Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-438/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐN, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. - dalje: KZ/11.) u vezi članka 52. KZ/11., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 28. listopada 2022., broj K-993/2022, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-993/2022 od 28. listopada 2022., optuženi ĐN proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine - krađom iz članka 228. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. te mu je izrečena (ispravno: osuđen) na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi u roku provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. U kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2022. do 28. listopada 2022. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 200,00 USA dolara/1.500,54 kuna/199,16 EUR, 200 čeških kruna/61,35 kuna/8,14 EUR, 50,00 kuna/6,64 EUR, 400,00 kuna/53,09 EUR, 1.800,00 kuna/238,90 EUR, 100 eura/753,45 kuna i 400,00 kuna/53,09 EUR što ukupno iznosi 4.965,34 kune/658,97 EUR predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ĐN ostvario kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. točka 1. u svezi s članka 52. KZ/11. opisanim pod točkom 3., 4., 5. i 6. izreke presude, koji iznosi ujedno predstavljaju imovinu Republike Hrvatske, pa će se iznos od ukupno 320,00 kuna/42,51 EUR po pravomoćnosti presude naplatiti od novca privremeno oduzetog od optuženika ĐN, dok je ostatak iznosa od 4.645,34 kune/617,12 EUR optuženi dužan isplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 1 i stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženi ĐN dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 1.500,00 kuna/ 199,08 EUR, na ime paušalne svote.
2. Protiv te presude, žalbu je pravovremeno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca i potom djelomična uvjetna osuda.
3. Optuženi nije podnio odgovor na žalbu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti obrazložio otegotne i olakotne okolnosti no da je precijenio olakotne pa stoga i predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca i potom djelomična uvjetna osuda.
7. Suprotno žalbenim navodima Općinskog državnog odvjetništva, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti počinjenja kaznenog djela te na temelju članka 47. KZ/11. pravilno utvrdio da je optuženi postupao s izravnom namjerom u cilju da se materijalno okoristi, da je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša, kao olakotnu okolnost cijenio mu je iskreno priznanje počinjenja produljenog kaznenog djela čime je olakšao i ubrzao vođenje kaznenog postupka, iskreno kajanje i žaljenje kao i materijalne i obiteljske prilike te da nije osuđivan u Republici Hrvatskoj dok mu redovnih otegotnih okolnosti nije našao.
8. Uz tako utvrđene olakotne okolnosti, polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan, svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je prvostupanjski sud pravilno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja četiri godine u koju kaznu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. kolovoza 2022. do 28. listopada 2022. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da optuženi i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela niti je kasnije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela. Navodi žalitelja da je primjerena kazna optuženiku djelomična uvjetna osuda su neosnovani posebno imajući u vidu kaznu koja se predlaže u trajanju od jedne godine i jedan mjesec pri čemu bi s primjenom članka 57. stavka 2. KZ/11. neuvjetovani dio kazne morao iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše pola izrečene kazne, što u konkretnom slučaju imajući u vidu osobu optuženika i sve utvrđene okolnosti kaznenog djela kao i olakotne okolnosti ne bi ostvarilo svoj cilj u smislu ni specijalne ni generalne prevencije niti bi bila primjerena kazna optuženiku.
9. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo to je i po mišljenju ovog vijeća izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja četiri godine u cijelosti primjerena, a ne preblaga kako ističe žalitelj, jer se ista utvrđuje u odnosu na optuženika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela.
10. Pravilno je prvostupanjski sud nadalje utvrdio da je optuženi postupanjem ostvario imovinsku korist pod točkama 3., 4., 5. i 6. prvostupanjske presude, koja predstavlja imovinu Republike Hrvatske s obzirom da oštećenici nisu postavili imovinsko pravni zahtjev, i koja se ima uplatiti u korist državnog proračuna u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
11. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Klapšić
