Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1271/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u građansko pravnoj stvari prvo tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca protiv tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, Zagreb, OIB:52848403362, koga zastupa punomoćnik Slavko Baotić, odvjetnik iz Županje, radi naknade štete,odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-256/2017-56 od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba prvo tužitelja EH te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-256/2017-56 od 29. lipnja 2022. u odbijajućem dijelu točke I. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 444,89 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2017. pa do isplate, te da na dosuđeni iznos od 424,71 eur/ 3.200,00 kn isplati zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od podnošenja tužbe 2. listopada 2017. pa do 28. lipnja 2022. sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba drugo tužiteljice RH te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-256/2017-56 od 29. lipnja 2022. u odbijajućem dijelu točke II. izreke ( preko suđenog iznosa od 943,39 eur/7.108,00 do zahtijevanog iznosa od 1.088,33 eur/8.200,00 kn ).

III. Uvaženjem žalbe prvo tužitelja i drugo tužiteljice preinačuje se odluka o trošku u očito odbijajućem dijelu točke III. izreke presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-256/2017-56 od 29. lipnja 2022. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi prvo i drugo tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2022. u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi dio parničnih troškova tužitelji odbijaju.

IV. Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 103,69 eur sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka do zahtijevanog iznosa od 165,90 eur prvo tužitelj odbija te se kao neosnovan odbija zahtjev drugo tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev prvo tužitelja te je naloženo tuženiku isplatiti prvo tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege ukupni iznos od 964,63 eur/7.268,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2017. pa do isplate te imovinske štete na vozilu iznos od 424,71 eur/3.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2022. pa do isplate, dok je kao neosnovan odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva prvo tužitelja za naknadu štete .

2. U točki II. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev drugo tužiteljice te je naloženo tuženiku isplatiti drugo tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege ukupni iznos od 943,39 eur/7.108,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2017. pa do isplate dok je kao neosnovan odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva drugo tužiteljice.

3. Protiv odbijajućeg dijela točke I. i II. izreke u dijelu kojim nisu uspjeli u postupku te očito odbijajućeg dijela odluke o trošku sadržane u točki III. izreke žalbu podnose prvo tužitelj i drugo tužiteljice iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

4. Prvo tužitelj sadržajem žalbe u bitnome osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju njegove suodgovornosti kao vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] za nastanak prometne nezgode od 27. veljače 2017. u omjeru od 20 % smatrajući da je za nastanak štete isključivo odgovorna osiguranica tuženika posljedično čemu upire da je prvostupanjski sud neosnovano umanjio utvrđene te pripadajuće iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na vozilu u navedenom postotku. Smatra da je pogrešno utvrđena potrebu tuđe pomoći i njege te ista potom pogrešno umanjena za stupanj suodogovrnosti osporavajući i pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim mu nije priznato pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na prouzročenu imovinsku štetu na vozilu od podnošenja tužbe.

5. Drugo tužiteljica sadržajem žalbe osporava pravilnost odbijajućeg dijela prvostupanjske presude u točki II. izreke ( preko suđenog iznosa od 943,39 eur/7.108,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1.088,33 eur/8.200,00 kn) smatrajući da je prvostupanjski sud njezinom zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štetu zbog potrebe tuđe pomoći njege trebao udovoljiti u cijelosti pri čemu između stranka tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik drugo tužiteljici na ime naknade štete koju je ista pretrpjela kao putnik u vozilu kojim je upravljao prvo tužitelj u mirnom postupku isplatio iznos od 796,34 eur/ 6.000,00 kn već je bilo sporno je li joj isplatom tog iznosa šteta naknađena u cijelosti.

6. Prvo tužitelj i drugo tužiteljica predlažu uvaženje žalbe.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba prvo tužitelja je osnovana a žalba drugo tužiteljice neosnovana.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da je u prometnoj nezgodi od 27. veljače 2017. na raskrižju ... i prilaznog kolnika poduzetničke zone " ... sudjelovao prvo tužitelj kao vozač automobila marke VW reg. oznake [registarska oznaka], drugo tužiteljica kao putnik u njegovu vozilu te osiguranica tuženika ZH kao vozač osobnog automobila marke

VW reg. oznake [registarska oznaka],

- da se je prometna nezgoda dogodila tako da se vozilo marke VW reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala osiguranica tuženika ĆH kretalo na tehnički i prometno neispravan način jer je na izlazu iz kružnog toka prema ... prešlo iz vanjske putne trake preko pune crte na unutarnju putnu traku po kojoj se kretalo vozilo marke VW reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao I-tužitelj ĐH,

- da s obzirom na međusobni položaj vozila prvo tužitelj nije imao mogućnost radnje kočenja, da se prema prometnoj signalizaciji osiguranica tuženika trebala kretati u smjeru ... odnosno u smjeru Osijeka,

- da je položaj vozila u zaustavljenom stanju identičan položaju dok su se kretali usporedo jedno pokraj drugog što se može zaključiti iz oštećenja oba vozila i da su u kontaktu bili oštećeni prednji dijelovi vozila,

- da je osiguranica tuženika kažnjena zbog počinjenog prekršaja iz čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- da osiguranica tuženika u svom iskazu navodi da je njezina namjera bila da iz desnog kolničkog traka skrene lijevo, da je do kontakta došlo u kružnom toku zbog nepažnje te da nije uočila vozilo prvo tužitelja prilikom kretanja u kružnom toku te da joj je od strane policijskih službenika u kazano da je između desnog i lijevog kolničkog traka puna crta,

- da iz iskaza prvo tužitelja i drugo tužiteljice proizlazi da su u prometnoj nezgodi zadobili lake tjelesne ozljede,

- da je prvo tužitelj kao posljedicu zadobivenih povreda, kontuzije (natučenje) u slabinskom dijelu kralježnice trpio fizičku bol srednjeg intenziteta 9 dana i slabijeg intenziteta 5 tjedana, da je primarni strah jakog intenziteta postojao u trenutku nezgode i sat vremena nakon nezgode, srednjeg intenziteta dva dana i lakog intenziteta 7 dana (do specijalističkog pregleda fizijatra),

- da je prvo tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega četiri dana u trajanju od dva sata dnevno te da ozljede nisu ostavile naruženost,

- da je drugo tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila lake tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela bol jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 9 dana i slabijeg intenziteta 6 tjedana, da je primarni strah jakog intenziteta postojao u trenutku nezgode i sat vremena nakon nezgode, srednjeg intenziteta tjedan dana, slabijeg intenziteta 14 dana (produžena reakcija na stres),

- da je drugo tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 13 dana dva sata dnevno,

10. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranica tuženika odgovorna za nastanak štete jer je u kružnom toku prešla iz vanjske putne trake preko pune crte na unutarnju putnu traku kojom se je kretalo vozilo kojim je upravljao prvo tužitelj posljedično čemu da je tuženik kao osiguratelj odgovoran za naknadu štete tužiteljima. Međutim zaključuje da u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO ) postoji doprinos prvo tužitelja nastanku štete u omjeru od 20% jer da je upravljajući vozilom u kružnom toku poduzeo radnju isključivanja vozila iz kružnog toka a da se prije nije uvjerio je li vozilo koje se je kretalo desnom prometnom trakom kojim je upravljala osiguranica tuženika zadržalo smjer kretanja čime da je postupio protivno odredbama čl. 43.st.1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj:67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15) pa kako prvo tužitelj nije obratio pozornost na vozilo koje se je nalazilo unutar kružnog toka da je doprinio nastanku štete.

11. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade prvostupanjski sud utvrđuje da utvrđena težina povrede koje su zadobili tužitelji temeljena na nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr. Margarete Čaić i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje prvo i drugo tužitelju pravične novčane naknade zbog povreda prava osobnosti. Vodeći računa u skladu s odredbom čl. 1100.st.2. ZOO-a o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, prvo tužitelju po kriteriju fizičkih bolova da pripada pravo na isplatu iznosa od 881,94 eur/ 6.645,00 kn a straha iznos od 291,99 eur/2.200,00 kn slijedom čega umanjeno za suodgovornost prvo tužitelja nastanku štete od 20% po kriteriju fizičkih bolova prvo tužitelju dosuđuje iznos od 705,55 eur/5.316,00 kn a straha 233,59 eur/1.760,00 kn. Na ime naknade imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege uzimajući u obzir utvrđeno trajanje iste prvo tužitelju po slobodnoj ocjeni pozivom na odredbu čl. 223. ZPP-a da pripada iznos od 31,85 eur/240,00 kn pa umanjeno za suodgovornost od 20% istome priznaje pravo na isplatu iznosa od 25,48 eur/192,00 kn, pa na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege prvo tužitelju dosuđuje ukupni novčani iznos od 964,63 eur/7.268,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate. Polazeći od među strankama nesporne činjenice da je na vozilu prvo tužitelja prouzročena imovinska šteta u visini od 530,89 eur/4.000,00 kn a da je isti za nastanak štete suodgovoran u omjeru od 20% prvo tužitelju na ime naknade imovinske štete po ovom osnovu dosuđuje iznos od 424,71 eur/3.200,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2022. pa do isplate koju a koju kamatu dosuđuje po stopi propisanoj odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke dok preostali dio tužbenog zahtjeva prvo tužitelja po ovim osnovama kao neosnovan odbija.

12. Drugo tužiteljici vodeći računa u skladu s odredbom čl. 1100.st.2. ZOO-a o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, po kriteriju fizičkih bolova da pripada pravo na isplatu iznosa od 692,49 eur/5.217,60 kn a straha iznos od 371,62 eur/2.800,00 kn slijedom čega umanjeno za suodgovornost prvo tužitelja nastanku štete od 20% po kriteriju fizičkih bolova drugo tužiteljici dosuđuje iznos od 577,08 eur/4.348,00 kn a straha 297,30 eur/2.240,00 kn. Na ime naknade imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege uzimajući u obzir utvrđeno trajanje iste pozivom na odredbu čl. 1095.st.1. ZOO-a po slobodnoj ocjeni pozivom na odredbu čl. 223. ZPP-a drugo tužiteljici da pripada iznos od 69,02 eur/520,00 slijedom čega istoj dosuđuje ukupni novčani iznos od 943,39 eur/7.108,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, dok preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko suđenog iznosa od 943,39 eur/7.108,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1.088,33 eur/8.200,00 kn kao neosnovan odbija.

13. Suprotno žalbenim navodima prvo i drugo tužitelja u donošenju pobijanog dijela prvostupanjske presude nije počinjena bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude iz sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, te se može ispitati.

14. Isto tako u donošenju pobijanog dijela prvostupanjske presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

15. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio postojanje suodgovornosti prvo tužitelja nastanku prometne nezgode u omjeru od 20% te se osnovano sadržajem žalbe upire na postojanje isključive odgovornosti osiguranice tuženika nastanku prometne nezgode od 27. veljače 2017.

16. Odgovornost vlasnika vozila, a u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu regulirana je odredbama čl. 1072. ZOO-a koji propisuje kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj ( st.1.), ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

17. Tuženik kao osiguratelj vozila marke VW reg. oznake [registarska oznaka] za prouzročenu štetu prvo i drugo tužitelju odgovara u granicama odgovornosti svog osiguranika.

18. Odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., dalje ZSPC-a) propisano je da je vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

19. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja ( čl. 43.st.2. ZSPC-a).

20. Kako je u postupku utvrđeno, a sve temeljem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke da je do prometne nezgode došlo u kružnom toku na način da je osiguranica tuženika kretala na prometnu neispravan način tako da je na izlazu iz kružnog toka prema ... učinila neispravnu i nedopuštenu radnju prijelaza iz vanjske putne trake preko pune crte na unutarnju putnu traku po kojoj se je na prometno ispravan način kretalo vozilo kojim je upravljao prvo tužitelj, pri čemu prvo tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja ove prometne nezgode to je protivno zaključku prvostupanjskog suda, ocjena ovoga suda da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovorna osiguranica tuženika.

21. Naime, kada se radi o nedopuštenoj radnji osiguranice tuženika u kružnom toku i njezinom prelasku preko puno crte tada se je upravo osiguranica tuženika sukladno odredbi čl. 43.st.1. i 2. ZSPC-a trebala uvjeriti je li takvu radnju može poduzeti bez da time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, pa kada ista na takav način nije postupila te kada prvo tužitelj s obzirom na međusobni položaj vozila, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke nije imao mogućnost radnjom kočenja izbjeći mogućnost nastanak ove prometne nezgode to je za nastanak iste po ocjeni ovoga suda isključivo odgovorna osiguranica tuženika.

22. Slijedom navedenog osnovani su žalbeni navodi prvo tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući postojanje njegove suodgovornosti za nastanka štete u omjeru od 20% za koji omjer je pogrešno umanjio pripadajuće mu iznose naknade štete.

23. Isto tako osnovani su žalbeni navodi prvo tuženika o pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog suda o potrebi tuđe pomoći i njege u trajanju od ukupno 8 sati kada iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i na kojem temelji svoju odluku proizlazi da je tuđa pomoć i njega prvo tužitelju bila potrebna ukupno 28 dana po dva sata dnevno.

24. S obzirom da je tuđa pomoći i njega prvo tužitelju bila potrebna ukupno 56 sati, a ne u trajanju od 8 sati kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud visinu cijene sata koje je pravilno odmjerio po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a u visini od 3,98 eur/ 30,00 kn po satu, to osnovano prvo tuženik sadržajem žalbe upire da mu po tom vidu štete pripada pravo na isplatu iznosa od 148,65 eur/1.120,00 kn a ne u visini od 25,48 eur/192,00 kn kako je to pogrešno suđeno po prvostupanjskom sud, pa je po ovom vidu štete prvo tužitelju valjalo priznati pravo na naknadu daljnjeg iznosa od 123,17 eur/ 928,00 kn.

25. Kako je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovorna osiguranica tuženika te kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da prvo tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uzimajući u obzir utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha pripada pravo na isplatu iznosa od 881,94 eur/6.645,00 kn po kriteriju fizičkih bolova a po kriteriju straha iznosa od 291,99 eur/ 2.200,00 kn, pravilnost kojih utvrđenja prvo tužitelj sadržajem žalbe i ne osporava niti dovodi u sumnju, već osnovano smatra da je prvostupanjski sud iste pogrešno umanjio za stupanj suodgovornosti od 20 % to prvo tužitelju ( krećući se u granicama zahtjeva istaknutog u postupku budući je prvo tužitelj po kriteriju straha zatražio isplatu iznosa od 862,70 kn/ 6.500,00 kn) po ovom osnovu pripada pravo na naknadu daljnjeg iznosa od 157,15 eur/1.184,00 kn.

26. Kako visina prouzročene imovinske štete na vozilu prvo tužitelja u visini od 530,89 eur/4.000,00 kn među strankama konačno nije bila sporna ali je po prvostupanjskom sudu kako to osnovano upire tužitelj sadržajem žalbe ista pogrešno umanjena za 20 % tako da mu je priznato pravo na naknadu u iznosu od 424,71 eur/ 3.200,00 kn to je prvo tužitelju po ovom vidu štete valjalo dosuditi daljnji iznos od 106,18 eur /800,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

27. Nadalje osnovano prvo tuženik sadržajem žalbe upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim mu je zatezna kamata na priznati iznos imovinske štete od 424,71 eur/ 3.200,00 kn suđena od presuđenja pa do isplate.

28. Ovo iz razloga jer se je prvo tužitelj sa zahtjevom za naknadu ove štete obratio tuženiku kao osiguratelju te je tuženik po podnesenom odštetnom zahtjevu sačinio izvid štete ( list 26) ali zahtjevu nije udovoljio, to su osnovani žalbeni navodi prvo tužitelja da mu pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na ovaj iznos imovinske štete pripada od podnošenja tužbe.

29. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa kako prvo tužitelj kamatu na iznos imovinske štete zahtjeva od podnošenja tužbe 2. listopada 2017. to je žalbu prvo tužitelja i u tom dijelu valjalo prihvatiti te primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

30. U odnosu na žalbu drugo tužiteljice kojom osporava pravilnost odbijajućeg dijela prvostupanjske presude valja istaći da iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o postojanju doprinosa drugo tužiteljice nastanku štete u omjeru od 20 %, pravilno je odbio drugo tužiteljicu sa iznosom naknade štete preko suđenog iznosa od 943,39 eur/ 7.108,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1.088,33 eur/8.200,00 kn)

31. Naime, drugo tužiteljica je bila putnik u vozilu kojim je upravljao prvo tužitelj koji kao vozač nije odgovoran za nastanak štetnog događaja pa nema ni doprinosa drugo tužiteljice nastanku štete. No neovisno o navedenom pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev drugo tužiteljice za naknadu štete preko dosuđenog iznosa.

32. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima drugo tužiteljice pravilno cijeneći okolnosti iz odredbe čl. 1100. ZOO-a a vodeći računa o okolnostima slučaja te intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha sve temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke te Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete utvrdio da drugo tužiteljici bez uračunavanja suodgovornosti iz štetnog događaja od 27. veljače 2017. pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to po kriteriju fizičkih bolova u visini od 692,49 eur/5.217,60 kn, a po kriteriju straha u visini od 371,62 eur/2.800,00 kn, kao i pravo na naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoć i njege u iznosu od 69,02 eur/520,00 kn, a što daje ukupni iznos od 1.133,13 eur/8.537,60 kn. Kako u ovaj iznos ukupno prouzročene štete drugo tužiteljici, pravilnom primjenom materijalnog prava valja uračunati po tuženiku nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 796,34 eur/ 6.000,00 proizlazi da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir visinu suđenog iznosa (943,39 eur/ 7.108,00 kn koji nije pobijan žalbom) pravilno drugo tužiteljicu odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te pravilno odlučio kao u odbijajućem dijelu točke II. izreke, jer drugo tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u većem iznosu od suđenog.

33. Slijedom iznijetog neosnovano drugo tužiteljica sadržajem žalbe osporava pravilnost odbijajućeg dijela prvostupanjske presude ( preko suđenog iznosa od 943,39 eur/7.108,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1.088,33 eur/8.200,00 kn) pa je njezinu žalbu temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u točki II. izreke.

34. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valja je preinačiti i odluku o parničnom trošku pri čemu su osnovani i žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud odlučujući o trošku nije pravilno odmjerio postignuti uspjeh tužitelja u parnici.

35. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

36. Kako su prvo i drugo tužitelji u ovoj pravnoj stvari zastupani po istom punomoćniku pri čemu su u parnici istaknuli svaki svoj zahtjev za naknadu štete u različitoj visini to se vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva oba tužitelja. Identičan pravni stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2752/11.

37. S obzirom da su prvo i drugo tužitelji konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevali naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.773,91 eru pri čemu im je, računajući i ishod žalbenog postupka ukupno suđen iznos od 2.331,67 eur, a uzimajući u obzir da je tuženik osporavao ne samo visinu veći i osnov njihovo tužbenog zahtjeva ( s obzirom na činjenicu da je smatrao da je zahtjev prvo tužitelja za naknadu štete u pogledu osnova neosnovan, kao i zahtjev drugo tužiteljice s obzirom je smatrao da joj je štete u izvansudskom postupku naknadio u cijelosti te da joj ne pripada pravo na bilo kakvu daljnju naknadu zbog koje je iniciran ovaj postupak), proizlazi da su tužitelji u parnici uspjeli u omjeru od 92,02% ( 100% s osnovom i 84,05% s visinom, što daje omjer od 92,02 %). Kako tuženik nije uspio s osnovom a u protivljenju visini tužbenih zahtjeva djelomično u postotku od 15,95% proizlazi da je uspjeh tuženika u parnici u omjeru od 7,97 % ( 0+15,95% daje 15,95 pa kada se isto podjeli s dva dobije se postotak od 7,97%).

38. Kada se od uspjeha prvo tužitelja i drugo tužiteljice u parnici od 92,02% oduzme uspjeh tuženika od 7,97% dolazi se do postotka d 84,05% prema kojem postotku valja prvo tužitelju i drugo tužiteljici u skladu s odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a odmjeriti naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

39. Kako je prvostupanjski sud u odnosu na tužitelje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje Tarifa) pravilno utvrdio da su isti imali trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.t.1. u visini od 132,72 eur/1.000 kn), zastupanja na ročištima od 6. rujna 2018., 15. studenoga 2018., 14. veljače 2019., 25. travnja 2019., 12. lipnja 2019., 11. srpnja 2019., 17. prosinca 2019., 25. svibnja 2022. za svako po 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 9.t.1. Tarife te sastav obrazloženog podneska od 18. ožujka 2022. prema Tbr. 8.t.1. u iznosu od132,72 eur/ 1.000,00 kn sve uvećano za zastupanje druge osobe za 10% te PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eur/ 515,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,35 eur/ 515,00 kuna a polazeći od postotka od 84,05% prema kojem je tuženik u obvezi tužiteljima naknaditi ove troškove proizlazi da tužiteljima pripada pravo na naknadu iznosa od 1.653,31 eur/12.456,90 kn uvećano za troška medicinskog vještačenja u visini od 424,71 eur/3.200,00 kn koji je tužiteljima valjalo priznati u cijelosti, tj. pravo na na naknadu ukupnog troška u visini od 2.078,03 eur/15,656,90 kn. U ovaj ukupno pripadajući trošak prvo i drugo tužitelju valjalo je uračunati visinu troška priznatu po prvostupanjskom sudu od 1.027,81 eur/7.744,00 kn te po žalbi obvezati tuženika na naknadu prvo tužitelju i drugo tužiteljici daljnjeg troška u iznosu od 1.050,22 eur te odlučiti kao u točki III. izreke ove odluke temeljem članka 380. t. 3. ZPP-a.

40. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl.373. st. 3., čl.368. te čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke.

41. Kako je prvo tužitelj s žalbom uspio u cijelosti ( jer je istom prema sadržaju žalbe pobijao odbijajući dio prvostupanjske presude za iznos od 444,89 eur) to je istom prema odredbi čl. 154.st.1. u svezi s odredbom čl. 166. ZPP-a valjao priznati pravo na naknadu troška žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe prema Tbr. 10.t.1. Tarife u visini od 50 bodova ( prema vrijednosti boda od 1,33 eura) uvećano za 25 % te PDV od 25% prema Tbr. 42. u ukupnom iznosu od 103,69 eura te odlučiti kao u točki I. izreke.

42. Drugo tužiteljica nije uspjela s žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari a vezano uz odlučivanje o žalbi protiv odluke o trošku nisu nastali posebni troškovi pa istoj u smislu odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166. ZPP-a nije priznato pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

43. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke I., II. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković