Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-213/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Maslek Novevskoj, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika NONOS DYO d.o.o. iz Stona, Bistrina bb, OIB: 72343124473, zastupanog po punomoćniku Dubravku Arapoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2022-19 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika NONOS DYO d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-180/2022-19 od 24. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika NONOS DYO d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-437/17 od 28. srpnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.416,15 EUR–a[1] (10.670,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2016. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-437/17 od 28. srpnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preostali dio zatraženog iznosa od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. svibnja 2016. pa do isplate te zatezne kamate tekuće na iznos od 1.416,15 EUR–a (10.670,00 kn) od 7. svibnja 2016. pa do 15. svibnja 2016., kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 233,26 EUR–a (1.757,50 kn) (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 416,41 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. listopada 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 378,86 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-437/17 od 28. srpnja 2017., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.814,32 EUR–a (13.670,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. svibnja 2016. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 233,26 EUR–a (1.757,50 kn) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 68,85 EUR–a (518,75 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 28. srpnja 2017., kada je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno pa do isplate, održi na snazi u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na temelju računa br. 56/10/1 od 22. travnja 2016., a koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime zastupanja u postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-401/2015.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, pravilno utvrdio sljedeće:

- da je UV (u o ovom predmetu tužitelj) kao odvjetnik zastupao NONOS DYO d.o.o. (u ovom predmetu tuženika) u postupku koji je NONOS DYO d.o.o., kao tužitelj, vodio protiv Tehnološkog i poslovno–inovacijskog centra za marikulturu MARIBIC d.o.o. u stečaju, kao tuženika, kod Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-401/2015 (u daljnjem tekstu: Postupak), i to radi isplate iznosa od 135.025,68 EUR–a (1.017.351,01 kn),

- da je UV, nakon što mu je NONOS DYO d.o.o. u srpnju 2015. usmeno opozvao punomoć, podneskom od 27. srpnja 2015. obavijestio Trgovački sud u Splitu, Stalnu službu u Dubrovniku da otkazuje punomoć tužitelju NONOS DYO d.o.o. te predložio da sud o toj činjenici obavijesti tužitelja i sva pismena za tužitelja dostavlja izravno njemu,

- da je UV na ročištu kod Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku od 20. siječnja 2016. obavijestio isti sud da nije punomoćnik tužitelja

NONOS DYO d.o.o. od srpnja 2015.,

- da je UV nakon toga izdao NONOS DYO d.o.o. račun br. 56/10/1 od 22. travnja 2016. na iznos od 1.814,32 EUR–a (13.670,00 kn) (u daljnjem tekstu: Račun), i to na ime zastupanja u Postupku,

- da se iznos od 1.814,32 EUR–a (13.670,00 kn) sastoji od iznosa od 1.349,79 EUR– a (10.170,00 kn) na ime troška sastava tužbe od 9. lipnja 2015., iznosa od 132,72 EUR–a (1.000,00 kn) na ime troška sastava podneska od 7. srpnja 2015. kojim je prvostupanjski sud obaviješten o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu te iznosa od 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) na ime troška pristupa na ročište od 20. siječnja 2016., bez uračunatog poreza na dodanu vrijednost,

- da je UV upoznao NONOS DYO d.o.o. o postojanju svog potraživanja na temelju Računa u e-mail–u od 15. svibnja 2016.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj osnovano od tuženika potražuje iznos od 1.416,15 EUR–a (10.670,00 kn) te donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.416,15 EUR–a (10.670,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. svibnja 2016. pa do isplate, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da je odredbama iz čl. 18. Zakona o odvjetništvu (''Narodne novine'' broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 – u daljnjem tekstu: ZO) propisano, između ostalog:

- da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa (st. 1.),

- da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge te da je u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći (st. 3.),

- da tužitelj, iako je kao odvjetnik bio dužan tuženiku izdati račun u slučaju otkaza ili opoziva punomoći u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći, a što isti nije učinio, nije prekludiran u pravu na naplatu odvjetničke usluge, budući da odredbama ZO–a nije propisano da odvjetnik, ako ne izda račun u navedenom roku, gubi pravo na naplatu pruženih usluga,

- da je odredbom iz čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove,

- da je odredbom iz čl. 776. st. 1. ZOO–a propisano da je, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla,

- da je tužitelj, kao nalogoprimac, u odnosu na sastav tužbe od 9. lipnja 2015. i sastav podneska od 7. srpnja 2015. u Postupku postupao po nalogu tuženika, kao nalogodavca, i to na temelju valjane punomoći,

- da tužitelju, slijedom toga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14 i 118/14 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te navedenim odredbama ZO–a i ZOO–a, u svezi čl. 99. ZPP–a na ime zastupanja tuženika u Postupku pripada ukupan iznos od 1.416,15 EUR–a (10.670,00 kn), i to iznos od 1.349,79 EUR–a (10.170,00 kn) na ime troška sastava tužbe od 9. lipnja 2015. te iznos od 66,36 EUR–a (500,00 kn) na ime troška sastava podneska od 7. srpnja 2015., budući da je tužitelj navedene radnje poduzeo do 27. srpnja 2015., kada je tužitelj podneskom od 27. srpnja 2015. obavijestio Trgovački sud u Splitu, Stalnu službu u Dubrovniku o otkazu punomoći,

- da tužitelju na iznos od 1.416,15 EUR–a (10.670,00 kn) pripadaju zatezne kamate, i to od 16. svibnja 2016., kao sljedećeg dana nakon dana kada je tužitelj u e-mail–u pozvao tuženika na plaćanje predmetnog iznosa pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. te čl. 183. st. 1. ZOO–a.

10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe ZO–a, ZOO–a i Tarife.

11. Prema tome, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

12.1. Konkretno, suprotno mišljenju tuženika, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati predmetni iznos na ime zastupanje u Postupku, bez obzira na to što nije postupio sukladno odredbi iz čl. 18. st. 3. ZO–a te ispostavio tuženiku Račun u roku od 30 dana od dana otkaza punomoći, budući da daljnjim odredbama ZO–a nije propisano da odvjetnik, ukoliko ne izda račun u navedenom roku, gubi pravo na naplatu pruženih usluga.

12.2. Isto tako, valja istaknuti da Račun, suprotno mišljenju tuženika, sadrži sve podatke koji su potrebni radi utvrđivanja koje je radnje tužitelj, kao odvjetnik, poduzeo u ime i za račun tuženika u Postupku, a koje radnje su predmet ovog postupka jer iste nisu plaćene. Pri tome valja dodati da žalbeni navodi tuženika da Račun zbog promjene zakonskog zastupnika tuženika nije zaveden u njegovim poslovnim knjigama ne utječu ni na koji način na valjanost Računa, niti ta činjenica isključuje obvezu tuženika da plati radnje koje je tužitelj u Postupku (opravdano) poduzeo.

12.3. Žalbeni navodi tuženika u kojima se on poziva na druge račune koje je tužitelj izdao tuženiku na ime zastupanja u Postupku (i koje je tuženik platio), ali prije izdavanja Računa, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude pod točkom I. izreke, s obzirom na to da ti računi nisu bili predmet ovog postupka.

13. Na kraju valja reći i da je odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac