Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pr-6/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d. o. o., odvjetnicima u Zagrebu, Radnička cesta 30, protiv tuženog FACTORY d. o. o., [adresa], OIB: 47726994562, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j. t. d., odvjetnicima u Osijeku, L. Jagera 24/II, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te predstavnika tuženika i punomoćnika tuženika, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik FACTORY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 47726994562 dao tužiteljici EM s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o otkazu ugovora o radu od dana 29. svibnja 2023. godine i potvrdio Očitovanjem na zahtjev za zaštitu prava od dana 14. lipnja 2023. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku FACTORY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 47726994562, vratiti tužiteljicu EM s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto Direktor marketinga ili, ako tog radnog mjesta odnosno poslova nema, na druge odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i iskustvom tužiteljice, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 28. veljače 2024. donesena je presuda broj: Pr-57/2023-18 koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-397/2024-3 od 19. veljače 2025. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio sljedeće.

2. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 28. lipnja 2023. tužiteljica navodi da je kod tuženika neprekidno zaposlena od 1. travnja 2022., a zadnje zaposlenje je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za rad na daljinu, sklopljenog dana 1. ožujka 2023., radi obavljanja, u punom radnom vremenu, poslova radnog mjesta direktor marketinga (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu).

2.1. Dana 29. svibnja 2023. tuženik je donio odluku o otkazu Ugovora o radu kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu iz organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), protiv koje odluke je tužiteljica 1. lipnja 2023. tuženiku uputila Zahtjev za zaštitu prava, a svojim očitovanjem tuženik je 14. lipnja 2023. Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odbio kao neosnovan.

2.2. U izreci pobijane odluke o otkazu Ugovora o radu tuženik se poziva na organizacijske razloge iz čl. 115. st. 1. točke 1. Zakona o radu, ali ističe i druge razloge koji nisu u svezi s takvom vrstom otkaza. Tuženik tako u odluci navodi da je uprava početkom 2022. donijela odluku o pojačavanju marketinških aktivnosti, ali je u travnju 2023. procijenila da su izostali očekivani rezultati, tako da su u dva navrata i to 4. svibnja 2023. te 8. svibnja 2023. održani sastanci s tužiteljicom na kojima je izraženo nezadovoljstvo rezultatima njezinog rada.

2.3. Tužiteljica navodi da nisu razvidni opravdani razlozi za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici jer tuženik nije dokazao da je prestala potreba za poslovima koje tužiteljica kod tuženika obavlja.

2.4. Tužiteljica navodi da je svoje poslove obavljala iznimno uspješno te je čak dobila i odgovarajuću nagradu te je tuženik iskazivao da se ponosi njenim radom i dostignućima.

2.5. Osim toga, tuženik je postupio protivno odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu jer pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koji terete tužiteljicu te protivno odredbi čl. 48. Pravilnika o radu kojim je propisano da će se prije donošenja odluke radniku ponuditi rad na drugom radnom mjestu ako kod poslodavca postoji takva potreba i ako radnik posjeduje znanja i vještine za rad na tom drugom radnom mjestu.

2.6. Sukladno naprijed navedenome, uspoređujući tužiteljicu s drugom radnicom, tuženik je u cijelosti obezvrijedio kriterij iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu pozivajući se na kriterij uspješnosti u radu.

2.7. Tužiteljica je predložila da sud usvoji kao osnovan tužbeni zahtjev naveden u toči I i II izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu iz razloga što je radno mjesto direktora marketinga ukinuto te to radno mjesto više niti ne postoji.

3.1. Osim toga, tuženik navodi da je postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu, no kako je tužiteljica bila jedina zaposlena na svom radnom mjestu, nema drugog radnika s kojim bi tužiteljicu usporedio, pa isto nije bio niti dužan napraviti, iako je to učinio ali je pri tome uzeo u obzir i razlog uspješnosti u obavljanju poslova tužiteljice.

3.2. Radi naprijed navedenoga tuženik je predloži da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 29. svibnja 2023. godine donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, na koji je tužiteljica 1. lipnja 2023. uputila Zahtjev za zaštitu prava smatrajući da je otkaz nedopušten, ali je očitovanjem tuženika od 14. lipnja 2023. Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odbijen kao neosnovan, radi čega je tužiteljica 28. lipnja 2023. podnijela ovu tužbu, iz čega je razvidno da je postupila po čl. 133. Zakona o radu, tako da je sud meritorno odlučio o tužiteljičinoj tužbi.

5. Među strankama nije sporno niti da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 1. ožujka 2023. radila kod tuženika na radnom mjestu direktora marketinga.

6. Među strankama je sporno da li je zakonit poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužiteljice, kao što su sporni i rezultati rada tužiteljice na svom radnom mjestu, odnosno sporno je da li je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu doista ukinuo radno mjesto direktorice marketinga te da li je vodio računa o odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o radu.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u ugovor o radu (5-7), odluku o otkazu ugovora o radu (7-14), zahtjev za zaštitu prava radnika (17-19), očitovanje (21-23), pravilnik o radu (27-55), podatke (56-58), odluku o otkazu ugovora o radu (60- 71), obračunsku listu (91-95), izvještaj o financijskim rezultatima organizacije (104- 106), saslušao tužiteljicu kao stranku (143-144), predstavnika tuženika ČM (144-145), predstavnika tuženika GM (145), te svjedokinje CM (145), EMK (146) te je sud izvršio uvid u godišnje financijsko izvješće za 2023. (221-250) i saslušao tužiteljicu EM (251), te zakonskog zastupnika tuženika ČM (252).

8. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. U odluci o otkazu Ugovora o radu od 29. svibnja 2023. tuženik navodi da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu iz organizacijskih razloga te da tužiteljica nije ostvarila očekivane poslovne rezultate, na što je upozorena 4. svibnja 2023. i 8. svibnja 2023., a to je konstatirano i na sastanku uprave od 9. svibnja 2023.

10. Sud je utvrdio iz poslovnih podataka odnosno izvještaja o financijskim rezultatima razvidno da je u prvih 6 mjeseci 2023. negativan rezultat u financijskom poslovanju tvrtke iznosio gubitak od 43.317,00 Eur (104), dok iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika utvrdio da je u cijeloj 2023. tuženik imao rast prihoda od otprilike 11 %, ali je zbog porasta troškova uslijed povećanja plaća i novih zapošljavanja od 16 %, dobit pala 60 %. Pri tome je mjesečni trošak direktorice marketinga iznosio više od 4.800,00 Eur bruto te da nije donesena odluka o otkazu Ugovora o radu samo po osnovi plaća bi tuženik imao minus od otprilike 25.000,00 Eur godišnje te bi time bila ugrožena druga radna mjesta.

11. Uprava tuženika je donijela odluku 9. svibnja 2022. kao će tužiteljičino radno mjesto biti ukinuto, a 12. svibnja 2023. je tužiteljica obaviještena da je njezino radno mjesto ukinuto i da će joj Ugovorom o radu biti otkazano, a upravo to je i navedeno u točci 1. izreke odluke o otkazu Ugovora o radu odnosno tužiteljičin Ugovor o radu je otkazan iz organizacijskih razloga, tako da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu.

12. Pri tome zakonski zastupnik tuženika navodi da je 80 % poslova koje je obavlja tužiteljica u međuvremenu završeno ili ukinuto tako da je prestala potreba za njezinim daljnjim radom, a to se odnosi na poslove izrade strategije marketinga i rebrendiranja, a 20 % poslova manjeg operativnog značaja je prešlo na druge djelatnike odnosno te poslove sada obavlja ČM kao zakonski zastupnik tuženika, a radi se o poslovima pripreme i objave oglasa u visini odlučivanja između 100,00 do 200,00 Eur vrijednosti.

13. Čak 80 % poslova koje je obavljala tužiteljica danas ne obavlja nitko, a od odlaska tužiteljice ih nitko nije niti obavljao tako da sud zaključuje da za obavljanja poslova tužiteljice koje je obavljala prije otkaza u najvećem dijelu više ne postoji nikakva potreba.

14. S obzirom da je sud utvrdio visoki bruto trošak plaće tužiteljice, smanjenu dobit tuženika u 2023. te prestanak potrebe za obavljanjem poslova je tužiteljica obavljala kao tužiteljica marketinga sud smatra da postoje gospodarski i organizacijski razlozi iz članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) o prestanku radnog odnosa tužiteljice.

15. Osim toga, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 1361/13-2, je navedeno da: "Sudovi ne mogu ocjenjivati razloge tuženika za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta, jer je pravo tuženika kao poslodavca organizirati proces rada (raspored radnih mjesta i broj izvršitelja) onako kako smatra svrsishodnim i učinkovitim."

16. U odnosu na kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu ovaj sud se poziva na odluku Ustavnog suda broj: U-III/7373/2022 u kojoj je navedeno da ukoliko je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu a da to radno mjesto nije usporedivo s drugim radnim mjestom zbog specifičnosti posla svakog od odjela i zahtjeva za određenom stručnom spremom, tuženik nije morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika u smislu čl. 107. st. 3. Zakona o radu, odnosno sada važećeg čl. 115. st. 2. Zakona o radu.

17. Ova odluka Ustavnog suda primjenjiva je na konkretni slučaj iz razloga što je tužiteljica radila kao jedina zaposlenica na radnom mjestu direktorice marketinga, dok je CM radila na radnom mjestu menađerice marketinga, a ti poslovi nisu usporedivi iz razloga što su poslovi direktorice marketinga različiti od poslova menađerice marketinga te tužiteljica i CM nemaju istu stručnu spremu.

18. Slijedom naprijed navedenoga tuženik u obrazloženju odluke o otkazu Ugovora o radu nije bio dužan primijeniti socijalne kriterije iz razloga što tužiteljica i CM nisu radile na usporedivim poslovima pa zbog toga tuženik nije bio dužan obrazlagati zašto je upravo u odnosu na tužiteljicu prestala potreba za radom tužiteljice.

19. Dakle, s obzirom da je ukinuo radno mjesto tužiteljice kao direktorice marketinga, na koje radno mjesto nije zaposlena druga osoba u daljnjem roku od 6 mjeseci te s obzirom da nije odlučna usporedba socijalnih kriterija između tužiteljice i CM iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu jer se ne radi o istim radnim mjestima, sud je presudio kao u točci I izreke ove presude, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice odbio je kao neosnovan u cijelosti.

20. S obzirom na postignuti uspjeh u parnici tužiteljica je dužna tuženiku, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, nadoknaditi parnični trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 Eur, plus PDV, kao za prvotno provedeni postupak tako i za postupak proveden nakon ukidne odluke suda drugog stupanja što za svaki postupak iznosi 500,00 Eur ili ukupno 1.000,00 Eur, kao i PDV na taj iznos od 250,00 Eur.

U Virovitici 11. lipnja 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice – Odvjetničko društvo Crnkić Gotovac & Erceg d. o. o., Zagreb, Radnička cesta 30,

2. Punomoćnici tuženika - Odvjetničko društvo Mišević i Jarić j. t. d., Osijek, L. Jagera 24/II.