REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-97/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ČŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Petar Tomljanović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se dio izreke rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II- 112-07/23-01/173, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 11. travnja 2023. koji glasi: „i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje“.

II. Tužiteljica ČŽG raspoređuje se s danom 1. veljače 2021. u Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostavu u Senju, na radno mjesto sanitarni inspektor, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje, uz ostale uobičajene prateće odluke, uključujući utvrđivanje prava na plaću, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Odboru za državnu službu da tužiteljici ČŽG nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/21- 01/35, URBROJ: 443-01-02-02-23-22 od 25. siječnja 2023., donesenim u ponovnom postupku, tužiteljica je s danom 1. veljače 2021. raspoređena u Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi u [adresa], uz utvrđivanje pripadajuće plaće i ostale prateće odluke.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/23-01/173, URBROJ: 566-01/17- 23-2 od 11. travnja 2023., odlučujući o žalbi tužiteljice, poništio prvostupanjsko rješenje od 25. siječnja 2023., uz dostavu predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Drugostupanjska odluka tuženika bazira se, u osnovi, na utvrđenjima da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja manjkavo.

3. Historijat rješavanje ove upravne stvari strankama je poznat.

4. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje karijerno kretanje upire na zakonom predviđenu mogućnost raspoređivanja zatečenih službenika Državnog inspektorata na radnim mjestima za koja ne ispunjavaju uvjet stupnja obrazovanja i tvrdi, u bitnome, da se našla u „začaranom krugu“ u kojem tuženik poništava rješenja prvostupanjskog tijela, dok prvostupanjsko tijelo ustraje pri svojim stajalištima različitima od tuženikovih. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar, raspoređivanjem tužiteljice s danom 1. veljače 2021. u Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, na radno mjesto sanitarni inspektor u Ispostavi u [adresa], uz utvrđivanje pripadajuće plaće. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da se ova vrsta upravne stvari rješava po slobodnoj ocjeni i da tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, nije ovlašten raspoređivati službenike unutar prvostupanjskog tijela. Poziva se i na upravnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog tuženikovoj argumentaciji. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Ovaj je upravni spor izvorno vođen pod poslovnim brojem Us I-1284/2023, pri čemu je bio određen prekid spora. Upravni je spor nastavljen pod poslovnim brojem Us I-97/2025 nakon zaprimanja drugostupanjske presude u povezanom predmetu poslovnog broja UsI-12/2023.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Sud nije prihvatio dodatne dokazne prijedloge tužiteljice, budući da i bez njihova izvođenja stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužiteljice.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 14. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne zakonske odredbe. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

10. Tuženik osnovano upire na ograničenja kojima je drugostupanjsko tijelo povrgnuto u ovoj vrsti predmeta, te na s time povezanu dosljednu upravnosudsku praksu. No, u specifičnoj situaciji poput konkretne, koja ulazi među povezane predmete za koje je Sudu poznato da prvostupanjsko tijelo tvrdokorno odbija postupiti prema uputama tuženika kao drugostupanjskog tijela, što je među strankama nesporno, Sud mora pronaći rješenje kojim se prekida spomenuti „začarani krug“ (odnosno tzv. ping- pong) i omogućiti ostvarivanje prava tužiteljice na djelotvorno pravno sredstvo. Pravni poredak, naime, izrijekom ne predviđa djelotvoran izlaz iz takve situacije, jer se propisi i ne pišu polazeći od toga da će prvostupanjska javnopravna tijela uporno prkositi odlukama drugostupanjskih tijela. Zbog toga je sud dužan pronaći i primijeniti odgovarajuću soluciju za izlaz iz odnosne situacije, kako temeljne vrijednosti vladavine prava ne bi došle u pitanje zbog zlouporabe važećeg normativnog okvira i pravne prirode konkretne vrste predmeta. U tom se svjetlu u cijelosti zakonitim ne može ocijeniti ni drugostupanjsko rješenje, kojim je predmet opetovano vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, premda je tuženiku poznato to da u konkretnom slučaju više nije riječ o djelotvornom sredstvu za zaštitu prava stranke. Usto, daljnje vođenje postupka bitno bi povećalo rizik utvrđivanja povrede prava tužiteljice na suđenje u razumnom roku, pri čemu se u tom pogledu u kontekstu upravnoga spora trajanje rješavanja predmeta računa od prvog izjavljivanja žalbe u upravnom postupku.

11. Usto, na umu je potrebno imati praksu Suda Europske unije u pogledu pojave tzv. ping-ponga u upravnom postupku i upravnom sporu. Primjerice, u presudi toga Suda od **.**.2019., P, C-556/17, naglašeno je da sud mora izmijeniti odluku upravnog tijela koja nije u skladu s njegovom prethodnom presudom i zamijeniti je svojom odlukom te, ako je potrebno, izuzeti od primjene nacionalni propis koji sudu zabranjuje takvo postupanje. Takvo je stajalište u svojem mišljenju u navedenom predmetu zauzeo i nezavisni odvjetnik Michal Bobek. Konkretna vrsta predmeta (raspoređivanje državnog službenika na radno mjesto) ne razumijeva primjenu europskog prava. No, bez obzira na to, Upravni sud u Rijeci spomenutu praksu smatra mutatis mutandis primjenjivom i u ovome sporu, radi ostvarivanja temeljnog prava na pravično suđenje, odnosno pravični (upravni) postupak, u kontekstu odbijanja prvostupanjskog tijela da postupi u skladu s odlukama drugostupanjskog tijela. K tomu, dužnost države da osiguran učinkovitost pravnih lijekova i djelotvornost sudskog ispravljanja povrede prava naglašena je i praksom Europskog suda za ljudska prava, što je na odgovarajući način primjenjivo i u odnosu na pravna sredstva u upravnom postupku.

12. Sukladno prethodnom, te primjenom članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), Sud ne nalazi drugog pravno valjanog načina za rješavanje ovoga spora doli odluka sadržanih u točkama I. i II. izreke ove presude. Zbog posebnosti ovog predmeta, navedenih u točki 10. ovog obrazloženja, Sud je, da bi ostvario svoju ustavnu i konvencijsku ulogu, ovdje bio dužan izaći iz okvira standardne primjene općeg ograničenja diskrecijskog odlučivanja upravnih sudova propisanog člankom 116. stavcima 1. i 3. ZUS-a. Sud je tako postupio iznimno, zbog prethodno iznesenih posebnosti ovog slučaja, a ne zbog generalnog dovođenja u pitanje pravila prema kojem upravni sud nije ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto javnopravnog tijela.

13. U izvršenju ove presude prvostupanjskom tijelu preostaje donijeti razrađujuće rješenje, s uobičajenim elementima koje sadržava rješenje o rasporedu na radno mjesto nakon preustroja, uključujući utvrđivanje plaće tužiteljice. Pritom je u obzir potrebno uzeti i iznose plaća koje je tužiteljica ostvarila u međuvremenu, budući da tužiteljica ne smije doći u povoljniji položaj od onoga u kojem bi bila da je o njezinom rasporedu od početka odlučeno kao ovom presudom. Pri izvršenju ove presude javnopravna su tijela podvrgnuta odredbama članka 151. ZUS-a. Uz to, dosljednim izvršenjem ovosudne presude donesene u povezanom predmetu poslovnog broja Us I-31/2025 otpada potreba da zasebno jednako rješenje bude doneseno i u izvršenju ove presude.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika tužiteljice podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Nije prihvaćena stavka troškovnika tužiteljice koje se odnosi na sastav podneska od 14. prosinca 2023., budući da se njegov sadržaj tiče predlaganja prekida spora (o čemu je sud ovlašten odlučiti i po službenoj dužnosti), te se ne odnosi na meritum spora. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Petru Tomljanoviću, Senj, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d

- Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5