Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1209/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Bađun kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja AC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, zbog ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3644/2021-26 od 19. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3644/2021-26 od 19. lipnja 2024.:
- preinačuje u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-4748045 zaključenog između stranaka dana 7. ožujka 2008. i to: članak 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos odobrenog kredita 16.072,00 CHF-a protuvrijednost u kunama, obračunat po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, kao i u dijelu članka 2. u kojem je ugovorena redovna kamata 7,35 % godišnje, tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan
- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke, kao i u točkama II. i III. izreke u cijelosti.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene sljedeće ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 418-50-4748045 zaključenog između stranaka dana 7. ožujka 2008. i to: čl.1, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos odobrenog kredita 16.072,00 CHF-a protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita; čl.2 u kojem je ugovorena redovna kamata 7.35% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika; zatim čl 7 u dijelu kojim je određen iznos anuiteta u CHF-u u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu gdje je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen tužitelju po isplati kredita.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.947,65 €, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi koja se do 31. srpnja 2015. izračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom:
- na iznos od 4,98 € od 01.03.2009. do isplate;
- na iznos od 9,43 € od 01.04.2009. do isplate;
- na iznos od 9,80 € od 01.05.2009. do isplate;
- na iznos od 6,84 € od 01.06.2009. do isplate;
- na iznos od 4,66 € od 01.07.2009. do isplate;
-na iznos od 5,24 € od 01.08.2009. do isplate;
- na iznos od 6,39 € od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos od 6,29 € od 01.10.2009. do isplate;
- na iznos od 5,13 € od 01.11.2009. do isplate;
- na iznos od 7,31 € od 01.12.2009. do isplate;
- na iznos od 9,05 € od 01.01.2010. do isplate;
- na iznos od 10,79 € od 01.02.2010. do isplate;
- na iznos od 10,97 € od 01.03.2010. do isplate;
- na iznos od 14,34 € od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos od 13,70 € od 01.05.2010. do isplate;
- na iznos od 14,95 € od 01.06.2010. do isplate;
- na iznos od 25,75 € od 01.07.2010. do isplate;
- na iznos od 23,52 € od 01.08.2010. do isplate;
- na iznos od 30,31 € od 01.09.2010. do isplate;
- na iznos od 27,97 € od 01.10.2010. do isplate;
- na iznos od 24,19 € od 01.11.2010. do isplate;
- na iznos od 32,16 € od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos od 42,28 € od 01.01.2011. do isplate;
- na iznos od 35,11 € od 01.02.2011. do isplate;
- na iznos od 37,63 € od 01.03.2011. do isplate;
- na iznos od 34,43 € od 01.04.2011. do isplate;
- na iznos od 35,00 € od 01.05.2011. do isplate;
- na iznos od 48,58 € od 01.06.2011. do isplate;
- na iznos od 49,90 € od 01.07.2011. do isplate;
- na iznos od 61,25 € od 01.08.2011. do isplate;
- na iznos od 55,42 € od 01.09.2011. do isplate;
- na iznos od 49,04 € od 01.10.2011. do isplate;
- na iznos od 48,36 € od 01.11.2011. do isplate;
- na iznos od 47,87 € od 01.12.2011. do isplate;
- na iznos od 50,91 € od 01.01.2012. do isplate;
- na iznos od 53,36 € od 01.02.2012. do isplate;
- na iznos od 53,92 € od 01.03.2012. do isplate;
- na iznos od 52,08 € od 01.04.2012. do isplate;
- na iznos od 53,32 € od 01.05.2012. do isplate;
- na iznos od 54,17 € od 01.06.2012. do isplate;
- na iznos od 52,74 € od 01.07.2012. do isplate;
- na iznos od 53,12 € od 01.08.2012. do isplate;
- na iznos od 52,05 € od 01.09.2012. do isplate;
- na iznos od 49,74 € od 01.10.2012. do isplate;
- na iznos od 52,20 € od 01.11.2012. do isplate;
- na iznos od 53,38 € od 01.12.2012. do isplate;
- na iznos od 52,55 € od 01.01.2013. do isplate;
- na iznos od 47,15 € od 01.02.2013. do isplate;
- na iznos od 51,85 € od 01.03.2013. do isplate;
- na iznos od 52,20 € od 01.04.2013. do isplate;
- na iznos od 50,65 € od 01.05.2013. do isplate;
- na iznos od 45,84 € od 01.06.2013. do isplate;
- na iznos od 45,72 € od 01.07.2013. do isplate;
- na iznos od 46,93 € od 01.08.2013. do isplate;
- na iznos od 48,79 € od 01.09.2013. do isplate;
- na iznos od 51,42 € od 01.10.2013. do isplate;
- na iznos od 51,36 € od 01.11.2013. do isplate;
- na iznos od 51,02 € od 01.12.2013. do isplate;
- na iznos od 52,11 € od 01.01.2014. do isplate;
- na iznos od 52,79 € od 01.02.2014. do isplate;
- na iznos od 54,21 € od 01.03.2014. do isplate;
- na iznos od 53,75 € od 01.04.2014. do isplate;
- na iznos od 52,70 € od 01.05.2014. do isplate;
- na iznos od 51,66 € od 01.06.2014. do isplate;
- na iznos od 51,89 € od 01.07.2014. do isplate;
- na iznos od 53,68 € od 01.08.2014. do isplate;
- na iznos od 55,19 € od 01.09.2014 do isplate;
- na iznos od 54,88 € od 01.10.2014. do isplate;
- na iznos od 56,19 € od 01.11.2014. do isplate;
- na iznos od 57,07 € od 01.12.2014. do isplate;
- na iznos od 56,55 € od 01.01.2015. do isplate i
- na iznos od 170,20 € od 16.02.2015. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.834,66 € sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku plati parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak žalbe sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te odredbe, međutim, nadalje navodi razloge koji se odnose na činjenična utvrđenja suda prvog stupnja te na pravna shvaćanja iznesena u obrazloženju pobijane presude, koji razlozi ne opravdavaju isticanje bitne povrede, već se radi o razlozima koji bi mogli ukazivati na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Kako ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ne ispituje po službenoj dužnosti postojanje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, žalbene tvrdnje tuženika nisu ispitivane. Sud je po službenoj dužnosti ispitao pravilnost pobijane presude u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u članku 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 418-50-4748045 kojeg su stranke zaključile 7. ožujka 2008. i to u dijelu koji sadrži valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama.
7. Prema utvrđenju suda među strankama nije bila sporna činjenica da su sklopile Ugovor o kreditu broj: 418-50-4748045 od 7. ožujka 2008. u kojem je ugovoren iznos kredita (u članku 1.) od 16.072,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, kao i da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća (članak 7.). Također člankom 2. navedenog Ugovora ugovoreno je da redovna kamata iznosi 7,35% godišnje, ali je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
8. Raspravljajući sporne činjenice među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta te je li ništetna odredba o načinu promjene kamatne stope sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012, kao i presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 i utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, jer prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također sud utvrđuje da je u istom postupku utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojeg su potrošači sklopili s kreditorima, a kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva i to isključivo ovisno o volji kreditora prema njegovim Odlukama o kamatnim stopama. Sud utvrđuje, pozivom na odredbu članka 502. c ZPP-a i članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07), da je vezan pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sudskom sporu koji se vodio radi zahtjeva potrošača za zaštitom prava.
9. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da tuženik s tužiteljem nije pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu kojeg je prethodno sam pripremio. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je on podignutim kreditom imao namjeru kupiti motor te su mu u Autokući Pribudić i Borčić izabrali željeni model za koji je on platio predujam u iznosu od 8.000,00 kn, a za ostatak je zaposlenicima Autokuće rekao da bi uzeo kredit, ali tako da mu rata ne bude veća od 1.000,00 kn mjesečno. Zaposlenik Autokuće otišao je tuženiku, uzeo dokumentaciju i nakon toga se vratio te mu je rekao da je „sredio kredit“ i uputio ga je k javnom bilježniku da potpiše Ugovor. Tužitelj je u iskazu tvrdio da nije bio u banci zbog čega nije bio u prilici s bilo kim pregovarati o pojedinim stavkama ugovora pa tako ni o valuti, a niti o kamati. U iskazu je tvrdio da je samo letimično pogledao ugovor, da mu je zaposlenik Autokuće rekao da su krediti u CHF povoljniji, a da mu je bio potpuno nepoznat pojam kamatne stope te da je u cijelosti poklonio vjeru zaposleniku Autokuće. Na temelju takvog iskaza tužitelja sud utvrđuje da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelju nije bilo objašnjeno o čemu ovisi visina obveze u valuti CHF i kamate, kako se ona formira. Na temelju tih utvrđenja sud utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope.
10. Obzirom da je sud utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, proveo je vještačenje te je utvrdio iznos preplate s osnova valute i promjene kamatne stope te je utvrdio da je zbog promjene kamatne stope tužitelj preplatio iznos od 85,62 eura, a zbog promjene tečaja CHF iznos od 2.980,76 eura, bez uračunavanja negativnih tečajnih razlika, odnosno iznos od 2.947,64 eura ukoliko se uračunaju negativne tečajne razlike.
10.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu samo po osnovi pretplate zbog valutne klauzule i to tako da je iznos umanjio za tzv. negativne tečajne razlike.
11. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare tražbine sud utvrđuje da do zastare tražbine tužitelja za isplatu po valutnoj klauzuli nije nastupila zastara jer od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu zahtjeva za kolektivnu pravnu zaštitu interesa potrošača do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije isteklo više od pet godina obzirom da je presuda kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu podnesena je 8. listopada 2021.
11.1. Sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev za isplatom osnovan u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) time da je zateznu kamatu na iznose stečene bez osnove, temeljem odredbe članka 1115. ZOO- a, tužitelju dosudio od dana stjecanja zaključujući da je tuženik bio nesavjesni stjecatelj jer je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe na tipskom ugovoru.
12. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na ništetnost članka 1. Ugovora o kreditu, ovaj sud prihvaća kao pravilne.
13. Člankom 1. Ugovora o kreditu banka se obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.072,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita.
13.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2023., a koje prihvaća i ovo vijeće, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora jer je tužitelj znao koji iznos kredita mu je stavljen na raspolaganje. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako je prvostupanjski sud utvrđujući ništetnost članka 1. Ugovora o kreditu pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
14. U članku 2. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile redovnu kamatu 7,35 % godišnje. Po ocjeni ovog suda pogrešno je sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je u tom dijelu ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu, jer se radi o ugovornoj odredbi koja je jasna, lako razumljiva i uočljiva, zbog čega se ne može ispitivati je li ona poštena u smislu odredbe članka 99. ZZP/07. Iz tih razloga i u tom dijelu žalbu tuženika trebalo je prihvatiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a te i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Međutim, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ništetne sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje vraćanja kredita vezanjem za valutnu klauzulu u CHF (članak 7. Ugovora o kreditu), te članak 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren način promjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
16. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je odbijena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također, pravilno je sud na temelju utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 utvrdio da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile, a kojim su ugovorile na koji način će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora prema jednostranoj odluci o kamatama tuženika. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio, a tuženik je imao mogućnost u ovom postupku dokazati da je na drugačiji način informirao tužitelja o rizicima zaključenja Ugovora o kreditu u valuti CHF u odnosu na utvrđenja iz kolektivnog spora, što u konkretnom slučaju nije dokazao. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarskog franka te kojima se ugovara način promjene kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika.
16.1. Tuženik u žalbi tvrdi da su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive te ponavlja tvrdnju da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Prije svega neosnovana je žalbena tvrdnja tuženika da su stranke pregovarale jer je sud u postupku utvrdio da tužitelj nije bio u bilo kakvom kontaktu sa zaposlenicima tuženika, već da je gotov ugovor, kojeg je pripremio tuženik, dobio u Autokući u kojoj je kupovao motor, slijedom čega tuženik u ovom pojedinačnom sporu nije dokazao da bi okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zbog čega je pravilno sud primjenjivao pravna shvaćanja i utvrđenja iz tog spora.
17. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 8. listopada 2021., pa s obzirom da isplatu traži samo s osnova ništetnosti valutne klauzule u CHF, u kojem dijelu je presuda donesena u kolektivnom sporu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. proizlazi da nije istekao petogodišnji zastarni rok od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
18. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznos preplate po osnovi valutne klauzule provedenim vještačenjem, koju činjenicu žalbom tuženik ne osporava, žalbu tuženika protiv odluke o glavnoj stvari u preostalom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu.
19. Odluku o parničnom trošku tuženik pobija isključivo iz razloga što smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, međutim, kako je pretežni dio tužbenog zahtjeva tužitelja usvojen, unatoč djelomičnom preinačenju odlukom ovoga suda, tužitelju u cijelosti pripada naknada parničnog troška na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a jer zbog djelomičnog preinačenja tuženiku nisu nastali posebni troškovi.
20. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika u preostalom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
21. Iako je tuženik djelomično uspio s podnesenom žalbom trošak žalbenog postupka nije mu dosuđen iz razloga što ga nije određeno zatražio sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a.
Koprivnica, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
