u t. 2. ) izreke presude.

50. Sud ujedno smatra da o nepostojanju razloga za opoziv tužitelja prema čl. 244 st. ZTD govori i činjenica da je dana 22. prosinca 2022. sazvana Glavna skupština društva tuženika za dan 30. prosinca 2022. s kako je navedeno sa samo dvije točke dnevnog reda i to. 1. otvaranje sjednice Glavne skupštine i izbor predsjedavajućeg skupštine te 2. Donošenje odluke o rasporedu dobiti. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je Zaključak Vlade RH od 22. prosinca 2022. javno objavljen i da je o datumu održavanju Glavne skupštine bio obaviješten i tadanji Ministar gospodarstva i održivog razvoja. Nije sporno da je osnivač društva tuženika Republika Hrvatska, zastupan po Vladi RH, te je po stavu suda i navedeno Ministarstvo imalo ili moralo imati saznanja o Zaključku Vlade RH kojim se predlaže opoziv tužitelja s mjesta člana uprave tuženika posebno kada se ima u vidu dopis Vlade RH od 22. prosinca 2022. Klasa: 080-02/22-02/113; Urbr. 50301-15/28-22-03 koji se dostavlja Ministarstvu Gospodarstva i održivog razvoja ( na n/r Ministra dr. sc. ŠČ i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ( n/r Ministra PČ ) , kao i n/r predsjedniku NO tuženika VČ te n/r predsjedniku Uprave tuženika OČ ( list 13 spisa ) te da bi po stavu suda, bilo okolnosno i očekivano da se traži dopuna dnevnog reda vezano za njegov opoziv ako su postojali razlozi iz čl. 244 st. 2 ZTD ili drugi važni razlozi za opoziv tužitelja, no tijekom postupka nije utvrđeno da bi za navedenu Glavnu skupštinu bila predložena dopuna od navedenih Ministarstava, predsjednika NO tuženika kao ni od predsjednika Uprave tuženika dnevnog reda vezana za donošenje odluke i naznačavanje razloga o opozivu tužitelja s mjesta člana Uprave tuženika niti je tuženik na tu okolnost dostavio dokaz. Zaključno , sud smatra da tužitelj nije dokazao postojanje razloga za opoziv tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika ni iz razloga naznačenih u čl. 244 st. 2 ZTD kao ni postojanje drugih razloga za njegov opoziv.

51. Odluka o trošku iz t. 3.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 Zakona o obveznim odnosima vezano za zatraženi trošak postupka tužitelja koji je u nadležnosti ovog suda, a odnosi se na trošak tužitelja koji je zastupan u ovom postupku po punomoćniku koji je odvjetnik te je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima i to za zastupanje na ročištu dana 4. prosinca 2023.; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a; dana 11. travnja 2024.; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a; dana 6. lipnja 2024; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a; dana 4. srpnja 2024; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a; dana 19. rujna 2024; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a; dana 22. studenog 2024: u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a i dana 8. svibnja 2025; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sastava tužbe od 9. ožujka 2023. u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.7/1 Tarife HOK-a; sastava podneska od 10. svibnja 2023.; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK-a; sastav podneska od 18. svibnja 2023.; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK-a; sastav podneska od 23. studenog 2023; u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK-a te sastav podneska tužitelja od 2. travnja 2024. u iznosu od 2.781,49 eura temeljem Tbr.8/1 Tarife HOK-a; odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška od 33.377,88 eur sa zatraženom kamatom. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude budući prema čl. 155. ZPP-a sud smatra da zatraženi trošak za navedenu radnju nije potreban za vođenje parnice budući se presuda javno objavljuje te mu nije priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe budući tužitelj nije sukladno odredbi čl. 164 st. 2 ZPP određeno naznačio osnovu za plaćanje pristojbe kao ni iznose istih.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.  g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku