Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ani Smolčić i Ivani Marković Palaić iz Siska, protiv tuženika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici iz Siska, uz sudjelovanje stranke mlt. GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku VS, dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj P Ob-255/2022-36 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11.lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Usvajanjem žalbe tuženika i odbijanjem žalbe tužiteljice presuda Općinskog suda u Sisku, broj P Ob-255/2022-36 od 24. veljače 2025., preinačava se i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 06. prosinca 2017. godine, odobren Rješenjem Općinskog suda u Sisku, R1 Ob-66/2018 od 19. veljače 2018. godine u odnosu na sadržaj roditeljske skrbi na način da će majka JS, OIB [osobni identifikacijski broj] samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. GS, OIB [osobni identifikacijski broj] u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta, osim za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pitanjima djeteta iz čl. 100.st. 1.toč. 1. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti) za što majka JS mora imati pisanu suglasnost oca ČS.".

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj P Ob-255/2022-36 od 24. veljače 2025., točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice i presuđeno je da se mijenja Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 06. prosinca 2017. godine, odobren Rješenjem Općinskog suda u Sisku, R1 Ob-66/2018 od 19. veljače 2018. godine u odnosu na sadržaj roditeljske skrbi na način da će majka JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta, osim za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pitanjima djeteta iz članka 100. stavak 1. točke 1. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti) za što majka JS mora imati pisanu suglasnost oca ČS. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku ČS, da nadoknadi tužiteljici JS, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica je izjavila žalbu u odnosu na odluku o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga, te ističe da je u izreci presude trebalo navesti i odbijajući dio troškova postupka te valjano obrazložiti. Tužiteljica navodi da je troškove specificirala podneskom od 13. siječnja 2025., te predlaže žalbu usvojiti i tužiteljici dosuditi troškove postupka prema troškovniku i traži trošak žalbe.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke I. izreke navedene presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnom smatra da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pogrešno zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Ističe da je presudom Općinskog suda u Sisku, broj P Ob-48/2020 od 20. kolovoza 2020., određen način održavanja osobnih odnosa tuženika sa mlt. GS, ali da se te odluke tužiteljica ne pridržava, te da je uz potporu svojih roditelja prekinula sve kontakte tuženika sa mlt. GS. Tuženik navodi da prvostupanjski sud ispušta iz vida da tuženik ne zanemaruje svojevoljne obveze prema mlt. djetetu, već da je u tome spriječen samovoljom tužiteljice. Tuženik dalje ističe da je navedenom presudom, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-726/2020 od 7. listopada 2020., odbijen zahtjev tužiteljice radi donošenja odluke o samostalnom vršenju roditeljske skrbi, te da tužiteljica svojevoljno istovremeno uskraćuje i mlt djetetu viđanje i kontakte s ocem i na sve načine opstruira tuženika u ostvarivanju roditeljskog prava koje ima po zakonu. Tuženik dalje navodi da je kao otac onemogućen od strane majke, tužiteljice, u vršenju roditeljskog prava, a da ta činjenica proizlazi i iz provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud paušalno i površno ocijenio. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana

4.1. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe i tužiteljice i tuženika, te po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 6/24 – dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, ali je materijalno pravo pogrešno primijenjeno odnosno odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 dalje: ObZ).

6. Predmet ovog postupka je donošenje odluke kojom bi se mijenjao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 6. prosinca 2017., na način da bi tužiteljica samostalno ostvarivala pravo na roditeljsku skrb u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi uključujući i promjenu prebivališta, boravišta, osim zastupanja u vezi bitnim osobnim pitanjima djeteta iz članka 100. stavak 1. točke 1. i 3. ObZ.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, jer da tuženik nije spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj skrbi, da ne pokazuje interes za ostvarivanje roditeljske skrbi i da ne doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta.

8. Prema stavu ovog suda, takav zaključak prvostupanjskog suda, kao i stav prema konkretnoj situaciji nije osnovan, a niti ide za dobrobit djeteta.

9. Prema odredbi članka 84. ObZ-a;

(1) Dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje.

(2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama.

(3) Dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja.

(4) Dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.

10. Dijete želi pomoć roditelja ili drugih osoba koje se o njemu skrbe kada je bolesno, želi sigurnost koju mu pruža saznanje da će ga roditelji zaštiti u nekoj opasnoj ili neugodnoj situaciji, želi živjeti sa njih oboje i ne želi biti dovedeno u situaciju da mora birati između njih, želi i u situaciji kada roditelji žive odvojeno sa svakim od njih provesti vrijeme, da mu oboje dođu na školsku predstavu ili ga drže za ruku kod zubara, sjede uz njegov bolesnički krevet, pomažu mu u učenju, želi se družiti s bakama i djedovima, bratićima i sestričnama i ostalim njemu bliskim osobama, želi samo izabrati školu koju će polaziti, a kasnije i zanimanje kojim će se baviti

11. Nesporno je da svako dijete, pa tako i mlt. dijete stranaka, ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a kako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb oba roditelja, ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ObZ- a.

12. Člancima 91. do 126. ObZ-a detaljno su opisana prava i postupanja povezana s roditeljskom skrbi i održavanjem osobnih odnosa kako na načelnoj razini tako i za slučaj kada roditelji ne žive zajedno s djetetom ili kada su u nemogućnosti izvršavati roditeljsku skrb.

13. Prema odredbi članka 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornost i dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti.

14. Sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta (članak 123. ObZ).

15. Prema Konvenciji o pravima djeteta (UN 1989.), koja je temeljni dokument na svjetskoj razini i Republika Hrvatska se smatra strankom Konvencije od dana osamostaljenja odnosno 8. listopada 1991., četiri su osnovna načela o pravima djeteta kao temelj svih prava djeteta:

a) Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”. b) Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.

c) Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. d) Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

16. Konvencija je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

17. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:

- da je mlt. dijete stranaka GS rođena **.**.2016., u ovom parničnom postupku zastupana po posebnoj skrbnici radi zaštite njezinih prava, ali da sama nije sudjelovala u ovom parničnom postupku,

- da nije sporno da na odnos tužiteljice i tuženika veliki utjecaj imaju roditelji stranaka, prvenstveno roditelji tužiteljice,

- da iz iskaza svjedoka, nesrodnih svjedoka (RS, AS), proizlazi da je tuženik održavao kontakte s djetetom, ali da su roditelji tužiteljice kao i sama tužiteljica onemogućavali redovite susrete i druženja, a da je dijete kad bi dolazilo kod tuženika bilo sretno, da su baka i djed – roditelji tuženika, uvijek s radošću dočekivali dijete, kupovali djetetu, ali da ono što su kupili nije smjela nositi kući, da tuženik živi u obiteljskoj kući s roditeljima, time da tuženik živi na katu i ima posebnu sobu za dijete, da znaju da je tuženik odustao od kontaktiranja s djetetom zbog ponašanja roditelja tužiteljice kao i same tužiteljice,

- da iz iskaza Stojane Poljak, socijalne radnice, proizlazi da je vršila nadzor u obitelji stranaka od prosinca 2021. do lipnja 2022., da postoji nedostatak osobnih odnosa s djetetom u vidu prihvaćanja termina za kontakte i provođenje roditeljski skrbi u obitelji majke, da je neadekvatan pristup za suradnju za ostvarivanje roditeljske skrbi oba roditelja, da tuženik smatra da je dijete izmanipulirano od strane majke i da je pod utjecajem majke, da su osobni odnosi oca s djetetom održavani u kući majke, u kuhinji uz nazočnost majke tužiteljice – bake, što je dovodilo do napetog ozračja pa su ta druženja trajala vrlo kratko, jednom na igralište te odlazak u McDonalds, i na rođendansko slavlje u kuću tuženika gdje se dijete igralo i atmosfera je bila vesela, ali da je po povratku majka tužiteljice negodovala, time da ona kao osoba koja provodila nadzor i bila prisutna svakom druženju tuženika i djeteta, nije reagirala na takvo ponašanje majke tužiteljice, da otac želi vidjeti dijete makar i bez druženja, da bi dijete išlo k ocu, a onda bi se predomislilo i rasplakalo, ali da je nakon ponašanja roditelja tužiteljice odustao od svakog daljnjeg kontaktiranja s djetetom, da se tužiteljica oslanja na svoje roditelje, te da roditelji imaju veliki utjecaj na odnos stranaka na što im je ukazivala, ali bez uspjeha. Svjedokinja je iskaza da smatra da ako se želi izmanipulirati utjecaj oca da nije u redu odrediti samostalno skrbništvo, da ne postoji ništa čime bi on doveo u pitanje svoju roditeljsku obvezu, ali s tehničke strane ako bi takva odluka olakšala tužiteljici oko svakodnevnih stvari, da bi takva odluka bila u interesu djeteta,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik ne pita za dijete, da ne plaća alimentaciju, da ne komunicira s tuženikom osim ako je potreban neki potpis, da je tuženik nije nikada nazvao i pitao za dijete, da ona bodri dijete da ide k ocu, da u automobilu kojim tuženik dođe po dijete nema sjedalice za dijete i da je njena majka zvala zbog toga policiju,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je točno da dijete ne želi ići k njemu ,da smatra da je dijete izmanipulirano, da nije točno da ne želi brinuti o svom djetetu, jer da je tako ne bi se ni odazvao na sud, da točno da je nakon dva mjeseca u periodu nadzora odustao, jer smatra da dijete može ići k njemu u [adresa] jer da ima sve uvjete, da više ne zove tužiteljicu jer bi ga svaki put kad nazove izvrijeđala, da nije htio putem ovrhe ostvarivati prava iz pravomoćne presude kojom je određen način druženja i susreta kako ne bi time djetetu izazvao dodatni stres, da ne zna kako se zove razrednica i liječnik djeteta kad tužiteljica ne kontaktira s njime, da ne plaća alimentaciju od kada ne viđa dijete, da zna da su potrebe za dijete velike, da tužiteljica vrati sve što on kupi djetetu,

- da iz iskaza svjedoka MS, oca tuženika, i TS, oca tužiteljice, suglasno iskazuju da oba roditelja ne surađuju u svezi s djetetom, da tuženik ne plaća za uzdržavanje, da tuženik ne kontaktira više dijete, dok se u ostalom iskazi svjedoka svode na optuživanje druge strane,

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak od 23. svibnja 2023., proizlazi da ta Policijska uprava nije zaprimila niti jednu dojavu JS i ČS, a koja bi se odnosila na probleme ako preuzimanja maloljetnog djeteta GS. Nadalje proizlazi da je 4. studenog 2020., zaprimljena dojava TS, oca tužiteljice, da je njegova supruga imala problema s bivšim zetom ČS prilikom preuzimanja unuke GS, te je utvrđeno da je prilikom preuzimanja djeteta, budući GS nije htjela ići s tatom, on ju bez obzira na to stavio u vozilo i odvezao, ali na što ima pravo sukladno rješenju Općinskog suda u Sisku, te da je utvrđeno da nema elemenata prekršaja ili kaznenog djela, a u odnosu na prijave da u vozilu nema sjedalice i da KS nema vozačku dozvolu, a upravlja vozilom utvrđeno, je da je na stražnjem sjedalu vozila montirana sjedalica za dijete, da je dijete u sjedalici uredno vezano, da je tijekom vožnje otac djeteta ČS sjedio na stražnjem sjedalu dok je djed MS vozio, a ne baka ĐS,

- da iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak od 10. siječnja 2025., proizlazi da je mlt. GS rođena **.**.2016., u izvanbračnoj zajednici roditelja JS i ČS, da su poteškoće u izvanbračnoj zajednici nastale narušenim odnosima i negativnim utjecajem članova njihovih primarnih obitelji, odnosno roditelja tužiteljice i tuženika, da stranke u ovom postupku nisu uspostavile dostatnu suradnju u skrbi i odgoju djeteta, da su i dalje u konfliktnim odnosima da je suradnja roditelja o skrbi i odgoju djeteta u potpunosti narušena kao i da mjere glede odnosa s mlt. djetetom koje su do sada izrečene nisu dale rezultata, da otac djeteta dulji vremenski period ne sudjeluje u roditeljskoj ulozi, da je mišljenje Centra da je zahtjev majke da vrši samostalnu roditeljsku skrb opravdan.

18. Suprotno zaključku i stavu prvostupanjskog suda da je na temelju činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, prema stavu ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan budući i na strani tužiteljice postoji ponašanje koje upućuje na indiferentnost prema pravu tuženika kao ocu zajedničkog djeteta, te proizlazi da doista svojim ponašanjem kao i ponašanjem njezinih roditelja je tuženiku na sve moguće načine onemogućeno ostvarivanje kontakta s maloljetnim djetetom, a čime je postupala protivno ne samo odredbama ObZ-a već i odredbama Konvencije o pravima djeteta, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su nesrodni, kao i iz materijalnih dokaza navedenih pod točkom 17. ovog obrazloženja.

19. Nije sporno da i na strani tuženika postoji ponašanje koje graniči s ponašanjem u opstruirajućim tragovima, ali više prema institucijama koje sudjeluju u ovom slučaju, odnosno prema Hrvatskom zavodu za socijalni rad, obzirom da ni djelatnice Hrvatskog zavoda nisu adekvatno reagirale na ispade roditelja tužiteljice, ali i na ponašanje same tužiteljice prema tuženiku i njegovim pravima kao ocu djeteta, a što je prvenstveno vidljivo u situacijama u kojima se tuženik našao kada je želeći ispuniti svoju roditeljsku dužnost, htijući vidjeti svoje dijete dolazio u kuću roditelja tuženice radi druženja s djetetom, a koje se odvijalo pod nadzorom stručne osobe, ali ne samo u neadekvatnom prostoru - u kuhinji, već i pod nadzorom majke tužiteljice, a što nikako nije niti dobro za razvijanje pozitivnih odnosa na relaciji dijete - roditelj, ali ni za razvijanje zdravog odnosa prema situaciji i majci njegovog djeteta, a koja situacija je doista kompleksna obzirom da se u odnose tužiteljice i tuženika upliću njihovi roditelji koji drže stranu svaki svog djeteta želeći ocrniti ne samo jedno drugo već i dijete onog drugog, odnosno, tužiteljicu i tuženika, kao što su prijave Policiji za koje se ispostavilo da nisu osnovane.

20. Nadalje, obzirom na iskaz Stojane Poljak, socijalne radnice koja je vršila pola godine od prosinca 2021. do lipnja 2022. nadzor nad strankama, i koja je iskazala da ako se želi izmanipulirati utjecaj oca, da nije u redu odrediti samostalno skrbništvo, da ne postoji ništa čime bi on doveo u pitanje svoju roditeljsku obvezu, ali s tehničke strane ako bi takva odluka olakšala tužiteljici oko svakodnevnih stvari, da bi takva odluka bila u interesu djeteta, proizlazi da je usvojen tužbeni zahtjev samo zbog tehničke strane, odnosno činjenice što bi samostalna roditeljska skrb bila komotnija za tužiteljicu jer bi isključila tuženika kod odlučivanja o nekim pitanjima iz članka 100. ObZ-a i jer ne bi trebala suglasnost i potpis tuženika, dok u stvari tuženik nije ni sa čime doveo u pitanje svoju roditeljsku obvezu. Međutim, prema stavu ovog suda, razlog tehničke prirode, jednostavnijeg izvršavanja obveza u svezi s djetetom u svakodnevnim stvarima, time da potreba suglasnosti tuženika kao i njegovog potpisa nikako nije svakodnevna potreba, već iznimna, te nije razlog za samostalnu roditeljsku skrb.

21. Kvaliteta odnosa roditelja i djeteta ne ovisi samo o roditelju, i dijete sa svojim osobinama znatno utječe na njihov međusobni odnos te su potrebe svakog djeteta individualne, kao i kapaciteti roditelja, stoga je dobar roditelj onaj koji postupa prema svakom djetetu onako kako upravo njemu treba, a u čemu je tuženik spriječen obzirom ne može upoznati svoje dijete i njegove potrebe.

22. Međutim, u konkretnoj situaciju i tužiteljica i tuženik zanemaruju kako obveze tako i prava iz navedene zakonske odredbe.

23. Prva i osnovna mjera intervencije je pružiti konkretnu pomoć i podršku roditeljima, zdravstvenu, psihološku i socijalnu, a to je obveza svih stručnjaka koji rade s djecom i obiteljima. Dakle potrebna je dobra procjena motiviranosti i kapaciteta roditelja, treba ih na pravi način savjetovati i educirati o potrebama njihove djece i češće nadzirati.

24. Činjenice vezane za obvezu uzdržavanja nisu predmet ovog postupka, iako mogu dati bolji uvid u odnose stranaka, koje se doista moraju potruditi prvenstveno savladati svoj animozitet jedno prema drugome, kako bi mogli graditi kvalitetan odnos prema djetetu, jer sprječavanje susreta i druženja te odbijanje poklona koje tuženik daje djetetu, nikako ne utječe na zdrav odnos sve troje, kao što ni neplaćanje alimentacije nije odgovor na takvo ponašanje.

25. Iz stanja spisa proizlazi da su djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad djelomično uspjeli u svom zadatku, ali proizlazi da su prihvatili stanje kakvo su stvorili tužiteljica i njezini roditelji, a koje je kod tuženika izazvalo revolt, a što nikako nije za dobrobit djeteta koje treba odrastati na način da se može osloniti na oba roditelja, neovisno što su razdvojeni, a odlukom o samostalnoj roditeljskoj skrbi tužiteljici takvo odrastanje za mlt. GS je onemogućeno, stoga je na temelju članka 373. ZPP-a, žalba tuženika prihvaćena, a pobijana presuda pod točkom I izreke preinačena.

26. Budući je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice koji je odbijen, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

27. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 366. ObZ-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka kako se prvenstveno radi o pravima i interesima djeteta, pa onda tek roditelja, i stava je da je takva odluka u ovom slučaju svrsishodna.

28. Na temelju članka 166. ZPP-a u svezi sa člankom 154. ZPP-a, odlučeno je trošku žalbe tužiteljice.

U Karlovcu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić