REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-1027/2021

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Brčić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženog IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane dana 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica apartmana izgrađenog na čest.zem.

286/3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica spomenika na groblju u Korčuli i to na grobnom mjestu LŠ te da predmetni spomenik predstavlja njenu posebnu imovinu.

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik prava korištenja grobnog mjesta gdje su grobnica LŠ, te da narečeno pravo predstavlja njenu posebnu imovinu." i  r i j e š i o

I. U preostalom dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuje da kod zemljišnoknjižnog suda temeljem ove presude zatraži i postigne upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo uz istovremeno brisanje sa predmetne nekretnine tuženika za cijelo."

tužba se odbacuje.

II. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere.

III. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. prosinca 2021. tužiteljica je zatražila da se utvrdi da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10. veljače 2016. između primateljice uzdržavanja JŠ i davatelja uzdržavanja IŠ ne proizvodi pravne učinke u odnosu na nekretninu u [adresa] bilježenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pozivajući se na tvrdnju kako primateljica uzdržavanja nije mogla raspolagati tom nekretninom jer nije niti bila vlasnica. Riječ je, tvrdi tužiteljica, o nekretnini na kojoj je ona po prethodnom sporazumu sa svojim roditeljima tijekom braka sa prvim suprugom izgradila apartman radi rješenja stambenog pitanja svoje obitelji. Stoga se, ističe tužiteljica, radi o njezinoj posebnoj imovini kojom sad pok. JŠ (majka tužiteljice) nije mogla raspolagati u korist tuženika. Istom tužbom postavila je i vlasničkopravni zahtjev da se utvrdi njezino vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz zahtjev za upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

1. 1. Podneskom od 25. travnja 2022. (list spisa br. 18-24) tužiteljica je izmijenila prvobitno postavljeni zahtjev s obrazloženjem da je u međuvremenu prekinut ostavinski postupak iza smrti JŠ i da ju je sud rješenjem pod posl.br. O-1629/21 od 25. ožujka 2022. uputio da pokrene parnicu radi utvrđenja da čest. zem. [katastarska čestica] sa izgrađenim apartmanom te grobnica na groblju [adresa] u [adresa] predstavljaju njezinu posebnu imovinu. Stoga, a prema uputi ostavinskog suda, tužiteljica sada tužbom zahtjeva da se utvrdi kako je ona vlasnica cjeline čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te apartmana izgrađenog na tom zemljištu, dalje zahtjeva uknjižbu prava vlasništva uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, a jednako tako predmet tužbe je utvrđenje da je tužiteljica vlasnica grobnog mjesta te spomenika na groblju [adresa] u [adresa].

1. 2. U tužbi je (list spisa br. 20) istaknut i prijedlog za određivanje privremene mjere te tužiteljica traži da se tuženiku naložio predati joj ključeve apartmana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz izricanje zabrane daljnjeg korištenja. Ovakav zahtjev za određivanje privremene mjere tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da se u apartmanu još uvijek nalaze neke njezine stvari i da joj je tuženik onemogućio korištenje tog objekta u njezinom vlasništvu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da je on knjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa izgrađenim objektom i da je takvo pravo stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključio sa majkom pok. OŠ **.**.2016. Njegova je prednica, tvrdi tuženik, bila isključiva vlasnica prijeporne nekretnine jednako kao i utužene grobnice, jer je suvlasništvo 1/2 stekla još tijekom trajanja braka sa pok. LŠ, a preostali je suvlasnički udio stekla po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-21/93 od 12. ožujka 1993. Tuženik dalje navodi kako tužiteljici ne pripada pravo pozivati se na svoja eventualna prava u pogledu imovine koja je bila predmetom ostavinskog postupka iza smrti pok. LŠ, a ovo stoga jer je ona sudjelovala u tom ostavinskom postupku te se na nju odnosi pravni učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije osporavajući tvrdnju da je tužiteljica sa svojim suprugom financirala gradnju opisanog apartmana. Jednako tako tuženik predlaže da se odbije prijedlog za određivanje privremene mjere.

3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, pregledom ostavinskog spisa Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-21/93 te ostavinskog spisa ovoga suda pod posl.br. O-1629/21, saslušanjem svjedoka DŠ, ZŠ, GŠ, RŠ i NŠ te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni je zahtjev djelomično osnovan.

5. Provedenim je dokazima u postupku utvrđeno:

- da je tužiteljica sestra tuženiku a njihovi su roditelji pok. JŠ i pok. ČŠ na jednake dijelove bili suvlasnici obiteljske kuće u [adresa] s pripadajućom okućnicom i dvorištem (čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina])

- da su roditelji stranaka zajedno sa kćerkom i sinom stanovali u obiteljskoj kući oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čije prizemlje predstavlja poslovni prostor

- da je tužiteljica 1972. zaključila brak s GŠ te je iste godine u tom braku rođena njihova starija kćerka

- da je sa suprugom i kćerkom tužiteljica jedno vrijeme stanovala u obiteljskoj kući svojih roditelja da bi potom njena obitelj određeno vrijeme živjela u iznajmljenim stanovima

[katastarska općina]

- da je gradnja predmetnog apartmana dovršena 1974. kada je tužiteljica sa svojim suprugom i djecom uselila opremivši prethodno stambeni prostor

- da je u istom stanu tužiteljica sa obitelji stanovala određeno vrijeme i to sve do preseljenja u Split nakon čega je nastavila redovito dolaziti i koristiti apartman, da su isti prostor koristile i njezine kćerke s time što je mlađa kćerka upravo na toj adresi jedno vrijeme imala i prijavljeno prebivalište

- da tužiteljica u svome iskazu navodi kako joj je otac usmeno ustupio u vlasništvo predmetni apartman, a da se i njezina majka suglasila s time da se ova gradnja vrši upravo za potrebe stanovanja tužiteljičine obitelji

- da je otac stranaka pok. ČŠ umro 1993. te je iza njegove smrti proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl.br. O-21/93

- da su na ročište ostavinske rasprave dana 12. ožujka 1993. pristupili ostaviteljeva supruga JŠ, sin IŠ i kćerka FŠ, da je sudu predana i oporuka ostavitelja, a da su na istom ročištu djeca ostavitelja (tužiteljica i tuženik) izjavili da se odriču nasljedstva dok je supruga ostavitelja prihvatila sve što je pripada temeljem oporuke

- da na istom ročištu nije posebno utvrđeno što sve predstavlja ostaviteljevu imovinu a niti je sastav svoje imovine pobliže opisao pok. ČŠ u svojoj oporuci

- da je rješenjem o nasljeđivanju donesenim u tom postupku dana 12. ožujka 1993. utvrđeno da ostaviteljevu imovinu čine nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su nasljednicama proglašene malodobna PŠ (pripada joj 1/2 poslovnog prostora zapadni dio) te JŠ kojoj pripada sva ostala imovina

- da su se nakon očeve smrti odnosi između tužiteljice i tuženika poremetili, a čak je dolazilo i do verbalnih i fizičkih sukoba koji su bili predmetom prekršajnih postupaka (list spisa br. 7-12)

- da je dana 10. veljače 2016. pred ovim sudom ovjeren ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između primateljice uzdržavanja JŠ i davatelja uzdržavanja IŠ (list spis br. 4)

- da je istim ugovorom u čl. I utvrđeno da primateljica uzdržavanja prenosi u vlasništvo svome sinu čitavu nepokretnu imovinu u k. o. [katastarska općina] i to " čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi obiteljska kuća sa dvorom i pomoćnom zgradom u dvoru te podrum"

- da je majka stranaka umrla **.**.2021. te je iza njezine smrti pokrenut ostavinski postupak pod posl.br. O-1250/2021 (novi broj O-1629/2021)

- da su tijekom ostavinskog postupka među nasljednicima postale sporne činjenice o kojima ovisi njihovo pravo te je ostavinski postupak rješenjem ovoga suda pod br. O-1629/21 od 25. ožujka 2022. prekinut (list spisa br. 21-23)

- da je istim rješenjem nasljednica FŠ upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađen apartman te grobnica sa spomenikom na groblju u [adresa] predstavljaju njezinu posebnu imovinu

- da su o gradnji predmetnom apartmanima i odnosima među strankama iskazivali u postupku svjedoci BŠ i ZŠ i to neposredni susjedi kojima su te okolnosti poznate

- da svjedok BŠ ističe kako iz svoje kuće gleda na dvorište te obiteljsku kuću i jedan manji apartman tj. na obiteljski posjed obitelji IŠ, da je po kazivanju svog djeda saznao da se ovaj apartman u dvorištu gradio za tetu F, da je u radovima pomagao i sam njegov djed, da je taj objekt građen prije nego što sežu njegova sjećanja, da je taj apartman koristila tužiteljica sa svojom djecom i da je on zapravo bio uvjeren da to predstavlja njezino vlasništvo, a posebice jer mu je djed doslovce kazao da je to građeno za tetu F

- da svjedok ZŠ ima kuću u blizini sporne nekretnine, da mu je prvi suprug tužiteljice dr GŠ vrlo dobar prijatelj, da se sjeća kako su tužiteljica i njezin suprug nakon vjenčanja odlučiti riješiti stambeno pitanje na način da izgrade jedan manji objekt uz obiteljsku kuću tužiteljičinih roditelja, da je to bio dogovor u njihovoj obitelji, da je gradnju i opremanje financirao tužiteljičin suprug koji je radio kao liječnik, da je riječ o manjem prostoru primjerenom za stanovanje takve mlade obitelji, da su u istome tužiteljica, njezin suprug i djeca živjeli određeno vrijeme, da je kasnije njihov brak razveden te je tužiteljica odselila u Split no da je dolazeći u [adresa] uvijek boravila u istom apartmanu

- da je o načinu izgradnje opisanog apartmana i dogovoru u obitelji IŠ iskazivao svjedok GŠ, tužiteljičin prvi suprug

- da su svome iskazu imenovani svjedok potvrđuje kako su supruga i on u početku braka bili podstanari, da su mijenjali više iznajmljenih stanova, da nisu imali riješeno stambeno pitanje te su upravo iz tog razloga prihvatili ponudu i prijedlog pok. ČŠ koji je predložio da se u dvorištu iza obiteljske kuće podigne manji stan upravo za njih, da je na tom dijelu zemljišta bio jedan ogradni zid pod pravim kutom, da je otac tužiteljice ponudio svoju pomoć u organizaciji gradnje, da je sredstva za nabavku materijala i izgradnju davao on od svoje plaće, da nije bila riječ o skupom objektu pored čega su kod izgradnje imali pomoć poznanika, da je sve to dovršeno tijekom jedne godine, da su u isti stan uselili 1974., da o svemu tome prethodno nije sačinjen pisani dokument no da je očita volja pok. LŠ i JŠ bila da se takav objekt gradi upravo za tužiteljicu i njezinog supruga

- da imenovani svjedok ističe kako su se naknadno odnosi u braku poremetili, da je njihov brak razveden, da je nakon razvoda braka sav svoj eventualni udio u spornom apartmanu on prepustio tužiteljici, da su unutarnje opremanje i namještaj financirali isključivo supruga i on te da su u ovom stanu stanovale odnosno povremeno boravile njegove kćerke

- da su tijekom postupka o načinu korištenja spornog objekta iskazivale tužiteljičine kćerke ŠŠ i HŠ

- da u svojim iskazima one ističu kako su sporni apartman smatrale svojim domom, po kazivanju u obitelji su saznale da je zemljište za gradnju poklonjeno njihovim roditeljima budući su im pok. ČŠ i JŠ odlučili pomoći kod rješenja stambenog pitanja, da su u taj apartman dolazile kao u svoj, a svjedokinja ŠŠ ističe da je na adresi ovog apartmana imala jedno vrijeme prijavljeno prebivalište i da je tu živjela upravo na preporuku svoje bake JŠ koja joj je savjetovala da u [adresa] potraži zaposlenje podrazumijevajući pri tome da sporni apartman pripada u vlasništvo njezinoj majci FŠ

- da imenovane svjedokinje potvrđuju kako su se vremenom poremetili odnosi između njih i tuženika zbog čega su prestale dolaziti u ovaj apartman a u jednom trenutku to više niti nije bilo moguće jer je tuženik promijenio bravu

6. Sve ovo i nije sporno među strankama koje su se o tome očitovale u svojim iskazima.

6. 1. Tužiteljica tako navodi da su po zaključenju braka (1972.) te nakon što je iste godine rođena njihova sarija kćerka suprug i ona stanovali jedno vrijeme u obiteljskoj kući njenih roditelja, da su imali želju osamostaliti se, da su promijenili i više podstanarskih adresa, da je ubrzo saznala kako će dobiti i drugo dijete i da joj je u tom trenutku otac kazao da moraju riješiti stambeno pitanje i to na način da u blizini obiteljske kuće i to u dvorištu bilježenom kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrade jedan apartman. Istom joj je prilikom, tvrdi tužiteljica, otac obećao znatnu pomoć u gradnji, njezin suprug je radi kao liječnik te su za gradnju davali sredstva koja su mogli odvojiti, a sve to je bilo uz prethodni jasni dogovor da će ovaj izgrađeni objekt pripasti u vlasništvo njoj i njenom suprugu u svrhu stanovanja. U isti apartman, tvrdi tužiteljica, uselili su 1974. i istog koristili neko vrijeme, poslije toga njezin je suprug dobi specijalizaciju u Splitu gdje je boravio, ona je ostala sa djecom u [adresa] no kasnije je i ona preselila u Split da bi u apartman redovito dolazila,. u istom držala svoje stvari i koristila ga bez da joj je takvo pravo bilo tko osporavao i to sve do trenutka kada je umrla majka JŠ. Tada joj je, tvrdi tužiteljica, tuženik rekao da ona nema nikakvo pravo na obiteljsku imovinu te je promijenio bravu na apartmanu. Tužiteljica potvrđuje da je sudjelovala u ostavinskom postupku iza očeve smrti, da su u to vrijeme odnosi između nje i brata bili korektni i da su se prije ostavinskog ročišta dogovorili da daju nasljedniku izjavu na način da prepuste svojoj majci uživati svu imovinu. Jednako tako tužiteljica smatra da grobnica i spomenik na grobnom mjestu predstavljaju njezino vlasništvo te tvrdi da je i sam tuženik u više navrata priznao da sporni apartman pripada njegovoj sestri pri čemu je to jednom prilikom iskazao i na zapisnik u prekršajnom postupku.

6. 2. Upitan na iste okolnosti tuženik ističe da su roditelji stranaka bili suvlasnici obiteljske kuće i zemljišta u [adresa], da je njima pripadalo i suvlasništvo spornog apartmana, da je točno kako je jedno vrijeme tužiteljica taj apartman koristila za stanovanje no da na istome ona nema bilo kakvo stvarno pravo. Tuženik ne osporava da su se poslije očeve smrti među strankama poremetili odnosi, da je zbog jednog incidenta vođen i prekršajni postupak u kojemu je on bio oglašen krivim, navodi kako je tužiteljica imala loše odnose i sa svojom majkom i da je sve to očito utjecalo na majčinu volju da svojom imovinom raspolaže sačinivši ugovor o doživotnom uzdržavanju.

7. Sporno je, dakle, je li tužiteljica na nekretnini koja je bila suvlasništvo njezinih roditelja stekla građenjem stvarno pravo te je li ona ovlaštena sada isticati takav zahtjev nakon što je pravomoćno okončan ostavinski postupak iza smrti oca stranaka.

8. Prema odredbi čl. 253. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13) prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva. U konkretnom slučaju, a obzirom da je otac stranaka umro 1993., citirana odredba upućuje na primjenu ranijeg Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje ZN).

8. 1. U smislu odredbe čl. 231. ZN-a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Ovo stoga jer se rješenjem o nasljeđivanju odlučuje o nasljednim pravima učesnika ostavinskog postupka no isto tako i o opsegu i sastavu ostavine.

8. 2. Točno je da je tužiteljica bila pozvana na ročište ostavinske rasprave u postupku pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl.br. O-21/93 i da je na zapisniku od 12. ožujka 1993. izjavila da se odriče nasljedstva neovisno o sadržaju oporuke koja je predana na tom ročištu. Međutim, ovdje je svakako potrebno naglasiti da u ostavinskom postupku iza smrti pok. LŠ nije uopće utvrđivano što predstavlja ostavinsku imovinu umrlog osim što je naznačeno da je riječ o nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Niti u oporuci ostavitelja koja je pročitana a niti na zapisniku ostavinske rasprave nigdje nije naznačen opseg i sastav ostavine niti je popisano što u naravi predstavljaju nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kakav je suvlasnički omjer ostavitelja. Samim time nije jasno utvrđen opseg i sastav ostavine pa u takvoj situaciji tužiteljica, kao nasljednica, nije niti mogla isticati prigovor na sastav ostavinske imovine niti podnijeti zahtjev za izdvajanje iz ostavine. Upravo iz tog razloga ovaj sud smatra da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-21/93 od 12. ožujka 1993. ima pravni učinak na stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku po pitanju njihovih nasljednih prava no da, s druge pak strane, isto rješenje ne ograničava sudionike ostavinskog postupka u isticanju određenih prava u pogledu onih činjenica koje u ostavinskom postupku nisu niti jasno utvrđene. Shodno tome, a po mišljenju ovoga suda neovisno o pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju u ovom slučaju tužiteljica je ovlaštena postaviti zahtjev radi utvrđenja da je još za života svog oca stekla određeno pravo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posebice iz razloga jer tijekom vođenja tog ostavinskog postupka nigdje nisu bile jasno označene katastarske oznake nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu niti je na nedvojben način utvrđeno što u naravi predstavljaju te nekretnine.

9. Vlasničkopravni zahtjev tužiteljice temelji se na tvrdnji da je postojao sporazum sa roditeljima stranaka o tome da joj žele omogućiti rješenje stambenog pitanja i da će njoj na izgrađenom objektu na dijelu njihovog dvorišta biti priznato pravo vlasništva.

9. 1. Na temelju iskaza stranaka i saslušanih svjedoka u postupku je utvrđeno da je gradnja spornog stana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vršena od 1972. do 1974. odnosno gradnja je dovršena prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO, stupio na snagu 1. rujna 1980.). Slijedom toga na učinke takve gradnje primjenjuju se u ovom slučaju pravna pravila biv. OGZ-a, a sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV).

9. 2. Za stjecanje stvarnih prava u korist tužiteljice na zemljištu koje je pripadalo njenim roditeljima odlučna je činjenica postojanja sporazuma između tužiteljice i njenih roditelja. Pri tome iz iskaza tužiteljice i svih saslušanih svjedoka jasno proizlazi da su roditelji stranaka usmeno dozvolili tužiteljici i njenom suprugu da na dijelu njihovog zemljišta izgrade stambeni objekt, da su im u toj gradnji pomagali, a iz čega je opravdano zaključiti da je tužiteljica dobila odobrenje za gradnju i da je volja njezinih roditelja bila da na podignutom objektu stekne pravo vlasništva. Na takav zaključak upućuju iskazi svih saslušanih osoba te je očito da je namjera tužiteljičinih roditelja bila omogućiti joj da za sebe i svoju obitelj izgradi manji stambeni objekt upravo uz roditeljsku kuću. Uostalom, sam je tuženik u prekršajnom postupku koji se vodio pod posl.br. II J-60/14 pred Prekršajnim sudom u Korčuli tijekom iznošenja svoje obrane izričito naglasio da je vlasnica obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] njegova majka dok je njegova sestra vlasnica jednog apartmana pokraj kuće (list spisa br. 9).

9. 3. Pri tome nije niti odlučno u ovoj parnici je li izgradnja vršena isključivo sredstvima tužiteljice i njenog supruga ili su u tome sudjelovali i roditelji stranaka jer, a obzirom na sve okolnosti odnosa među strankama, ovaj sud smatra utvrđenim da je postojao obiteljski sporazum da tužiteljici u vlasništvo pripadne nadograđeni objekt.

9. 4. Imajući u vidu takav sporazum u obitelji te sadržaj odredbe paragrafa 418. OGZ-a te pravnih shvaćanja zauzetih u sudskoj praksi da je navedena odredba omogućila stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, ovaj sud smatra da je tužiteljica stekla vlasništvo utuženog apartmana kao i dijela zemljišta na kojemu je izgrađen odnosno onog dijela zemljišta nužnog za uporabu tog objekta. Stoga je u tom dijelu tužiteljičin zahtjev osnovan te je sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica apartmana izgrađenog na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i presudio kao u toč. I izreke.

9. 5. Podnijevši tužbu tužiteljica je zatražila da se utvrdi njezino vlasništvo cjeline čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je sud ovlasti na uknjižbu stečenog prava uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika. U tom dijelu, a izuzev utvrđenja da tužiteljici pripada vlasništvo izgrađenog apartmana što podrazumijeva i vlasništvo zemljišta na kojemu apartman leži, tužba je odbačena. Ovo stoga jer tužiteljica uz podnesenu tužbu nije dostavila pobliže podatke o tome na kojem je točno dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen apartman, koje su dimenzije tog objekta, a niti je u spis priložila skicu ovlaštenog vještaka temeljem koje bi bilo moguće utvrditi točno određeni i odvojivi dio zemljišta na kojemu je podignut stambeni objekt. Stoga o ovakvom zahtjevu tužiteljice koja je prema stanju spisa stekla vlasništvo izgrađenog objekta te onog dijela zemljišta koje je nužno za uporabu tog objekta nije niti moguće raspravljati u ovoj parnici a svoje pravo na upis stečenog prava tužiteljica će moći ostvarivati nakon provedenih upravnih postupaka u kojima će se utvrditi građevna čestica te provesti parcelacija.

10. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje prava vlasništva grobnog mjesta kao i nadgrobnog spomenika. Pri tome je za napomenuti da pitanje grobnog mjesta valja odvojiti od pojma nadgrobnog spomenika. Ovo iz razloga jer ne postoji pravo vlasništva grobnog mjesta, postoji samo pravo korištenja grobnog mjesta (grobnice), a na nadgrobnim uređajima, opremi na grobnici i na nadgrobnom spomeniku može postojati pravo vlasništva, sve sukladno odredbama sadašnjeg Zakona o grobljima kao i odredbama ranijeg Zakona o grobljima iz 1965.

10. 1. Tužiteljica u postupku ničim nije potkrijepila tvrdnju da bi upravo njoj pripadalo pravo korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa] u [adresa] pa je takav zahtjev valjalo odbiti. S druge pak strane tužiteljica je dostavila u spis jedan račun za izradu spomenika na groblju u [adresa] od 20. kolovoza 1996. (list spisa br. 24) no samo takva isprava nije dovoljna da bi se utvrdilo tužiteljičino pravo vlasništva nadgrobnog spomenika. Ovo tim više jer tijekom čitavog postupka nije jasno određeno o kakvom je nadgrobnom spomeniku riječ, kada je točno postavljen, koliko su bili troškovi ugradnje takve opreme i da li osim tog spomenika postoji još kakva oprema grobnice. Iz tog je razloga ovakav tužiteljičin zahtjev upravljen na utvrđenje da nadgrobni spomenik predstavlja njezinu posebnu imovinu odbijen kao neosnovan a primjenom pravilu o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

11. Prijedlog za određivanje privremene mjere je odbijen budući tužiteljica ničim nije dokazala pretpostavke za određivanje takve mjere propisane odredbama Ovršnog zakona.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove vodeći računa o tome da je njihov uspjeh u ovoj parnici približno podjednak.

U Korčuli, 11. lipnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).