Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob 92/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja mlt. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], II. i III. tuženi zastupani po majci i z.z. ŽČ, te po posebnom skrbniku KČ iz Centra za posebno skrbništvo iz Zagreba, svi zastupani po punomoćnici Nikolini Koletić Carić, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa boravištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Franu Letici, odvjetniku u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj: P Ob-376/2019-49 od 26. siječnja 2023. ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj: P Ob-376/2019-54 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj: P Ob-376/2019-49 od 26. siječnja 2023. ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj: P Ob-376/2019- 54 od 27. listopada 2023. u točki II., III. , VI. izreke te u točki V. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti za uzdržavanje maloljetne II. tužiteljice ŠČ iznos od 11.238,95 eur te maloljetnog III. tužitelja BČ iznos od 11.238,95 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 150,00 eur počam od 01.10.2017. do plateža

- 150,00 eur počam od 01.11.2017. do plateža,

- 150,00 eur počam od 01.12.2017. do plateža,

- 150,00 eur počam od 01.01.2018. do plateža,

- 17,28 eur počam od 01.02.2018. do plateža,

- 17,28 eur počam od 01.03.2018. do plateža,

- 17,28 eur počam od 01.04.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.05.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.06.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.07.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.08.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.09.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.10.2018. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.11.2018. do plateža,

- 107,97 eur počam od 01.12.2018. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.01.2019. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.02.2019. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.03.2019. do plateža,

- 159,44 eur počam od 01.04.2019. do plateža,

- 190,59 eur počam od 01.05.2019. do plateža,

- 164,72 eur počam od 01.06.2019. do plateža,

- 164,89 eur počam od 01.07.2019. do plateža,

- 284,58 eur počam od 01.08.2019. do plateža,

- 290,13 eur počam od 01.09.2019. do plateža,

- 286,81 eur počam od 01.10.2019. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.11.2019. do plateža,

- 164,05 eur počam od 01.12.2019. do plateža,

- 276,86 eur počam od 01.01.2020. do plateža,

-164,05 eur počam od 01.02.2020. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.03.2020. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.04.2020. do plateža,

- 158,52 eur počam od 01.05.2020. do plateža,

- 162,03 eur počam od 01.06.2020. do plateža,

- 162,30 eur počam od 01.07.2020. do plateža,

- 161,36 eur počam od 01.08.2020. do plateža,

- 162,57 eur počam od 01.09.2020. do plateža,

- 161,81 eur počam od 01.10.2020. do plateža,

- 142,44 eur počam od 01.11.2020. do plateža,

- 162,57 eur počam od 01.12.2020. do plateža,

- 162,48 eur počam od 01.01.2021. do plateža,

- 162,12 eur počam od 01.02.2021. do plateža,

- 269,34 eur počam od 01.03.2021. do plateža,

- 146,86 eur počam od 01.04.2021. do plateža,

- 162,12 eur počam od 01.05.2021. do plateža,

- 163,28 eur počam od 01.06.2021. do plateža,

- 163,37 eur počam od 01.07.2021. do plateža,

- 163,28 eur počam od 01.08.2021. do plateža,

- 163,55 eur počam od 01.09.2021. do plateža,

- 162,92 eur počam od 01.10.2021. do plateža,

- 162,83 eur počam od 01.11.2021. do plateža,

- 162,92 eur počam od 01.12.2021. do plateža,

- 162,83 eur počam od 01.01.2022. do plateža,

- 161,81 eur počam od 01.02.2022. do plateža,

- 162,03 eur počam od 01.03.2022. do plateža,

- 162,30 eur počam od 01.04.2022. do plateža,

- 162,65 eur počam od 01.05.2022. do plateža,

- 296,77 eur počam od 01.06.2022. do plateža,

- 162,83 eur počam od 01.07.2022. do plateža,

- 163,01 eur počam od 01.08.2022. do plateža,

- 163,01 eur počam od 01.09.2022. do plateža,

- 162,83 eur počam od 01.10.2022. do plateža,

- 162,74 eur počam od 01.11.2022. do plateža,

- 162,57 eur počam od 01.12.2022. do plateža,

a od 01.12.2022. nadalje mjesečno iznos od 296,77 eura za svakog na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. tužiteljice otvoren kod Raiffeisen bank d.d., dok za to budu postojali zakonski uvjeti na način da je dospjele obroke dužan platiti odjednom a dospijevajuće do svakog posljednjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo platiti sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. V. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev mlt. drugo tužiteljice ŠČ u iznosu od 1.027,15 eur te tužbeni zahtjev mtl. treće tužitelja BČ u iznosu od 1.027,15 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 146,71 eur počam od 01.10.2017. do plateža,

- 146,71 eur počam od 01.11.2017. do plateža,

- 146,71 eur počam od 01.12.2017. do plateža,

- 146,71 eur počam od 01.01.2018. do plateža,

- 146,77 eur počam od 01.02.2018. do plateža,

- 146,77 eur počam od 01.03.2018. do plateža,

- 146,77 eur počam od 01. 04. 2018. do plateža.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe te zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena žalba prvo, drugo i treće tužitelja od 5. prosinca 2023. (zaprimljena 6. prosinca 2023.)

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke određeno je da će maloljetna kćerka stranaka ŠČ i maloljetni sin stranaka BČ stanovati s majkom ŽČ, u točki II. izreke određeno je da će I.tužiteljica ŽČ, ostvarivati pravo na isključivu roditeljsku skrb nad mlt. ŠČ, mlt. CČ, u odnosu na odluke o školovanju djece, izdavanje osobnih dokumenata i zdravstvenu skrb o djeci, dok će u odnosu na ostale elemente roditeljske skrbi roditeljska skrb oba roditelja biti zajednička. U točki III. izreke određeni su susreti i druženja tuženika i mlt. kćerke ŠČ i sina CČ na način da će se isti odvijati svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 9,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, pola školskih ljetnih praznika maloljetna ŠČ i maloljetni BČ provoditi će svake parne godine kod I.tužiteljice ŽČ i to cijeli osmi mjesec, a cijeli sedmi mjesec kod tuženika ĆČ u [adresa] i obrnuto svake neparne godine, pola zimskih školskih praznika i to drugi tjedan praznika kod I.tužiteljice ŽČ, a prvi tjedan u Republici Hrvatskoj kod tuženika ĆČ parne godine i obrnuto neparne godine, pola ostalih školskih praznika kod I.tužiteljice ŽČ i pola kod tuženika ĆČ u [adresa], svaki drugi vjerski i državni blagdan provoditi će kod tuženika na način da će tuženik dolaziti po djecu na adresu njihovog prebivališta i vraćati ih na adresu njihovog prebivališta o svom trošku uz tuženikovu najavu susreta i druženja I.tužiteljici ŽČ najmanje 3 dana prije održavanja istih, odnosno tuženikovu najavu provođenja zimskih i ljetnih praznika I.tužiteljici ŽČ najmanje 15 dana prije provođenja istih pisanim putem na e-mail I.tužiteljice ŽČ. U točki IV. izreke prvostupanjske presude određeno je da će roditelji informacije u vezi djece mllj. ŠČ i mllj. CČ razmjenjivati putem SMS-a i e-maila.

2. U točki V. izreke naloženo je tuženiku za uzdržavanje II.tužiteljice mlt. ŠČ platiti iznos od 12.266,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a od 1. prosinca 2022. nadalje plaćati mjesečno iznos od 296,77 eura na tekući račun majke i zakonske zastupnice sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate te je tuženiku naloženo za uzdržavanje III. tužitelja mlt. BČ platiti iznos od 12.266,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a od 1. prosinca 2022. nadalje plaćati mjesečno iznos od 296,77 eura na tekući račun majke i zakonske zastupnice sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

3. U točki VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima ŽČ, mlt. ŠČ i mlt. CČ prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.015,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

4. Protiv točaka II., III., V. i VI. citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

5. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

6. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika smatrajući da je prvostupanjski sud odluku o roditeljskoj skrbi pravilno utemeljio na nalazi i mišljenju Centra za socijalnu skrb te odluku o visini uzdržavanja pravilno utvrdio rukovodeći se dobi te potrebama djece i prihodima tuženika pa predlažu odbijanje žalbe uz naknadu im troškova sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da su su prvo tužiteljica i tuženik bivši izvanbračni drugovi u čijoj izvanbračnoj zajednici su rođena djeca mlt. drugo tužiteljica i mlt. treće tužitelj,

- da je drugo tužiteljica mlt. ŠČ rođena **.**.2008. a treće tužitelj mlt. BČ **.**.2011.,

- da od prestanka izvanbračne zajednice prvo tužiteljice i tuženika mlt. djeca stranka žive s tužiteljicom u [adresa],

- da tuženik živi i radi u Republici Njemačkoj,

- da je zaključno mišljenja djelatnika Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. sastavljenog za potrebe uređenja roditeljske skrbi prvo tužiteljice i tuženika u odnosu na mlt. djecu da je u najboljem interesu mlt. djece da i nadalje stanuju s majkom, obzirom na postojanje međusobne emocionalne privrženosti, primjerenih roditeljskih kapaciteta majke te postojanje stambenih uvjeta za adekvatan psihofizički razvoj djece,

- da je Centar za socijalnu skrb Samobor predložio da se osobni odnosi oca s mlt. ŠČ i CČ odvijaju:

- svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 9,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, na način da otac preuzme djecu na adresi njihovog prebivališta i na istu ih vrati po isteku određenog vremena,

- tjedan dana zimskih praznika i dva tjedna proljetnih praznika u Republici Hrvatskoj s obzirom da otac nije dostavio relevantne podatke o adekvatnim stambenim uvjetima u Republici Njemačkoj

- s obzirom da otac nije u mogućnosti redovito dolaziti u Republiku Hrvatsku, susrete i druženja za vikende kada ostvaruje pravo na susrete i druženja, otac bi trebao majci najaviti barem tri dana ranije, a za ljetne i zimske praznike barem 15 dana ranije,

- da roditelji informacije u vezi mlt. djece razmjenjivati putem SMS-a i e-maila pri čemu je prijedlog da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na školovanje djece, izdavanje osobnih dokumenata djece, kao i na zdravstvenu skrb o djeci,

- da je prvo tužiteljica u svom iskazu navela da i mlt. ŠČ i mlt. BČ izvannastavno pohađaju trening juda za što je potrebno izdvojiti 39,82 eur/300,00 kn za ime članarine za svako dijete, odjeću i obuću oko 6,64 eur/50,00 kn do 13,27 eur/100,00 kn mjesečno za svako dijete, školsku kuhinju19.91 eur/ 150,00 kn za svako dijete, školski pribor oko 6,64 eur/ 50,00 kn mjesečno za svako dijete a BČ pohađa plesni tečaj i mjesečna članarina iznosi 26,50 eur/200,00 kn. Režije za stan u kojem živi sa djecom plaća prosječno oko 132,72 eur/1.000,00 kn dok za hranu izdvaja ukupno oko 398,18 eur/3.000,00 kn. Nadalje, I.tužiteljica da je navela da djeci daje džeparac od oko 6.64 rut/50,00 do 13,27 eur/100,00 kn mjesečno, da mjesečno na ime kotizacije za natjecanja izdvaja oko 26,54 eur/200,00 kn mjesečno za svako dijete, trošak pokućnog interneta iznosi 19,91 eur/150,00 kn te mjesečno za bonove za mobitel daje oko 6,64 eur/50,00 kn za svako dijete. Do pandemije djeca su išla na izlete za što je bilo potrebno izdvojiti 13,27 eur/100,00 kn mjesečno po djetetu. ŠČ je imala nastavu u prirodi na kraju 4. razred te je taj trošak iznosi 212,36 eur/1.600,00 kn a BČ je u 1. razredu boravio u produženom boravku što je iznosilo 66,36 eur/500,00 kn mjesečno. Trošak ljetovanja svake godine za oboje djece iznosi ukupno oko 663,61 eur/5.000,00 do 796,34 eur/ 6.000,00 kn, a obzirom da djeca budu mjesec-dva kod njene sestre u kamp kućici. Nadalje I. tužiteljica je navela da njena plaća iznosi oko 929,06 eur/7.000,00 kn, mjesečni troškovi iznose oko 1.459,95 eur/ 11.000,00 kn te radi podmirivanja razlike je podigla i nenamjenski kredit u iznosu od 5.000,00 Eura. U uzdržavanju joj pomažu i roditelji u vidu pomoći i hrane i u novcu po potrebi. Navodi da tuženik plaća na njen račun za uzdržavanje djece vrlo male djece a sve kako je dostavljeno u pregledu prometa. Nadalje, I. tužiteljica navodi da ne zna gdje tuženi živi a djeci je rekao da živi u [adresa] te da radi kao vozač kamiona a kolika su mu primanja saznala je na raspravi pred Prekršajnim sudom u Samoboru. Navodi da u zadnje vrijeme tuženik redovito viđa djecu te svaki drugi ili čak svaki treći vikend djeca provode s tuženikom u kući njegovih roditelja a s njim su i ljetovali 9 dana,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da se sa mlt. ŠČ koja će sad imati 14 godina čuje svaki dan i da je on s kćeri u "fenomenalnim" odnosima, da je ona odlična učenica, da mu je rekla da je zaljubljena, da ima nekog dečka, da želi doći kod njega i da se raduje Njemačkoj, ali tuženik misli da to sprečava majka. Navodi da radi u Njemačkoj od 26. rujna 2019. kao vozač u firmi ... i njegova mjesečna plaća iznosi oko 1.950,00 Eura, da plaća za uzdržavanje svakog djeteta po 132,72 eur/1.000,00 kn mjesečno i još šalje 30 Eura mjesečno. Tih 132,72 eur/1.000,00 kn da je odredila gđa VČ, ravnateljica CZSS Samobor. Sa sinom Ž da se čuje malo manje, ali da imaju dobru komunikaciju, te mu je sin rekao da je bio na maturalnom, ali da je bilo glupo, također da je popravio ocjene i koliko zna po razgovoru i video pozivima matematika mu ide super, ali čitanje mu ne ide, i to sve zna jer iz razgovora s njima jer nema komunikaciju s majkom. U Hrvatsku da dolazi otprilike svakih mjesec do dva, prije da je i češće dolazio, međutim zbog Corone i novonastalih uvjeta dolazi svakih 1,5 mjesec do dva, te da nema druge djece za uzdržavanje. Ukazuje da je sklopio novi brak 20. kolovoza 2021. i u tom braku nema djece. U Njemačkoj da plaća stanarinu 600,00 Eur, režije 250,00 Eura, dva kredita po 200,00 Eura i za hranu mu je potrebno 350,00 Eura,

- da je tuženik u prethodno danom iskazu naveo da kad je otišao u Njemačku nije odmah mogao naći posao pa je uplaćivao koliko je mogao ali od kad se stalno zaposlio uplaćuje 265,45 eur/2.000,00 kn redovito, da se ne sjeća da je pred sucem za prekršaje izjavio da mu je plaća oko 1.459,95 eur/11.000,00 – 1.791,76 eur/13.500,00 kn.

- da iz obračunskih lista plaća za tuženika proizlazi da je u listopadu 2022. tuženik ostvario neto plaću u iznosu 2.068,85 eur, za rujan 2022. plaću 2.518,61 eur, za kolovoz 2022. 2.218,93 eur, za srpanj 2022. plaću 2.158,58 eur, za lipanj 2022. plaću 2.194,28 eur, za svibanj 2022. plaću 2.243,79 eur, za travanj 2022. plaću 2.053,05 eur, za ožujak 2022. plaću 2.069,80 eur, za veljaču 2022. plaću 2.168,70 eur, za siječanj 2022 plaću 2.037,99 eur, za prosinac 2021. 2.0413,84 eur, za studeni 2021. 2.424,05 eur, za listopad 2021. plaću 2.030,87 eur, za rujan 2021. 2.032,95 eur, za kolovoz 2021. plaću 1.726,00 eur, za srpanj 2021. plaću 2.383,95 eur, za lipanj 2021. plaću 1.878,62 eur, za svibanj 2021. plaću 1.943,49 eur, za travanj 2021. plaću 2.066,45 eur i za ožujak 2021. plaću 1.999,34 eur,

- da iz obračunske liste plaća tuženika proizlazi da je tuženik za siječanj 2020. primio neto plaću od 973,66 eur, za veljaču 2020. u iznosu od 900,31 eur, za ožujak 2020. neto plaću u iznosu 844,40 eura, za travanj 2020. plaću u iznosu od 900,31 eura, za svibanj 2020. , 1.917,75 eura, za lipanj 2020 u iznosu od 1.862,90 eura, za srpanj 2020. plaću od 2.059,28 eura te za kolovoza, rujan i listopad 2020. prema obračunskim listama tj. iznos od 1.731,81 eur, 1.939,53 eur te iznos od 1,976,26 eur.

( list 205 do 2015).

9. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud udovoljava zahtjevu tužitelja da mlt. djeca stranaka i to mlt. kćerka ŠČ i mlt. sin BČ stanuju s majkom ŽČ a pritom imajući u vidu nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. u kojem mišljenju se navodi da je zaključno mišljenje stručnog tima da je u najboljem interesu mlt. djece da i nadalje stanuju s majkom obzirom na postojanje međusobne emocionalne privrženosti, primjerenih roditeljskih kapacitete majke te postojanja stambenih uvjeta za adekvatan psihofizički razvoj djece.

10. Nadalje prvostupanjski sud prihvaća i dio tužbenog zahtjeva tužitelja pod toč. II a kojom predlažu da će I. tužiteljica ostvarivati pravo na isključivu roditeljsku skrb nad mlt. ŠČ i mlt. CČ u odnosu na odluku o školovanje djece, izdavanje osobnih dokumenta i zdravstvenu skrb o djeci dok će u odnosu na ostale elemente roditeljske skrbi, roditeljska skrb biti zajednička. Pri ovoj odluci sud je imao u vidu mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. gdje se navodi da je prijedlog da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na školovanje djece, izdavanje osobnih dokumenata djece kao i za zdravstvenu skrb o djeci.

11. Prvostupanjski sud je odlučio o susretima i druženjima tuženika i mlt. ŠČ i mlt. CČ dijelom sukladno mišljenju stručnog tima Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. godine a dijelom imajući u vidu da je u interesu djece da što duže provode vrijeme s ocem preko ljetnih praznika, dakle u širem obimu nego što je to Centar za socijalnu skrb Samobor odredio a kao i pola zimskih školskih praznika.

12. Obrazlaže prvostupanjski sud da je imao u vidu mišljenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. godine gdje se predlaže da se osobni odnosi oca s mlt. ŠČ i mlt. CČ odvijaju na slijedeći način: svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 9,00 sati do nedjelje u 19,00 sati na način da otac preuzme djecu na adresi njegovog prebivališta i na istu ih vrati do isteka određenog vremena, međutim s obzirom da otac nije u mogućnosti redovito dolaziti u RH, susrete i druženja za vikende kada ostvaruje pravo na susrete i druženja otac bi trebao majci najaviti barem tri dana ranije a za ljetne i zimske praznike barem 15 dana ranije. Vezano uz isto Centar je predložio da otac s mlt. djecom provodi tjedan dana zimskih praznika i dva tjedna ljetnih praznika u Republici Hrvatskoj, s obzirom da otac nije dostavio podatke o adekvatnih stambenim prilikama u Republici Njemačkoj.

13. Mišljenje je te zaključak prvostupanjskog suda da je u interesu mlt. djece da provode što više vremena sa ocem pa se prijedlog odnosno dio tužbenog zahtjeva pod toč. III koji se odnosi na osobne odnose oca sa mlt. djecom odnosno susrete s djecom čini svrhovit tako da otac provodi jedan cijeli mjesec tijekom ljeta sa svojom djecom odnosnom s mlt. ŠČ i mlt. CČ pri čemu se prvostupanjski sud poziva i na posebno stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 28. lipnja 2022. sastavljeno povodom prijedloga za izdavanje privremene mjere u sadržaju kojeg Centar ostaje pri mišljenju da se osobni odnosi oca s mlt. ŠČ i mlt. CČ odvijaju u Republici Hrvatskoj obzirom da otac nije dostavio relevantne podatke o adekvatnim stambenim uvjetima u Republici Njemačkoj, te da otac neredovito dolazi u Republiku Hrvatsku kada ima susrete i druženja s mlt. djecom što negativno utječe na odnos djece i roditelja kao i na iskaz psihologa Centra za socijalnu skrb s ročišta 1. srpnja 2022. a sve nakon razgovora s djecom iz čega proizlazi da su djeca dala iskaz da žele boraviti s ocem ali ne u Njemačkoj, time da prvostupanjski sud određuje i da će roditelji informacije u vezi djece mlt. ŠČ i mlt. CČ izmjenjivati putem SMS-a i e-maila.

14. U odnosu na visinu doprinosa za uzdržavanje prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik s obzirom na ostvarena primanja može mjesečno plaćati za uzdržavanje mlt. ŠČ i mlt. CČ 296,77 eur/2.236,00 kn za svako dijete. Obrazloženje je prvostupanjskog suda da je tuženik u razdoblju od mjeseca travnja 2022. pa do zadnjeg mjeseca za koji je dostavio podatke – listopad 2022. prima plaću visu od 2.000,00 eur pa kada se uzme u obzir da stan plaća prema njegovim navodima600,00 eura, 300,00 Eura, režije 250,00 eura da je razvidno da isto sveukupno iznosi 1.150,00 Eura.To što tuženik navodi da ima dva kredita po 200,00 eura da nikako ne može utjecati na odlučivanje o nižem uzdržavanju za djecu sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema praksi sudova Republike Hrvatske najvažnije je uzdržavanje djece a nakon toga sve ostalo, pa zaključuje da tuženik s obzirom na primanja može mjesečno plaćati za uzdržavanje mlt. ŠČ i mlt. CČ 296,77 eur/ 2.236,00 kn za svako dijete.

15. Osim plaće koju tuženik ostvaruje u Republici Njemačkoj tuženik da je vlasnik i nekoliko nekretnina u Republici Hrvatskoj i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak u ..., te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak u ... i k. č. br. [katastarska čestica] livada u .... Iako je tuženik na ročištu 24. rujna 2020 naveo navodi da je njegova mjesečna plaća oko 900,00 Eura zaključuje prvostupanjski sud da su takvi njegovi navodi u suprotnosti s njegovim navodima danim u predmetu pred Prekršajnim sudom u Samoboru posl.br. Pp j-887/2019 gdje je ispitan kao okrivljenik, a u kojem je sam naveo da njegova plaća u Njemačkoj iznosi od 1.459,95 eur/11.000,00 do 1.725,40 eur/13.500,00 kuna. S obzirom da je tuženik rođen 1980. zaključuje da je mlađa osoba te da po potrebi može ostvariti i prihode dodatnim radom.

16. Kako je tuženik uplaćivao pojedine iznose za uzdržavanje djece te kako je tužiteljska strana sukladno uplatama tuženika izvršenim na račun majke i z.z. mlt. tužitelja uredila tužbeni zahtjev podnescima od 21. rujna 2020. te 30. studenog 2022. visinu kojih uplata da tuženik nije osporio, to kao osnovan prihvaća konačno istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu te odlučuje kao u točki V. izreke pobijane presude.

17. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

18. u donošenju pobijane presude nije ostvarena niti povreda iz odredbe čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a na koju izrijekom upućuje tuženik u pogledu odluke sadržane u točki II. izreke pobijane presude. Prvostupanjska presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

19. Isto tako neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku prvostupanjsko suda sadržanu u točki II. izreke o isključivoj roditeljskoj skrbi prvo tužiteljice nad mlt. ŠČ i mlt. BČ u odnosu na odluke o školovanju djece, izdavanje osobnih dokumenata i zdravstvenu skrb o djeci.

20. Naime pravilno je prvostupanjski sud a na temelju mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. odlučio o izvršavanju isključive roditeljske skbri prvo tužiteljice nad mlt. ŠČ i mlt. BČ u odnosu na odluke o školovanju djece, izdavanje osobnih dokumenata i zdravstvenu skrb o djeci.

21. Odredbom čl. 105.st.1. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

22. Kako je u postupku utvrđeno da mlt. djeca stranka stanuju s majkom ŽČ u [adresa], da tuženik živi i radi u Republici Njemačkoj te u Hrvatsku gdje se djeca školuju i gdje im se pruža zdravstvena skrb dolazi povremeno pri čemu se cjelokupna suradnja škole i roditelja vezano uz djecu kako to proizlazi iz stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Samobor odvija isključivo putem majke, to je po ocjeni ovoga suda u interesu djece i u skladu s njihovom dobrobiti da samostalnu roditeljsku skrb u pogledu odluka o školovanju, izdavanju osobnih dokumenata i zdravstvene skrbi ostvaruje majka, u ovom postupku prvo tužiteljica čime su ispunjene pretpostavke za isto propisane odredbom čl. 105. st.1. ObZ-a.

23. Isto tako neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s mlt. djecom pravilnost koju pobija u dijelu kojim je određeno da će se isti odvijati na teritoriju Republike Hrvatske.

24. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju mišljenja stručnog Centra za socijalnu skrb Samobor a rukovodeći se i stavovima djece odredio da će se osobni odnosi odvijati u Republici Hrvatskoj. Ovo prvenstveno iz razloga jer je u postupku utvrđeno da tuženik kao otac tijekom postupka nije dostavio relevantne podatke o adekvatnim stambenim uvjetima u Republici Njemačkoj. Žalbeni navod tuženika da su djeca u dobi kada bi ih veselila putovanja u inozemstvo nisu relevantna kraj naprijed iznijetog utvrđenja te u postupku iskazanu volju djece za održavanje osobnih odnosa s ocem ali ne u Njemačkoj.

25. U odnosu na dosuđene iznosa uzdržavanja za mlt. drugo i treće tužitelja tuženik sadržajem žalbe u bitnome ukazuje da do 26. rujna 2019. nije živio u radio u Njemačkoj nego u Zagrebu s mjesečnim primanja od maksimalno 663,61 eur/5.000,00 kn, pri čemu smatra da je prvostupanjski sud kako za navedeno razdoblje do njegova odlaska u Njemačku, tako i za nastavno razdoblje kada živi i radi u Republici Njemačkoj njegovu obvezu uzdržavanja utvrdio u previsokom iznosu smatrajući da je potrebno njegovu obvezu uzdržavanja za cijelo utuženo razdoblje odrediti u iznosu od 150,00 eru mjesečno za svako mlt. dijete te predlaže da se do tog mjesečnog iznosa od 150,00 eur za cijelo razdoblje umanjiti po prvostupanjskom sudu utvrđenu obvezu uzdržavanja upirući i da prvo tužiteljica ostvaruje pravo na dječji doplatak u visini od 325,00 eur po djetetu.

26. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja osnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjske odluke sadržane u toč. V. izreke u djelu kojim je obvezan plaćati iznos uzdržavanja za mlt. drugo tužiteljicu i mlt. treće tužitelja u dosuđenim iznosima za razdoblje od 1. rujna 2017. pa do proljeća 2018. (pri čemu je prvi proljetni mjesec, mjesec travanj 2018.) te su u odnosu na ovo razdoblje, razdoblje od rujna 2017. pa do zaključno s ožujkom 2018. po ocjeni ovoga suda osnovani žalbeni navodi tuženika da njegova obveza uzdržavanja za svako mlt. dijete za ovaj period ne može iznositi više od 150,00 eur mjesečno.

27. Naime, Iz stanja spisa proizlazi da su prvo tužiteljica i tuženik po prestanku izvanbračne zajednice u 2017., i u vrijeme dok je tuženik živio i radio u Republici Hrvatskoj postigli sporazum da će prvo tuženik doprinositi za uzdržavanje mlt. djece iznosom od 132,72 eur/1.000,00 kn za svako dijete.

28. Iz navoda prvo tužiteljice iznijetih u tužbi proizlazi da je tuženik na rad u Republiku Njemačku otišao u proljeće 2018. Takvo vrijeme odlaska tuženika na rad u Republiku Njemačku potkrijepljeno je i sadržajem Stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. koje je izrađeno za potrebe ovog postupka a sve na temelju izvršenog razgovora s prvo tužiteljicom i tuženikom.

29. Za istaći je da spisu ne prileže podaci o ostvarenim primanjima tuženika u 2017. te do njegovog odlaska u Republiku Njemačku u 2018. pa prvo tužiteljica u pogledu ovog perioda, do odlaska tužitelja u Njemačku, prema stanju spisa nije ni dokazala da je tuženik ostvarivao bilo kakva povećana primanja u odnosu na ona koje je imao u vrijeme kada su prvo tužiteljica i tuženik kao roditelji mlt. drugo tužitelja i treće tužitelja, a po prestanku svoje izvanbračne zajednice početkom rujna 2017. postigli dogovor da će tuženik doprinositi za uzdržavanje svakog djeteta iznosom od po 132,72 eur/ 1.000,00 kn.

30. Kako u odnosu na ovu razdoblje nije dokazano da je tuženik ostvarivao bilo kakva povećana primanja već je za vrijeme dok je živio i radio u Republici Hrvatskoj ostvarivao primanja oko 530,89 eur/4.000,00 do 663,61 eur/5.000,00 kn kako to navodi tužiteljica u tužbi i tijekom postupka a polazeći od toga kako je obveza tuženika uzdržavati djecu, to je ocjena je ovoga suda rukovodeći se uzrastom, potrebama i interesima djece da je tuženik u navedenom periodu dok je živio i radio u Republici Hrvatskoj u obvezi doprinositi za uzdržavanje svakog mlt. djeteta iznosom od 150,00 eur mjesečno, kako to ističe sadržajem žalbe, a ne u visini od 296,77 eur mjesečno kako je tu obvezu za ovaj period utvrdio prvostupanjski sud.

31. Uzimajući u obzir da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2017. pa do odlaska na rad u Republiku Njemačku u proljeće 2018. bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. drugo tužiteljice i mlt. treće tužitelja iznosom od 150,00 eur za svakog te u postupku utvrđena izvršena plaćanja tuženika u navedenom razdoblju u visini od 132,72 eur/ 1.000,00 po djetetu mjesečno za siječanj, veljaču i ožujak 2018., proizlazi da je tuženik u obvezi tužiteljici za razdoblje od 1. rujna 2017. pa zaključno s ožujkom 2018. isplatiti ukupni iznos od 651,84 eur a ne iznos od 1.679,23 eur kako ga je to za ovo razdoblje obvezao prvostupanjski sud.

32. Slijedom iznijetog prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja u razdoblju od 1. rujna 2017. pa zaključno s ožujkom 2018. preko iznosa od 651,84 eur do zahtijevanog iznosa od 1.679,23 eur temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a valjalo je preinačiti te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.027,15 eur kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u točki III. izreke.

33. U odnosu na ostalo razdoblje ( razdoblje od proljeća 2018. pa nadalje, tj. od travnja 2018. kao prvog proljetnog mjeseca pa zaključno s studenim 2022.) neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o visini njegove obveze uzdržavanja u iznosu od 296,77 eur za svako dijete koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio s obzirom na činjenicu rada tuženika u Republici Njemačkoj te s tim u vezi ostvarenih primanja tuženika.

34. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da do 26. rujna 2019. nije živio i radio u Republici Njemačkoj, nego u Zagrebu s primanjima od maksimalno 663,61 eur/5.000,00 kn mjesečno.

35. Naime, protivno takvim žalbenim navodima tuženika, iz stanja spisa proizlazi da tuženik već od proljeća 2018. živi u [adresa], a što potvrđuje sadržaj Stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. srpnja 2020. koje je izrađeno za potrebe ovog postupka, na temelju izvršenog razgovora s prvo tužiteljicom i tuženikom, iz kojeg proizlazi da tuženik živi u [adresa] od proljeća 2018. Nadalje, u ovom postupku tuženik, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud saslušavan je kao okrivljenik pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru u predmetu pod posl.br. Pp J-887/2019 pred kojim sudom je još u srpnju 2019. dao iskaz u kojem je naveo da je zaposlen u Njemačkoj s mjesečnim primanjima od 1.459,76 eur/ 11.000,00 do 1.791,76 eur/ 13.500,00 kn, pa ovakve okolnosti slučaja ukazuju na neosnovanost žalbenih navoda tuženika da u Republici Njemačkoj radi od kraja rujna 2019.

36. Uzimajući u obzir u postupku utvrđenu činjenicu rada tužitelja u Republici Njemačkoj te visinu primanja istog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio obvezu uzdržavanja mlt. djece u razdoblju od proljeća 2018. pa nadalje od kada tužitelj živi u radi u Njemačkoj u visini od 296,77 eur mjesečno po djetetu.

37. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja iznosa uzdržavanja imao u vidu dob djece tj. činjenicu da je mlt. drugo tužiteljica rođena **.**.2008. a mtl. treće tužitelj **.**.2011., te je imajući u vidu materijalne potrebe djece tog uzrasta koji obuhvaćaju troškove hrane, odjeće, obuća, kupnje knjiga, džeparac, pohađanja izvan nastavnih aktivnosti, izleta i sportskih aktivnosti, uzimajući u obzir i konkretne financijske i socijalne prilike oca te njegove prihode , pravilno rukovodeći se odredbama čl. 311. do 314. ObZ-a utvrdio visinu iznosa uzdržavanja u iznosu od 296,77 eur mjesečno za svako dijete.

38. U odgovoru na žalbene navode tuženika treba istaći da je odredbom čl. 288.st.1. ObZ-a u propisanom da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposobni roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

39. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje ( čl. 313.st.1. ObZ-a).

40. Prema odredbi čl. 313. st.4. ObZ-a kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

41. U odnosu na određenu visinu uzdržavanja, ovaj sud smatra, a sve imajući u vidu prihode koje tužitelj ostvaruje radom u Republici Njemačkoj te imovinsko i zdravstveno stanje tuženika a uzimajući u obzir potrebe djece te njihovu životnu dob da protivno žalbenim navodima tuženika nema osnove da se njegova obveza uzdržavanja mlt. ŠČ i BČ za period od kada isti radi u Republici Njemačkoj, a to je od proljeća 2018. pa nadalje utvrdi u nižem iznosu od iznosa od 296,77 eur po djetetu.

42. Za napomenuti je da je tuženik zrela i zdrava muška osoba ( rođen 1980.) koja je kao roditelj prvenstveno dužan uzdržavati svoju maloljetnu djecu, odnosno dužan je od svojih prihoda prvenstveno podmiriti obveze uzdržavanja prema djeci, pa ukoliko je to potrebno, i dodatnim radom i angažmanom osigurati dodatne prihode za uzdržavanje djece. Utoliko je neosnovano upiranje tuženika sadržajem žalbe da je njegova plaća u prvoj polovici 2020. prema sadržaju platnih lista bila između 900,00 i 1.500,00 eur, u situaciji kao što je konkretna kada se je ista u razdoblju prije 2020. kretala u rasponu od 1.459,95 -1.725,40 eur (11.000,00 do 13.500,00 kn), prema navodima samog tuženika danih u postupku pred Prekršajnim sudom ( list 66) te kada se je ista u razdoblju nakon toga iste te 2020. bila u rasponu od 1.862,90 eur pa do 2.059,28 eur, a potom tijekom 2021. i 2022. viša od 2.000,00 eur.

43. Evidentno je da je tuženik radom u Republici Njemačkoj ostvaruje veća primanja od prosječnih primanja u Republici Hrvatskoj pri čemu se potrebe djece određuju i prema standardu tuženika kao roditelja koji ima obvezu uzdržavanja.

44. Žalbeni navodi tuženika koji se odnose na troškove života u Republici Njemačkoj nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i iz razloga jer tuženik do zaključenja glavne rasprave izuzev svojih navoda nije pružio dokaz na okolnosti troškova života u inozemstvu te visine eventualnih novčanih obveza za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba, pri čemu pravilno prvostupanjski sud polazeći od iskaza tuženika o visini istih koji tuženik ponavlja i sadržajem žalbe zaključuje da će tuženik s obzirom na primanja koja ostvaruje biti u mogućnosti podmiriti iste.

45. Također, žalbeni navod tuženika o kreditnim obvezama nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude iz razloga što prema odredbi čl. 313. st. 5. ObZ-a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužni za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u konkretnom slučaju nije dokazano da su navedene pretpostavke ispunjene.

46. Valja ukazati da uzdržavanje djeteta ima prednost pred svim drugim obvezama (kredit i sl.), te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućuju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti što znači ulagati pojačani napor pa makar na štetu vlastitog uzdržavanja upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti.

47. Dakle, obveza uzdržavanja ima prioritet u odnosu na tuženikove druge obveze, odnosno kreditne obveze, budući da iste nisu nužne za zadovoljenje tuženikovih osnovnih životnih potreba.

48. Slijedom naprijed iznijetog uzimajući u obzir da je tuženik u razdoblju od odlaska na rad u Republiku Njemačku u proljeće 2018. pri čemu je prvi proljetni mjesec, mjesec travnja 2018., to je od tada pa nadalje u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. drugo tužiteljice i mlt. treće tužitelja iznosom od 296,77 eur za svakog. Uzimajući u obzir da je za ovo razdoblje po tužiteljima zahtjevan iznos uzdržavanja od 296,77 eur mjesečno umanjen za već plaćene iznose po tuženiku te da je tužbeni zahtjev s obzirom na izvršena i uračunata plaćanja konačno preciziran podneskom od 30. studenog 2022., pravilnost kojeg uračunavanja izvršenih plaćanja tuženik nije osporio, niti je u konačnosti sadržajem žalbe doveo u sumnju, to je za ovo razdoblje pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 10.587,11 eur, tj. u mjesečnim iznosima pobliže navedenim u izreci, sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog slijedećeg u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 289.st.2. ObZ-a.

49. Upiranje tuženika sadržajem žalbe da nekretnine kojih je vlasnik u Republici Hrvatskoj nemaju veliku vrijednost te da te nekretnine ne mogu generirati prihod zbog naprijed iznijetih okolnosti te činjenice da tuženik izuzev obveze uzdržavanja II. i III. tužitelja nema drugih obveza uzdržavanja nisu od odlučnog značenja.

50. Isto tako nisu od odlučnog značenja žalbeni navodi tuženika da prvo tužiteljica kao majka drugo i treće tužitelja zbog rada tuženika u Njemačkoj svaki mjesec prima dodatak za djecu u iznosu od 325,00 eur po djetetu. Ovo iz razloga jer se dječji doplatak ne uračunava i ne uzima u obzir prilikom određivanja iznosa za uzdržavanje mlt. II. i III. tužitelja kao djece tuženika te obveznika njihova uzdržavanja. To iz razloga što doplatak za djecu nije prihod djeteta koji podrazumijeva odredba članka 314. stavka 3. ObZ-a, već osobno pravo roditelja (i drugih korisnika predviđenih zakonom) s kojim dijete živi (članak 1. i 6. Zakona o doplatku za djecu /Narodne novine, broj: 94/2001., 138/2006., 107/2007., 37/2008., 61/2011., 112/2012., 82/2015., 58/2018./), u vidu potpore za uzdržavanje i odgoj tom roditelju/korisniku, odnosno u konkretnom slučaju osobno pravo majke maloljetnih tužitelja.

51. Konačno u odnosu na žalbene navode koji se tiču doplatka za djecu valja reći da se o neuračunavanju doplatka za djecu u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba mlt. djece prije određivanja mogućnosti i obveze zadovoljavanja uzdržavanja mlt. djece od tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019. Roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

52. Isto tako i u odnosu na odluku o trošku treba reći da neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da bi u ovom postupku svaka stranka trebala snositi svoj trošak postupka. Naime, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u kojem se odlučivalo o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju (čl. 366. st. 1. ObZ-a), a vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu spora ovaj sud ocjenjuje da tuženik treba naknaditi tužiteljima troškove postupka.

53. Naime, oko pitanje s kime će djeca živjeti nije bilo posebnog spora među strankama, dok se tuženik protivi da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na odluke o školovanju djece, izdavanja osobnih dokumenata i zdravstvenoj skrbi te osporavao visinu zahtjeva za uzdržavanje.

54. Kako je konačno odlučeno da će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i to u odnosu na donošenje odluke vezano uz obrazovanje, izdavanje osobnih dokumenata i zdravlje djece, pri čemu su tužitelji uspjeli s zahtjevom za uzdržavanje time da se najveći dio parničnih troškova odnosi na dokazivanje visine primanja tuženika to je prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak, pri čemu je trošak pravilno odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 ).

55. Slijedom svega naprijed iznijetog o žalbi tužitelja temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a te odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

56. Zbog neznatnog uspjeha u žalbenom postupku tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav žalbe. Isto tako ni tužiteljima ne pripada prvo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu. budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

57.Slijedom iznijetog o troškovima žalbeno postupka temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

58. Prvostupanjska presuda u točki I. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

59. Prvostupanjski presuda od 26. siječnja 2023. po prijedlogu tužitelja ispravljena je u točki V. izreke rješenjem posl.br. P Ob-376/2019-54 od 27. listopada 2023. Rješenje o ispravku tužitelji su zaprimili 2. studenog 2023. pa kako tužitelji podneskom od 5. prosinca 2023. (zaprimljenim 6. prosinca 2023) sadržajno podnose žalbu protiv rješenja o ispravku presude, koju su podnijeli po proteku roka od petnaest dana za njezino podnošenje to je žalbu tužitelja protiv rješenja o ispravku kao nepravovremenu temeljem odredbe čl. 380.t.1.ZPP-a odbaciti te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković